OSLOBAĐANJE OD FOBIJA

Aerofobija (strah od letenja)
Aerofobija (strah od letenja)

Fobije su vrste snažnih iracionalnih strahova. Ne zahtevaju sve fobije tretman jer izbegavanje objekata ili situacija postaje sasvim dovoljan mehanizam odbrane . Kada fobija počinje da utiče na kvalitet života osobe onda tretman postaje neophodan. Na primer , neko mora zbog svoje profesije ili životnih okolnosti leteti avionom. Ukoliko zbog straha od letenja (aerofobija) to ne uspeva njegov kvalitet života je snižen. Ukoliko neko mora da često obavlja javna izlaganja ,prezentira na fakultetu ili poslu neki sadržaj ili ukoliko mora često da učestvuje u nekim diskusijama , postojanje razvijene socijalne fobije , straha od javnog izlaganja ili straha od crvenjenja pred drugima (eritrofobija) značajno će umanjiti kvalitet života ove osobe. Osoba obično orgnizuje život tako da izbegne ove situacije (uzima bolovanje, slobodan dan na dane kada treba da javno prezentira neki sadržaj na primer). Ipak ove situacije nije moguće stalno izbegavati pa je kvalitet života osobe snižen . Strah od povraćanja (emetofobija) , formira kod osobe konstantno izbegavajuće ponašanje ili oprez u društvu male dece (pa i sopstvene dece ) zbog straha od mogućnosti da se ne razboli od nekog stomačnog virusa koji su kod dece česti. Kada osoba sa emetofobijom postane roditelj nađe se u problemu obzirom da sebi postavlja pitanje kako će pomoći svom detetu kada bude bljuckalo nakon dojenja ili dohrane , kako će pružiti pomoć svom detetu kada oboli od nekog stomačnog virusa i tako dalje. Problem se dakle usložnjava jer osoba više ne veruje ni da je dovoljno dobar roditelj zbog svog problema. Nekim ljudima je veoma uznemirujuće dodirivanje sa drugima, rukovanje ,tapšanje po ramenu , a da ne govorim o ljubljenju i svemu onom što pripada ljubavnoj vezi (kirofobija i hapetofobija). Deca takođe mogu da razviju fobije. Neka deca se izuzetno plaše mraka ,pogotovo spavanja po mraku (niktofobija) ili se plaše zamišljenih demona kada padne mrak (demonofobija). Čine sve da bi izbegla noćni san , a nekada izbegavaju san uopšte što je za roditelje isto jako naporno jer remeti kvalitet i ritam života cele porodice. Neka deca čak izbegavaju školu jer imaju fobiju od škole ,a nekoj deci je nemoguće popraviti zube zbog straha od zubara (dentofobija). Postoji još mnogo drugih fobija osim nabrojanih.

Agorafobija ( strah od otvorenog prostora)

KAKO SE LEČE FOBIJE ? Tretman fobija najefikasniji je kada je je višedimenzionalan i uključuje : samopomoć, izlaganje objektu straha kako bi strah zapravo nestajao vremenom i ukoliko je neophodno -medikamente koje prepisuje neuropsihijatar.

DESENZITIZACIJA ILI TRETMAN IZLAGANJA objektu fobije je najbolji način da se fobija prevaziđe. Naravno kreće se prvo od zamišljanja objekta straha ,preko izlaganja klijenta slikama objekta straha do izlaganja klijenta video materijalu koji prikazuje objekat straha. Takođe korišćenje virtuelnih naočara je sjajan metod obzirom da se klijent oseća kao u realnosti. Čak i socijalne fobije mogu se prevazilaziti uz pomoć video materijala i virtuelnih naočara kroz koje će klijent biti izložen virtuelnoj publici pred kojom treba da izlaže neki sadržaj unutar seanse. Kod klaustrofobije (straha od zatvorenog prostora) primenjujemo vazdušaste džakove kojima simuliramo zatvoren prostor u kome se klijent nalazi. Kada god je izvodiv, krajnji korak tretmana fobije jeste odlazak sa klijentom u realnu situaciju koje se klijent plaši (odlazak u lift ili na otvoren prostor kod klaustro i agorafobije ,letenje avionom kod aerofobije ,penjanje na mesto sa većom visinom kod akrofobije ).Takođe desenzitizacija jeste tehnika veoma uspešno primenjiva i kod dece .Naravno da je tehnika desenzitizacije ili izlaganja neprijatna za klijenta jer se susreće upravo sa onim čega se najviše i plaši ( u zaštićenom okruženju i uz svog terapeuta) ali je i veoma efektna. Vremenom kroz tretman desenzitizacije osoba prestaje da se plaši situacije ili objekta kojeg se ranije užasavala .

