O ZALJUBLJENOSTI

Zaljubljenost je istovremeno i emocionalni zanos i biohemijski vrtlog. Kada nas obuzme taj osećaj, u našem mozgu kreće prava oluja hemikalija. Dopamin – hormon nagrade i zadovoljstva – eksplodira, zbog čega osećamo euforiju i uzbuđenje svaki put kad pomislimo na tu osobu. To je razlog zašto zaljubljenost deluje kao droga – postajemo zavisni od tih trenutaka sreće koje partner izaziva. Uz dopamin, tu je i oksitocin, poznat kao „hormon vezivanja“, koji nas povezuje s voljenom osobom i čini da želimo bliskost. Adrenalin i kortizol dodatno podižu puls, zbog čega nam srce ubrzano kuca i osećamo onaj čuveni „leptirići u stomaku“ efekat. Na sve to, serotonin – hemikalija koja reguliše naše raspoloženje – često opada, zbog čega se zaljubljeni osećaju opsednuto, stalno misleći o partneru.

Kada nas obuzme taj osećaj, u našem mozgu kreće prava oluja hemikalija.

Ova biohemijska mešavina stvara iluziju savršenstva, zato partnera u početku idealizujemo. To nije stvar volje, već biološkog programiranja – mozak nas tera da se vežemo, jer mu je cilj povezivanje i reprodukcija. Ali kada se hemijski koktel smiri, ostajemo sa stvarnom slikom osobe. Tek tada počinje pravo upoznavanje i donošenje odluke – da li nas zanos vodi ka dubljoj ljubavi ili se gubi u magli prošlih snova. Zaljubljenost je čarolija, ali ljubav – ona prava – nastaje tek kad prestanemo sanjati i počnemo voleti stvarno.

Zaljubljenost deluje kao droga – postajemo zavisni od tih trenutaka sreće koje partner izaziva.

Zaljubljenost je čudo koje nas istovremeno i podiže i vara. U tom trenutku, vidimo osobu kroz savršeno iskrivljeno staklo. Sve što je lepo postaje veličanstveno, a mane nestaju u zanosu. Njegov-njen osmeh? To je sunca izlazak. Njene ili njegove nesavršenosti? Slatki šarm koji njoj ili njemu daje karakter. Ali, zaljubljenost nije prava ljubav. To je kao da stojimo pred ogledalom, a ipak ne vidimo jasno. Partner postaje platno na koje projiciramo svoje snove, želje , nade , očekivanja. Idealizujemo – ne njih, već verziju njih koju naša srca žele da vide.

Zaljubljenost nije stvar volje, već biološkog programiranja – mozak nas tera da se vežemo, jer mu je cilj povezivanje i reprodukcija.

I onda, kad prođe taj prvi zanos, kad se staklo zamagli, vidimo pravu osobu. Neke veze tada pucaju, jer stvarnost ne odgovara snovima. Neki se partneri nakon zaljubljenosti ukoliko ona ne pređe u ljubav čak i zamrze. Posve mudar je bio narod kada je smislio poslovicu ” Od ljubavi do mržnje , linija je tanka.” Ali neke postaju snažnije, jer prava ljubav počinje tek kada prestanemo idealizovati i zavolimo osobu takvu kakva zaista jeste – njene nesavršenosti takođe. Zaljubljenost je početak priče, onaj treperavi uvod. Ali tek kada zavolimo nekoga izvan bajke, shvatimo šta znači voleti – zaista, duboko i stvarno. To bi bila ljubav. Jedno mirnije osećanje od zaljubljenosti ali i dalje snažno. Vladeta Jerotić je na svojim predavanjima govorio da je i zaljubljenost i ljubav pomalo Božije osećanje što svakako jeste ali je isto tako isticao da je zaljubljenost varljiva. Ipak, žalio je one koji nikada nisu bili zaljubljeni.

Jedno mirnije osećanje od zaljubljenosti ali i dalje snažno.

Zamislite devojku koja je zaljubljena do ušiju. Njegov glas je za nju kao muzika, svaka njegova reč je smešna, svaki pokret savršen. Priča prijateljima kako je konačno našla „onog pravog“. Sve je magično – dok jednog dana ne primeti da ostavlja čarape svuda po stanu, zaboravlja važne datume, i često nije pažljiv kao što je zamišljala. To je trenutak kada idealizacija u zaljubljenosti prestaje. To je trenutak kada zaljubljenost stane pred ogledalo. Da li je ono što vidi stvarno, ili samo projekcija njenih snova? Ako ostane, ako prihvati te nesavršenosti, taj nered, čak i njegove tišine – to više nije zaljubljenost. To je ljubav. Jer ljubav nije u treperavim početnim trenucima, već u tome kako ga drži za ruku kada je umoran. Ljubav je u njegovom nesavršenom zagrljaju i u njenoj spremnosti da voli ono što nikada nije sanjala, ali što sada zna da je stvarno.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
– Dipl.defektolog , nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i sertifikovan #EMDR psihoterapeut.
-Psihoterapijsko savetovalište Sinđić.(PR centar Sinđić)
– Website: www.psihoterapijasindjic.com
– YouTube kanal: Ivana Sinđić psihoterapeut
-Tel/viber/whatsup za zakazivanje termina porukom +381612588274

Leave a comment

ZAŠTO JE POZICIJA LJUBAVNICE ŠTETNA ZA VAS?

