PRIČA O RANOJ TRAUMI

Postoje pitanja koja me ljudi često pitaju . Da li su deca koja rastu u disfunkcionalnoj porodici zdrave ličnosti u odraslom dobu ? Da li su deca odrasla bez roditelja zdrave ličnosti u odraslom dobu ? Istina je negde na pola puta. Ovo je priča o snazi čoveka . Mi terapeuti snagu zovemo rezilijentnost. Dakle , sve zavisi od toga koliko svojih snaga ili rezilijenci, mlado biće koje odrasta u neadekvatnim uslovima uspe da upre, iskoristi i upotrebi kako bi stasalo i kako bi se snašlo u životu. Nekada život, stavljajući nas u teške uslove zapravo nas stavi u situaciju da je jedino što nam preostaje- da probamo biti jaki. Pa kako ko prođe .

Zdrava porodica svakako da jeste najpodsticajne okruženje za rast i razvoj .

Zdrava porodica svakako da jeste najpodsticajne okruženje za rast i razvoj . Tako bar kažu knjige. Ipak , ne bih rekla da je zdravih porodica dominantan procenat. Čak iako vam na oko izgledaju idealno, mnoge porodice imaju strogo razvijen sistem čuvanja tajni i fasadu sreće za spoljni svet . Ono što je unutar sistema poznato je samo njima i često terapeutima. Takođe , istina je još apsurdnija. Poznajem mnoge ličnosti sa veoma problematičnim ponašanjem i problematičnim životima iz veoma zdravih porodica. Takođe, ne daje život svakome baš sve. Šta ako je neko bačen na ovaj svet i ostavljen ? Šta ako porodice uopšte i nema? Ovde dolazimo do priče o snagama ličnosti i to- aktiviranim još od ranog detinjstva. Jer tako je moralo. Nije bilo izbora. Bori se ili se slomi . Ne postoji tu između.

Postoje pitanja koja me ljudi često pitaju . “Da li su deca koja rastu u disfunkcionalnoj porodici zdrave ličnosti u odraslom dobu ? ” i ” Da li su deca odrasla bez roditelja zdrave ličnosti u odraslom dobu ? ” Istina je negde na pola puta.

Tijana je danas uspešna žena . Sa ovih prostora ali živi u Kanadi . Direktor velike firme, srećno udata i majka dvoje školske dece. Dolazila bi kad god je ovde da pričamo o njenom roditeljstvu. Bila je predivna i posvećena majka ali uplašena majka. Vraćale smo se često u njeno detinjsvo. Tu je ležalo poreklo tog straha od roditeljstva. ” Znaš, majka jednostavno nije bila sposobna da me othrani i zato me je ostavila u sirotištu. Otac je nepoznat ali baka mi je pričala kako u to vreme kada je majka bila trudna …kako je bilo sramota biti trudan sa nepoznatim muškarcem. Majka je ipak želela da zadrži trudnoću ali je niko nije podržao pa ni baka .Tako je majka bila primorana da me ostavi u jednoj ustanovi za usvajanje. ” Šta misliš , kako se majka osećala tada u vreme trudnoće boreći se sa takvim zahtevom da te rodi i ostavi ? Jesi li je pitala nekada ? ” Pitala sam. ” Bila je jako uplašena, prestravljena sve vreme jer termin za abortus je propustila namerno i shvatala je da ona nema gde sa mnom nakon porođaja. Bila je potpuno van sebe. Pričala mi je o tome. ” Objašnjava Tijana. ” Znaš Tijana kada je trudnica pod stresom i beba je pod stresom .Nema tu druge. Mama i beba dele isto telo. Kada je puno kortizola i drugih hormona stresa , oni u nekom procentu dolaze do bebe. Hajde da kažemo da pretpostavljam da je majka bila pod stresom ali i ti kao beba u njenom stomaku. Čega se sećaš iz svoje dečje dobi ? ” Dugo smo obrađivale razna sećanja od kojih su neka bila bleda . Čovek se perioda do druge- treće godine slabo ili uopšte ne seća i teško može reći da li je bio pod stresom , da li je strepeo , da li je bio istraumiran . Međutim ukoliko je dete doživljavalo čestu strepnju , neizvesnost , zanemarenost -doživljaj strepnje ostaje ipak zapamćen kao neodređeni ali strepeći doživljaj , negde pohranjen u mozgu sada već odraslog čoveka. Prvi ozbiljniji strah kod dece javlja se u periodu od 6. do 8. meseca i važan je za kasniji psihološki razvoj ličnosti. Oko druge godine, strah od separacije od figura koje o detetu brinu je na vrhuncu.  Hoću da kažem da je dete vrlo rano sposobno da doživi strahove.

Ukoliko je dete doživljavalo čestu strepnju , neizvesnost , zanemarenost -doživljaj strepnje ostaje ipak zapamćen kao neodređeni ali strepeći doživljaj , negde pohranjen u mozgu sada već odraslog čoveka.

” Sećam se da sam u toj ustanovi za decu bez roditelja često bila usamljena i tužna. Tamo negde oko četvrte , mogu da se setim da sam silno želela da se vaspitačica sa mnom igra. Ipak vaspitačica je bilo malo , a nas dece puno . Bile su one dobre ali nisam mogla da se povežem sa ni jednom preterano jer je svaki dan dolazila druga vaspitačica . Jesam Ivana, strepela sam . Sećam se. Strepela sam hoće li mama doći u posetu jer nije dolazila redovno. Strepela sam vrlo rano , nekako neobjašnjivo. Mislim da se taj strah može nazvati- šta će biti sa mnom? Da li će mama doći? Da li će me vaspitačice voleti ? Da li će me neko od starije dece zadirkivati jer to su često radili. Izrugivali bi mi se ako mama ne dođe u posetu . Strepela sam i oko 13-te kada su me uzeli hranitelji. Mislila sam da im smetam iako su bili divni . Nisam više strepela po završetku srednje škole. Raspustima u srednjoj sam radila. Otkrila sam još tada koliko volim da zaradim svoju kintu. Slagala sam neke gajbe, brala maline i svašta radila. Posle srednje krenula sam da radim odmah . Jedva sam čekala da imam svoj dinar . Svašta sam radila. Od konobarisanja , preprodaje garderobe do čuvanja neke stare bake . Radila sam po tri posla i plaćala kiriju za mali stančić. Živela sam skromno tada ali sam se borila . Majka se vremenom propila pa nisam kod nje htela da se vratim. Živi i danas sa nekim alkoholičarem zajedno . Tako sam vremenom stigla u Kanadu , jako mlada da bih čuvala stare osobe. Naporan je to bio posao ali sam se istovremeno doškolovala i evo danas rukovodim sa 5000 ljudi . Sve sam ja to postigla ali strepim da nisam dovoljno dobar roditelj. Muž me hvali . Kaže da sam sjajna majka ali taj osećaj u meni da ja nisam dovoljno dobar roditelj me izjeda i nekad ne mogu da spavam. Taj strah, ta strepnja, pojavila se kada sam se porodila prvi put .Ustvari kad sam držala svoje prvo dete . Nije me napustio do danas .” Sećala se Tijana.

Povezane životne situacije mogu biti okidač za neka davna osećanja , pohranjena u nama dok smo još bili sitna i nemoćna deca .

“Tijana, mislim da si ponovo počela strepeti kad si postala majka jer je to bio okidač za tvoju ranu dečju traumu . U smislu -plašim se i strepim da ću oštetiti svoju bebu kao što je mene moja majka . Plašim se da će me život na neki način onemogućiti da brinem za bebu i da neću moći izneti roditeljstvo . Plašim se roditeljsva jer ja nisam imala od koga ni da naučim kako biti roditelj . Mogla sam da naučim kako ne biti roditelj . Uostalom, plašim se jer sad razumem koliko je neadekvatno ostaviti ovako malo, bespomoćno stvorenje u nekoj ustanovi. Možda se sada i sećam koliko sam strepela kao beba, kao dete ….Šta misliš , pripada li ti to što govorim ?” Pitala sam. Tijana briznu u plač. “Pripada mi sve od toga što si rekla, samo ne umem to da objasnim tako kao ti .Bila sam baš to dete koje stalno strepi .Baš tako kako si me opisala i moja me je beba zapravo bila podsetila na sebe samu i ja sebe na svoju majku jer za drugu i ne znam . Kao da ne želim da se moja prošlost ponovi. ” Pričala je Tijana kroz suze.

Mnoga deca su odrasla bez roditelja ili uz nefunkcionalne roditelje . To nikako ne znači da neće izrasti u čestite, uspešne , dobre i hrabre ljude . Sve zavisi koliko je dete uoptrebilo svojih snaga i kapaciteta da bi se izborilo za svoje mesto pod suncem.

“Verujem. Čudno je koliko povezane životne situacije mogu biti okidač za neka daaavna osećanja , pohranjena u nama dok smo još bili sitni i nemoćni . Ipak , nema potrebe da strepiš . Da li vidiš koliki si ti borac? Da li razumeš koliko si snaga iz petnih žila pokretala da bi danas bila tu gde jesi ? Da li shvataš da si opstala na putevima na kojima ne bi istrajali ni mnogi ljudi koji su živeli uz oca i majku ? Da li razumeš da si sposobnost za negu i brigu o nemoćnima naučila brinući za starije ljude . To su neke veštine posredno povezane sa materinstvom .Posredno si učila da budeš negovatelj nemoćnima kroz te poslove. Rekla bih da je to bila kao neka nadkompenzacija za to što ti nedostaju iskustva majke koja brine o tebi . Nedostaju u sećanjima kao izvor učenja o tome – kakav bi roditelj trebao bar okvirno da bude . Takođe imaš sećanja o tome kako vaspitačice brinu o deci bez roditelja. To takođe upotrebljavaš , brinući o svojoj deci . Nisi ti uopšte neuka u smislu nege nemoćnih pa i nege sopstvene dece i zato nemoj strepeti.” Tijana obrisa suze. Pogleda me odvažno pa reče : “Nisam imala izbora Ivana . Mogla sam da se propijem , da počnem da lutam i da kradem. Veruj mi to mi nije bilo ni na kraj pameti . Gledala sam kao mlada često filmove o nekim junacima i onda….želela sam da ličim na njih . Sanjala sam često svoju kuću umesto sirotišta , umesto hranitelja . Radila sam govoreći sebi da ću i ja imati svoje gnezdo jednom. Moj čitav život vođen je željom o svojoj kući i porodici . Često sam imala žuljeve na rukama i vrtelo mi se u glavi od ranog ustajanja i teških poslova ali nisam odustala. Sve to što sam želela danas imam .” Pričala je odvažno .”Znam i ja sam na tebe ponosna. Nema potrebe da strepiš više. Sve opasnosti su prošle . Strepeća situacija za tebe kao malu bebu u sirotištu – u smislu strepnje da majka neće doći , svaka strepeća situacija za malu Tijanu i za Tijanu kao devojku je prošla . Sada si na bezbednom i deca su ti na bezbednom. Tvoja deca su u rukama majke borca i smatram da ćeš im biti dobar primer kroz život . Opusti se, diši malo i oseti da je prošlo .” Tijana se udobno zavalila na moj psihoterapijski kauč i osmeh joj se pojavio na licu . Primetih da je vrlo opuštena, možda po prvi put. ” Prošlo je Ivana. Prvi put mogu da kažem -hvala bogu da je sve to prošlo . Ne strepim više. Hvala ti ” . Dogovorismo se za sledeći susret . Ja i to dete borac pred kojim sam samo mogla da se duboko naklonim jer ne – nisam ni upola hrabra niti vešta kao to divno biće ispred mene. Mnoga deca su odrasla bez roditelja ili uz nefunkcionalne roditelje . To nikako ne znači da neće izrasti u čestite, uspešne , dobre i hrabre ljude . Sve zavisi koliko je dete uoptrebilo svojih snaga i kapaciteta da bi se izborilo za svoje mesto pod suncem. Neko je povukao toliko snage iz petnih žila da je pretekao i decu koja su rasla uz harmonične roditelje . Jer ne da život svakome sve i ponekad je jedini izbor viđen kao – bori se ili se slomi . Ne postoji tu između.

