Kockanje jeste definisano kao nehemijska zavisnost. Nehemijska jeste samo uslovno rečeno jer vi kod kockara nećete videti neku supstancu koju u sebe unosi kao što je droga ili alkohol. Međutim kockanje je itekako hemijska zavisnost jer čitava hemija kockanja odvija se u mozgu uz pomoć neurotransmitera i u telu uz pomoć žlezda sa unutrašnjim lučenjem. Kada se kockate, vaš mozak oslobađa dopamin, neurotransmiter koji čini da se osećate uzbuđeno. Očekivali biste da ćete se osećati uzbuđeno samo kada dobijete na kocki ali vaše telo proizvodi ovaj neurološki odgovor čak i kada izgubite. Najpoznatija zavisnost koja uključuje proizvodnju velikih količina dopamina je kokainska zavisnost. Čovek bez dopamina bio bi poput neke ljuske koju mrzi čak i da se pokrene. Dakle , vaše sopstveno telo, vaš sopstveni mozak i vaš soptveni dopamin učiniće vas zavisnikom ukoliko budete potcenjivali protivnika kao što je kockanje. Ne samo da se tokom kockanja proizvodi dopamin nego i adrenalin , serotonin i druge supstance koje čine da se osećate uzbuđeno dok iščekujete da li ćete na kocki dobiti ili srećno ukoliko na kocki dobijete . Međutim dok kockate , vaše telo primoravate da proizvodi previše ovih suptanci pa zatim ukoliko na kocki izgubite , vaše telo je potrošilo rezerve supstanci koje su mu potrebne da se oseća dovoljno dobro. Sve dok se telo i mozak ne oporave , padaćete u razna loša stanja kao što su gubitak volje , demotivisanost ili depresivno raspoloženje. Dakle sve dok kockate , terate vaš mozak i telo da rade na velikoj brzini stvarajući supstance koje proizvode zadovoljstvo do momenta kada krenete da gubite i telo ostaje sa potrošenim rezervama dopamina, serotonina i treba mu vremena za oporavak.
Kockanje jeste nehemijska zavisnost. Nehemijska jeste samo uslovno rečeno jer vi kod kockara nećete videti neku supstancu koju u sebe unosi kao što je droga ili alkohol. Međutim kockanje je itekako hemijska zavisnost jer čitava hemija kockanja odvija se u mozgu uz pomoć neurotransmitera i u telu uz pomoć žlezda sa unutrašnjim lučenjem.
Jeste li se nekad pitali zašto kockarnice nemaju prozore ? Zato što kada uđete tamo izgubite pojam kada je dan , a kada noć, izgubićete pojam o vremenu , zavisnost će vas obuzimati potpuno pa ćete tamo sedeti do poslednje pare . Radeći sa kockarima i njihovim porodicama kao psihoterapeut , kockari (većinom sada bivši ) su me mnogo čemu naučili. Na primer , on line kockarnice neće vas tek tako pustiti na miru . Mnogi kockari u psihoterapiji uspostavljali su apstinenciju od on line kockanja i šta se dešavalo ? On line kockarnice su počinjale da im šalju razne bonuse , novac da bi ponovo počeli da kockaju. To je kao da zavisniku od heroina koji se leči , izvlačite crtu pred njim samim i nudite mu drogu besplatno . Nema razlike . Još uvek ranjiv , velike su šanse da posrne. Osim toga porodica kockara je specifična . Ne strada u kockanju samo zavisnik nego: njegovi roditelji , bračni partner, braća, sestre ,deca…. Naravno da članovi porodice teško podnose kada njihov bližnji upada u velike dugove, kada ga jure oni od kojih je novac pozajmio , kada krade da bi mogao da obezbedi novac za kocku. Onda oni obično počinju da vraćaju dugove, neretko ostajući bez prebijene pare samo kako bi svog člana izvukli iz dugova i nadajući se da je možda ovo bio poslednji put da su dugove vratili. Nadaju se da će prestati . Međutim- neće . Ništa neće prestati dok kockar ne počne da se leči , a lečenje kocke sprovodi se kroz porodičnu psihoterapiju . Ne samo da je psihoterapeut fokusiran na samog kockara nego i na članove porodice jer nije retko da neko iz porodice oboljeva od depresije usled osećaja gubitka i beznađa ili pati od nekih drugih oblika stradanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Kockanje urušava čitavu porodicu i sve članove u njoj i to urušavanje je materijalno i zdravstveno. Ukoliko neko iz vaše porodice pati od patološkog kockanja nemojte se stideti , a još manje očekujte da će kockanje prestati nego se ponudite članu porodice da mu budete podrška u porodičnoj psihoterapiji bolesti zavisnosti. Kockanje nije neizlečivo, a posebno ako kockar ima podršku člana porodice u psihoterapiji ali ako je nema , mali je procenat uspešnosti .
Sa poštovanjem, Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i EMDR psihoterapeut. Tel/viber : +381612588274 Leave a comment
Majka. Pojam za koji se društveno i istorijski vezuje: toplina, briga, požrtvovanost i slično tome. Otac. Pojam za koji se društveno i istorijski vezuje uglavnom :sigurnost, autoritet ili neki drugi atribut. Pojam majke i oca često je bogolik za društvo koliko i za malo dete . Dete u roditelje gleda kao u bogolika stvorenja . Da nisam psihoterapeut verovala bih u ove mitove takođe dok me smrt od njih ne rastavi. Umrla bih verovatno u zabludi kako je ogromna većina majki i očeva dovoljno dobra za svoju decu. Posebno je mit o majkama snažan. Evo da raskrinkam samo jedan od tih mitova i da predstavim koliko je ovaj mit o divnoj majci jak za početak.
S.N Ćerka narcisoidne majke sa problemima :samopoštovanja, samopouzdanja, pokušajem suicida iza sebe , paničnim napadima i anksioznošću bila je moj klijent oko godinu dana. -Ocu sam se žalila na to da me majka kinji , da me noću budi kako bismo nastavile svađu od tog dana, da mi često govori da sam nesposobna i da nisam ni za šta. Otac nije reagovao osim time što bi mi govorio da je ona majka . On je često odsustvovao od kuće redeći i naprosto verovao je da je majci svoje dece prepustio vaspitnu ulogu kao što to muškarci rade .Verovao je da sve što ona radi, da to valjda tako treba jer je majka i da druge žene isto to rade sa svojom decom. Rekla je. -Verujem da je tvoj otac bio pasivan jer je pre svega smatrao da je majka jedna sveta figura, jedino kapacitetna da gaji potomstvo i da je sve što radi opravdano načinom na koji majke vaspitavaju decu ma kakav način to bio. Istina je ustvari da te nije zaštitio od psihičkog zlostavljanja jer je bio suviše slab da se suprotstavi mitu o majkama i njihovoj dobrobiti , a moguće je i da se plašio svoje supruge. Znaš, mnogi muškarci se plaše svojih žena . Takođe očevima je suviše teško da poveruju da neke majke jednostavno jako loše utiču na decu i da je jedini izlaz da im se oni sami suprotstave i zaštite dete od te iste svete majke, odgovorih joj.