BUDUĆI DA TE ON KRIJE KAO STRAŠNU PORODIČNU TAJNU – Imati aferu s oženjenim muškarcem retko je zdrava odluka.

Iako može početi kao uzbudljiva avantura , veza sa oženjenim muškarcem retko kada tako i završi. Ako razmišljate da započnete vezu sa oženjenim muškarcem ili ukoliko u njoj već jeste , razmislite o tome da se upuštate u vrstu ljubavi koju zapravo ne zaslužujete. Zdrava ljubav se može doživeti samo sa slobodnom osobom.

1.On vam se nikada neće potpuno posvetiti. Ukoliko nije potpuno posvećen ženi kojoj je dao zakonsko obećanje zašto misliš da će tebi biti odaniji? Čak i da to želi on to ne može jer će se uvek plašiti da će ga supruga otkriti te će imati probleme u braku ,a još više će se plašiti da supruga ne otkrije ovu tajnu njihovoj deci koja bi ga onda mogla i odbaciti. Veruj mi ovo drugo je možda i najveći strah oženjenih muškaraca koji varaju svoje supruge.

2.Na tebe će se gledati kao na razbijača porodice. Postoji stigma protiv žena koje imaju afere s oženjenim muškarcima. Iako je muškarac jednako kriv, u očima društva tebe će gledati kao na razbijača porodice .

3.On će te uvek stavljati na drugo mesto. Moguće je da ćeš dugo verovati kako će te staviti na prvo mesto samo dok te ne zavoli dovoljno ili dok ne uvidi da si ti bolja za njega od njegove supruge. Mogu proći decenije čekajući Godoa. Ovako nešto se dešava u jako malom procentu i retko ko ostavlja svoju suprugu zbog ljubavnice. Bez obzira koliko si :dobra, lepa i pametna on će uvek stavljati suprugu i decu na prvo mesto.

4.Nećeš se moći osloniti na njega. Kada ste u vezi s oženjenim muškarcem, biće vam teško osloniti se na njega jer će njegova prva obaveza uvek biti supruga. Ukoliko ti bude potreban za emocionalnu podršku ili ukoliko si na primer bolesna i treba ti partner da povede računa o tebi tih dana , vrlo je moguće da on neće biti dostupan jer ima obaveze prema deci i supruzi i ne želi da oni saznaju za njegov paralelni odnos sa tobom. Poražavajuće je da budeš ostavljena sama npr. u bolesti onda kada ti treba partner da ti ode po namirnice ili te odveze lekaru i ne treba to da doživljavaš.

5.Vaša veza se zasniva na fantaziji. Provodite malo vremena zajedno i u tim periodima je obično sve predivno. Ne plaćate račune zajedno , ne brinete o domaćinstvu ,o deci i ne borite se sa životnim usponima i padovima. Zapravo od tih malih intervala u vremenu kada je sve sjano , gradiš fantazam kako imate idealan odnos, a verovatno to radi i on. Ipak , svakodnevni bračni i porodični život je mnogo zahtevniji od toga i zato se molim te probudi.

6.Praznike ćeš provoditi sama. Većina ljudi u brakovima oko praznika oima obaveze sa porodicom. Čak iako te na kratko poseti za praznike ,većinu vremena će biti sa porodicom , a ti ćeš biti usamljena i tužna. To niko ne zaslužuje pa tako ni ti .

7.Afera je nezdrava veza. Zdrave veze počivaju na : iskrenosti, prisutnosti, uzajamnoj podršci, nezi ,brizi i zajedničkim ciljevima i planovima. Afera nema ništa od toga.

8.Vaša veza će biti nebalansirana. Oženjen muškarac će uvek diktirati : kada , gde , koliko dugo ćete se videti. On će često određivati ​​tempo odnosa. Ti možda imaš puno vremena za njega, ali on će imati samo nekoliko sati za tebe

9. Imaćete jako malo slobode. Tajnost-to je ono što preljubu obeležava. BUDUĆI DA TE ON KRIJE KAO STRAŠNU PORODIČNU TAJNU , nećete se olako kretati po gradu, a još manje ćete spontano putovati ili ići na izlete.

10. Lagaćeš porodicu i prijatelje. Verovatno zato što nećeš želeti da znaju da si sa osobom koja je u braku. Laganje možda nije deo tvog karaktera ali će postati u vezi sa oženjenim muškarcem . Zapitaj se da li želiš da postaneš neko ko laže svoju porodicu i prijatelje ?

BUDUĆI DA TE ON KRIJE KAO STRAŠNU PORODIČNU TAJNU – imati aferu s oženjenim muškarcem retko je zdrava odluka.

POSLEDICE VEZE SA OŽENJENIM MUŠKARCEM

Mnogo je posledica veze sa oženjenim muškarcem. One ne uključuju samo tebe nego i njegovu suprugu , a i decu. Afera se pre ili kasnije otkrije. Supruga može doživeti traumu kada sazna , može imati simptome posttraumatskog stresnog poremećaja , obrnuće joj se naopačke sve ono u šta je verovala i u šta se ulagala , smanjiće joj se samopoštovanje i najčešće ona neće napustiti supruga bez obzira na saznanje . Deca ukoliko saznaju za vas , mogu takođe biti u stanju tugovanja i ljutnje na oca.