Više o poremećajima roditeljstva možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

GRANIČNA ORGANIZACIJA LIČNOSTI

Granični poremećaj ličnosti karakteriše sveprisutan obrazac nestabilnosti u regulaciji afekta, kontroli impulsa, nestabilnost funkcionisanja ovih osoba u međuljudskim odnosima i nestabilnost slike o sebi. U ponašanju prisutne su teškoće u regulaciji emocija , impulsivnost, ponekad agresija, ponovljeno samopovređivanje i hronične suicidalne tendencije. U ovih osoba česta je i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i brza vožnja kao i hronični osećaj praznine u sebi samome. Granični poremećaj ličnosti možemo opisati i rečenicom ” bolje bilo kakva organizacija ličnosti nego nikakva ” .

Granični poremećaj ličnosti možemo opisati i rečenicom ” bolje bilo kakva organizacija ličnosti nego nikakva ” .

Postoji 9 kriterijuma na osnovu kojih psihijatar određuje postojanje graničnog poremećaja ličnosti , a da biste vi ili neko vama blizak posumnjali da patite od graničnog poremećaja ličnosti te potražili pomoć , dovoljno je da ispunjavate 5 tački u smislu da su ovakva ponašanja kod vas ili nekog vama bliskog uporno prisutna u ponašanju.

1.Intenzivan i iznenadan bes , poteškoće kontrole besa (npr .česta ispoljavanja besa, ljutnje i ponavljanje učestvovanja u tuči ).

2. Hroničan osećaj praznine.

3.Nestabilnost u raspoloženju .

4.Prolazne paranoične ideje kada je osoba pod stresom ili osećaj da je osoba disocirana. (Disocijacija, ili osećanje da niste povezani sa samim sobom).

5 .Upadljiva i uporna nestabilna slika o sebi ili osećaj sebe.

6. Ponavljajuće samoubilačko ponašanje, pretnje samoubistvom ili samopovređivanje.

7.Impulsivnost u najmanje dve oblasti koje su potencijalno štetne, a koje ne uključuju samoubistvo ili samopovređivanje (npr. prebrza vožnja, zloupotreba alkohola, lekova , droga ).

8.Besni napori da se izbegne stvarno ili zamišljeno napuštanje .Osobe sa graničnom organizacijom ličnosti teško podnose da budu napuštene od osoba koje smatraju bliskim.

9. Obrazac uspostavljanja nestabilnih i intenzivnih međuljudskih odnosa. U ovim odnosima smenjuju se dve krajnosti . Idealizacija i devalvacija nekoga. (U smislu provešćemo danas 24 sata zajedno i tada te obožavam , a sutra već se ne javljam i ne značiš mi ništa. Sutra već o tebi ne mislim dobro . Potom te opet idealizujem pa te odbacujem i tako u krug).

Granični poremećaj ličnosti karakteriše sveprisutan obrazac nestabilnosti u regulaciji afekta, kontroli impulsa, nestabilnost funkcionisanja ovih osoba u međuljudskim odnosima i nestabilnost slike o sebi.

Kako je to biti graničan opisaću kroz primer psihoterapije. Milena (ime je izmenjeno ) došla je sa svojim nalazom procene ličnosti i već dijagnostikovanim graničnim poremećajem ličnosti .”Kako se osećaš Milena ? ” Pitala sam na jednoj od sesija . ” Prazno . Sve je unutar mene često prazno. Malo kokaina sa vremena na vreme mi u tome pomogne ili alkohola . I ova sesija je prazna. I ti si prazna i dosadna osoba ponekad, reče Milena besno . ” ” Zašto onda dolaziš kod ovako praznog i dosadnog terapeuta ? Ja te ne teram na to .” Odgovorih. ” Zato što si ponekad i sjajna , neobična , opuštena i tada te obožavam. Međutim povremeno se sve to isprazni i mislim da si baš k….. od terapeuta . Danas je tako.” Odgovara ona. ” Primećuješ li da me povremeno idealizuješ , a povremeno potpuno devalviraš? ” Pitala sam. ” Da ali ne želim to , to je jednostavno tako . Svi drugi ljudi su čas sjajni ,a čas su jako dosadni.” Razumem te, odgovorih . ” Znam i da je to razlog zašto ponekad ne dođeš na sesiju .Tad sam ti jako prazna .Međutim , smatram da nisam prazna .Ta praznina je tvoj doživljaj. Ipak si danas uspela da se izboriš i da dođeš i to je pohvalno ” Rekoh joj. ” Da, došla sam i vozila sam brzo kao ludak . Ne znam kako ne nastradam. ” Reče ona. ” Mislim da bi za tebe bilo dobro da naučiš da bolje vodiš računa o sebi .Niko neće biti tu da te stalno spašava od sebe same. To moraš ti sama. ” Odgovorih joj.

U ponašanju osobe sa graničnim poremećajem ličnosti prisutne su teškoće u regulaciji emocija , impulsivnost, ponekad agresija, ponovljeno samopovređivanje i hronične suicidalne tendencije. U ovih osoba česta je i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i brza vožnja kao i hronični osećaj praznine u sebi samome.

” Sećaš se onog Gorana što sam živela sa njim tri meseca? Ponovo sam poželela da ga pozovem. Nije mi više tako dosadan i prazan kad ga se malo prisetim . Šta ti o tome misliš? ” Pitala je tražeći podršku. ” Mislim da bi bilo dobro da puno više naučimo o tome kako ljudi funkcioniču generalno i šta očekuju od drugih ukoliko su stabilni. Smatram da je on prema tebi bio dobar i podržavajući . Međutim u periodu kada ti je postao dosadan i prazan , tačnije kada si ti bila prazna pa si to na njega projektovala, nisi mu se javila četiri meseca. Pre toga si ga u naletu besa izbacila iz stana nenadano jer te je nervirao ,a ni sama ne znaš zašto te je nervirao. Zapravo smatram da si se osećala ljuto , prazno i dosadno te da si sve to pripisala njegovom prisustvu u stanu .To su bila zapravo tvoja osećanja. Smatram da bi on zaslužio izvinjenje, poziv na razgovor te da njemu samome treba prepustiti odluku da li želi da se vrati nakon svega što ste prošli. Znaš , ljudi Milena ,oni očekuju da ih uvažimo za njihov trud ,a ne da budu odsečeni nenadano iz našeg života onda kada ih mi jednostavno proglasimo dosadnima i praznima ili nepotrebnima. ” Odgovorila sam.

Hroničan osećaj praznine je ono što uporno prati osobe sa graničnim poremećajem ličnosti.

” Sad se ustvari jako plašim da me je zauvek napustio. Ako me je zauvek napustio ja ću se raspasti u paramparčad. Tako se osećam. ” Rekla je. ” To su ciklusi draga Milena koji se odvijaju u tvom osećajnom životu. Ciklusi od obožavanja nekoga drugoga, onda krajnje devalvacije tog nekog kao da više nije ni najmanje vredan sve do odbacivanja pa do velikog straha od napuštanja. To bi trebalo da stavimo pod kontrolu bar u smislu da to prepoznaješ i da ne odbacuješ nekoga kao praznog i dosadnog ako on to nije. To su tvoja osećanja praznine i dosade i to ne pripada tvom partneru niti meni iako svoja osećanja smeštaš u nas – druge ljude . Nećeš se raspasti ukoliko se on ne vrati , bićeš dobro ali slažem se da zaslužuje izvinjenje i objašnjenje. ” Odgovorila sam. ” Hvala ti na savetu .Sad si evo opet super važna za mene odjednom. Zato što mi pomažeš da sebe razumem. Može li i on doći sledeći put sa mnom ukoliko pristane da mu ti ovo malo pojasniš jer plašim se da ja neću uspeti ? ” Pitala je . “Naravno da može. ” Rekoh.

Ponašanje osobe sa graničnim poremećajem ličnosti možemo opisati kao ponašanje u stilu ” Mrzim te ali me ne ostavljaj. ”

Nadam se da sam primerom ove sesije uspela da opišem zašto ponašanje osobe sa graničnim poremećajem ličnosti možemo opisati kao ponašanje koje se često odvija po obrascu -mrzim te ali me ne ostavljaj. Njima je podjednako teško unutar sebe samih , a partnerstvo sa osobama koje pate od graničnog poremećaja ličnosti može predstavljati nešto veoma naporno za održati , kako od njih samih tako i za njihovog partnera.

Više o drugim poremećajima ličnosti možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/10/22/ugadanje-narcisu/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/ ,a i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

PSIHOPATIJA-PLES IZMEĐU ŠARMA I NEPRILAGOĐENOSTI

Psihopatiju bi definisali kao mentalni poremećaj u kome pojedinac ispoljava amoralno i antisocijalno ponašanje, pokazuje nedostatak sposobnosti da voli, ne uspeva da uspostavlja smislene lične odnose sa drugima i ispoljava ekstremnu egocentričnost . Postoji dobra skala za procenu psihopatije. U njoj u obzir uzimamo 20 stavki . Nabrojaću ih : površinski šarm i pričljivost, egocentrizam i osećaj grandioznosti, osećaj praznine i dosade te traženje spoljnih senzacija (droga, alkohol), patološko laganje, manipulativnost, odsustvo osećaja krivice, površna osećanja, nedostatak empatije, parazitski način života, nedovoljna samokontrola, promiskuitet, problemi u ponašanju koji datiraju još iz detinjstva ili mladosti, teškoća da se prave dugoročni planovi, impulsivnost, neodgovornost, neprihvatanje odgovornosti za loše ponašanje, teškoće da se održe brak ili veze, maloletnička delikvencija, kriminalitet i povratništvo u isti.

Psihopatiju bi definisali kao mentalni poremećaj u kome pojedinac ispoljava amoralno i antisocijalno ponašanje, pokazuje nedostatak sposobnosti da voli ,ne uspeva da uspostavlja smislene lične odnose sa drugima i ispoljava ekstremnu egocentričnost .

Oduvek me je psihopatija zanilmala, puno sam se o njoj edukovala ali obzirom da svega 1-4 odsto ljudi pati od psihopatije sedela sam često na svojoj stolici za psihoterapiju , misleći kako neću biti te sreće da uđu u moje savetovalište jer ih je malo. Pre četiri godine Marko (ime je izmenjeno) dolazi da potraži pomoć. Bio je to jedan od divnih bivših muževa koji je i dalje brinuo za svoju bivšu suprugu. -Sa njom jednostavno nešto nije bilo u redu, govorio je. Nisam siguran šta ali bila je promiskuitetna, neodgovorna , pila je , koristila mnoge psihoaktivne supstance , neodgovorna prema meni i porodici , nekako Ivana, nekako kao da nije mogla da voli ni našu decu . Koristila me je ,a ja sam bio naivan , voleo sam je. Deca su posle razvoda kod mene i brinem o njima najbolje što mogu. Sa bivšom suprugom imam kontakt ali odala se piću još više i nije videla naše ćerke 4 meseca. Brinem za nju i voleo bih kada bi ona dolazila kod vas da joj pomognete bar oko tog odnosa sa decom . Rekla je da bi pristala. Znate Ivana, niko mi nije verovao kako ja sa njom živim. Ona je toliko opčinjavajuća prema ljudima spolja, prema prijateljima , mojoj familiji i oduvek je pazila na to da je drugi vole. Tako da sam se posle razvoda još suočio i sa osudom okoline jer niko nije mogao da veruje kroz šta sam sa njom prolazio. To je za mene bilo poražavajuće. Uz to otkrio sam da je biseksualna ali na stranu to. Ne želim da propadne i da moje ćerke nemaju majku pa eto ako možete pomozite. Njegova briga za bivšu suprugu me je ganula, a ono što se vrtelo kroz moju glavu je hipoteza da bi ona mogla biti pogođena psihopatijom obzirom na ono što je o njoj govorio, mada rezerva je posotojala jer ipak je to njegovo viđenje nje ,a moglo je biti u pitanju i nešto sasvim drugo. Uostalom ,pretpostavila sam da će mi psihijatar sa kojim sarađujem verovatno biti veoma potreban u ovom slučaju.