Kada je majka narcisoidna , najčešće u porodičnoj strukturi srećem model dominantne žene i pasivnog muškarca koji se uglavnom brani ćutanjem i ne čineći ništa da ovakvu porodičnu dinamiku prekine pa ni da bi zaštitio decu od ovakvog odrastanja .
Kada je majka narcisoidna , najčešće u porodičnoj strukturi srećem model dominantne žene i pasivnog muškarca koji se uglavnom brani ćutanjem i ne čineći ništa da ovakvu porodičnu dinamiku prekine pa ni da bi zaštitio decu od ovakvog odrastanja . Narcistične majke: kinje , kontrolišu , maltretiraju svoju malu ali i odraslu decu . To isto rade i muževima. Ovakve majke se ne menjaju nego starošću bivaju još gore izražene njihove crte: sebičnosti, neempatičnosti, kritizerstva , manipulativnosti, kontrole ….To za malu i odraslu decu narcisoidnih majki znači da postoje ljudska bića koja nikada neće upoznati: podršku, ljubav, negu i toplinu majčinstva. Narcisoidni očevi nisu ništa bolji . Preautoritativni, kritikujući , despotski nastrojeni , ugnjetavači samopoštovanja i samopouzdanja svojih potomaka. U porodičnoj strukturi gde je otac narcisoidan srećem najčešće despotski nastrojenog muškarca i ženu koja se ne suprotstavlja nego uglavnom jeste i sama žrtva njegove despotske vladavine i kinjenu , kritikovanu te psihičkom nasilju izloženu decu. Problem je kao što vidite da ovu decu niko ne štiti od posledica koje će ovakvo odrastanje na njih imati jer drugi roditelj biva najčešće veoma nekompetentan da se suprotstavi , zauzme za sebe i zaštiti potomstvo.
U porodičnoj strukturi gde je otac narcisoidan srećem najčešće despotski nastrojenog muškarca i ženu koja se ne suprotstavlja nego uglavnom jeste i sama žrtva njegove despotske vladavine i kinjenu , kritikovanu te psihičkom nasilju izloženu decu.
Deca narcisoidnih roditelja koja kao odrasli dolaze na psihoterapiju su često veoma uspešni ljudi : inteligentni , akademski ostvareni , rečiti i jako kvalitetni ali…ovde postoji jedan ogroman problem. Oni u to ne veruju nego smatraju jako često da su : nekompetentni, defektni, glupi , nevoljivi jer je njihov mali sistem uma i tela kroz odrastanje prolazio kroz: kritiku , neprihvatanje, kroz “nisi dovoljno dobar ” , kroz ” tvoje potrebe nisu važne ” . Ako mene neko pita da se izrazim iskreno taj mali sistem je prošao kroz pakao vaspitanja ,a često i drila . Ovi sada već odrasli ljudi po prvi put u psihoterapiji shvataju i ko su i šta su . Po prvi put shvataju koliko je psihoterapeut zapanjen njihovim postignućima i njihovim osobinama ličnosti . Po prvi put čuju da je neko na njih ponosan. Po prvi put bivaju u psihoterapiji suočeni sa činjenicom da bi trebali da poveruju u to da vrede. Jako im teško polazi za rukom da poveruju u te svoje kvalitete, a kada uspeju-onda su izlečeni.
Teško je kada ti roditelj pruža svoju trnjivu ruku nege i podrške, a ti je prihvataš jer veruješ da je tako najbolje i da drugačije i ne postoji . Istovremeno bivaš i negovan i posečen o to trnje negujuće ruke bogolikog roditelja , a da nisi toga ni svestan. Onda kao odrasli često bivaš anksiozan ili patiš od paničnih napada jer je tvoj mali sistem uma i tela prošao kroz čestu :viku , dreku , grdnju , strah i onda si često bio još kao mali izložen hormonima i neurotransmiterima zaduženim da proizvedu stanje alarma i stresa. Na kraju se baždariš kao neko ko je i kao odrasli često reaktivan, alarmiran, često anksiozan jer tako si se formirao . Tvoj organizam se tako podesio i set-upovao jer nije bilo dovoljno: mira, pohvale, zagrljaja , podstreka . Nije bilo dovoljno roditeljskog: ” ponosan sam ” , roditeljskog ” volim te ” , a kod nekoga toga nije bilo bilo nikada. Na kraju još patiš od neadekvatnih stilova vezivanja pa ili preterano strepiš u odraslom dobu da će te neko ko te voli napustiti ili uopšte i ne smeš da se vežeš jer čak i ne znaš šta bi radio sa tom ljubavlju koju ti neko nudi. Ne znaš ni da je primiš niti šta se sa tim radi . Onda ti budeš kod mene na psihoterapijskom kauču umesto tvoje majke ili oca. Moje je da umesto tebe razbijam mit o tome da je baš većina majki i očeva dovoljno dobra jer ti i kao odraslo dete narcisoidnog roditelja , stidiš se da kažeš šta si proživeo plašeći se da će te drugi zbog toga odbaciti, plašeći se da će to narušiti tvoj ugled , plašeći se da ti niko neće verovati. Više o narcisoidnosti roditelja možete čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/11/tvoj-narcisoidni-otac-koji-nikad-nije-u-psihoterapiji-ali-zato-ti-jesi/, i ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/.
Posvećeno odrasloj deci narcisoidnih roditelja…
Sa poštovanjem, Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut i EMDR psihoterapeut. Tel/viber : +381612588274 Leave a comment
Veze sa zauzetim osobama su najčešće put u frustraciju.
Frustracija (frustratio: zavaravanje; onemogućivanje) je psihofizičko stanje povezano s iskustvom prisilnoga odricanja čoveka od ispunjenja želja koje su po subjektivnoj ili objektivnoj oceni vrlo važne za neku ličnost. U mojoj psihoterapijskoj praksi susretala sam veliki broj žena i muškaraca koji su bili u vezama sa zauzetim partnerima ili partnerkama. Sa početka ovi ljudi nisu u ovakvim vezama bili nezadovoljni . Kako je vreme prolazilo postajali su duboko nesrećni i frustrirani. Njihove potrebe koje svi pokazujemo u funkcionalnim vezama ili brakovima , a to su: potrebe za provođenjem zajedničkog vremena, za bliskošću , intimnošću , potrebe da o nekom brinemo i da neko o nama brine, potrebe da provodimo zajedno praznike , potrebe da imamo i negujemo rituale poput putovanja ili nedeljnog ručka, gledanje filma zajedno nedeljom uveče, potrebe za zajedničkim životom pa i potomstvom….sve te potrebe malo po malo bivale su sve više i više frustrirane. Kada smo frustrirani bivamo nervozni , tužni , ljuti , očajni i bivamo svakakvi samo ne zadovoljni . Telo i psiha nam poručuje da nisu na zdravom mestu i da su uskraćeni ali često se tada osećamo kao da smo zaglavljeni i da ne umemo da izađemo iz takvog odnosa.