Video materijali i virtuelne naočare su dobra sredstva u tretmanu fobija.

Sa poštovanjem , psihoterapijsko savetovalište Sinđić Tel: 061 258 8274

Leave a comment

KAKO SE BORIŠ SA DEPRESIJOM?

Depresija se može dogoditi svakome bez obzira na pol,uzrast,rasu,zdravstveno stanje…
DEPRESIJA SE MOŽE DOGODITI MENI I TEBI !!!

Depresija jeste vrlo ozbiljno stanje i tako je treba i doživljavati. Može završiti fatalno (suicid, samoubistvo) I zbog toga ukoliko neko od vama dragih osoba pokazuje znake depresije nemojte to zanemarivati i ozbiljno na to obratite pažnju. Nije svaka depresija fatalna i neće ni biti ali mi nikada ne znamo kako će se se ona razvijati i stoga je potrebno pratiti razvoj ili povlačenje njenih simptoma. Depresija nije isto što i tugovanje. Tugovanje ili žalovanje su normalne pojave usled nekih teških životnih situacija kao što su : razvod braka ,raskid ljubavne veze, gubitak posla, smrt bliske osobe ili člana porodice. Ovakvo tugovanje jeste proces koji prolazi spontano ili uz podršku prijatelja i bliskih ljudi nakon nekog vremena.

Depresija jeste različita od procesa tugovanja . Njeni okidači su slični ili isti kao oni koji izazivaju proces tugovanja. Može se javiti u svakom životnom dobu, a okidači su razni, od smrti bliske osobe, razvoda i gubitka posla do neupisivanja željene škole ili fakulteta, nezadovoljstva izgledom, svađe s prijateljem, preljube, uvrede…

Tri osnovna simptoma depresije su: depresivno raspoloženje i plačljivost , gubitak interesovanja i zadovoljstva, smanjenje opšte životne energije. Ostali simptomi su: strah, nemir, nesanica ili prekomerno spavanje, povlačenje u sebe,nedostatak apetita ili porast apetita, problemi u seksualnom funkcionisanju, slaba koncentracija,smanjeno samopoštovanje i osećanje krivice. Međutim da se ne bi orjentisali samo prema spisku simptoma ,uz dozvolu moje nekadašnje klijentkinje I.J opisaću kako je ona izgledala u svojoj najdepresivnijoj fazi te će vam možda biti lakše da prepoznate depresiju kod sebe ili drugoga. Naravno ispoljavanje neće biti isto kod svakoga ali korisno je iščitati bar jedan primer razvijene kliničke slike.

I.J je doživela ogroman emotivni gubitak i jednu vrstu traumatičnog događaja. Nakon toga počela je svako jutro da plače. Svaki dan na putu do posla preplakala bi ceo put od oko 30 minuta putovanja. Plač je bio sve uporniji toliko da nije više mogla da ga kontroliše pa je na poslu često sebe izolovala od kolega kako ne bi primetili da se nešto dešava. Puno je spavala u toku dana i to je bio neuspešan pokušaj bega od realnosti koja joj se činila besmislena. Svaki dan sve više joj se činilo da nema smisla više živeti do te mere da je pomišljala na suicid ali ga nije načinila. U grudima je osećala ogromnu tugu. Ta tuga je bila tolika da ju je zaista bolela kao realna fizička bol.Ona ju je nazivala i opisivala kao neku “čeličnu bol” koju bi volela da joj neko može iščupati iz grudi i olakšati joj njeno stanje.Na posletku počeli su je na čudan način pomalo boleti i mišići .Kao da su i mišići u njenim nogama postali isto medijator kroz koji prolazi zapravo duševna bol. Jedva je jela i smršala je oko 10- tak kilograma u roku od mesec dana. Kada je došla pod hitno sam je uputila mojoj predivnoj doktorki Lidiji Opalić ,neuropsihijatru.(http://www.posingidunum.rs/). Doktorka je uključila antidepresive i druge lekove ali tu se lečenje nije završilo. Koristile smo lekove i psihoterapiju ali i baš sve što je bilo moguće koristiti uz lekove.Sve što nam je osim psihijatrijskih i psihoterapijskih metoda dala i majka priroda. Sve to što utiče na lečenje depresije nabrojaću tako da ta sredstva svaki čitalac osim psihoterapije i lekova može koristiti da bi sebi ili svom bližnjem pomogao pri borbi sa depresijom. Koristile smo dakle :