Psihopatijom je pogođeno 1 do 4 odsto populacije.

Njegova bivša supruga Ana (što nije njeno pravo ime) je brzo pokazala ekstreman površinski šarm. Neobično je lako uspostavljala komunikaciju , želeći da mi se pridruži brže nego što sam i sama to mogla da ispratim. Bila je biseksualna tako da je već na trećoj sesiji pokazivala neke signale koje sam (ja mislim spretno ) protumačila kao pokušaje zavođenja terapeuta. I to je spadalo u delove tog površinskog šarma koji su bili sastavni deo njene ličnosti i razumela sam da ona bez toga ne može da funkcioniše. To je bila njena ličnost. -Ana, mislim da imaš ozbiljan problem sa alkoholom, rekla sam. Trebalo bi da pozovemo psihijatra da uključimo blokatore za alkohol, predložila sam. U redu, rekla je Ana. Pijem jer se osećam prazno i dosadno. Ja ne vidim svrhu ni u čemu , govorila bi često. Ne volim više ni sebe. Noću ne mogu da spavam i trenutno sam u vezi sa dve žene i jednim muškarcem.Te dve žene su prostitutke i ja ne znam šta ću sa svima njima .Oni su mi svi igračke jer mi je dosadno pa ih zovem da me zabave i da pijemo zajedno ili da pušimo travu. Nekad se tu nađe i neki ekstazi koji popijemo. Onda osećam nešto.Opijam se tim stvarima da bih bila u stanju da osetim nešto bar na kratko. Inače sam prazna. Ja čak nemam dovoljno osećanja ni za moju decu ako želiš da budem iskrena. Pomozi mi ako ikako možeš, ja znam da to nije način na koji drugi ljudi žive i osećaju ali ja ne umem drugačije. Decu ne viđam jer se napijem do obeznanjivanja i onda im obećam pa sutra ne mogu da ustanem da ispunim što sam im obećala.

Psihopatijom mogu biti pogođene i žene i muškarci. Obično zbog ekstremnog površinskog šarma i manipulativnosti, osobe koje pate od psihopatije zadobiju simpatije okoline ,a često samo supružnik i deca razumeju i znaju da nešto duboko nije u redu.

Iz prethodnog jasno se moglo razumeti da Ana pati od nedostatka sposobnosti da dovoljno oseća, nedostatka empatije čak i za svoju decu, traženjem spoljne stimulacije u drogama i alkoholu, manipulativnosti jer manipuliše ljudima sa kojima je bila u vezama da bi joj bili igračke za ispunjavanje dosade, nedostatka odgovornosti u ponašanju…slika psihopatije je bivala sve više verovatna. Ipak, vezala sam se za Anu na ljudskom nivou iako sam znala da Ana prema meni ne oseća ništa ljudsko ni prijateljsko. Razgovarale smo o tome. Ja vidim da si ti moralna žena, govorila bi .Ovi razgovori mi znače jer se neko mnome bavi ali ja tebe vidim kao neki objekat koji želi da mi pomogne da mi bude bolje. Znaš, ja volim kad se mnome bave i kad sam jako važna i moćna. Volim da me obožavaju.Volim da se i ti i moj bivši muž mnome bavite, govorila bi . Volim i kako sam moćna prema mojim zaposlenim radnicama u salonu lepote .Volim kako me poštuju i način na koji ne moram da radim ništa jer one rade za mene. Ko ih j… kad se nisu borile više za sebe pa da budu vlasnice salona kao ja. (Osećaj grandioznosti karakterističan za psihopatiju, parazitski životni stil karakterističan za psihopatiju, doživljavanje drugih kao instrument i resurs, egocentričnost.) Ponekad bi usleđivali njeni impulsivni pozivi noću i ujutru da mi kaže kako je popila pilule za spavanje i da joj je loše te da li mogu da dođem. Ulazim u njen stan, a Ana sedi i pije te mi nudi alkohol da napravimo žurku do sutra ujutru jer “život je jedan i to što ja živim životom knjiškog moljca nije život nego sr..e “.Ana je lagala da joj je loše i nije popila pilule za spavanje više puta. (Impulsivnost, patološko laganje karakteristično za psihopatiju, egocentričnost, manipulacija terapeutovom saosećajnošću). Ana , neću da pijem. Razumem da ti je potrebno društvo ali mogla si da kažeš tako, rekla sam. Znaš Ana, ljudi ne očekuju ovo od tebe. Ne očekuju da ih dižeš iz kreveta kao hitnu pomoć jer ti nije dobro ako ti je dobro. Ne očekuju da lažeš i da ih koristiš . Koristiš me za te neke svoje igre , za porebu za društvom , za potrebu da dominiraš mnome jer saosećam sa tobom. Ana , ne budi u zabludi ja to jasno vidim , vidim i da me koristiš, govoriš neistinu i manipulišeš. Tu sam samo zato jer ti i pored svega želim dobro ali ako smatraš da si me prevejala, varaš se. Drago mi je da si dobro i vidimo se sutra u zakazano vreme. Ne želim da odeš!!! Vrisnula bi Ana .Ne želim da od mene ljudi odlaze, impulsivno bi vikala. Smirila bih je,to mi je bar išlo dobro. Izvini bio mi je potreban neko , izustila bi Ana gotovo uvek nakon tih impulsivnih scena . Zapravo, uhvatio ju je taj njen strašni osećaj praznine, osećaj da nema osećanja, da nema ničega u njoj i bio joj je poreban neko da tu prazninu popuni. Ana je kao mlađa pokazala delikventno ponašanje, bila je nasilna prema majci , istukla ju je više puta ali je majka nije prijavila zbog sopstvenog stida. Jednom nakon fizičkog okršaja je naprosto sela i jela kao da se ništa nije desilo dok je majka jaukala i plakala. Imala je tad svega 17 godina.To sam saznala u razgovoru sa njenom majkom i to je takođe bilo karakteristično za psihopatiju.

Površinski šarm i pričljivost, egocentrizam i osećaj grandioznosti, osećaj praznine i dosade te traženje spoljnih senzacija, patološko laganje, manipulativnost, odsustvo osećaja krivice, površna osećanja, nedostatak empatije, parazitski način života, nedovoljna samokontrola, promiskuitet, problemi u ponašanju koji datiraju još iz detinjstva ili mladosti, teškoća da se prave dugoročni planovi, impulsivnost, neodgovornost, neprihvatanje odgovornosti za loše ponašanje, teškoće da se održe brak ili veze, maloletnička delikvencija, kriminalitet i povratništvo u isti.

Vreme je prolazilo . Skoro svi ajtemi iz skale za procenu psihopatije kod Ane bili su prisutni i što je najvažnije , uporni kroz vreme. Doduše , Ana bi pokazivala osećaj krivice jedino posle par dana pijanstva ali i to je bio jedan egocentričan osećaj usmeren ka samoj sebi. -Grize me savest jer sam pila pa se bojim da ne oštetim jetru . Tako bi ona to objašnjavala .Nije bilo griže savesti usmerenog na decu koju opet nije videla zbog pijanstva niti prema bivšem suprugu koji se za nju brinuo. Oni u tim momentima kao da nisu u njenoj svesti postojali. Psihijatar sa kojim sarađujem dao je svoje mišljenje takođe.Njeno mišljenje uvek je starije od mog i saradnja sa njom izuzetno važna.Ja sam mogla da sumnjam i da je obavestim ,a ona je mogla precizno da dijagnostikuje te da po potrebi prepiše lekove i usmeri moj rad. Ana je patila od psihopatije, psihijatrica je potvrdila . Rekla je da tu pomoći puno nema i složile smo se oko toga. Uradićemo koliko možemo pa i ako to predstavlja minimum. Ipak Ana je vremenom uzimala terapiju blokatorima za alkohol.To ju je dovelo do stanja da se oseća prazno i dosadno jer nije bilo spoljne stimulacije u alkoholu . Ipak uspevala je (manje-više) da poštuje režim viđanja dece i postala je odgovornija tako što je poštovala (manje-više) taj plan susreta sa decom koji smo ja, ona i njen bivši suprug napravili. Zajedno smo osmišljavale šta bi mogla sa decom da radi i šta je za njih dobro. Nije se ona tome preterano radovala , manje nego što bi čovek očekivao ali naučila je šta je za njenu decu dobro pa je to praktikovala zbog tih logičkih, a ne toliko emocionalnih razloga. Bila je ipak zdravstveno bezbedna bez alkohola i droge , porodično ipak funkcionalnija. Nije naučila da više oseća. To je bilo nemoguće naučiti . Međutim naučila je ipak kako bliski ljudi očekuju da se ponaša i šta bi to bilo prihvatljivo za njih u smislu odgovornosti , a ne u smislu šarmiranja svih oko sebe.U tome je ipak bila među najveštijima. Nije bilo čudo što su za njom ludeli i muškarci i žene ali to nije bila odgovornost prema bližnjima. Odgovornost umesto šarmiranja je za nju predstavljala veliki napor. Mnogo toga o ljudskosti morala je zapravo da nauči i logički primeni u ponašanju onoliko koliko to ona može, nikada ne sasvim. Dan danas ja i Ana se čujemo prijateljski . Anu osećam kao ljudsko biće i tu sam za nju u teškim momentima i ličnim krizama . Ana mene oseća i dalje kao objekat za podršku. Duboko razumejući je smatram da je to od nje sasvim dovoljno. -Ivana, ja mogu da osećam taj impuls, to kao neku potrebu da mi povremeno budeš neko poput prijatelja. To je valjda neko sitno osećanje ali je više to nešto kao neki momenat, rekla je . Da li je to u redu, pitala je? -Jeste Ana , razumem te i drago mi je što si iskrena, odgovorih. -Ivana pa dobra sam ja, reče upitno. Jesi Ana, odgovorih joj. Razumela sam da osoba sa psihopatijom voli da bude voljena i zbrinuta , onda kada to njoj treba. Tada i samo tada . Ne treba očekivati puno toga za uzvrat jer to nećete dobiti. Kasnije u mojoj praksi bilo je još dve sliče priče. Ono što je najzanimljivije je da se i danas sa njima povremeno čujem iako su to ljudi etički ,moralno , osećajno i ponašajno sasvim različiti od mene . Prihvatam te razlike i važno mi je da su dobro. Oni su za mene ljudi , ja za njih verovatno nekakav objekat koji je brižan i to im odgovara ali naprosto to je tako. Nisu mi svi dali pristanak da pišem o njima tako da je ovo sve što mogu da iznesem u cilju razumevanja psihopatije . Nisu sve osobe sa psihopatijom neke ubice ili teški asasini kao što se smatra. Samo manji broj njih to jeste ali veliki broj ubica uopšte nisu psihopate tako da mi je važno da se pojam osobe koja pati od psihopatije i pojam ubice , predatora i asasina ne povezuju toliko. To može biti slučaj ali i ne mora. Ono što je važno naglasiti je da psihopatijom mogu biti pogođene i žene i muškarci. Obično zbog ekstremnog površinskog šarma i manipulativnosti, osobe koje pate od psihopatije zadobiju simpatije okoline, a često samo supružnik i deca (ukoliko ih imaju ) razumeju i znaju da nešto duboko nije u redu. Narcisoidni poremećaj ličnosti se može pomešati sa psihopatijom. Više o narcisoidnim ličnostima možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/ ili ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/10/22/ugadanje-narcisu/.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

UGAĐANJE NARCISU

Radila sam sa mnogim ljudima koji su prošli brak ili vezu sa osobom koja pati od narcisoidnog ili psihopatskog poremećaja ličnosti. Uvek je u tim pričama provejavao jedan dominantan momenat : -što narcis postaje zahtevniji , žrtva se sve više trudi da mu ugodi misleći da će time poboljšati situaciju. Misleći da će većim trudom umilostiviti narcisoidnog partnera ili partnerku. Misleći da će većim trudom zadobiti ljubav. Međutim ugađanje narcisu je kao da pokušavate da napunite neku jamu bez dna. To uopšte i nije moguće postići. U odnosu sa narcisoidnom osobom uvek ćete se osećati nedovoljno, iscrpljeno i često će vas pratiti osećaj krivice.