Kada bi bilo tako lako voleti sebe niko se u ovakvim vezama ne bi ni našao. Nije lako sebe voleti . Kada sebe volimo radimo u većini slučajeva ono što je za nas najbolje . Ljudi u psihoterapiji uče da vole sebe . U vezi sa zauzetim osobama, oženjenim i udatim vi predstavljate često nečiju “bračnu štaku”. Štake se kupuju u prodavnici ortopedskih pomagala za ljude koji imaju prelome i teškoće kretanja . Vi niste i ne treba da budete ortopedsko pomagalo. “Bračna štaka” jeste ustvari osoba koja pomaže da nečiji brak koji ne valja opstane. Provodeći nekoliko sati nedeljno sa vama, vaš zauzeti partner doživljava nešto lepo i stoga što je i on možda i sam zaljubljen ili zaslepljen vama omogućavate mu da doživi lepe momente i da mu upravo oni budu nadahnuće da mu se njegov ili njen brak učini sasvim podnošljivim. U kući će odraditi obaveze oko supružnika i dece , a jedva će čekati da se vidi sa vama i tako će on loš brak pustiti da takav i opstane uz jedan privid normalnosti. Kada budete tražili da se razvede , tada ćete naići najčešće na problem jer ljudi nisu spremni da se tek tako odriču svog statusa porodične osobe . Za ovaj status su veoma vezani i često će radije pustiti da vi budete i dalje frustrirani kako bi oni održali svoj status i ulogu porodičnog čoveka ili žene. Neko ko vas voli neće dozvoliti da budete frustrirani . Veoma mali broj ljudi napušta brak zbog ljubavnice ili ljubavnika i to očekivanje da ćete biti te sreće isto vam je kao da igrate Ruski rulet. Očekujete da ćete upasti među mali broj srećnika koji će srećno živeti dalje sa svojim partnerom koji je bio oženjen ili je ona bila udata . Niste samoubica pa je moj savet da ne igrate Ruski rulet . Zapravo moj savet vam je da pustite svakoga da se suoči sa svojim lošim brakom i mogućnostima bračne terapije. Vi niste bračni terapeut pa se ne igrajte istoga. Pustite svakoga da preuzme odgovornost da svoj brak ili popravi ili da ga napusti .
Kada izlazite s oženjenim muškarcem ili udatom ženom, možda ćete provoditi kvalitetno vreme zajedno, ali kada vam budu zaista potrebni, oni neće biti tu za vas, jer će se brinuti za potrebe svoje porodice.
Kada izlazite s oženjenim muškarcem ili udatom ženom, možda ćete provoditi kvalitetno vreme zajedno, ali kada vam budu zaista potrebni, oni neće biti tu za vas jer će se brinuti za potrebe svoje porodice. Osećati ćete se potišteno i usamljeno, čak i kada ste u vezi. Za praznike kao što su Nova godina, Uskrs, Božić , godišnji odmori ….bićete uglavnom sami i frustrirani. Kada ste vi bolesni i neophodna vam je pomoć najčešće nećete dobiti brigu koju zaslužujete jer porodica vašeg zauzetog partnera ili partnerke može otkriti da je on ili ona previše odsutan od kuće i posumnjati da se nešto dešava, a on ili ona ne žele probleme te vrste, budite uvereni. Kada je on ili ona bolestan ili bolesna imaćete prirodnu potrebu da se nađete uz partnera ali nećete moći jer o njemu ili njoj brine neko drugi i to vas može dovesti do očajanja. Vreme je previše dragoceno da ga se gubi. Jeste li ikada primetili kako godine brzo prolaze dok starite? Veza sa zauzetom osobom može trajati dugo – i pre nego što to shvatite, prođe dragoceno vreme koje ste mogli imati u zdravoj vezi sa šansom za procvat. Kada ljudi koji su bili u vezi sa zauzetim osobama konačno krenu dalje, često se požale što su izgubili vreme u slepoj aferi bez budućnosti.
Kada ljudi koji su bili u vezi sa zauzetim osobama konačno krenu dalje, često se požale što su izgubili vreme u slepoj aferi bez budućnosti.
Svako zaslužuje ljubav pa i vi . U pravoj vezi se može biti samo sa osobom koja je slobodna . U psihoterapiji sam dolazila do mnogih razloga zašto su ljudi bivali u vezama sa zauzetim osobama. Neki su verovali da nisu dovoljno vredni ljubavi pa su stoga prihvatali veze u kojima i ne mogu dobiti istinsku ljubav. Neki su se plašili iskrenog vezivanja pa im je veza sa zauzetim osobama i bila čuvar od mogućnosti bilo kakvog dubokog vezivanja. Neki su verovali da su defektni i nevoljivi na ovaj ili onaj način pa da ukoliko budu izabrani od strane zauzete osobe to će im dati osećaj da ipak jesu voljivi . Neki su navikli da je ljubav nešto za šta se treba boriti još u roditeljskom dobu pa su nastavljali ove podsvesne obrasce ulazeći u borbu sa tuđim muževima ili ženama ne bi li pokazali svom zauzetom partneru da su bolji i da ipak oni jesu ti kojima ta ljubav pripada.Čeznuli su da budu izabrani . Razloga ima još mnogo . U svakom slučaju psihoterapija jeste dobar način kako biste osvestili svoje razloge zašto ste zaglavljeni u vezi sa zauzetom osobom , a jeste i dobar način da se ohrabrite i da takvu priču napustite .
EMDR psihoterapija promenila je moj pogled kako na psihoterapijske metode koje sam pre susreta sa njom koristila, a tako i pogled na ljude i isceljivost čoveka. Šta je uopšte EMDR psihoterapijski pristup ? Desenzibilizacija i reprocesiranje pokretima očiju (EMDR) je psihoterapijski tretman koji je izvorno osmišljen da ublaži tegobe povezanu s traumatskim sećanjima (Shapiro). Nakon uspešnog lečenja EMDR terapijom, osećajno uznemirenje se ublažava, negativna uverenja o sebi se preformulšu, a fiziološko uzbuđenje u telu se smanjuje. Tokom EMDR terapije klijent se bavi emocionalno uznemirujućim sećanjem ili događajem dok se istovremeno fokusira na spoljašnje nadražaje – obično pokrete prsta terapeuta . EMDR terapija olakšava pristup traumatskoj memorijskoj mreži.
EMDR terapija olakšava pristup traumatskoj memorijskoj mreži.