1.LEKOVE .

Psihijatrija danas raspolaže mnogim lekovima protiv depresije.

2.PSIHOTERAPIJSKE TEHNIKE koje su bile usmerene na jačanje i korišćenje preostalih snaga ličnosti i menjanje zloslutnog pogleda na svet. Takođe , depresija u nekom porodičnom sistemu ima svoju svrhu ili funkciju postojanja i na tome se u psihoterapiji takođe radi u tretmanu depresije. (Na primer depresivna supruga može sasvim nesvesno privlačiti pažnju svoga distanciranog i preterano odsutnoga muža ali ta priča o funkciji nekog simptoma pa i depresivnog je sasvim kompleksna i o njoj ću u nekom od narednih tekstova.)

Psihoterapija danas takođe raspolaže mnogim tehnikama kojima pomaže pri lečenju depresije.

3.SUNCE. Tačnije sunčanje 30 do 45 minuta svakoga dana .Sunčeva svetlost aktivira oslobađanje serotonina , poznatog kao hormon sreće, zbog čega se vreme provedeno na otvorenom pokazalo itekako korisnim za podizanje raspoloženja. Pa sledeći put kada odete na sunčanje, znajte da niste tu samo zbog tena već i zbog mentalnog zdravlja.

Izlaganje suncu snažno pomaže u tretmanu depresije.

4.FIZIČKU AKTIVNOST. Nikome u depresiji nije do fizičke aktivnosti. Tako nije bilo ni I.J. Srećom imali smo i tehniku muzikoterapije. Tačnije obzirom da ritam muzike utiče direktno na volju kao psihičku funkciju nabavile smo za I.J male slušalice za telefon ,puštale bismo bržu muziku što bi uticalo na volju kod I.J i omogućilo joj da ipak krene svaki drugi dan na sporiju vožnju bicikla u večernjim satima.Time smo stimulisale proizvodnju endorfina i serotonina u njenom telu dodatno .

Fizička aktivnost snažno pomaže u tretmanu depresije.

5.FITOTERAPIJU, tačnije biljke. Koristile smo lekovite biljke kao dodatni stimulans.Mnogo je biljaka sa antidepresivnim svojsvima. U bašti svoje kuće uzgajam neke od njih na potpuno prirodan ,organski način bez prskanja raznim herbicidima. Protiv depresije I.J smo koristile svežu Lavandu za udisanje i solju čaja od Lavande dnevno.Takodje smo koristili i smešu Lavande ,Limunove trave i svežeg Origana svaki drugi dan u obliku čaja.Ne treba zapostaviti niti umanjiti značaj prirodne medicine .Svakako da su biljke moćno sredstvo ali kao dodatak psihijatrijskim i psihoterapijskim metodama. Neće se depresija lečiti biljkama ali će one svakako dodatno pomoći u lečenju.

I.J je svakako izašla iz depresivne epizode i sasvim je funkcionalna žena puna života.Psihijatrijske lekove je izbacila vremenom ali sport,sunce i biljke nije kao način brige o sebi.