Ugađanje narcisu je kao da pokušavate da napunite neku jamu bez dna. To uopšte i nije moguće postići. U odnosu sa narcisoidnom osobom uvek ćete se osećati nedovoljno , iscrpljeno i često će vas pratiti osećaj krivice.

Kada govorimo o narcisoidnoj ličnosti, važno je da znamo da se iza gordog ponašanje ovakve ličnosti krije unutrašnji osećaj “nedostatka potpunosti sebe “. Zbog toga narcisoidna ličnost ima potrebu za drugima ili čak zavisnost od drugih ljudi jer pomoću drugih i u odnosima sa drugima dobija potvrdu svog dubinski oslabljenog samopoštovanja i jača u osnovi veoma slab doživljaj samoga sebe. To je razlog zašto narcisoidna osoba uvek ima nekoga ko mu predstavlja i partnera i žrtvu istovremeno. Zapravo narcisoidna osoba ima svog “kozavisnika “. U takvom odnosu, partner ili žrtva se često koristi kao predmet kako bi narcisoidna ličnost osigurala zadovoljenje sopstvenih potreba. Emocionalnih , psiholoških ,socijalnih, seksualnih. Čovek je biće potreba pa je i narcisoidno biće isto to.

Međutim, narcisoidna osoba je poput parazita. Koliko god dajete, koliko god se trudite da ispunite nečije narcisoidne potrebe, takvu glad je nemoguće zadovoljiti, takvu prazninu je nemoguće popuniti . Osim toga retko ćete dobiti bar pohvalu za svoj trud, a često ćete dobijati kritiku, pokudu, osudu .O vašim potrebama neće brinuti niko i tako ćete postati veoma iscrpljeni . Lagano postajete jedno isfrustrirano biće, ljuštura onoga što ste nekada bili jer i vi ste biće potreba ( fizioloških, emocionalnih , psiholoških ,socijalnih i seksualnih). Frustracija nije ništa drugo nego nemogućnost jednog bića da ispuni neke važne potrebe i ako ta nemogućnost dugo traje postajemo isfrustrirani. Ukoliko ste u vezi sa narcisoidnom osobom, a osećate se iscrpljeno i ogorčeno, verovatno već dugo vaše potrebe nisu zadovoljene ,a umesto toga trudite se da uslišite narcisove zahteve, molbe i potrebe.

Ne zaboravite da narcis gladuje za zadovoljenjem svojih potreba. Ukoliko ste sa narcisoidnom osobom u vezi ili braku , ona očekuje od vas da ćete utoliti tu glad. Zato ste tu. To je vaša uloga i funkcija .

Ne zaboravite da narcis gladuje za zadovoljenjem svojih potreba. Ukoliko ste sa narcisoidnom osobom u vezi ili braku , ona očekuje od vas da ćete utoliti tu glad. Zato ste tu. To je vaša uloga i funkcija iako možda niste pristali da imate ni tu ulogu ni funkciju . Izraz “narcističko zadovoljenje , potiče iz psihoanalitičke teorije koja govori o bitnim potrebama malih beba i male dece. Mnoge potrebe odojčeta , bebe i malog deteta je neophodno zadovoljiti u odnosu roditelj-dete kako bi se očuvala emocionalna i mentalna ravnoteža novorođenčeta ili malog deteta. Nezadovoljenje mnogih potreba deteta ( fizioloških, emocionalnih , psiholoških i socijalnih ), može dovesti do isfrustriranosti , nezadovoljstva, depresivnosti i u kasnijem životu , pokušaja ovako osujećenog deteta da mnoge od svojih potreba pokuša da zadovolji kroz razne oblike zavisnosti (narkomanija, alkoholizam ,kocka ) ili na druge neprimerene načine funkcionisanja u odnosu sa drugim ljudskim bićima. Tako je i kod narcisoidnih osoba. Uprkos fasadi koja odiše samopouzdanjem i hvalisanjem, narcisoidna ličnost iznutra jeste poput malog deteta. Žudi za pohvalom , pažnjom, divljenjem i plaši se da je nepoželjna. Drugi ljudi, a posebno partneri im služe kao konstantan izvor opskrbljivanja njihovih narcističkih potreba. Potreba za : pažnjom, pohvalom, divljenjem, intimom … Zbog toga se narcisoidna osoba sa početka razmeće šarmiranjem , zavođenjem, manipulacijom …Manipuliše vašim utiscima o sebi ne bi li vas zadobila kao trajan izvor opskrbe svojih potreba. Ukoliko od vas dobije pažnju i divljenje, njihov slabi doživljaj sopstvenog ja se pojačava i samopoštovanje raste. Zbog toga je narcis veoma detinjasto, zavistan od toga da bude prepoznat od strane drugih. Međutim ukolko odbijate udovoljavati takvim težnjama ili to ne postižete, odnosi sa narcisoidnom osobom često se pretvaraju u toksične sadomazohističke odnose sa raznim formama zlostavljanja.Narcisoidne ličnosti tada pribegavaju agresiji i narcističkom zlostavljanju. O tome možete više čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/. Još je Sigmund Freud identifikovao dva osnovna puta zadovoljenja narcisoidnih potreba. Uljudnost kao i agresivnost. To znači da ćete biti izloženi velikoj ljubaznosti,šarmu i uljudnosti u nekim momentima .U onim kada se narcis oseća nedovoljno opskrbljen, bićete izloženi agresivnosti . To postaje obrazac življenja narcisove žrtve.

Narcisoidna ličnost žudi za priznanjem i ima potrebu da joj se drugi dive.

Narcisoidna ličnost žudi za priznanjem i ima potrebu da joj se drugi dive. Neki moji narcisoidni klijenti takođe su patili su od dubokog osećaja nedostatka smisla i osećaja praznine. Duboko u unutrašnjosti bića, nije bilo dovoljno zdravih psiholoških mehanizama za održavanje stabilnog osećaja identiteta i za održavanje pozitivne slike o sebi. Zbog toga su ovakvu poporu tražili spolja, od drugih ljudi,a posebno od svojih partnera. Osujećenost u ranom detinjstvu, unutrašnja praznina i potrebe narcisa su veoma veliki i bolni. Ukoliko se ta praznina i potrebe ne ispune, narcis ima osećaj kako može da se mentalno raspadne i dezintegriše. Zbog toga ta njihova potreba za zadovoljenjem potreba nema kraja, a stradaju njihove žrtve koje su najčešće njihovi emotivni partneri . Narcisoidna ličnost je poput parazita ili poput vampira . Iznutra gotovo mrtav, a spreman da isuši i istroši život iz onih oko sebe. Njegovu glad i potrebe nije moguće zadovoljiti i zbog toga se njihova žrtva oseća konstantno iscrpljeno . Ukoliko se nastavi žrtvovati za njih, narcisov partner počinje da se oseća isto tako prazno i mrtvo. A.M – Klijentkinja koja je bila u braku sa narcisom opisala je kako je pored svog narcisoidnog supruga, počela da oseća kako je zapravo njenom suprugu bilo tokom odrastanja pored isto tako narcisoidnog, zahtevnog , hladnog, nedostupnog i invazivnog roditelja. Kakve posledice može imati život pored narcisoidnog roditelja , možete prošitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/. A.M , imala je osećaj da pokušava u tom braku da napuni jedno bure bez dna sve dok se i sama nije osetila potpuno potrošeno sa duboko narušenim samopoštovanjem kada je iz ovog braka konačno i izašla. Zbog toga je neobično važno da pokušate prepoznati ukoliko ste žrtva narcisoidnih potreba vašeg partnera ili partnerke te da se ohrabrite da iz takvog odnosa izađete, a zatim da naučite da prepoznajete sopstvene potrebe- potrebe svoga bića . Za vaše biće neophodno je da ispuni i mnoge svoje potrebe,a ne da bude usmereno isključivo na potrebe drugih ljudi,a posebno ne na potrebe osobe sa narcisoidnim poremećajem ličnosti . Ukoliko vam u tome treba pomoć , javite mi se.

psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem ,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog , nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258 -82-74

Leave a comment

NAŠ MOZAK I MI

Zašto ti ovo pišem ? Samo je jedan razlog. Imam želju da i ti počneš ozbiljno da voliš sebe te da počneš da brineš o sebi ukoliko to ne radiš. Naglasiću samo da je iza mene tri godine proučavanja današnje teme , rada Danijela Amena, američkog poznatog psihijatra i psihoterapeuta ali ne samo izučavanja nego i dvanaest meseci upornosti i života u skladu sa zdravljem . Dvanaest meseci disciplinovanog života primenjujući na sebi znanja koja sam stekla upijajući kao sunđer naučne radove,video seminare, primere praktičnog rada Dr.Danijela Amena .Rezultat je da se osećam puno energičnije , živahnije ,motivisanije ,a od lekova za raspoloženje ne koristim ništa osim sasvim određene suplemente, po preporuci klinike Dr.Danijela Amena ,a o kojima ću kasnije pričati .Dok nisam promenila svoj životni stil , osećala sam se često dosta umorno i patila sam od blagog oblika hroničnog umora.

Dr.Daniel Amen-poznati Američki psihijatar (možete informacije o njemu i mnoge njegove radove te predavanja naći na google pretraživaču, wikipediji, youtube kanalu.)

Osnovna ideja i praksa njegovog rada jeste da je mentalna higijena zasnovana na zdravlju mozga i dobrom balansu neurotransmitera u samom mozgu. Prešao je iza granica današnje neuropsihijatrije i psihoterapije na taj način što umesto da pomaže ljudima samo na osnovu žalbi i simptoma na koje se ljudi žale ,on snima skenerom njihov mozak kao početni korak ,a zatim beleži polja smanjene cirkulacije ili neodgovarajuće moždane aktivnosti te im tek tada po potrebi prepisuje : odgovarajuću ishranu, suplemente (među retkima je koji u neuropsihijatriji koristi suplemente ), zdrav životni stil, psihoterapijske intervencije ,a ukoliko je neophodno i lekove ali se ne ograničava samo na psihijatrijske lekove koji su naravno često neophodni ali nisu jedini izlaz iz teške situacije . Dozvoli da ti prikažem neke od njegovih snimaka i razlika između zdravog i nezdravog stanja mozga i njegovih funkcija.