Šta sve ovo za psihoterapijsku praksu znači ? Smanjuje se vreme koje je potrebno da se neko oseća bolje. Često se veliko olakšanje u osećajnom doživljaju čoveka i u njegovoj slici o sebi postiže već u prvoj seansi i to znači da se dužina samog psihoterapijskog procesa znatno smanjuje na 6 do 20 seansi. EMDR psihoterapija deluje veoma brzo i deluje odmah u sesiji, a mozak procesuira novonastale informacije i 24 do 48 sati nakon psihoterapijske seanse. Uopšteno se u psihoterapiji smatra da je teškoj emocionalnoj boli potrebno duže vremena da se izleči ali EMDR je pristup koji ubrzava izlečenje. EMDR terapija pokazuje da se um zapravo može izlečiti od psihološke traume jednako kao što se telo oporavlja od fizičke traume. Trauma je rana . Psihološka, emocionalna i kognitivna rana. Ta rana se ne vidi jer nije ranjeno fizičko telo. Kada posečete ruku, rana je vidljiva i telo radi na zatvaranju rane prirodnim procesima i/ili uz pomoć lekarskih procedura. EMDR psihoterapija pokazuje da se sličan sled događaja događa s mentalnim procesima. EMDR psihoterapija zapravo “vadi nož iz psihološke, emocionalne i kognitivne rane “. Kada vadimo nož iz rane mora malo da boli ali zatim nastupa proces zaceljivanja rane. Sistem za obradu informacija mozga prirodno počinje da se kreće prema mentalnom zdravlju i ljudima biva bolje.
EMDR psihoterapija zapravo “vadi nož iz psihološke, emocionalne i kognitivne rane “. Kada vadimo nož iz rane mora malo da boli ali zatim nastupa proces zaceljivanja rane.
Ljudima je važno da znaju koja se sve stanja mogu tretirati EMDR psihoterapijom. Nabrojaću neka na kojima radim u praksi : Loša slika o sebi i manjak samopuzdanja nastali uglavnom u odnosima sa toksičnim roditeljima jer zapravo organizam koji je rastao u toksičnoj sredini prošao je puno relacionih trauma. Anksiozna stanja pokazuju dobru reakciju na EMDR psihoterapiju i ne samo to. Obzirom da EMDR psihoterapija radi na sećanju i memoriji sa dosta klijenata smo došli do detinjih sećanja gde smo zajedno uvideli kako je neko zapravo i postao anksiozna odrasla osoba. (npr. vraćamo se u davna sećanja kada je klijent kao dete preživeo vršnjačko nasilje, loš roditeljski tretman ili neku drugu relacionu traumu koju je klijent čak i zaboravio te se ona u EMDR sesiji pojavljuje kao dominantno sećanje u kojoj je klijent zapravo počinjao da strepi još kao dete ). To nam omogućava da anksioznosti pristupimo od samog njenog razvojnog puta nastajanja. Zatim , panični ataci, depresivna stanja , fobije kod odraslih i dece , posttraumatski stresni sindrom , gubici, razvod, raskid, smrt bliske osobe ,trauma nakon saznavanja preljube (o tome možete više čitati ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/), preživljeno seksualno ili fizičko nasilje, ratne traume ili traume nakon saobraćajnih udesa i drugih nesreća. …sve su to stanja koja jako dobro reaguju na EMDR psihoterapiju.
Sa poštovanjem, Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut i EMDR psihoterapeut. Tel/viber : +381612588274Leave a comment
Radeći kao psihoterapeut, razumela sam da se mi ljudi plašimo različitih događaja i da gajimo u sebi mnoge strahove -opravdane i neopravdane. O preteranom strahovanju možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/03/12/anksioznost-i-psihoterapija/. Ljudi se boje : smrti, bolesti, strahuju za egzistenciju i za dobrobit svoje dece ukoliko ih imaju. To su neki najčešći …
Veoma je teško i naporno biti anksiozan. Anksioznost je osećaj straha ili strepnje povodom onoga što dolazi . Prvi dan škole, odlazak na razgovor za posao ili držanje javnog govora mogu uzrokovati da se većina ljudi oseća uplašeno i nervozno. Ako su vaši osećaji teskobe ekstremni, traju duže od šest mjeseci i ometaju vam život, možda imate anksiozni poremećaj. Anksioznost zahvata i misli ali i telo . Psihoterapija anksioznosti koncentriše se na misli , na telo ali i na funkciju anksioznosti koju ona ima u porodičnom ili bračnom sistemu . Lečenje anksioznosti je kompleksno i najčešće podrazumeva uključivanje psihijatrijskih lekova i psihoterapije.
Veoma je teško i naporno biti anksiozan. Anksioznost je osećaj straha ili strepnje povodom onoga što dolazi .
Kada u svom psihoterapijskom radu pitam ljude koji pate od anksioznosti kakve su im misli i kako se osećaju u svom telu najčešće to opisuju ovako : “Od ranog jutra strepim da će nešto poći po zlu . Strepim npr. za zdravlje , za zdravlje dece , plašim se unapred da neću moći da postignem sve što me u toku dana očekuje od obaveza , strepim od budućnosti , a plašim se toliko da ponekad ne znam ni čega . Možda i svega. U mom telu nije prijatno . Posebno ujutru . Teško udišem vazduh pa sedim pored otvorenog prozora sa čašom vode koju ispijam i nekako na taj način dolazim k sebi. Budim se sa nekakvim naletom žmaraca u telu . Jako neprijatnim žmarcima koji su u stvari kao neki žmarci straha koji mi zahvataju ruke i noge. Trne mi i vilica ili ponekad ruke , a u grudima me steže i imam osećaj da mi preskače srce iako je kardiolog rekao da je sve u redu sa srcem. Ponekad osećam da su mi noge kao od olova zbog te silne strepnje. Kada moram da obavim neku prezentaciju ili odem na ispit osećam se kao da idem na klanje , a često danima pre toga imam i probleme sa češćim odlascima u toalet kao da mi i stomak reaguje na taj strah . Zbog toga sam često lagao da sam bolestan taj dan samo da ne moram da se pojavim pred masom ljudi na prezentaciji ili na ispitu. ” Kao što vidimo iz priloženog , daleko od toga da je anksioznost samo problem strepećih misli nego je ona i telesni problem . Tako u radu sa anksioznosću u psihoterapiji ne možemo isključiti rad na opuštanju tela . Ni pod tačkom razno . Lekovi za anksioznost koje prepisuje psihijatar jesu delotvorni sasvim sigurno i ne treba ih izbegavati ali u kombinaciji sa psihoterapijom dobija se rezultat.
Lekovi za anksioznost koje prepisuje psihijatar jesu delotvorni sasvim sigurno i ne treba ih izbegavati ali u kombinaciji sa psihoterapijom dobija se rezultat.