Posledice postoje i za tebe. Čekanje i čekanje da ti se on javi će istrošiti tvoje mentalno zdravlje, ostavljajući u tebi strepnju . Dok imaš besane noći i brineš hoćeš li ga sledeći put videti, on verovatno čvrsto spava u svom krevetu. Što duže ostaneš u ovoj nezdravoj vezi, to ćeš više osećati nisko samopouzdanje. Osećaćeš se se kao da nist važna i da ne zaslužuješ biti nečiji primarni fokus. Vremenom će afera uništiti tvoj osećaj sopstvene vrednosti, što su temeljna uverenja koja imaš o sebi. Dugotrajna tuga: Kad ova veza završi, doživećeš tugu. To se može razviti u produženi poremećaj tugovanja jer je veza bila afera, a podrška koju možeš primiti biće itekako ograničena jer mnogi ljudi koji su tvoja podrška neće imati razmevanja za to što si uopšte i bila sa oženjenim muškarcem , a mnogima nećeš smeti ni reći. Problemi s mentalnim zdravljem: Ljudi se često osećaju jako anksiozno tokom afere, a zatim su izrazito depresivni kada se afera završi. Imati aferu s oženjenim muškarcem retko je zdrava odluka. Stavljaš se u neuravnoteženu dinamiku moći u kojoj ćeš biti druga nakon njegove porodice. Veza je izgrađena na prevari i nedostatku poštovanja. Traženje psihoterapijske pomoći pomoći će ti da se ukloniš iz ovog odnosa i nastaviš dalje ka zdravijim izborima u budućnosti.

Više o preljubi možete čitati : https://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i sertifikovan EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment

STRAH OD NAPUŠTANJA

Niko ne želi izgubiti one koje voli. Nisam do sada videla takvu osobu ali sam videla mnoge ljude kod kojih strah od gubitka jeste toliko jak da ih preplavi, preuzimajući mnoge aspekte života i sprečavajući ih da razviju zdrave odnose sa drugima. Strah od napuštanja je stalna zabrinutost da će vas ljudi u vašem životu ostaviti ili odbaciti. Često se u korenu ovoga straha nalazi prošlost u kojoj oni koji su o nama brinuli nisu zadovoljavali naše osnovne emocionalne ili fizičke potrebe. Mi kao deca, nismo u stanju da razumemo da sa našim roditeljima ili negovateljima nešto nije bilo u redu. Recimo, nisu bili najsposobniji da budu roditelji, a to su postali-i to naši. Mi kao deca zaključujemo usled toga iskustva napuštanja da smo mi sami nevoljivi, manje vredni, krivi i loši te da su nas napustili ili zapustili zbog nas samih, a ne usled njihove nesposobnosti da se brinu o deci. Roditelji nas mogu napustiti tako što odlaze iz našeg života, prepuštajući brigu o nama nekom drugom ili ostaju uz nas ali nas emocionalno zanemaruju ili nas i fizički i emocionalno zanemaruju. Sve je to napuštanje bez obzira da li roditelji uopšte nisu tu ili su prividno tu. Ove druge , možemo zvati “prividni ” roditelji.

Roditelji nas mogu napustiti tako što odlaze iz našeg života, prepuštajući brigu o nama nekom drugom ili ostaju uz nas ali nas emocionalno zanemaruju ili nas i fizički i emocionalno zanemaruju.

VRSTE PRIVIDNIH RODITELJA:

1.Roditelji alkoholičari, kockari i zavisnici od droga, a uz to i njihov kozavisnik-drugi roditelj koji nas obično nije zaštićivao od ovog prvog roditelja.

2.Emocionalno nezreli roditelji . Ovo su ustvari večita deca koja ne mogu adekvatno da prepoznaju detetove potrebe pa su u stanju npr. da se ludo zaljube u nekoga ko nije naš otac ili mama i napuste nas. Možda nas više nikada ne potraže pa postaju potpuno odbegli roditelji, a možda ponekad sa nama i održe neki povremeni kontakt u kome opet bivamo manje ili više zanemareni.

3.Antisocijalni roditelji. Oni koji često zaglavljuju zatvorske kazne pa su iz naših života često odsutni.

4.Narcisoidni roditelji. Oni koji su često prividno prisutni ali im mi kao deca ustvari smetamo i opterećujemo ih jer su oni zainteresovani pretežno za sebe i to nam se na razne načine stavlja do znanja. Npr. da ne plačemo kao slabići, da “mršnemo ” u svoju sobu ili da ih ne brukamo pred svetom jer nismo ni za šta i slično tome.

5.Intelektualno ispodprosečni roditelji. Ovi roditelji i sami imaju posebne potrebe te usled svojih intelektualnih ograničenja nisu u stanju da brinu o deci.

6.Radoholični roditelji. Oni koji i imaju dobru nameru u smislu da nam mnogo obezbede ali zbog toga propuštaju veći deo našeg detinjstva. Ovde spadaju i roditelji koji u dobroj nameri provode veći deo našeg detinjstva u drugim zemljama.