Kada koristimo sve ono što je naučni pristup uz sve ono što nam je dostupno iz prirode prišli smo na sveobuhvatan način nezi i brizi jedne ljudske duše. Smatram da kompletan tretman depresije izvodimo tek korišćenjem svih navedenih činilaca u njenom tretmanu. Zapravo smo tek onda borci naoružani svim oružjem i veliki su izgledi da iz te borbe izađemo kao pobednici.

Sa poštovanjem, vaše psihoterapijsko savetovalište Sinđić. (tel: 061 258 8274)

Fitoterapija, korišćenje lekovitog bilja ,snažno pomaže tretmanu depresije.
(Naša organski uzgojena nana i Limunova trava. )
Fitoterapija, korišćenje lekovitog bilja ,snažno pomaže tretmanu depresije.
(Naš organski uzgojen Origano. )
Fitoterapija, korišćenje lekovitog bilja ,snažno pomaže tretmanu depresije.
(Naša organski uzgojena Žalfija. )

Fitoterapija, korišćenje lekovitog bilja ,snažno pomaže tretmanu depresije.
(Naša organski uzgojena Lavanda. )
Moj čaj od Lavande kao snažan prirodni antidepresiv.

Leave a comment

PSIHOTERAPIJA JE PUNO MOĆNIJA TEHNIKA OD RAZGOVORA

This image has an empty alt attribute; its file name is ja-1024x1018.jpg

Ko može biti psihoterapeut? Psihoterapeut se postaje time što se završi neki od fakulteta humanističke orjentacije (psihologija, defektologija, medicina, andragogija). Bez završenog primarnog fakulteta kao baze ne može se postati psihoterapeut.Nakon toga se završi opsežna praktična i teorijska edukacija iz određenog psihoterapijskog pravca u trajanju od četiri do pet godina.Ove edukacije podrazumevaju ozbiljna kako teorijska učenja iz psihoterapije tako i opsežan praktičan rad sa klijentima pod vođstvom edukatora i supervizora koji je već dokazan kao stručnjak u oblasti psihoterapije uglavnom i psihijatrije kao i psihologije.

This image has an empty alt attribute; its file name is emisija-1024x768.jpg
U jutarnjem programu sa mladom i talentovanom glumicom i tv voditeljkom Jovanom Radosavljević

Da li je psihoterapija običan razgovor?Obično se smatra da je psihoterapija razgovor i nekakvo “lečenje razgovorom”. Ona je puno više od toga jer su njeni efekti na mozak, moždane strukture i moždane procese naučno dokazani . Dokazano je čak da su njeni efekti na mozak, a time i na razmišljanje i ponašanje dugotrajniji nego efekat nekih lekova . Dugotrajni procesi psihoterapije menjaju način na koji osoba razmišlja, menja se njen pogled na sebe , na svet oko sebe, menjaju se neka neadekvatna i štetna uverenja i menja se stav i ponašanje osobe prema okolini ,redukuju se ili uklanjaju simptomi ukoliko ih ima , a čime osoba postže postiže korenite promene u mnogim aspektima svog života i to na bolje. Psihoterapija korisi govor kao sredstvo komunikacije pa se zato smatra da je to puki razgovor ali psihoterapija koristi i pokret, neverbalnu komunikaciju, gestove i ona koristi ceo taj međuljudski odnos između terapeuta i klijenta.U psihoterapiji dva čoveka su okrenuta jedan prema drugome ,licem u lice , a kroz taj odnos koji je pre svega kompletan i potpuno posvećen, empatičan, razumevajući i topao i kroz razne zadatke koje psihoterapeut daje klijentu da ih obavlja u periodu kada se ne viđaju , ličnost klijenta se sve više menja i oslobađa se simptoma.

Da li se i psihoterapeut menja kroz svoj rad sa drugima ?