Slika 1

Levo na slici 1 : zdrava funkcija mozga i zdrav izgled na skeneru Dr.Amena. Čovek sa zdravim mozgom je: srećniji , zdraviji,bogatiji, uspešniji.
Desno na slici 1: nezdrava funkcija mozga i nezdrav izgled na skeneru Dr.Amena.Čovek sa nezdravom funkcijom mozga je : tužniji , bolesniji, siromašniji, manje uspešan.

Slika 2

Levo na slici 2: mozak osobe koja razmišlja pozitivno , praktikuje zahvalnost kao psihoterapijsku intevrenciju. Ova se intervencija sastoji od toga da se fokusirate na ono što već imate i budete zahvalni na onome što imate umesto da budete usmereni na ono što nemate te da se osećate osujećeno zbog toga. Desno na slici 2 : mozak osobe koja većinu vremena razmišlja negativno ,oseća nezadovoljsto ,ljutnju, fokusirana je na ono što nema . Dakle ,negativan način razmišljanja ometa zdrave funkcije mozga. U izmeni načina na koji razmišljaš možeš pomoći sam sebi ili ti može pomoći psihoterapija. Psihoterapija je dobro oružje za način na koji razmišljaš, a samim tim psihoterapija utiče i na zdraviju funkciju mozga.

slika 3

Na slici 3: na vrhu kruga su dva snimka zdravog mozga osoba u bilo kom životnom dobu (nebitno da li osoba ima 20 ili 60 godina, ukoliko vodi računa o zdravlju mozga on će biti bez loših promena). Kako krećeš pregledati krug u pravcu kazaljke na satu možeš videti oštećenje moždane funkcije 17-togodišnjaka nakon 4 godine pušenja marihuane, oštećenje moždane funkcije 22-godišnjaka nakon 4 godine pušenja duvana, oštećenje moždane funkcije 38-godišnjaka nakon 6 godina korišćenja opijata, oštećenje moždane funkcije 32-godišnjaka nakon 4 godina korišćenja kokaina, oštećenje moždane funkcije 45-togodišnjaka nakon 10 godina korišćenja alkohola, oštećenje moždane funkcije 28-godišnjaka nakon 3 godina korišćenja kristal meta. Ove snimke redovno pokazujem ljudima u terapiji zavisnosti (alkoholizam ili narkomanija u porodici) da bih kod njih proizvela anksiozni strah od nastavka upotrebe droga ili alkohola. Pokazujem ove slike i svojoj deci kako bi dobro razmislile da li žele da se upuštaju u pušenje marihuane ili eksperimenat sa drogama te da krenu na put uništavanja svog zdravog mozga. Ne, nije slučajno što konzumenti marihuane imaju probleme sa memorijom nego je to simptom već nastalih oštećenja moždanih funkcija. Nemoj se zavaravati da je posredi nešto bezazleno.

Slika 4

Na slici 4: snimak mozga alkoholičara (levo), snimak mozga zaivsnika od heroina (desno). Prosudi sam .

slika 5

Na slici 5: zdrav mozak (levo) i mozak osobe koja ” samo” umereno pije alkohol (desno). Ova osoba je pila dve do četiri čaše vina na dan što je takođe izazvalo oštećenja zdrave funkcije mozga. Dakle , alkohol će ti pomoći da se osećaš bolje trenutno ali će te dugoročno učiniti glupljim.

slika 6

Na slici 6: u prvoj koloni levo snimci mozga osobe koja ima normalnu telesnu težinu, u srednjoj koloni snimci mozga osobe koja ima prekomernu telesnu težinu, a treća kolona desno su snimci mozga osobe koja pati od izražene gojaznosti. Dakle ukoliko ne vodimo računa o tome šta unosimo u sebe putem hrane mi ne vodimo računa ni o našem mozgu. Što smo deblji naš mozak je nezdraviji, a to znači da smo neraspoloženiji, tromiji , nekoncentrisaniji …

Dobra strana priče jeste da mnoge ove promene snimljene na skeneru jesu podložne rehabilitaciji . Ukoliko znaš da je mozak bitan za to kako se osećaš,patiš li od lošeg raspoloženja ili si pretežno dobro raspoložen, kakve su ti sposobnosti razmišljanja, donošenja odluka, sposobnosti učenja, pažnje,odlučivanja i pamćenja te sa koliko energije za dnevno funkcionisanje raspolažeš onda sigurno ne želiš da vremenom postaneš bezrazložno umoran,zaboravan, da donosiš loše odluke ,da razmišljaš sporije , da se teže koncentrišeš , da budeš tužan, ljut , neraspoložen, impulsivan ,besan i ne želiš da postaneš jedno “ljuto džangrizalo”. Drugim rečima želiš zdrav mozak i dok si mlad, a želiš ga kroz ceo život kao i u starijoj dobi života. Način na koji možeš očuvati , unaprediti pa i oporaviti svoj mozak ukoliko si ga do sad uništavao lošom hranom , alkoholom, pušenjem, drogama je dosta jednostavan.

Stav 1: “zavoli hranu koja će voleti tebe”. Dosta povrća, voća, riba ,čija seme, laneno seme, maslinovo i laneno ulje, malo nemasnog mesa , začini (kurkuma, ruzmarin,bosiljak,origano),integralni pirinač, integralne žitarice daće tvom mozgu dovoljno dobrog goriva da bi funkcionisao na zdrav način. Pod hitno raskini tu toksičnu vezu sa slatkišima i šećerom jer ta veza nije dobra za tebe. Ne zaboravi da ovo piše žena koja se tako hrani poslednjih godinu dana,a do tad je bila ljubitelj šiš ćevapa i patila od hroničnog umora . Od kada jedem hranu koja zauzvrat voli mene osećam se energičnije, raspoloženije, bolje se fokusiram, koncentrišem i ne patim od hroničnog umora.

Stav 2 : redovna fizička aktivnost. Kad ovo izgovorim ljudi obično odmah žele da odustanu jer nisu navikli da se kreću. No ne mora to biti mukotrpno vežbanje za one koji ne vole jak trening ali može biti redovna šetnja, vežbe sa pilates loptom ili joga vežbe koje nisu tako naporne. Kad si nervozan treniraj ili šetaj i tvoj mozak će se instant napuniti neurotransmiterima i hormonima sreće (serotonin, dopamin) te ćeš se odmah osećati bolje ,a hronični umor nestaje kada vežbe postanu deo životnog stila. Vežbači se osećaju energičnije, srećnije i zadovoljnije i to nije slučajno . Sigurno da imaju zdraviji mozak osim što im je zdravije telo , uostalom mozak vežbača je mozak sa boljom cirkulacijom što je veoma važno za funkcionisanje mozga. Zapamti da vežbe moraju postati deo tvog životnog stila da bi se osećao raspoloženije, manje umorno i srećnije. Ne zaboravi da ovo piše žena koja poslednjih godinu dana vežba iako je napunila 40 godina pa prema tome potvrđujem sve gore navedeno. Od kada minimalno 3 puta nedeljno vežbam osećam se energičnije, raspoloženije, bolje se fokusiram i koncentrišem i ne patim od hroničnog umora.

Stav 3: dovoljno spavaj .Spavanje, redovan san u trajanju od 8 do 10 sati dnevno okrepljuje mozak.

Stav 4: praktikuj zahvalnost i pozitivno razmišljanje. Budi zahvalan za ono što imaš svakog jutra . Budi zahvalan za sunčan dan, za to što možeš da ustaneš i brineš o sebi, za zdravlje, krov nad glavom, porodicu, prijatelje ili bilo šta što imaš .Svako ima nešto na čemu treba da je zahvalan .Ja sam recimo zahvalna za to što mogu da hodam i brinem o sebi jer imam prilike da radim sa ljudima i decom koji ne mogu da koriste svoje noge ,a mi koji možemo ne umemo to da cenimo i podrazumeva se da možemo hodati,a pri tom je taj stav pogrešan. Ne podrazumeva se da možemo hodati jer mnogi ljudi ne mogu hodati tako da trebamo biti zahvalni na tome.

Stav 5 : postoje suplementi koji su jako dobri za raspoloženje i zdraviju funkciju mozga. Ja sam lično po preporuci klinike dr.Amena koristila omega 3 , vitamin D, vitamin E, ginko bilobu i gama amino buternu kiselinu poslednjih godinu dana sa pauzama. Osećam se puno energičnije, nisam više hronično umorna i uglavnom sam prijatnog raspoloženja. Naučila sam jako puno o suplementima te postoje još neki jako dobri za funkciju mozga i raspoloženje kao što su: triptofan , 5- hidroksitriptofan, melatonin , žen- šen i tako dalje. Ukoliko se ne razumeš u suplementaciju možeš mi se obratiti da porazgovaramo jer mogu dosta da pomognem. Možeš je izučiti i sam …ja sam je lično izučavala pune tri godine ,a i uzimam suplemente koji su preporučeni za mene i moj mozak te potvrđujem da jako pomažu .

Stav 5: sunčeva svetlost je jako povoljna za raspoloženje i besplatna je . Zato je koristim svakodnevno. Svi su čuli da su Englezi često turobnog raspoloženja, a to nije slučajno . Kod njih preovladava sivo ,kišovito vreme i ne izlažu se dovoljno sunčevoj svetlosti.

Stav 6 : učenje novih sadržaja koji te interesuju , čitanje dobrih knjiga , učenje novog stranog jezika , praćenje duhovnih ili naučnih sadržaja vežba tvoj mozak, a ti ne želiš da ga zapustiš.

Sve nabrojano će ti pomoći da ne budeš kandidat za razvoj demencije u starijem dobu . Demencija ne počinje onda kada se simptomi već pojave nego decenijama ranije . Zbog toga nikada nije previše rano da počneš negovati, čuvati ili rehabilitovati svoj mozak. Nikad nije rano ni kasno da postaneš raspoloženiji , zadovoljniji, energičniji . Na kraju , praksa dr. Amena koja se zasniva na brizi o mozgu jeste unapredila mentalno zdravlje mnogih ljudi obolelih od anksioznosti, paničnih napada, depresije,bipolarnog poremećaja i hiperkinetskog sindroma iako ga mnoge kolege kritikuju jer on ne želi da se u radu koristi isključivo i samo neuropsihijatrijskim lekovima nego iste dopunjava zdravim životnim stilom i suplementima . Vođena njegovim učenjem smatram da i psihoterapija treba da se zasniva na čitavom životnom stilu osobe koja se obraća za pomoć . Mentalno i fizičko zdravlje čine celinu .