Zašto je anksioznost i telesni problem ? Zbog toga što svaka emocija ima svoju neurobiološku podlogu . Um , osećanja i telo ne možemo odvojiti jer je to jedan povezan sistem. Kada ste anksiozni , osećate strepnju i strah iako opasnosti oko vas nema. Međutim , telo se ponaša kao da opasnost vreba svakog časa. Dakle , kortizol, adrenalin i ostale supstance koje se u našem organizmu stvaraju kada smo u opasnosti ili kada se pripremamo za borbu sa opasnošću stvaraju se u telu i kada smo anksiozni . Krčkate se u sopstvenom adrenalinu i kortizolu . Zatim , svi naši organi su u nekim opnama i fascijama .Bez opni (fascija) , mi bismo bili poput pudinga . Srce ima opnu , mišići imaju opnu …sve u telu ima neke opne ili fascije. Kada ste anksiozni usled lučenja supstanci koje se stvaraju kao odgovor na opasnost , te fascije u telu se stežu . Zato su anksiozni ljudi u jednom telesnom grču , zato ne mogu da udahnu , zato osećaju grč u stomaku , olovne noge , knedlu u grlu i tako dalje. Telo je zapravo u grču i stanju povišene budnosti kao da se sprema za borbu ili beg od opasnosti, a opasnosti ni na vidiku i u tome je teškoća anksioznog stanja. Osim što u psihoterapiji radimo na strepećim mislima koje su nevoljne , radimo i od tela ka mislima i čitavom organizmu . Progresivna mišićna relaksacija , rad na disanju , na opuštanju mišića u telu , na opuštanju čula u psihoterapiji deluje povratno na naše misli , na nervni sistem i time se smanjuje stvaranje istih tih supstanci stresa u organizmu i čoveku biva puno lakše . Dakle od misli ka telu , od tela ka mislima -jeste dobra psihoterapija anksioznosti . Još ako je psihijatar uključio lekove na pravom smo putu do postizanja većeg telesnog i umnog smirenja osobe koja pati od anksioznosti.
Ona zahvata misli , telo ali i porodični sistem tako da je psihoterapija dužna da uključi sve ove tri oblasti kako bi došlo do smanjivanja ili još bolje do potpunog nestajanja simptoma.
Kako to anksioznost ima neku funkciju u porodičnom ili bračnom sistemu kao što sam napomenula na početku teksta ? Dajana je bila visoko anksiozna i njena se anksioznost komplikovala paničnim napadima , uglavnom kada bi napolju šetala svoje trogodišnje dete . Suprug je često radio , a Dajana se od rođenja deteta osećala kao roditelj koji je bez podrške u tom braku. Suprug bi odlazio rano , dolazio kući kasno sa posla , a Dajana je brinula o detetu potpuno sama. Anksioznost je postajala sve gora , strahovala je čak i da prošeta dete napolju jer bi ponekad napolju dobijala panične napade ,zujalo joj je u ušima i imala je osećaj gušenja ,a jednom je čak došlo dotle da je od siline straha sela u travu u neki obližnji kanal pored puta i dete je sa njom bilo u tom kanalu , srećom bili su bezbedni u travi tog plitkog kanala . Kada bi dobijala te velike napade anksioznosti sve češće bi zvala supruga u pomoć te je on tad izlazio sa posla da je vodi u hitnu pomoć gde bi joj obično davali neki anksiolitik . Anksiozna simptomatologija sve češće se pojavljivala i uveče pa nije mogla sama da okupa dete te bi zvala supruga da dođe sa posla jer se ne oseća dobro . Svakako da je ova anksioznost kod supruga izazivala osećaj krivice što nije sa njom pa bi on sve češće uveče ranije dolazio kući . Dakle , jasno je da je anksioznost u ovom slučaju imala funkciju u porodičnom sistemu , a to je da se distancirani suprug koji se previše posvetio poslu od kada se dete rodilo ponovo priključi u ulogu supružnika i roditelja . Ne zaboravimo da kada je majka anksiozna , dete strepi takođe jer oseća i vidi strepnju majke tako da i ono može izrastati kao anksiozno dete i sutra postati anksiozni odrasli ali o tome u nekom od narednih tekstova. U njihovom slučaju , anksioznost se našla i u bračnoj terapiji na mom psihoterapijskom kauču . Imali smo puno uspeha. Više o bračnoj terapji možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/15/zasto-bracna-terapija-uci-da-ljubav-nije-dovoljna-za-bracnu-srecu/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/ i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/.Nadam se da sam u ovom tekstu objasnila kompleksnost anksioznosti . Ona zahvata misli , telo ali i porodični sistem tako da je psihoterapija dužna da uključi sve ove tri oblasti kako bi došlo do smanjivanja ili još bolje do potpunog nestajanja simptoma.
Anksioznost zahvata i misli ali i telo . Psihoterapija anksioznosti koncentriše se na misli , na telo ali i na funkciju anksioznosti koju ona ima u porodičnom ili bračnom sistemu .
VEŽBA 1
Jedna mala vežba može vam pomoći kada osetite veliki nalet anksioznosti. Recite gde se nalazite , nabrojte tri predmeta oko sebe , nabrojte tri dela tela i nabrojte tri mirisa koja osećate . Ukoliko imate problema sa anksioznošću i ukoliko ona ometa vaš život , vidimo se na psihoterapiji .
VEŽBA 2
Zadužite svog bliskog prijatelja da vam bude podrška kada anksioznost postane neizdrživa. Objasniću na mom primeru kako vam prijatelj može biti podrška u naletu anksioznih misli. Imam kumu koju obožavam. Kada ona dobije nalet neizdrživih anksioznih misli koje su usmerene uglavnom na to da će njen posao propasti i da će ona postati prosjak , pozove me. Tada joj objasnim da su to misli koje su anksiozne i da to nije istina . Objasnim joj da taj posao postoji već 50. godina , da se ona jako trudi oko posla i da ne vidim nikakvu naznaku propasti na putu (što i mislim). Ona zatraži da joj par puta ponovim kako su to misli koje su čisto anksiozne i neistinite i to joj jako pomaže . Zamolite i vi prijatelja da vam pojasni kako su vaše misli anksiozne i da opasnost nije na vidiku .Imajte dogovor sa njim da ga pozovete kad god osetite nalet jako strepećih misli.
Sa poštovanjem, Ivana Sinđić Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut. Tel : 061/ 258- 82-74 Leave a comment
Sećam je se jako dobro . Kao juče da je bilo . Sećam se i njenih suza u kojima je na svakoj psihoterapijskoj seansi grcala . Pola godine, bez preskoka, svaki put. Ni antidepresivi nisu odagnavali tugu. Sećam se i kako je ponekada teško disala zbog anksioznosti. Jer anksioznost je …
Marko i Dijana su se zabavljali osam meseci .Oboje su bili zreli i odgovorni ljudi sa ozbiljnim poslovima. Oboje su imali iza sebe svoj kofer neodgovarajućih , čudnih ili jednostavno propalih veza . Ovaj put je bilo drugačije – verovali su oboje. Hvalili su se prijateljima i familiji koliko su …
Narcisoidna i empatična osoba su plodno tlo za razvijanje toksične veze. Narcisoidni i empatični ljudi su veoma često u vezama ili brakovima. Empata ima puno razumevanja , saosećanja i u stanju je da dugo oprašta sve negativno što narcis uradi. Sa druge strane narcisoidna osoba traži baš ovakvog partnera jer voli da bude obožavan i razumevan do beskonačnosti. Narcis takođe želi da mu bude neograničeno praštano. Narcise privlače ljudi od kojih će imati najveću korist. Često to znači da jure i ciljaju upravo na empate. Empate su prava suprotnost narcisima. Dok ljudi s narcisoidnim poremećajem ličnosti nemaju ili imaju nedovoljno razvijenu empatiju, empate su vrlo osetljive i lako suosećavaju sa emocijama drugih ljudi kao što lako izlaze u susret njihovim potrebama. Narcis je upravo pun potreba . Empatična osoba je vrlo privlačna narcisoidima, jer u njoj vide nekoga ko će na nesebičan način ispuniti svaku njihovu potrebu. Dakle , sam izbor narcisoidne osobe još sa početka je veoma obojen nekim interesom.