7.Roditelji u lošem braku . To su oni roditelji koji su kao “zapleteni rogovi “u vreći. Ne mogu jedno sa drugim, a niti jedno bez drugoga te usled njihovog konstantnog bračnog konflikta i sopstvenog turobnog i bolnog emocionalnog života, ne vide dovoljno nas i naše potrebe dok smo deca.

Roditelji nas mogu napustiti tako što odlaze iz našeg života, prepuštajući brigu o nama nekom drugom ili ostaju uz nas ali nas emocionalno zanemaruju ili nas i fizički i emocionalno zanemaruju.

Radili su najbolje što su znali ? Nisu i ne moramo ih pravdati time. Svaki bar relativno dobar roditelj radi samorefleksiju. To znači da se bar povremeno pita šta mogu da popravim u svom roditeljstvu, a šta zaista ne mogu pa onda uradi nešto sa tim saznanjem.

On dete voli na svoj način ? Gluposti. Zna se kako se dete voli. Prisutnošću , negom, brigom, pohvalom, lepom rečju, zagrljajem ali i disciplinovanjem -što podrazumeva i povremene opomene, kritike , a ponekad i kaznu kada je ponašanje deteta dugoročno neprihvatljivo.

Obično vidimo da se negativne nuspojave napuštanja pojavljuju u vezama kod mladih i odraslih ljudi . Odrasla deca prividnih roditelja osećaju mnogo manje poverenja, sigurnosti ili stabilnosti kada im se drugi previše približe. Skloni su prerano odbijati ljude, tako da ne budu prvi odbijeni. Može se negativna nuspojava napuštanja pojaviti i kao preterana potrebitost u vezama, preterana lepljivost za partnera, preterana kontrola partnera ili osećaj da ćemo se potuno dezintegrisati kao ličnost ukoliko budemo napušteni pa iz tih razloga ostajemo u vezama koje su za nas jako toksične i loše. Ili ne možemo nikada ostati sami , bez bilo kakvog partnera pa stoga srljamo iz veze u vezu. Kada je strah od napuštanja u pitanju – veze izazivaju nelagodu umesto osećaja sigurnosti i prijatnosti.

Kako bismo izgradili zdrave odnose, potrebno je rešiti ove teskobe i pronaći načine za suočavanje sa simptomima straha od napuštanja.

Kako bismo izgradili zdrave odnose, potrebno je pronaći načine za suočavanje sa simptomima straha od napuštanja.

KAKO PREVAZIĆI STRAH OD NAPUŠTANJA? Dobra vest je da svaka ličnost ima snage ili rezilijence. Ukoliko su nas nesrećne okolnosti i obeležile na neki način to opet ne znači da ne možemo da se sa tim suočimo te da naučimo da gradimo zdravije veze i odnose.

Psihoterapija. Učenje o sebi kroz psihoterapiju može vam pomoći da shvatite odakle dolaze vaše teskobe i ponašanja. Utvrditi kakav je vaš stil vezivanja i pogledati kako on utiče na vaše međuljudske odnose odličan je način da prevladate strah od napuštanja. Stil vezivanja se takođe može utvrditi u psihoterapiji. Nije se lako suočiti sa svojim strahovima, ali kada radite s psihoterapeutom, imaćete vođstvo i podršku na svakom koraku.

Grupe za podršku. Možete se povezati sa ljudima koji su takođe sa sličnim iskustvima iz detinjstva i sličnim sadašnjim problemima u vezama kao i vi. Ovo može biti od velike pomoći. Više o sličnim temama možete čitati ovde: https://psihoterapijasindjic.com/2023/05/01/zavisnost-od-osoba-i-veza-kozavisnost/ ovde: https://psihoterapijasindjic.com/2022/11/01/deca-drugog-reda/ ili ovde: https://psihoterapijasindjic.com/2022/10/30/o-napustanju-i-napustenosti/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i sertifikovan EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment

ZAVISNOST OD OSOBA I VEZA (KOZAVISNOST)

Traumatična iskustva u detinjstvu su štetna na mnogo načina. Narušavaju emocionalno, fizičko zdravlje osobe ali i odnose koje dete stvara sa drugim osobama kada odraste. Traumatično odrastanje može dovesti do partnerskih odnosa koji su kozavisni , a u kojima se osoba koja je doživela traumu oseća potpuno i destruktivno ovisnom …