Sa poštovanjem psihoterapijsko savetovalište Sinđić
Sa poštovanjem
Ivana Sinđić
Dipl . defektolog i Nacionalno i Evropski licenciran psihoterapeut
Tel : 061: 258 8274
Leave a comment

SEDMA NEDELJA…I LJUDSKE DUŠE





Da započnem sa pričom o psihoterapiji za one koji se nikada sa njom nisu susreli. Šta je psihoterapija? Psihoterapija je inače vrlo teška reč. Psiha jeste drugi naziv za dušu. Terapija jeste lečenje. Dakle ne trebate ništa lečiti na svom telu. Međutim ,duši je potreban lek i zbog toga se ide na psihoterapiju. Ponekad je potreban tretman za odnose između više duša, jer i ti odnosi se razboljevaju i tada je psihoterapija partnerska ili porodična. Ukoliko ste zabrinuti ili nesretni ,možete i vi kod psihoterapeuta da sa njim razgovarate o problemima. Možda želite plakati ili tražite: podršku savet, utehu , rešenje neke teške životne situacije ili nedoumice. Psihoterapeut je osoba koja se dugo godina (4 do 5 )obučavala da bi sa ljudskom dušom ili odnosima među ljudima mogla raditi. Terapeutu možete reći svoje tajne. Postoje tajne zbog kojih se osećate dobro ali i one koje možda od drugih krijete , koje vas bole ili kojih se stidite. Ne brinite, terapeut je obavezan kodeksom ćutanja ili čuvanja tajne. Vaše tajne su sa nama do našeg sudnjeg dana bezbedne i čuvane. Jedino što terapeut sme jeste da ponekada za vaše dobro u vezi vašeg problema ,konsultuje profesora od koga je obučavan ili drugog terapeuta u situaciji kada nije siguran da li je njegov način pomaganja vama dobar i da li treba nešto da izmeni.To se zove supervizija. Naši su profesori i ostali terapeuti takođe obavezani kodeksom ćutanja tako da vaša tajna uvek ostaje sačuvana.

Zašto sve ovo pričam? Zato što je nedelja……sedma. Od kako se sve promenilo. Psihoterapija jeste dostupna uglavnom on line ili SOS telefonom na kome i sama radim. Međutim to nije isto. Govor čini samo 45 odsto komunikacije. Ostali deo su : gest, pokret, ritam pokreta ,izraz lica, pogled pa čak i ritam disanja koji se može oslušnuti. Taj veliki deo u vanrednim okolnostima života pa i psihoterapije nedostaje ,a to je otežavajuće za nas i za vas. Mislim da je sada vreme da vam ukažem na mnoge probleme sa kojima se ljudi nose u vreme socijalne izolacije kako bi svako od nas mogao da obrati pažnju na svoje bližnje te da i sam ponudi podršku i pomoć. U vreme izolacije mnogi ljudi oko vas se nose sa ogromnim teškoćama koje često ne žele da vam kažu. Zašto ne žele? Zato što se stide ili ne žele da vas opterećuju sobom kada znaju da je svima teže nego obično pa i vama. Možda ih ne viđate dovoljno ,vikendima uopšte ,a radnim danom do 18 h…i to ako stignete od svojih obaveza.

Nema svako mogućnost da ima porodicu ili partnera u bilo kom dobu odraslosti.Neko je pak stariji i deca su otišla svojim putem. Supružnik možda više nije živ,a neko ga nije ni imao. Mnogi ljudi žive u brakovima u kojima su odavno zapravo usamljeni stranci ali iz nekog razloga nisu još skupili hrabrost da napuste takav odnos. Zbog toga je mnogo ljudi danas usamljeno. Teško je vikende ili više dana za praznike, provesti sam bez mogućnosti da napuštamo prostor i potražimo povezivanje sa drugima. Neće vam svako uvek reći da je usamljen. Ljudi se toga često stide svoje lične usamljenosti ili svoje bračne usamljenosti ili ne žele da vas opterećuju. Zbog toga je na nama odgovornost da se sami setimo onih koji su sami , proverimo kako su, ponudimo kontakt, utehu, pomoć…

Nedelja je kao što rekoh ,sedma. Mnogi su ljudi ostali bez radnih mesta. Mnogi su privremeno zatvorili privatan posao od koga žive. To znači da nemaju prihode kao obično. U strahu su, zabrinuti za svoju budućnost i budućnost svoje dece. Mislim da nema većeg straha od straha da nećemo imati od čega da preživimo ili da nećemo deci moći da obezbedimo bar dovoljne uslove za život. Kada ljudi i budu imali mogućnost da otvore svoje privatne poslove ponovo plaše se da jednostavno posao neće ići kao obično. Ponekad usled ovih strahova imaju osećaj da se guše ili neke druge tegobe. Neće vam to uvek reći jer kao što rekoh mi ljudi se često stidimo svog problema ili nas je strah da druge opterećujemo sobom. Zato obratimo pažnju sami da li se nekome od naših prijatelja ili bližnjih ovo dešava. Ponudimo pomoć, razgovor, utehu, nadu ili novčanu pomoć.

Nedelja je sedma…Pustimo sad statistike o tome kako nema porasta porodičnog nasilja. Toliko sam radila sa žrtvama nasilja u porodici i seksualnog trafikinga da mi je jako dobro poznato koliko se žrtva plaši da prijavi nasilje i u normalnim okolnostima,a kamo li sada kada je sa nasilnikom zatvorena u četiri zida posle 18 h, vikendom i praznikom….I znam da nasilnik žrtvu ponižava , pravi je ludom , čini da se oseća krivom , udara je vikendima, praznicima u izolaciji i kontroliše je. Kada sat otkuca 18 h i policijski čas započne žrtva je u problemu. Kada otpočne vikend ili praznik za žrtvu počinje noćna mora . Kada je nasilnik pored žrtve , žrtva se još desetostruko više plaši da bilo kome kaže šta joj se dešava. Obratite pažnju na to da li se nasilje u vašoj okolini dešava. Prijavite sami ako je nešto sumnjivo ,ponudite žrtvi psihološku pomoć ,smeštaj, ohrabrite je da ipak prijavi nasilje.

Depresija nije bauk. Bolest je kao i svaka druga hronična bolest. Kao dijabetes ili bilo koja druga bolest koja je povremeno pod kontrolom ,a povremeno se vrati. Ukoliko znate nekog ko je ranije bolovao od depresije , obratite pažnju . Nedelja je sedma…. Zatvorenost, izolovanost, gužve u redovima pred prodavnicama da bi se došlo do namirnica ili platio račun, nedostatak boravka na dnevnoj svetlosti i vazduhu mogu biti snažni okidači za pojavu depresivne epizode . Okidači su to i za ljude koji ne boluju od hronične depresije ,a kamo li za nekoga ko već zna kako je to kada te depresija dovede do stanja u kome više ne možeš ustati iz kreveta. Obratimo pažnju , ponudimo : razgovor, zagrljaj, ohrabrenje, otiđimo do apoteke po antidepresiv ukoliko je nekome prepisan. Možda mu se stanje pogoršalo i nema snage da ode da sačeka taj red. Na nama je da primetimo da li se nešto dešava.

Samopovređivanje.

Ponekad psihička bol toliko nadjača fizičku da je nekim ljudima taj bol u duši neizdrživ. Oni se tada samopovrede iz jednog razloga. Da bi tako imali osećaj da ih boli nešto na telu i kako bi taj bol tela nadjačao onaj bol duše. Tako imaju osećaj da se bar privremeno oslobode onog unutrašnjeg bola ,neopipljivog , nelociranog. Imaju osećaj da na taj način ipak nekako kontrolišu bol duše ili psihičku bol. Često se samopovređuju mladi i adolescenti . Ne zaboravimo da su i oni rizična skupina. Mi odrasli smo prošli proces socijalizacije i sopstvenog oljuđivanja. Mladi ipak još uvek prolaze socijalizaciju i njihov proces oljuđivanja nije završen. Trenutno im je taj proces ograničen i snažno im nedostaju prijatelji, prve ljubavi, simpatije, okupljanja. Obratimo pažnju na naše mlade, ponudimo im utočište, sigurno rame, razgovor, društvo, ohrabrenje , nadu…

Ivana Sinđić, diplomirani defektolog i Evropski sertifikovan psihoteraput.

Leave a comment

EMETOFOBIJA

Emetofobija je strah da će neko u vašoj blizini povratiti ili da ćete i sami povratiti.




Emetofobija se definiše kao snažan i iracionalan strah od mogućnosti da neko u našoj blizini povrati ili da ćemo povratiti sami. Mnogi ljudi žive sa strahom od povraćanja , bore se sa njim svakodnevno , stide se veoma često svog stanja i zbog toga što je za njih neprijatno da podele svoj problem sa drugim ljudima , želim da im kažem da nisu sami . Mnogo ljudi zapravo živi sa emetofobijom ali oni o tome ne govore javno. Primetila sam da je kod nas malo tekstova o emetofobiji i jako malo foruma za podršku . Kada znate da niste jedina osoba koja živi sa ovim strahom čini mi se da vam je lakše ili ja bar pokušavam da vam olakšam ukoliko podelim to sa vama. Nipošto niste jedini iako možda ne poznajete nekoga ko boluje od emetofobije ali mi , osobe koje se bavimo ljudskim problemima poznajemo mnoge koji se nose sa emetofobijom i znamo koliko emetofobija može uticati na kvalitet vašeg života.

Simptomi straha od povraćanja ili emetofobije su ponašanja koja su dizajnirana tako da smanje vašu mogućnost oboljevanja od npr. stomačnog virusa ili dizajnirana tako da pokušavate da svakog dana vodite računa o tome šta i koliko jedete kako biste izbegli i najmanju mogućnost da vam bude muka. To se može pretvoriti u pravu noćnu moru jer ponekada , kao da se život svede na ta ponašanja izbegavanja mučnine i povraćanja što ponekad podrazumeva i da izbegavate kontakt sa vašim najbliskijim prijateljima, najužim članovima porodice kada imaju bilo kakve naznake mučnine ili ne daj bože, stomačnog virusa. Ne brinite, niste jedini ukoliko vam se desilo da zbog emetofobije niste bili u stanju da pomognete sopstvenoj majci koja je patila od mučnine i niste jedini koji niste bili u stanju da pomognete i sopstvenom detetu dok ima probleme sa mučninom i povraćanjem. Fobija je fobija i ona sa sobom nosi ekstreman strah koji vas u parališe kada je okinut spoljašnjim faktorima. Zbog toga , molim vas , nemojte se stideti niti sebe preterano kritikovati. Mnogi ljudi sa emetofobijom konstantno osluškuju ili prate da li je eventualno neko u njihovoj blizini bolestan, da li kašlje jer ako pokazuje bilo kakve promene to može biti kao neki alarm da će ta osoba u blizini možda čak i povratiti. Bacanje hrane pre nego što postigne rok trajanja , za svaki slučaj, pregledanje drugih ljudi zbog mogućih znakova bolesti, izbegavanje rukovanja sa drugima, preterano mirisanje i proveravanje hrane jesu ponašanja koja ljudi sa emetofobijom praktikuju. Prekomerna priprema hrane zarad ubijanja potencijalnih patogena koji bi mogli izazvati povraćanje, izbegavanje konzumiranja nove hrane (ili izrazita anksioznost kada jedete novu hranu) , jedenje iste ograničene hrane iznova i iznova kako bi se izbegla moguća mučnina jesu takođe ponašanja kojima ljudi sa emetofobijom pokušavaju da izbegnu bilo kakvu mogućnost mučnine i povraćanja. Ponekada zbog ovoga pojedini ljudi mogu upasti i u anoreksična stanja. Često ljudi sa problemom emetofobije izbegavaju javni prevoz jer bi neko u prevozu mogao imati stomačni virus, izbegavaju vožnju automobilom ili avionom jer su to situacije u kojima nekome od putnika ili njima samima može biti muka.

Emetofobija jeste strah da ćete povratiti ili da će neko oko vas povratiti.