Narcisoidna i empatična osoba su plodno tlo za razvijanje toksične veze. Narcisoidni i empatični ljudi su veoma često u vezama ili brakovima.
Narcisi vide u empatama : osobu koja može dati ljubav, požrtvovanost, osobu koja će biti beskrajno odana , koja ima kapacitet voleti i slušati. Osobu kojom će moći upravljati. Empate bivaju privučene narcisima, jer se u periodu udvaranja i osvajanja radi o lažnom ja. Narcisi predstavljaju lažno ja, gde se razmeću šarmom , osvajanjem i davanjem …..Kada empata prestane da se ponaša na način kako to narcis očekuje , narcisoidna osoba postaje hladna i kažnjavajuća. Onakva kakva u svojoj suštini i jeste. Čak i ako je postojalo prvobitno oduševljenje empatom ono ne traje jer su narcisi puni prezira i većinu ljudi vide kao manje vredne od sebe sebe. Kad počnu uočavati partnerove nedostatke, više ih ne idealizuju i počnu ih kriviti što nisu savršeni. Konstantno kinjenje i okrivljavanje je ono što empata počinje u jednom momentu doživljavati u vezi sa narcisoidnom osobom. Međutim , empatična osoba veoma često veruje da može poraviti ljude , da može sebe više dati i da može svojom ljubavlju promeniti narcisoidnog partnera . Često odlučuje da menja svoje ponašanje kako bi udovoljila zahtevima narcisoidne osobe , nadajući se da će kinjenje i okrivljavanje nestati te da će se onaj prvobitni šarm i obasipanje ljubavlju sa početka veze vratiti . To se naravno neće desiti ili će se dešavati samo povremeno , sasvim dovoljno da empatična osoba poveruje da narcis ima kapacitet za ljubav. Istina je da nema .
Ono što narcisi vide u empatama je osobu koja može dati ljubav, požrtvovanost, osobu koja će biti beskrajno odana , koja ima kapacitet voleti i slušati. Osobu kojom će moći upravljati.
Empatičnim ljudima je teško poverovati da neko jednostavno nema empatiju (ili je ima jako slabo razvijenu ). Teško im je poverovati u to jer polaze od sebe i iz svoje dobre i saosećajne realnosti. Znate onaj čuveni izraz ” ako sam ja dobar , verujem da su svi ljudi dobri i da ljudi funkcionišu tako kako funkcionišem i ja sam . ” Istina je ipak mnogo drugačija. Postoji u ljudima kapacitet za dobro i loše . Zavisi šta više hranimo , dobro ili loše u sebi samima. Postoje ljudi koji pretežno nisu dobri ,a postoje i ljudi koji su jednostavno zli .Isto tako postoje i jako dobri ljudi. Mnogim empatama je teško poverovati da ne mogu izlečiti drugu osobu svojom ljubavlju. Iz te neverice često kreću u ponašanje -samo da dam još malo više i sve će se promeniti na bolje. Često se to – samo da dam još malo više , pretvara u gubitak energije, iscrpljenost i gubitak sampoštovanja . Narcis vešto manipuliše empatom dajući empati povremeno nadu i mrvice ljubavi. Kao kad “zeki mašete šargarepom ispred nosa i povremeno mu date zalogaj .” Povremeno su darežljivi , puni komplimenata i nežnih izjava pa i ponašanja , dovoljno da navedu empatu da poveruje da ako se ponaša na ispravan način , vratiće se ta osoba puna ljubavi koju su nekada poznavali ili u čijem obličju se ponekad ponovo predstave. Poput vuka koji dlaku menja ali ćud nikada- kako kaže stara narodna poslovica.
Narcise privlače ljudi od kojih će imati najveću korist. Često to znači da jure i ciljaju upravo na empate.
Ovakav odnos toplo – hladno u vezi ili braku može stvoriti traumatsku vezu između žrtve i zlostavljača, gde se empata može osećati da je gotovo nemoguće napustiti vezu, bez obzira na to koliko ta veza njemu samome štete nanosi. Toplo -hladno odnosi su inače veoma adiktivni odnosi iz kojih se teško izlazi .U početku može biti veoma teško uopšte shvatiti činjenicu da ste u vezi sa narcisoidnom osobom. Ipak , onaj osećaj u stomaku koji vam konstantno govori da nešto nije u redu ali ne znate tačno šta, to je sasvim dovoljan znak upozorenja da nešto nije u redu . Vaše telo se buni protiv iscrpljivanja zarad drugoga i protiv nebrige o sebi i značajno je zastati i oslušnuti ga pa preispitati tu vezu. Važno je da razumemo da su granice u odnosu važne. Granice koliko se dajemo . Vaše “da ” , ispunjavanju prevelikih potreba partneru da ne biste bili ostavljeni , može često biti nevoljno ” da ” . ” Da ” koje je ustvari ” ne ” , koje niste izrekli ,a želeli biste . Važno je da naučimo da kažemo ne , kako bi sprečili mogućnost da budemo u nekom odnosu iskorišćeni . ” Ne ” je zdravo izgovarati i ” ne ” je savim dovoljna granica. Ovo ne znači da empata mora postati osoba hladnog srca da bi bio u zdravim odnosima .Važno je naučiti prepoznati da ne moraju svi biti u našim životima. Naići ćemo na ljude za koje shvatamo da nisu zdravi za nas i moramo naučiti da ih pustimo. Ukoliko ste u toksičnoj vezi ili braku , sasvim je u redu potražiti stručnu pomoć. Kao psihoterapeut u svojoj psihoterapijskoj praksi radila sam sa mnogim ljudima koji su se izbavili iz veza ili brakova sa narcisoidnim osobama ili osobama sa karakteristikama psihopate . Ukoliko ste i vi u takvoj vezi ili braku , možda je utešno znati da niste sami . Šaljem vam puno podrške i brinite o sebi.