PRELJUBA (NEVERSTVO) I PSIHOTERAPIJA

Desila se preljuba u vašem braku ili vezi ? Ukoliko vam je utešno , kao psihoterapeut svakodnevno srećem pojedince koji su otkrili da ih partner vara ili ih je varao ili je bar imao takvu nameru. Takođe svakodnevno razgovaram sa bračnim parovima koji su korisnici bračne terapije, a desila im se preljuba u braku . Znam da je ovakvo saznanje veoma teško za vas kao za pojedinca bez obzira da li ste otkrili sms ljubavnu prepisku koju je vaš partner-partnerka vodio sa drugom osobom i imate saznanje da se ništa fizički među njima nije još uvek desilo ili ste otkrili aferu koja već ima neku istoriju. Ponekad ste otkrili i više ranijih afera koje je vaš partner imao . Bez obzira da li je afera bila u formi namere (dugotrajno dopisivanje sa drugom osobom) ili je afera bila samo emocionalna, samo seksualna ili emocionalno-seksualna, takvo saznanje boli. O tome zašto toliko boli možete čitati ovde –http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/. Ta emocionalni bol, fizički simptomi, veliki nedostatak poverenja može trajati duže vremena jer predstavlja posledicu relacione traume. Jednostavnijim rečnikom doživeli ste izdaju osobe kojoj ste verovali . Kome uopšte najviše verujemo kroz život? Obično roditeljima, bračnom partneru , braći i sestrama kao i najboljem prijatelju . Nije uvek tako ali najčešće jeste. Sve su to neke relacije-odnosi između nas i nekoga ispunjeni poverenjem. Kada nas neko u tom odnosu, relaciji izda možemo doživeti veliku bol i relacionu traumu . Takođe nemojte se čuditi ukoliko vam se nakon preljube u mislima pojavljuju prečesto pitanja koja teško kontrolišete. To su obično pitanja : da li je mislio-mislila na mene dok se afera dešavala ? Da li je moguće da me tako lako izbrisao-izbrisala iz misli dok je afera trajala nakon svih ovih godina i moje posvećenosti ? Da li još uvek misli na nju ili njega dok sa mnom razgovara i moli za oproštaj ? Da li je uopšte moguće da sam toliko poverenja dao-dala nekome ko me ovako izdao? Ova i slična pitanja dolaze nenadano , prolaze kroz vaše misli, ometaju vaše svakodnevno funkcionisanje i to mi klijenti u psihoterapiji redovno prijavljuju. Ako se pitate do kada će vas ta pitanja mučiti , reći ću vam da je to individualno . Nekoga muče tri meseca , a nekoga i godinu dana nakon otkrivanja preljube. Zaokupljenost ovim pitanjima jeste znak da teško možete da obradite traumatski doživljaj nakon preljube . To uostalom i jeste odlika traumatskih doživljaja, da mozak veoma teško uspeva da obradi traumatska sećanja pa se zapravo ovo dešava i vama iako vaš partner najčešće jeste u sasvim drugačijem stanju . On traži od vas da prestanete sa tim istim pitanjima koja mu postavljate i da krenete zajedno dalje ili ako ne možete dalje, da počnete da razmišljete o razlazu vas kao para. Više o preljubi možete čitati i ovde –http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/.

Zbog svega gore navedenog bračne terapije nakon saznavanja preljube su sasvim specifične. Razlikuju se od svake druge bračne terapije jer dinamika bračnog para pokazuje svoje specifičnosti kada se neverstvo desi. Upravo nastaje taj obrazac da prevarena osoba ima potrebu da postavlja mnoštvo pitanja o preljubi, često su ta pitanja ista , iznova i iznova , a da osoba koja je počinila neverstvo polako gubi strpljenje da sluša ta pitanja i da na ista odgovara. To jeste obrazac (ponašanje para) koji viđam baš svaki put nakon preljube. Zapravo kao psihoterapeut razumem da prevarena osoba doživljava u 60-80 procenata intenzivan traumatski doživljaj koji pokušava da obradi na razne načine pa i postavljanjem sebi i partneru pitanja o preljubi i njenim detaljima . Kao psihoterapeut razumem da prevarena osoba pati od veoma velikog gubitka poverenja u partnera i intenzivnog straha da je bračni partner postao osoba kojoj možda nikad više neće moći verovati. Prevarena osoba ukoliko pređe preko preljube i dalje se muči sa traumatskim sećanjima, obradom traume kao i pokušajem da vrati poverenje i sve to ide dosta sporo i teško . Sa druge strane osoba koja je počinila preljubu pati od osećaja griže savesti , potrebe da joj bude oprošteno , pati od straha da će biti ostavljena jer je preljubu počinila i brzo gubi strpljenje kada vidi da bračna dinamika nikako da se vrati u sklad u kome se preljuba ostavila u prošlosti i par je nastavio srećno dalje. Jednostavno to ne ide tako lako. Trauma se ne obrađuje lako , prevareni partner se ne oporavlja brzo i lako, poverenje se vraća sporo i par treba da se pripremi na neki duži period u kome će se oporavak dešavati . Bračna terapija preljube osim obrade traume kod prevarene osobe ima i mnoštvo specifičnih zadataka i ciljeva o kojima možete čitati ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/.