Lako je zaključiti da život sa emetofobijom nije ni malo lak. Svakako poznato mi je to iz priča klijenata sa mog psihoterapijskog kauča. Ipak psihoterapija naravno da ima efikasna rešenja za borbu sa emetofobijom i ona se najčešće sastoji u postepenom tretmanu izlaganja ,VR psihoterapiji, vežbama disanja i mnogim drugim tehnikama. Pored psihoterapijskog tretmana postoji i psihijatrijski tretman koji takođe jeste efikasan. Osim psihoterapije koja jeste dosta efikasna iz mog dosadašnjeg iskustva sa emetofobijom , dobro je za svakoga ko pati od nje da se poveže sa drugim osobama koje takođe imaju ovaj problem ne bi li se osećali manje usamljenim. Utešno je i isceljujuće znati da niste sami i jedini koji pate od ovog problema.

psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem, psihoterapijsko savetovalište Sinđić.
Tel: 061 258 8274

										2 Comments				

KAKO NE ČINITI ZLOČINE PREMA SEBI ?

Danas mnogi pričaju o ljubavi prema sebi. Lako se može koncept ljubavi prema sebi zameniti za nešto narcistično, samoljubivo, sebično.Posebno ako ste žena.U našoj kulturi žene su nekako vekovima vaspitavane da brinu o svima drugima. Da brinu o muževima, deci, kući, porodici pre svega ,da trpe i da se žrtvuju za sve nabrojano. Ukoliko se dovoljno ne žrtvuju ili ne trpe dovoljno onda nisu dobre žene,majke nego nekakve sebične persone .Ova psihologija nametnutog samožtrtvovanja da bi nas okolina prihvatila kao dovoljno dobre žene je nešto što ne vodi nikakvoj dobrobiti. Naravno da ljubav prema sebi ne podrazumeva da ćete prestati voleti druge, prestati brinuti o svojoj deci,vezi ,braku ,kući i da ćete postati samoljubivi narcis. Međutim svakako znači da ćete prestati da precenjujete druge i ceniti sebe koliko i druge. Koliko ste ljudi videli u vezama i brakovima u kojima ih partner ne ceni, zanemaruje ,ignoriše ,vara i u kojima nisu poštovani ,a ostaju u tome?Ja sam ih videla mnogo .Verujem i vi samo se o tome ćuti. Jedan od razloga zašto ljudi žive tako jeste što mnogi od tih ljudi nisu naučili da praktikuju ljubav prema sebi i naučili su negde ,verovatno u ranom detinjstvu da ne veruju u sebe, da nisu dovoljno vredni i važni, da i ne zaslužuju bolje , da moraju da trpe i svakako da nisu krivi za načine na koji su u detinjstvu tretirani . Obično se neljubav prema sebi kasnije ogleda u tome da nas ni drugi, obično oni sa kojima obitavamo i živimo ne cene dovoljno. Mnogo je ljudi (više žena) bilo na mom psihoterapijskom kauču koje su u psihoterapiji otkrile koliko duboko ne vole sebe. Lagano su vežbale samoljubav i to je urodilo plodom po njihov razvoj , a i uticalo je na sam način na koji ih tretiraju drugi. Takve vežbe sprovode se kroz psihoterapijski proces ali ja neću sada ovde pisati o metodama tog rada ali hoću o generalnim načinima kako da počnete sebe voleti,a prestanete precenjivati druge.

Voleti sebe nije sebično.

Udahni duboko ,daj sebi jedan dobar zagrljaj sada i svakoga dana i počni da praktikuješ samoljubav.

1.On-ona te ne tretira dobro ? Zove te možda da se vidite samo onda kada njemu ili njoj odgovara? Naziva te ružnim imenima ? Zapostavlja te ?Koristi te? Vara te ? Možda je udata ili je oženjen ,a tebe poziva onda kada traži van tog braka svoju dozu samovrednovanja ? Zastani malo. Udahni duboko i razmisli. Da li je to mesto gde pripadaš? Da li je to mesto gde si voljena ili voljen ? Rekla bih pre da je to mesto gde si se zaglavio ili zaglavila jer možda nemaš dobro mišljenje o sebi . Toksični odnosi uništavaju naše samopoštovanje i samopouzdanje . Kada je samopouzdanje ionako malo i poljuljano uništiće se u lošem odnosu još brže i još više možda i nepovratno. Zato jedna od osnovnih zapovesti ljubavi prema sebi jeste napuštanje toksičnih odnosa. Ja znam da to nije lako ali veruj mi dok čitaš ovo da sam i ja nekada bila tamo.Nisam se tada bavila psihoterapijom, tek sam počela da se školujem za psihoterapeuta i psihoterapija me je odande i izvukla, odvela i spasila. Mene,moj duh,moju decu, moje zdravlje i ceo moj dotada već naizgled izgrađen život. Živela sam kao jako mlada u žiži toksičnog odnosa koji me je urušavao lošim tretiranjem, paničnim napadima, aritmijama i ko zna čime još. Odande sam otišla sa dva kofera i dva mala deteta .Od tada život mi je kreativan, ne patim više od aritmija, anksioznosti ,lošeg samopouzdanja ,deca su mi napredna i ono što sam od toga momenta za sebe i njih stvorila krvlju bih branila. Zato ,nemojte mi reći da je nemoguće. Teško jeste ,mi smo ljudi i vezujemo se za druge. Ponekad vremenom jednostavno shvatimo da smo se vezali nezdravo i da stradamo. Stradanje nije mesto gde želimo da budemo niti nam je sudbina namenila da stradamo. U onom momentu kada polako shvatamo da stradamo vreme je za odlučivanje. Da li ostajemo da stradamo ili krećemo dalje? To dalje sa početka boli vraški. Vrište ćelije u telu od bola ali kasnije pronalazimo mir, zdravlje ,novu ljubav ili zdravu samoću , zdrav identitet i otkrivamo trud, rad, snagu, kreativnost za koju smo sposobni , a i ne znamo da jesmo. Dok se nalazimo u toksičnoj vezi ili braku naše samopouzdanje se konstantno urušava i naravno da se plašimo da načinimo korak dalje, plašimo se da nećemo opstati ili uspeti sami i ponašamo se kao da van tog odnosa vreba neka zver koja će nas proždrati. Taj loš odnos postao je naše pogrešno sigurno mesto i mi smo pogrešno normalizovali takav život kao jedinu sredinu u kojoj je zapravo moguće opstati. Gledajući sve toksične odnose sa vremenske distance, nema klijenta koji mi nije rekao : ” Uopšte mi nije jasno kako sam mogao da ostajem u tome ,sada nisam više jasan sebi kako sam uopšte mogao-mogla da ne vidim koliko je za mene to bilo loše”. “Ne shvatam zašto sam se plašio-plašila da takav život napustim i zašto nisam u sebe tada verovao-verovala”. Naravno da je podrška terapeuta u to vreme jako značajna ,uostalom sama sam je imala i psihoterapija je u to vreme bila moj spasioc naravno uz prijatelje. Na moju sreću sada sam u stanju da tu istu podršku dajem drugima u sličnom problemu. Dakle ,prvi korak samoljubavi i brige o sebi je izlazak iz toksičnog odnosa.

2. Završite svaki dan govoreći sebi nešto stvarno pozitivno. Koliko ste se dobro snašli u nekoj teškoj situaciji, kako lepo danas izgledate,kako ste danas nekome bili recimo dobar prijatelj, dobar komšija, kako ste obavili dobar poslovni zadatak , kako ste spremili neko lepo jelo za veoma malo novca, kako ste naučili par reči stranog jezika ili bilo šta u čemu ste se pokazali dobri. Sve što će vas nasmejati.

3. Pokušajte da jedete zdravu hranu što je više moguće ,da unosite dovoljno tečnosti ,zdravog čaja, voća, povrća, kakaoa i drugih namirnica koje pozitivno utiču na zdravlje i raspoloženje. Što manje teške i masne hrane jedete osećaćete se živahniji i manje tromi.Vežbajte ali vežbanje nije za svakoga. Tačnije jeste ali je mnogim ljudima teško da se bave nekim težim i zahtevnim fizičkim aktivnostima .Ukoliko vam je to teško, šetnja bar 2 do 3 kilometra dnevno ili bar tri puta nedeljno ima sjajan uticaj na zdravlje i raspoloženje. Ja je recimo praktikujem uveče i to uz mobilni telefon, slušalice i edukativne psihoterapijske sadržaje koje slušam. Neko može slušati edukativne sadržaje o onome što ga interesuje npr. automobilima, može učiti strani jezik u toku šetnje uz pomoć you tube materijala . Možete slušati muziku. Ne zaboravimo da ritam muzike utiče na volju ,budi je i time postajemo više motivisani za druge aktivnosti i bolje raspoloženi. Muzika i ritam obzirom da bude volju jesu odlično sredstvo protiv depresivnih raspoloženja i odličan način za borbu protiv tromosti .

4.Okružite se ljudima koji vas vole ,poštuju i ukazuju vam pažnju. Zamolite ih ponekad da vas podsete ko ste i šta je to što kod vas smatraju kvalitetima.To nije sramota pitati. Imam koleginice koje često pitam i sama da mi kažu šta smatraju kod mene dobrim i kako im se čini moja životna situacija.Takođe ja isto činim za njih. Tako gradimo odnose podrške,odnose isceljenja i odnose u kojima se osećamo dobro. Svakome od nas nekad se životna situacija učini nedovoljno dobra, svako ponekad počne da sumnja u sebe. Kada vas drugi podseti na sve ono što imate, na sve ono u čemu ste dobri i na čemu trebate da se osećate zahvalno, kao da vas probudi iz te loše faze.

5.Potrošite taj deo novca na sebe . Majke često danas misle da nisu dovoljno dobre majke .Takve izjave često čujem na psihoterapijskom kauču čak iako mi je potpuno jasno da su to dovoljno dobre majke. U redu je ukoliko ste kupili sebi tu malu crvenu haljinu, maskaru i pojeli celu čokoladu sami ,a niste dali detetu tu čokoladu.Verujem da ste svoje dete već obezbedili, nahranili i obukli ali sasvim je u redu da ste i sebi kupili haljinu ili otišli na frizuru , a dete je tada dobilo jedno parče garderobe manje u gomili garderobe koju već ima. Niste tada loša majka nego ste majka koja misli na dete ali i na sebe. Ne dajte da vas unutrašnji kritizer u vama tada kritikuje i ućutkajte ga. A.M je npr. mislila da svaki put kada kupi gotovo jelo ,a ne pripremi ručak sama zbog umora da radi nešto strašno , neki zločin protiv porodice. M.K je smatrala da je užasno da ostavi decu povremeno majci na čuvanje da bi popila kafu sa prijateljicama iako je žudela da izgradi kakav, takav socijalni život. Ipak naučile su da sebi daju dozvolu da učine nešto za sebe i da ućutkaju kritizera u sebi.

Deca nisu propala niti gladovala kada sam sebi kupila tu lepu haljinu :-).

6. Dobro je naučiti da kažemo NE drugima i sebi. NE je potpuna rečenica. NE,ja ne želim da izađem sa tobom jer me tretiraš jako loše . NE, nemoj me zvati na sastanak samo onda kada je tebi dosadno. NE,nemoj me tretirati kao second hand robu i idi pravi dramu i tragediju od ljubavnog života nekom drugom. NE ja ne želim danas da pospremam nered po kući izigravajući robinju Isauru ali želim da ceo dan ne radim ništa i da gledam film. Zbog toga što povremeno ne želim da radim kućne poslove (zovem ih poslovi robinje Isaure) nisam loša domaćica. Zapravo jako lepo kuvam, onaj kome ja kuvam je srećnik i lepo uredjujem enterijer ali ne želim da to radim baš svakoga dana jer su ti ženski poslovi istovremeno i naporni. Moja koleginica V.J pravi najlepše pite na svetu ,samostalno mesi hleb i sve radi po receptima njene bake ali je naučila vremenom da svaki treći dan ne radi jednostavno ništa. Izoluje se, pije kafu, limunadu, nešto čita i ćuti .Ne želi tada da razgovara čak ni sa mnom i to je u redu. Uživa u tišini jer inače radi posao u kome je prisutno mnogo buke .Zbog toga neguje sebe na takav način, a i dalje mesi najlepše pite i kuva po receptu bake ali ukoliko to ne radi svakoga dana ona ne čini “zločin protiv porodice” kako je ranije mislila.