Narcisoidni očevi gotovo nikad nisu u psihoterapiji . Ne uključuju se u proces jer je obično njihovo mišljenje o njima samima da su uvek u pravu ,a da drugi ne valjaju. “Sindrom oca cara ” . Tako neki nazivaju ponašanje ovakvih očeva. Sve kao da je već rečeno u te tri reči . Istina je da većinom oni koji dolaze na psihoterapiju jesu supruge ili već odrasla deca svojih narcisoidnih roditelja ,a ne narcisoidne osobe lično . Najveće posledice života sa narcisoidnim roditeljima uglavnom snose najbliži u vidu : stalne strepnje , visoke anksioznosti sve do paničnih napada, osećaja nedovoljne vrednosti , oštećenog samopoštovanja i samopouzdanja , osećaja neke neodređene krivice. Krivica se ovde uglavnom svodi na duboko osećanje da sam kriv zato što nisam dovoljno dobar . Kako je samo lepo jedan klijent ovo osećanje opisao: ” Stalno u sebi samome strepim da ću biti razotkriven i raskrinkan . Kad bolje razmislim, Ivana , ja nemam za šta da budem razotkriven. ” Istina je da nam osećaj krivice treba kao osećanje jer ukazuje na to da imamo savest za razliku od psihopatije u kojoj savesi nema ili ona može postojati u rudimentima -nekakvim začecima , poput drveta koje je izraslo kao nešto zakržljalo, malo i nedovoljno u odnosu na ono što je za taj rod očekivano.
Istina je da većinom oni koji dolaze na psihoterapiju nisu narcisoidne osobe lično nego to jesu supruge ili već odrasla deca svojih narcisoidnih roditelja .
Osećaj preterane krivice koja je nerealna nije dobro nositi u sebi samome jer u osnovi depresije jeste upravo preteran osećaj krivice ,onda kada mu tu nije mesto . Taj osećaj krivice , trebao bi da bude na pravom mestu u pravo vreme. Tada se može reći da nas savest opominje da ne činimo loše postupke ili da ispravimo grešku . Dobro je da budemo ljudi savesti. Međutim, kada je osećaj krivice preteran , na pogrešnom mestu i u pogrešno vreme tada se može reći da je osećaj krivice hipertrofisan . Deca narcističnih očeva kao i narcisoidnih majki osećaju se često gotovo uvek krivima za nešto . Zbog toga što su odrastali prečesto okrivljavani i gotovo nikad hvaljeni. Jeste li se ikada zapitali je li vaš otac narcisoidan? Mnogi se klijenti pitaju ima li njihov otac neki problem ili je ipak greška u njima samima ? To je uglavnom večita dilema dece narcisoidnih roditelja.
Deca narcističnih očeva kao i narcisoidnih majki osećaju se često gotovo uvek krivima za nešto .
Karakteristike za identifikaciju narcisoidnog oca koje vam mogu biti od pomoći u dilemi da li je vaš otac narcisoidan ili ne:
1.Tvoj otac je bio harizmatičan i popularan u društvu ? Otac narcisoid je jako dobar u veštini da ga drugi ljudi zavole . Kad kažem drugi ljudi , mislim na one van porodice . Narcisoidna osoba nije razvila adekvatan nivo ljudske empatije- sposobnosti suosećavanja u osećanja drugih ljudi . Ipak naučila je jako dobro oponašati ponašanja koja su vrednovana i koja upotrebljavaju na način da ih ljudi zavole. Narcisoidan otac je vrlo svestan kakav utisak na druge ostavlja. Budno pazi da se prikaže dobar u svemu ,a posebno u tome kako ima savršen život i savršenu porodicu. Uglavnom je to naravno “ispaljivanje ćoraka ” u javnosti jer samo oni koji žive unutar te porodice znaju koliko je stanje daleko od savršenog.
2. Tvoj otac je bio izrazito nepopustljiv. Narcisi osećaju potrebu da kontrolišu svoju okolinu i ljude u njoj. Za tatu narcisa to je jedini mogući način postojanja. Ukoliko ste rasli pored narcisoidnog oca , on je verovatno pokušavao kontrolisati : vaše aktivnosti , sa kim se družite , sa kim ste u romantičnoj vezi i kako se vaš partner ponaša ,šta ćete upisati od škole , vaš karijerni put pa čak i kako se oblačite i kakav imidž gradite. U detinjstvu je teško razlikovati normalnu roditeljsku brigu od žestoke kontrole ali žrtve narcisoidnih roditelja i kao odrasli ljudi ovo često jako teško razlikuju.
3.Tvoj otac je bio ljubomoran ili takmičarski nastrojen u odnosu na tebe?Veoma često su narcisoidni roditelji ljubomorni na svoju decu. Nije normalno da se roditelj oseća ugroženo od svoje dece nego upravo suprotno .Zdravo je biti ponosan na postignuća svog deteta. Narcisoidni otac može porediti svoja postignuća sa vašima u smislu stalnog ” nabijanja na nos da je bolji od vas”. Čak se može takmičiti sa sinom u tome ko je lepši i zgodniji .
4. Tvoj otac je voleo da manipuliše ljudima u smislu da je voleo da ljudi zavise od njega na bilo koji način ? Narcis voli da je potreban ljudima , posebno onima koji njemu lično nisu zauzvrat prekopotrebni jer tada oseća moć i kontrolu. Kako je moj klijent ovu stavku lepo opisao : ” kontrolisao je majku tako što ju je ubedio da su njene prijateljice sve same nemoralne žene i da ne želi da one ulaze u kuću niti da se ona sa njima druži. Izolovao ju je da bi bila sama i da bi zavisila emocionalno samo od njega . Imali smo tri stana u Srbiji , od toga jedan u Beogradu gde sam mogao da gradim sjajnu IT karijeru. Zamolio sam ga sa 24 godine da mi ustupi stan dok ne podignem kredit za sopstveni te da se preselim u Beograd gde mi se nudio sjajan posao za početak. On mi je govorio da je sve to on stvorio sa svojih deset prstiju i da idem u ono što sam stvorio sa svojih deset . Sve je radio da mi onemogući da se odselim i osamostalim ,a u kući je stalno svima nabacivao da smo ” pod njegovim krovom” gde vladaju njegova pravila. Osećao sam se bedno i nesposobno.
5.Tvoj otac nije bio preterano zainteresovan za tvoje potrebe ?Narcisoidni očevi obično nisu preterano zainteresovani za potrebe ili želje svoje dece. Fokusirani su na svoje potrebe. Jako će se truditi da u javnosti deluju kao savršeni tata , ali neće ispuniti prirodnu potrebu za ljubavlju, priznanjem , pohvalom , podrškom i osnaživanjem koju dete ima.
6. Tvom ocu je nedostajalo empatije ? Narcisima je teško, ako ne i nemoguće, razumeti ili brinuti o emocijama drugih ljudi. Ipak , traže da drugi brinu o njihovim osećanjima ili potrebama. Klijentkinja je to opisala na sjajan način : ” Ja i majka smo taj dan pale u krevet zbog gripa. Meni je bilo baš loše . Veruj mi Ivana da tri dana nije pitao da li nam nešto treba i kako smo. Osećala sam se kao nepostojeće biće . Kada je on bio bolestan , besneo bi ako napravimo i najmanji propust u brizi o njemu . ”
7. Tvoj otac je bio osetljiv na kritiku ? Čak i manje kritike će pogoditi narcisoidnog roditelja. Ponekad će se čak i nevini komentari shvatiti kao uvreda, čak i ako nisu bili zamišljeni kao takvi. Kada se suoči sa sopstvenom greškom, narcis će prebaciti krivicu na druge ljude, naljutiće se , postaće obramben i često jako besan , odmah će se fokusirati na greške drugih ljudi, recimo na vaše greške ili će postati emocionalno nedostupan i povučen. Nije ni čudo što se deca narcističnih očeva kao i narcisoidnih majki osećaju gotovo uvek krivima za nešto .