Stanje nakon preljube lično volim da obradim kroz EMDR psihoterapiju koja spada u oblast psihotraumatologije. EMDR psihoterapijski pristup funkcioniše tako što “vadi nož iz psihološke i emocionalne rane ” . Kada vadimo nož iz rane zaboli ali nakon toga rana zarasta i biva lakše. Nakon toga pristupam bračnoj terapiji neverstva. Ukoliko ste doživeli preljubu sami sebi možete pomoći tako što ćete sebe bolje razumeti u kontekstu traume i u kontekstu da vam treba vremena da se oporavite i krenete dalje. Nije na odmet znati da se nakon preljube u nekom periodu pa čak i do godinu dana pojavljuju u spoljašnjoj sredini razni trigeri ili okidači . To može biti npr. neki film ili pesma o preljubi. To može biti nečija boja kose koja podseća na boju kose ljubavnice vašeg muža. To može biti bilo kakva naizgled bezazlena pojava koja u vama ponovo probudi mnoštvo pitanja i razmišljanja o onome što ste doživeli . Nemojte se tome čuditi i nemojte misliti da ludite . Ne ludite, niste dosadni i naporni zato što često ponavljate slične misli ili tražite ponekad i sasvim iste odgovore od partnera nego ste istraumirani. Biti istraumiran različito je od biti naporan ili dosadan. Povređeni ste i imate pravo na vreme da zacelite ma koliko god vaš oporavak trajao. Obično u bračnoj terapiji neverstva zamolim bračnog druga da ima bezgranično strpljenja za ovakve pojave u vašem ponašanju i da vam pomogne u oporavku . To je davalo rezultate. Takođe neki ljudi ponašajno oproste preljubu i ostanu u braku ali osećajno ne prevaziđu preljubu pa se osećaju kao da su rascepljeni na pola i da je jedan deo njih oprostio, a drugi nikako ne može. Imajte na umu da je i to normalno nakon doživljenog neverstva . Imajte na umu da je u redu da vas je sramota da podelite sa najbližim prijateljima da ste saznali za neverstvo. Mnoge ljude je toga stid, a još više ih je stid zbog toga što su preko preljube prešli . Zbog toga što nemate sa kim da podelite vaše iskustvo možete se osećati veoma zbunjeno i usamljeno. Međutim pa šta ako ste prešli ili bar pokušavate da pređete preko preljube? Smatram da je to veoma hrabro i da želite da date vašem braku šansu jer smatrate da vredi. Većina ljudi u mojoj praksi pređe preko prve preljube i daje šansu braku ali preko više preljuba ne želi da pređe. Podržavam ih i razumem da bi prelaženje preko mnoštva preljuba bilo zaista nepostavljanje ličnih granica. Oni koji vam govore da preko preljube nikada ne bi pokušali da pređu su najčešće oni koji to nisu ni doživeli i ne razumeju šta vas je ustvari snašlo. Postoje i pojedinci koji ne žele da pređu preko preljube nakon što im se desi ,a i njihov izbor je takođe sasvim u redu . Šta god da odlučite nakon saznanja preljube , da li je to da pokušate prevazići ili da odete jer ne možete prevazići- u pravu ste i ne grešite. Vi radite u datoj situaciji najbolje što umete. Smatram da je stručna pomoć nakon preljube neophodna jer je ona iskustvo koje duboko uzdrma pojedinca, vezu kao i brak pa i porodicu. Još tekstova o preljubi možete čitati ovde- http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/, ovde-http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/02/saznavanje-neverstva-u-trudnoci/,i ovde- http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274

Leave a comment

KOCKANJE JE BOLEST CELE PORODICE

Kockanje jeste definisano kao nehemijska zavisnost. Nehemijska jeste samo uslovno rečeno jer vi kod kockara nećete videti neku supstancu koju u sebe unosi kao što je droga ili alkohol. Međutim kockanje je itekako hemijska zavisnost jer čitava hemija kockanja odvija se u mozgu uz pomoć neurotransmitera i u telu uz pomoć žlezda sa unutrašnjim lučenjem. Kada se kockate, vaš mozak oslobađa dopamin, neurotransmiter koji čini da se osećate uzbuđeno. Očekivali biste da ćete se osećati uzbuđeno samo kada dobijete na kocki ali vaše telo proizvodi ovaj neurološki odgovor čak i kada izgubite. Najpoznatija zavisnost koja uključuje proizvodnju velikih količina dopamina je kokainska zavisnost. Čovek bez dopamina bio bi poput neke ljuske koju mrzi čak i da se pokrene. Dakle , vaše sopstveno telo, vaš sopstveni mozak i vaš soptveni dopamin učiniće vas zavisnikom ukoliko budete potcenjivali protivnika kao što je kockanje. Ne samo da se tokom kockanja proizvodi dopamin nego i adrenalin , serotonin i druge supstance koje čine da se osećate uzbuđeno dok iščekujete da li ćete na kocki dobiti ili srećno ukoliko na kocki dobijete . Međutim dok kockate , vaše telo primoravate da proizvodi previše ovih suptanci pa zatim ukoliko na kocki izgubite , vaše telo je potrošilo rezerve supstanci koje su mu potrebne da se oseća dovoljno dobro. Sve dok se telo i mozak ne oporave , padaćete u razna loša stanja kao što su gubitak volje , demotivisanost ili depresivno raspoloženje. Dakle sve dok kockate , terate vaš mozak i telo da rade na velikoj brzini stvarajući supstance koje proizvode zadovoljstvo do momenta kada krenete da gubite i telo ostaje sa potrošenim rezervama dopamina, serotonina i treba mu vremena za oporavak.

Kockanje jeste nehemijska zavisnost. Nehemijska jeste samo uslovno rečeno jer vi kod kockara nećete videti neku supstancu koju u sebe unosi kao što je droga ili alkohol. Međutim kockanje je itekako hemijska zavisnost jer čitava hemija kockanja odvija se u mozgu uz pomoć neurotransmitera i u telu uz pomoć žlezda sa unutrašnjim lučenjem.