Nije učnila “zločin protiv porodice”, ali je demonstrirala nebrigu o sebi time što danas nije odmorila ne radeći ništa kada joj je odmor preko potreban.
Nije učnila “zločin protiv porodice”, ali je demonstrirala nebrigu o sebi time što danas nije odmorila ne radeći ništa kada joj je odmor preko potreban.

7.Oprosti sebi. Znate onu stvar koju ste napravili jednom (ili možda nekoliko puta) zbog koje ste se osećali loše, neugodno, stideli se? K.J npr. je u stanju pijanstva , pod dejstvom alkohola ,pogođena emocijama i u stanju ranjivosti bivšem dečku nakon raskida zvonila na vrata u sred noći moleći ga za oproštaj. On je otvorio i nazvao je ludom, a pri tome je unutra bila neka druga devojka. Jednostavno ona je samo loše i teško odreagovala na taj raskid. U redu je da odreagujemo loše na raskid veze. Dugo ju je mučio stid zbog toga i dugo joj je trebalo da oprosti sebi taj postupak. Ipak oprostila je sebi to vremenom i naučila da bolje reaguje na raskide jer je to očigledno veština na kojoj je trebalo da se radi. Mi smo ipak samo ljudi i činimo greške ponekada. Vreme je da to pustite. Ne možete promeniti stvari koje ste radili u prošlosti, ali možete kontrolisati svoju budućnost. Na to gledajte kao na iskustvo učenja i verujte u svoju sposobnost promene.

8.Nadjite svoj smisao i svoje strasti. Slikanje, pisanje, hobi, vožnja motora, kartinga ,šivenje, učenje jezika, bavljenje naukom, uzgoj voća i povrća u bašti…. Bilo šta u čemu ste dobri i budite tome posvećeni. Samopouzdanje raste onda kada se bavimo onim u čemu smo dobri. Ja upravo to radim. Bavim se svojom strašću. Psihoterapija je moja ogromna strast bilo to pisanje bloga, rad sa klijentima, tv i radio gostovanja na temu psihoterapije, učenje novih terapijskih tehnika….

Zašto psihoterapeuti postoje,ako ne da žive sa ogromnom strašću za psihoterapijom.

9.Samoljubav i briga o sebi nije laka. To je zapravo napor koji činimo za sebe svakoga dana. Mnoge od tih aktivnosti zahtevaju vreme i napor , dozvole koje dajemo samome sebi kao što su: dozvole za odmor, oproštaj ,dozvole da se ne žrtvujemo toliko mnogo samo za druge nego i za sebe. Ipak ona je jedini način da budemo u boljem kontaktu sa sobom i da budemo sebi dovoljno dobar roditelj. Bez svakoga zapravo možemo opstati ali bez sebe mi ne možemo. Ukoliko nismo u dobrom stanju manje smo sposobni da se borimo za sebe ,a da ne zaboravimo veliku istinu da UGLAVNOM NEĆE NIKO DOĆI DA NAS SPAŠAVA NEGO ČUVATI, NEGOVATI I SPAŠAVATI MORAMO NAJPRE SEBE SAMI.

psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem
psihoterapijsko savetovaliste Sinđić.
Tel: 061 258 8274

Leave a comment

RASKID I PRAVILO “BEZ KONTAKTA”

Svakako da je raskid veoma bolan. Klijenti ga često opisuju kao iskustvo koje je u nekoj meri i onesposobljavajuće. Teško je to iskustvo iz tog razloga što čovek doživljava gubitak nekog dela sebe. Kako sebe ? Zar nije gubitak nekog drugog ? Jeste naravno ali sve ono što smo ulagali u vezu i odnos sa drugom osobom, sav taj trud, libido, energija , vreme, osećanja , briga i nežnost učinio je da zapravo odnos sa drugom osobom postane psihički konstrukt koji jeste deo našeg bića. Veoma je teško pričati u terminima psiholoških konstrukata jer su nedodirljivi pa kao da im se umanjuje važnost jer ih ne možemo videti. Međutim gubitak druge osobe jeste toliko bolan jer zapravo jedan deo našeg bića koji je do tada bio živ (kroz komuniciranje, susrete, pozive, brigu, intimnost ) umire. Nije mi uopšte čudno kada ljudi kažu : “imam osećaj kao da se raspadam” , “imam osećaj kao da ne mogu ovo preživeti “, “nisam ni za šta” , “kao da me boli celo telo” . Nije čudno da ljudi imaju nakon raskida osećaj i duševnog , a neretko i neodređenog fizičkog bola. Ne čudim se tome jer kako jedan deo nas umire , naravno da mora da boli. Kada bi nam neko uklonio deo tela, bolelo bi nas ali bi lakše bilo odrediti zašto i gde nas boli. Kada nam neko amputira psihički konstrukt , takođe boli ali drugi možda manje vrednuju intenzitet našeg bola ili njegov značaj jer taj psihički konstrukt nije deo fizičkog tela ali jeste deo našeg bića koje nije samo fizičko nego je i psihičko biće. Zbog toga , raskidi jako bole ali je dobra vest da i naše biće jeste proces koji se menja, zaceljuje, zarasta, regeneriše se, razvija i dobra vest je da će bol proći. Ta bol nakon raskida nije trajno stanje.

Svakako da je raskid veoma bolan. Klijenti ga često opisuju kao iskustvo koje je u nekoj meri i onesposobljavajuće. Teško je to iskustvo iz tog razloga što čovek doživljava gubitak nekog dela sebe.

Postoji jedna dosta dobra tehnika koja ne samo da nama pomaže da što pre zacelimo nego često deluje tako da nas partner potraži i pokuša sa nama izgladiti odnose. Ta tehnika ili pravilo zove se “pravilo bez kontakta “.Ova tehnika podrazumeva da : nema pozivanja partnera nakon raskida, nema slanja poruka, nema posmatranja njegovih društvenih mreža, nema razgovaranja sa njegovom ili njenom familijom, prijateljima, nema odgovaranja na njegove pozive ili poruke u trajanju od najmanje 30 dana pa do 90 dana . Pitate se zašto bih ja prekidala kontakte sa nekim koga volim i za koga brinem? Samo zbog toga što nismo više u vezi ? Pre svega, zbog toga što vas : moljenje nekoga da se vrati , plakanje, opsesivno zvanje dovodi u poziciju da vas bivši partner doživljava očajnom osobom, preterano zahtevnom , nekontrolisanom i tako dalje. Muškarci posebno ne reaguju dobro na takve poteze i možete ih sa velikom verovatnoćom još više odbiti. Umesto toga , period bez kontakta vam je potreban kao period žalovanja, regeneracije, period učenja kako živeti ponovo bez tog značajnog drugog. Potreban vam je period iscelivanja i kako biste iskusili, osmislili svoj život bez partnera, vratili sebi sebe. Ukoliko kontakte ne prekinete ostavljate prostor u kome i dalje održavate vezanost za partnera na neki način i možete se osetiti zbunjeno. Može vam biti jako teško da krenete dalje, a vi morate dalje. Nemate kuda osim sebi samome nazad. Niko ne kaže da ne možete ponovo nakon nekog vremena razmotriti pomirenje ukoliko bivši partner pokaže interesovanje za vas. Međutim ukoliko vas je neko ostavio ili vi njega, znači da nešto nije bilo u redu i da morate probati da zacelite od negativnih osećanja . Neophodno je za vas da nastavite dalje na novi način i da date sebi šansu za oporavak.

Ta tehnika ili pravilo zove se “pravilo bez kontakta “.Ova tehnika podrazumeva da : nema pozivanja partnera nakon raskida, nema slanja poruka, nema posmatranja njegovih društvenih mreža, nema razgovaranja sa njegovom ili njenom familijom, prijateljima, nema odgovaranja na njegove pozive ili poruke u trajanju od najmanje 30 dana pa do 90 dana .

Nemojmo moliti partnera da se pomirimo iako bi to najradije učinili. Ipak samopoštovanje ostavlja neku lepšu sliku čak iako nam je ono zapravo i poljuljano. Period bez kontakta partneru će dati prostor da iskusi kakav je život bez nas, odvojiće se od loših emocija nakon prekida, daćemo mu vremena da počnemo da mu nedostajemo. Obično muškarci dosta dobro reaguju na ovakve poteze žena jer ne zaboravimo da su muškarci iskonski lovci i da im se strašno počinje dopadati ono što nije više tako dostupno ili bolje reći uopšte nije dostupno, a u obliku je ženskog bića. Tako, kada nakon 30 dana pošaljete neku neobaveznu poruku (kako si?) obično se jako obraduju i požele da vas učine dostupnim. Naravno da se sve ovo ne može generalizovati i da sve zavisi i od toga ima li među vama ljubavi još uvek , zavisi od toga zbog čega ste se rastali i od još mnogo faktora u svakoj pojedinoj situaciji raskida. Ljudi se pitaju da li će možda tako zauvek udaljiti svog partnera od sebe, naljutiti ga jer se nisu javljali niti odgovarali na pozive, poruke ali obično ne biva tako. Obično se pojave ponovo interesovanje i čežnja posebno ukoliko je bivši partner muškarac koji prema vama i dalje gaji osećanja.

Klijentkinja M.S.pitala me je : “Možeš li da mi objasniš , zbog čega svaki moj bivši partner postaje potpuno blesav za mnom onog momenta kada prestanem da se trudim, kada odlučim da je gotovo posle dugo vremena truda, posle preteranog ulaganja u odnos i samožrtvovanja za njegovu dobrobit ? Znaš ja se trudim bezgranično do jednog momenta kada mi postane dosta svega. Svane mi jutro , ponekad nakon više godina veze kada odlučim da je dosta toga da me ne tretira dobro. Odlučim da je dosta i da ne dobijam zauzvrat onoliko , koliko dajem muškarcu. Tog jutra kažem napokon šta me muči već dugo , odem i prekinem kontakte kako bih se zalečila i nastavila dalje. Međutim oni kreću tog momenta da me traže , da postaju spremni na promenu i tako dalje. Zar je potrebno da meni prekipi i da prekinem kontakte kako bi oni postali svesni svog interesovanja za mene ? Zbog čega nisu svesni pre toga ?”

M.S.je neznajući da to radi primenjivala pravilo – bez kontakta i u svakom njenom slučaju ono je dovodilo do velikih promena u ponašanju partnera . Do tada su je partneri zapravo uzimali “zdravo za gotovo” jer je bila suviše dobra ,dostupna i požrtvovana u svakoj svojoj vezi. Svakako da je primeniti ovo pravilo ili mehanizam veoma teško. Klijenti obično kažu: ” teško je i kao da ću svaki momenat da posustenem. ” Teško jeste naravno ali zbog toga, nađite sebi podršku prijatelja ili terapeuta koji će vas svaki dan podsetiti da primenjujete pravilo- bez kontakta i da morate da se okrenete sebi. To je obično vrlo delotvorna podrška i pomaže vam da pregurate dan , a sa svakim novim danom postaje vam sve lakše jer vreme u svakoj situaciji gubitka jeste veliki saveznik. Ukoliko preživljavate raskid , više o raskidu možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2022/03/23/raskid-veze-u-psihoterapiji/.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog, nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut
.
.
Tel: (+381) 061-258-8274
3 Comments