Svaka osoba koju psihoterapeut susretne, a susretne ih puno u toku svog radnog veka jeste jedna unikantna, neponovljiva ličnost ,sasvim jedinstvena . Psihoterapeut nikada više neće sresti isto ljudsko biće jer su ljudi sasvim i potpuno univerzalni i veoma različiti da je čak fenomenalno posmatrati koliko svako ljudsko biće nosi neponovljivost. Svaka ličnost , što se da videti kroz psihoterapeutove oči, nosi kvalitete, snage, lepotu svog bića. Obično ona tih snaga nije u tom momentu svesna .Međutim psihoterapeut u tim susretima postaje sve više svestan snaga nečije ličnosti i polako, korak po korak aktivira osobu da svoje snage počinje da koristi. Psihoterapeut svakako od svake nove osobe sa kojom radi jako puno uči.Uči uvek o ljudima uopšte, može poželeti i potruditi se da implementira, razvije i kod sebe neke od snažnih i jakih osobina koje primeti u neke ličnosti.Mene je npr. jedna mlada studentkinja sa izuzetnim akademskim postignućima oduševljavala svojom disciplinovanošću i upornošću što se pokazalo kao snaga gotovo” nadljudska”. Ona ove svoje snage nije bila u potpunosti svesna , osvešćivala sam joj tu snagu sve više i više ali sam istovremeno se trudila da i ja kao ličnost pokušam da razvijem još veću upornost i disciplinu nalik njenoj .Imala je tu zaista visokokvalitetnu snagu koju sam prepoznala.

Da li je ići na psihoterapiju sramota ? Ne ali se još uvek negde smatra da je neko ko ide na psihoterapiju od nečega možda bolestan. To je potpuno pogrešno. Zdrava osoba oseti da gubi balans ili uočava da joj je teško da se sa nečim nosi sama. Taj “signal ” zapravo upućuje na zdrave uvide i na snagu ,dakle to nam govori da je osoba sposobna da uoči trenutan disbalans i da jasno uočava da želi da vrati svoj balans. To nam ukazuje na zdravlje. Neko ko je zaista izgubio kontakt sa realnošću ili sa sobom neće uopšte to primetiti i smatraće da njemu ne treba nikakva pomoć (često će misliti da svima drugima oko njega treba ali njemu ne) ali će okolina primetiti da mu je potrebna pomoć i tada će mu ona biti ukazana. U tome je velika razlika.

Sa poštovanjem psihoterapijsko savetovalište Sinđić

Sa poštovanjem
Psihoterapijsko savetovalište Sinđić

Leave a comment

PUT KA VEĆOJ ZRELOSTI LIČNOSTI

Niko od nas nije baš potpuno racionalan niti potpuno prepušten osećanjima.Jedan od velikana porodične sistemske terapije čijem sam pravcu jako naklonjena jeste Murray Bowen.On je sposobnost da odvajamo osećanja od misli nazvao intrapsihička diferencijacija selfa ili diferencijacija samoga sebe.Manje diferencirani ljudi imaju probleme kada ih se zamoli da izraze svoje …

DA LI SE LJUDI RAĐAJU SA SPOSOBNOŠĆU DA VOLE?

Čovek se radja sa “klicom” ljubavi. Dakle sa predispozicijom za ljubav kao sto ima predispoziciju da progovori, prohoda itd…  Sasvim sigurno, većina majki zna da se dete rađa sa potrebama. Potrebama za hranjenjem, dodirom, nekom vrstom utehe kada je plačno, i sto više razvoj napreduje, majci je sve jasnije kako …

PSIHOTERAPIJA I DEFEKTOLOGIJA U ZAJEDNIČKOJ PRAKSI

Terapijska sredstva koja se koriste u Playterapiji – psihoterapiji dece pokazala su mi se danas I kao sjajna nastavno-defektološka sredstva. Osim sto extremno zainteresuju I opuste decu, omogućila su i usvajanje nastavnih sadržaja o Spartancima I to poprilično lako. Uz to je toliko očigledno bilo moguće detektovati osećanja radosti, sreće …

PSIHOTERAPIJA DECE I ADOLESCENATA

Psihoterapija dece i adolescenata jeste forma tretmana koja uključuje konverzaciju i interakciju izmedju terapeuta i deteta, terapeuta i porodice deteta. Dobra je mogućnost izbora jer pomaže deci i porodicama da razumeju problem, da naprave izmene u ponašanju i naprave pozitivne izmene u svojim životima. U zavisnosti od slučaja do slučaja,tretman …