Jeste li se nekad pitali zašto kockarnice nemaju prozore ? Zato što kada uđete tamo izgubite pojam kada je dan , a kada noć, izgubićete pojam o vremenu , zavisnost će vas obuzimati potpuno pa ćete tamo sedeti do poslednje pare . Radeći sa kockarima i njihovim porodicama kao psihoterapeut , kockari (većinom sada bivši ) su me mnogo čemu naučili. Na primer , on line kockarnice neće vas tek tako pustiti na miru . Mnogi kockari u psihoterapiji uspostavljali su apstinenciju od on line kockanja i šta se dešavalo ? On line kockarnice su počinjale da im šalju razne bonuse , novac da bi ponovo počeli da kockaju. To je kao da zavisniku od heroina koji se leči , izvlačite crtu pred njim samim i nudite mu drogu besplatno . Nema razlike . Još uvek ranjiv , velike su šanse da posrne. Osim toga porodica kockara je specifična . Ne strada u kockanju samo zavisnik nego: njegovi roditelji , bračni partner, braća, sestre ,deca…. Naravno da članovi porodice teško podnose kada njihov bližnji upada u velike dugove, kada ga jure oni od kojih je novac pozajmio , kada krade da bi mogao da obezbedi novac za kocku. Onda oni obično počinju da vraćaju dugove, neretko ostajući bez prebijene pare samo kako bi svog člana izvukli iz dugova i nadajući se da je možda ovo bio poslednji put da su dugove vratili. Nadaju se da će prestati . Međutim- neće . Ništa neće prestati dok kockar ne počne da se leči , a lečenje kocke sprovodi se kroz porodičnu psihoterapiju . Ne samo da je psihoterapeut fokusiran na samog kockara nego i na članove porodice jer nije retko da neko iz porodice oboljeva od depresije usled osećaja gubitka i beznađa ili pati od nekih drugih oblika stradanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Kockanje urušava čitavu porodicu i sve članove u njoj i to urušavanje je materijalno i zdravstveno. Ukoliko neko iz vaše porodice pati od patološkog kockanja nemojte se stideti , a još manje očekujte da će kockanje prestati nego se ponudite članu porodice da mu budete podrška u porodičnoj psihoterapiji bolesti zavisnosti. Kockanje nije neizlečivo, a posebno ako kockar ima podršku člana porodice u psihoterapiji ali ako je nema , mali je procenat uspešnosti .

Više tekstova na razne teme kojima se bavim u psihoterapiji možete čitati na linkovima : http://psihoterapijasindjic.com/2022/03/12/anksioznost-i-psihoterapija/ , http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/13/zasto-je-narcis-u-vezi-sa-empatom/ , http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/ , http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment

ODRASLA DECA NARCISOIDNIH RODITELJA U PSIHOTERAPIJI

Majka. Pojam za koji se društveno i istorijski vezuje: toplina, briga, požrtvovanost i slično tome. Otac. Pojam za koji se društveno i istorijski vezuje uglavnom :sigurnost, autoritet ili neki drugi atribut. Pojam majke i oca često je bogolik za društvo koliko i za malo dete . Dete u roditelje gleda kao u bogolika stvorenja . Da nisam psihoterapeut verovala bih u ove mitove takođe dok me smrt od njih ne rastavi. Umrla bih verovatno u zabludi kako je ogromna većina majki i očeva dovoljno dobra za svoju decu. Posebno je mit o majkama snažan. Evo da raskrinkam samo jedan od tih mitova i da predstavim koliko je ovaj mit o divnoj majci jak za početak.

S.N Ćerka narcisoidne majke sa problemima :samopoštovanja, samopouzdanja, pokušajem suicida iza sebe , paničnim napadima i anksioznošću bila je moj klijent oko godinu dana. -Ocu sam se žalila na to da me majka kinji , da me noću budi kako bismo nastavile svađu od tog dana, da mi često govori da sam nesposobna i da nisam ni za šta. Otac nije reagovao osim time što bi mi govorio da je ona majka . On je često odsustvovao od kuće redeći i naprosto verovao je da je majci svoje dece prepustio vaspitnu ulogu kao što to muškarci rade .Verovao je da sve što ona radi, da to valjda tako treba jer je majka i da druge žene isto to rade sa svojom decom. Rekla je. -Verujem da je tvoj otac bio pasivan jer je pre svega smatrao da je majka jedna sveta figura, jedino kapacitetna da gaji potomstvo i da je sve što radi opravdano načinom na koji majke vaspitavaju decu ma kakav način to bio. Istina je ustvari da te nije zaštitio od psihičkog zlostavljanja jer je bio suviše slab da se suprotstavi mitu o majkama i njihovoj dobrobiti , a moguće je i da se plašio svoje supruge. Znaš, mnogi muškarci se plaše svojih žena . Takođe očevima je suviše teško da poveruju da neke majke jednostavno jako loše utiču na decu i da je jedini izlaz da im se oni sami suprotstave i zaštite dete od te iste svete majke, odgovorih joj.

Kada je majka narcisoidna , najčešće u porodičnoj strukturi srećem model dominantne žene i pasivnog muškarca koji se uglavnom brani ćutanjem i ne čineći ništa da ovakvu porodičnu dinamiku prekine pa ni da bi zaštitio decu od ovakvog odrastanja .