8.Tvoj otac je izričito zahtevao da dobro izgledaš i da se pristojno ponašaš u prisustvu njegovih prijatelja ? Za narcisoidnog oca, njegova deca su statusni simbol koji ukazuje na njihov uspjeh i status u životu. Deca su kao neki trofeji . Kako je to klijent u psihoterapiji opisao : “Živeo sam uz stalno osećanje da ne smem nikako da osramotim ćaleta. Ponekad bi se osećao kao neki rasan konj , nateran u društvo i izložen za prikazivanje . Kada sam ipak počeo da se bunim i pravim neke mladalačke ispade , rizikovao sam svaki put njegov bes , agresiju ili osvetu . Od te sile pritiska da nešto ne pogrešim da ne bih osramotio ćaleta sam stradao . Nisam više to mogao da podnesem jer to nisam bio ja. Umesto mene ,tu je bio taj rasni konj koji mora da živi po pravilima uspeha da bi se aplaudiralo njegovom vlasniku (mislio je na oca). Onda sam iz protesta poneki put namerno bežao sa časa , došao kući kasno , ofarbao se u zeleno. Tad bi me danima nazivao luzerom, nitkovom ,brukom i sramotom. Nikada me nije pitao nešto u smislu-sine, šta se dešava sa tobom? Muči li te nešto pa se tako ponašaš? Bilo je bitno samo postignuće i slika koju ostavljam u javnosti. To kako se osećam , to je bilo neprepoznato i potpuno nebitno. ”
9.Tvoj otac je bio egocentričan ? Narcisoidni roditelji su fokusirani na svoju dobrobit koja uvek stoji na pijedestalu . Dobrobit oca , važnija je od dobrobiti svih drugih u porodici. Klijent u psihoterapiji opisuje :”Kada njemu nije bilo dobro ili po volji , celoj porodici nije bilo dobro. Tako smo funkcionisali, kao da svi igramo oko njega na prstima , trudeći se da on bude zadovoljan i zbrinut. Ustvari, svi osim njega bili smo žestoko zanemareni i večito uplašeni njegovih kritika ili izliva besa. ”
10. Tvoj otac je bio u javnosti jedna osoba , a privatno sasvim druga ?Živeći s narcisom, jasno uviđate da imaju dve vrlo različite osobnosti koje menjaju javno i privatno. Kao da oblače drugu ličnost kada su u javnosti ,a samo vi znate kako vam je teško u porodici sa njim . Klijent u psihoterapiji opisuje : ” Vikao bi na mene nazivajući me gubitnikom , a kada bi mu zazvonio telefon u sred tog okrivljavanja javio bi se i kao da je neko stisnuo prekidač u njemu. Bio bi najpristojniji i najuljudniji čovek ovoga sveta. Kada bi spustio slučalicu nastavljao bi sa besnim uvredama . Nije ni čudo što sam se plašio da rodbini kažem šta mi se dešava iako sam žudeo da mi neko pomogne. Zbog ove dve ličnosti u njemu samome , javnoj i privatnoj i ja i mama smo znali da bi nam teško ko poverovao kako ustvari živimo sa njim. Zato nikome to nismo ni pričali. Živeli smo u svojoj gorkoj tajni. ”
11.Tvoj otac je bio često odsutan ? Narcisoidni očevi su više zabrinuti za sebe nego za svoju decu pa su često odsutni. Kako to klijent opisuje : ” Kada bi se majka bunila zbog toga što je veoma malo kod kuće te da joj je teško da sama bude autoritet za nas troje dece u pubertetu on bi krivio nju ili nas za svoju odsutnost. Njoj bi govorio da je nesposobna da bude roditelj ,a nama da smo kreteni , nesposobni , neuračunljivi i slično . Govorio je da smo sami krivi ,svi komplet jer ne umemo da sami sebe organizujemo i da se ponašamo normalno kao on . Bili smo svi krivi i svi komplet nenormalni kao porodica, osim njega naravno. Kao da on nije bio deo nas uopšte. Ustvari , time je sebi kupovao izlaznu kartu kako bi mogao da provodi vreme van kuće u onome u čemu uživa, radio je šta je hteo , ne baveći se ni nama ni majkom. Nismo ga zanimali i to je jedina istina. ”
12.Tvoj otac je imao česte ispade besa? Narcisi mogu iznenada i žestoko preći iz stanja normalnosti u stanje dubokog besa bez posebne provokacije. Klijent opisuje :”On je bio neko ko ispaljuje iz oružja bes bez upozorenja. Iznenada. Zato sam nekako naučio da hodam kao po ljuskama jajeta, da ne bih probudio taj bes . To je porodica u kome svi hodamo kao po minskom polju da ne bismo izazvali njegov bes. Čak i tako pazeći , opet smo izazivali njegov bes. Kao da smo svi razvili neke nevidljive radare kojima smo ispipavali i oprezno pratili kako se on tog dana oseća .Ukoliko bi on bio dobro , bili bismo spokojni barem par sati. Znaš , odrastao sam u strepnji.”
Tvoj otac je imao česte ispade besa? Narcisi mogu iznenada i žestoko preći iz stanja normalnosti u stanje dubokog besa bez posebne provokacije.
S.M dolazio je dve godine na psihoterapiju. Prva rečenica koju je izgovorio bila je : “Ja sam težak luzer. Zbog toga sam postao jako lošeg raspoloženja. ” S.M nije bio luzer niti gubitnik kako je sam sebe doživljavao. Pre svega bio je : disciplinovan , radan , vredan , human , osećajan , obrazovan i na poštovanoj poslovnoj poziciji. To da je luzer , bio je narcisoidni očev glas koji bi mu negde iz podsvesnog , još od ranog detinjstva pa sve do odraslog doba prečesto govorio da je : nedovoljno dobar, kriv , loš , gubitnik i sve što možete zamisliti na tu temu. Roditelje u detinjstvu smatramo bogolikim i verujemo u ono što govore o nama. To što nam često govore se u nama ukoreni i postaje jedan važan deo našeg doživljaja sebe. U psihoterapiji obnovili smo njegovu sliku o sebi iz korena . Mislim da S.M danas ide uzdignute glave i ispravljenih leđa jer smo čak i to vežbali. Njegovo telo kada je došao , zauzimalo je položaj uglavnom pognute glave i pomalo pogurenih leđa. Telo je odslikavalo unutrašnje stanje , zauzimajući takođe položaj nesigurne osobe ili- luzera kako je on to nazivao. Jedino što bih ovom tekstu dodala je jedna molba. Roditelji , molim vas , nađite razloga da hvalite svoju decu jer je pohvala u detinjstvu koren samopoštovanja i slike o sebi.