Kada je majka narcisoidna , najčešće u porodičnoj strukturi srećem model dominantne žene i pasivnog muškarca koji se uglavnom brani ćutanjem i ne čineći ništa da ovakvu porodičnu dinamiku prekine pa ni da bi zaštitio decu od ovakvog odrastanja . Narcistične majke: kinje , kontrolišu , maltretiraju svoju malu ali i odraslu decu . To isto rade i muževima. Ovakve majke se ne menjaju nego starošću bivaju još gore izražene njihove crte: sebičnosti, neempatičnosti, kritizerstva , manipulativnosti, kontrole ….To za malu i odraslu decu narcisoidnih majki znači da postoje ljudska bića koja nikada neće upoznati: podršku, ljubav, negu i toplinu majčinstva. Narcisoidni očevi nisu ništa bolji . Preautoritativni, kritikujući , despotski nastrojeni , ugnjetavači samopoštovanja i samopouzdanja svojih potomaka. U porodičnoj strukturi gde je otac narcisoidan srećem najčešće despotski nastrojenog muškarca i ženu koja se ne suprotstavlja nego uglavnom jeste i sama žrtva njegove despotske vladavine i kinjenu , kritikovanu te psihičkom nasilju izloženu decu. Problem je kao što vidite da ovu decu niko ne štiti od posledica koje će ovakvo odrastanje na njih imati jer drugi roditelj biva najčešće veoma nekompetentan da se suprotstavi , zauzme za sebe i zaštiti potomstvo.

U porodičnoj strukturi gde je otac narcisoidan srećem najčešće despotski nastrojenog muškarca i ženu koja se ne suprotstavlja nego uglavnom jeste i sama žrtva njegove despotske vladavine i kinjenu , kritikovanu te psihičkom nasilju izloženu decu.

Deca narcisoidnih roditelja koja kao odrasli dolaze na psihoterapiju su često veoma uspešni ljudi : inteligentni , akademski ostvareni , rečiti i jako kvalitetni ali…ovde postoji jedan ogroman problem. Oni u to ne veruju nego smatraju jako često da su : nekompetentni, defektni, glupi , nevoljivi jer je njihov mali sistem uma i tela kroz odrastanje prolazio kroz: kritiku , neprihvatanje, kroz “nisi dovoljno dobar ” , kroz ” tvoje potrebe nisu važne ” . Ako mene neko pita da se izrazim iskreno taj mali sistem je prošao kroz pakao vaspitanja ,a često i drila . Ovi sada već odrasli ljudi po prvi put u psihoterapiji shvataju i ko su i šta su . Po prvi put shvataju koliko je psihoterapeut zapanjen njihovim postignućima i njihovim osobinama ličnosti . Po prvi put čuju da je neko na njih ponosan. Po prvi put bivaju u psihoterapiji suočeni sa činjenicom da bi trebali da poveruju u to da vrede. Jako im teško polazi za rukom da poveruju u te svoje kvalitete, a kada uspeju-onda su izlečeni.

Teško je kada ti roditelj pruža svoju trnjivu ruku nege i podrške, a ti je prihvataš jer veruješ da je tako najbolje i da drugačije i ne postoji . Istovremeno bivaš i negovan i posečen o to trnje negujuće ruke bogolikog roditelja , a da nisi toga ni svestan. Onda kao odrasli često bivaš anksiozan ili patiš od paničnih napada jer je tvoj mali sistem uma i tela prošao kroz čestu :viku , dreku , grdnju , strah i onda si često bio još kao mali izložen hormonima i neurotransmiterima zaduženim da proizvedu stanje alarma i stresa. Na kraju se baždariš kao neko ko je i kao odrasli često reaktivan, alarmiran, često anksiozan jer tako si se formirao . Tvoj organizam se tako podesio i set-upovao jer nije bilo dovoljno: mira, pohvale, zagrljaja , podstreka . Nije bilo dovoljno roditeljskog: ” ponosan sam ” , roditeljskog ” volim te ” , a kod nekoga toga nije bilo bilo nikada. Na kraju još patiš od neadekvatnih stilova vezivanja pa ili preterano strepiš u odraslom dobu da će te neko ko te voli napustiti ili uopšte i ne smeš da se vežeš jer čak i ne znaš šta bi radio sa tom ljubavlju koju ti neko nudi. Ne znaš ni da je primiš niti šta se sa tim radi . Onda ti budeš kod mene na psihoterapijskom kauču umesto tvoje majke ili oca. Moje je da umesto tebe razbijam mit o tome da je baš većina majki i očeva dovoljno dobra jer ti i kao odraslo dete narcisoidnog roditelja , stidiš se da kažeš šta si proživeo plašeći se da će te drugi zbog toga odbaciti, plašeći se da će to narušiti tvoj ugled , plašeći se da ti niko neće verovati. Više o narcisoidnosti roditelja možete čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/11/tvoj-narcisoidni-otac-koji-nikad-nije-u-psihoterapiji-ali-zato-ti-jesi/, i ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/.

Posvećeno odrasloj deci narcisoidnih roditelja…

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut i EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment