PRELJUBA ,LJUBAVNICA I PSIHOTERAPIJA

Preljuba je kršenje obećanja da ćete ostati verni romantičnom partneru, bilo da je to obećanje deo bračnog zaveta, privatno izrečenog sporazuma između partnera ili neizgovorene pretpostavke. Sagledala sam u mnogim tekstovima preljubu kao fenomen i bračnu terapiju preljube . Međutim sada ću sagledati preljubu iz ugla ljubavnice ili ljubavnika. One treće strane koja se gotovo uvek osuđuje od strane društva . Neretko , prevareni partner je ljut na tu treću osobu u ljubavnom trouglu . Na ljubavnicu ili ljubavnika. Istina je ipak da niko vašeg partnera ne nagovara da načini preljubu . On ili ona sama moraju preuzeti odgovornost za stupanje u vanbračnu vezu i za omogućavanje da se ona održava. Ovo je istinita priča o jednoj ljubavnici koja zapravo i nije želela to da postane . Ne zaboravimo da preljubu uvek obeležava tajnost, laž i dvostrukost . Bez ta tri elementa preljuba ne postoji. Preljube su, da se razumemo, česte . Žao mi je što je tako i volela bih da nisam stekla takav zaključak radeći svakodnevno sa neverstvom u braku i proučavajući neverstvo. Zbog toga što mnogi ne žele da veruju da je preljuba u braku česta širom sveta , ova tema nailazi i na osudu i na neodobravanje, a ja ću se njome i dalje , uprkos tome baviti i teorijski i praktično . Zbog toga što bi voleli da verujemo da je brak uvek sigurna luka , do kraja života u kojoj smo napokon spokojni , tema preljube nam se često čini neprihvatljiva. Postoje naravno divni brakovi ali i veliki broj onih koji su duboko potrešeni neverstvom.

Preljuba je kršenje obećanja da ćete ostati verni romantičnom partneru, bilo da je to obećanje deo bračnog zaveta, privatno izrečenog sporazuma između partnera ili neizgovorene pretpostavke.

Dina (nije njeno pravo ime ) i ja smo koleginice. Dina je odličan psihoterapeut . Znala sam da je u vezi sa nekim čovekom već dugo. Nismo puno pričale o tome . Poznajem je od njene 16-te i znam da je jedna od onih žena koja se nikada ne bi viđala sa oženjenim čovekom. To je oštro osuđivala . Ipak , Dina je jedan dan sedela očajna na mom psihoterapijskom kauču iako smo koleginice. Bilo ju je sramota da se obrati nekom drugom kolegi koga manje poznaje. Dina je u vezu sa ovim čovekom ušla dve godine nakon svog razvoda . Obzirom da je iz braka izašla sa tonom osećaja krivice jer je suprug koga je obožavala tvrdio da se od nje razvodi jer je previše kontrolišuća i preljubomorna . Dina je želela da uvaži ovakva razumevanja nje od strane njenog bivšeg muža i želela je da menja svoja eventualna kontrolišuća i ljubomorna ponašanja . Istina je zapravo ležela u tome da se njen bivši suprug zaljubio u drugu ženu pa je kofer krivice za razvod želeo da uruči Dini . Dina ulazi u novu vezu u kojoj pokušava da koriguje svoje ponašanje i biva nekako apsolutno drugačija. Ne pita novog partnera nikada gde je , ne negoduje kada on ima slobodno vreme i …jednostavno biva osoba koja drugome daje potpuno slobodu . Time Dina umanjuje osećaj krivice koji je ponela sa sobom izlazeći iz braka. Već četiri godine je srećna sa novim partnerom koji je takođe razveden i ima dve već velike ćerke sa kojima živi. Zapravo on je samohrani otac . Vole se. Provode dosta vremena zajedno iako se ne viđaju u njegovom stanu jer on sa decom ne upoznaje nove partnerke i Dina je bila srećna jer on ima apsolutnu svoju slobodu izlazaka , slobodnog vremena , a Dina je posvećena njemu i radu sa klijentima. Dina je opasno dobar psihoterapeut , jedan od najboljih koje poznajem ali to ne znači da psihoterapeuti nemaju probleme.

“Ivana, moraš da mi pomogneš da izađem iz ovoga . Pogazila sam sve svoje moralne norme u vezi viđanja sa oženjenim muškarcima . Stidim se. Posle ove četiri godine ja razumem da živim u laži. Čovek je oženjen . Priznao mi je to pre 7 meseci. Tad sam se sledila , nakon tog saznanja jer kao da je bilo prekasno. Već sam ga zavolela . Ne znam šta je sa mnom pa sam ostala u toj vezi . Moram da izađem iz te veze ali ne znam kako. Potpuno sam se uplela. Zavolela sam ga i verovala sam da se ne viđamo kod njega zbog njegovih ćerki . Davala sam mu svu slobodu , a zapravo sam bila naivna . Kakakv sam ja to psihoterapeut ? Kakva sam ja to osoba? Nisam uopšte primetila nikakve naznake da je on oženjen. Sada mi plasira priču o svom lošem, hladnom i distanciranom braku , moli me da ga ne ostavljam i govori o tome kako je sa tom ženom jer je ona nezaposlena pa ne zna gde će sa njom , žao mu je nje , na teretu mu je i što je najgore umesto da izađem iz toga ja još pokušavam da se dokažem …da sam bolja od te žene , da sam vrednija, pametnija i …više se ne prepoznajem. Moram iz toga napolje i želim da razumem kako mi se ovo desilo .” Priča Dina kroz suze i stid.

Preljubu uvek obeležava tajnost, laž i dvostrukost . Bez ta tri elementa preljuba ne postoji.

” Draga, lako je videti da si izmanipulisana. Otvori oči , koliko god da boli. Čovek je manipulator. Lagao te je . Čak govoreći da nije oženjen , organizujući ponašanje čitave tri godine tako da ne primetiš njegov bračni status ….to mi govori o tome da je nekako amputirao svoju suprugu do neke mere u svojoj svesti , vođen nekom podsvesnom željom da te žene zaista nema u njegovom životu. To bi bio kao neki podsvesni sadistički fantazam prema supruzi i kukavičluk. Kukavičluk u smislu : želeo bih da nisam oženjen ali obzirom da u realnosti ne smem da se razvedem ja ću se igrati slobodnog čoveka . Čovek je disocirao , podvojio se u dve ličnosti . Onog slobodnog dasu-samohranog oca i oženjenog koji kod kuće preuzima ulogu supruga. Čovek živi dva života u sebi samome. Šta god da mu je još u podsvesti želim da razumeš odmah i sada da si u ljubavi sa visokointeligentnim manipulatorom . Uzmi taj telefon i blokiraj ga odmah. Nisi dužna da takvom čoveku daješ bilo kakvo objašnjenje. Međutim dužna si da ostaješ verna sebi, svojoj dobrobiti i svom načelu da se ne viđaš sa oženjenim muškarcima. Njega pusti neka se vrati na svoju njivu i neka sam popravlja svoj loš brak . Postoji bračna terapija pa neka se suočava sa svojim brakom umesto da se razlaže u dve ličnosti.” Dina uzima telefon , blokira brojeve, briše njegov kontakt. Znajući Dinu , znala sam da je to bilo odsecanje zauvek.

Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama.

“Kome si se ti Dina uvek dokazivala , želeći da dobiješ priznanje i ljubav ?” Pitala sam. ” Mami. Narcisoidnoj , hladnoj mami. Pa znaš to već. To smo obrađivale beskrajan broj sati na grupnoj psihoterapiji . Nećemo valjda opet o tome ? ” Pita ona. ” Čini mi se da su se podsvesni obrasci dokazivanja majci želeći da od nje dobiješ priznanje i ljubav opet pokrenuli . Počela si da se njemu dokazuješ, da se podsvesno takmičiš sa njegovom suprugom , da pokazuješ da si bolja od nje , da si vrednija , da je možda potrebno da tebe odabere. To je moglo da se nastavi u nedogled . Kao što se u nedogled nastavljalo tvoje dokazivanje majci koja nije umela da ti nikada da priznanje i povezanost. Iako si ti uspešna žena, dobar čovek ali to nije do tebe. To je do njene nesposobnosti da vrednuje svoju decu i do njene nesposobnosti da se emocionalno poveže sa tobom. Suludo je to očekivati od narcisoidne majke. Tako , umesto da prekineš vezu sa njim čim je rekao da je oženjen , ti si podsvesno počela da se dokazuješ njemu …bolje reći nastavila si da se dokazuješ njemu ne bi li te vrednovao, ne bi li te voleo , ne bi li ti dao priznanje i ljubav . Kao da si tu situaciju podsvesno prepoznala kao onu svoju dobro utemeljenu detinju i mladalačku borbu za odobravanjem, priznanjem i ljubavlju majke dok je sestra uvek bila bolja od tebe u očima majke. Recimo da je u tvojoj podsvesti uvek postojao rival , što je tvoja sestra i emocionalno nedostupni tiranin kome se trebalo dokazati i čiju je ljubav i priznanje bilo potrebno osvajati iz dana u dan, što je bila majka . To priznanje majke skoro nikad nije stizalo ili bi stizalo sasvim mlako i retko . Tako je i sada bilo kad bolje pogledaš . Postoji rival , što je njegova supruga i muškarac i to nedostupan čiju je naklonost i priznanje da si ti dovoljno dobra , potrebno osvojiti . Oženjeni muškarci su uvek nedostupni jer su zauzeti . Sve ovo kod tebe je pokrenulo podsvesnu igru , stazu kojom si naučila da plešeš kroz detinjsvo i mladost . Zapravo, naše podsvesno nikad ne spava. U snovima je čak aktivno i zato sanjamo. ” Dugo sam Dini objašnjavala moje razumevanje nje i čitave situacije. Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama. Veze sa udatim ženama i oženjenim muškarcima gotovo uvek postaju u nekom momentu bolne . Zauzete osobe su zauzete , što znači da su emocionalno zapravo nedostupne u pravom smislu emocionalne dostupnosti . Vi se možda viđate povremeno i niko ne osporava da tu postoji osećanja zaljubljenosti ili ljubavi i to obostrane ali … njihov život je dvostruk . Nikada to nemojte zaboraviti . Vi nikada nećete biti prioritet i zato je to veza sa nekim ko je zapravo samo povremeno dostupan. U potpunosti se možemo povezati samo sa slobodnim čovekom i samo onda kada smo i mi sami slobodni .

Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama.

” Sad mi je lakše . Dolaziću neko vremo sredom u 20 h . Da prođemo ponovo neki deo psihoterapije , znaš onaj deo ljubavi prema sebi . To moram izgleda ponavljati s vremena na vreme. Jer mama, ona zaista nije bila sposobna da mi pruži ljubav. Onda umesto da je tražim od kojekakvih nedostupnih i manipulativnih muškaraca, potražiću je ponovo sama od sebe . Nije loše da obnovimo gradivo . ” Nasmeja se Dina. ” Dina, obe znamo da se u vezi može biti samo sa slobodnom osobom. Znam da nisi želela da postaneš ljubavnica i da ti je to nepojmljivo . Obe znamo da se veoma mali broj oženjenih muškaraca razvodi zbog druge žene i obe znamo da mnogi veoma vole svoje ljubavnice. Ne sumnjam da te je voleo. Isto tako obe znamo da mnogi ljubavnicama pričaju priču o tome kako im je brak loš , kako su u njemu nevoljeni , kako im je teško. To može biti i ne mora biti istina. Ipak , svaka zauzeta osoba snosi odgovornost da se suoči sa svojim brakom , da ga ili popravi ili da ga napusti ukoliko je zaista toliko loš . Na kraju krajeva i sama si ponela veliku odgovornost i hrabrost da izađeš iz braka u kome nisi bila voljena . Potpuno sama. Nije te nikakav ljubavnik spašavao. Znam da si pametna žena i da nećeš više pozvati taj broj. Nećeš spašavati nikoga od lošeg braka , to mora on sam . Najbolje za tebe i njega jeste da se on vrati na svoju nivu . “

“Vidimo se u sredu u 20 h. ” Reče Dina . Zagrlismo se na rastanku. Tv gostovanje u kome sam detaljno pričala o neverstvu možete pogledati na linku:https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Više o preljubi, individualnoj i bračnoj psihoterapiji u slučaju preljube možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/, ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/,ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/, ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/, ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/26/ranjeni-don-zuan-i-neverstvo/ ,ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/ i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/02/saznavanje-neverstva-u-trudnoci/

Više o narcisoidnim roditeljima možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

Leave a comment

KLJUČARI LJUBAVI I BRAČNA TERAPIJA

Često je bilo zahteva u psihoterapiji da poradim na odnosu dvoje ljudi koji su se nedavno razišli . Da pokušam da učinim nešto oko njihovog mirenja . Najčešće su pozivi dolazili upravo od muškaraca. Nije mi problem bio da radim partnerske terapije sa partnerima koji su u svađi ili konfliktu . Međutim ovde se često radilo o nečemu drugom iako je zahtev prvobitno zvučao kao potreba za partnerskom ili bračnom terapijom. Radilo se o mnogim ljudima koji ne umeju da puste . Ne umeju da otpuste različite stvari . Teško im je da otpuste sopstvenu vezanost za neki odnos , ne umeju da puste svoj sopstveni psihološki aparat da uđe u proces žalovanja i preboljevanja jer se čini suviše bolno , ne umeju da puste sopstveni scenario o budućnosti te ljubavne veze koji su formirali , ne umeju da puste voljenu osobu da ode. Ukoliko sam u pokušaju da saslušam njihovog bivšeg partnera razumela da ih on više ne voli, zaključivala sam da je potrebno raditi upravo na puštanju nekoga da ode i suočavanju sa procesom žalovanja. Suočavanjem sa time da će nam biti teško jer smo izgubili voljenu osobu ali da ćemo na kraju biti dobro . Predlagala sam tad individualnu psihoterapiju ali nekad bi ta osoba odbijala . Ponekada, njihov je jedini interes od bračne psihoterapije bio da vrate svoju devojku , ženu , momka ili muža i da se ne suočavaju sa bolom raskida ili razvoda , a ne da uvide da se teško prilagođavaju na izmenu okolnosti , na singl status i da se plaše da se upuste u proces žalovanja za partnerom. Umesto toga su tog istog partnera : zvali , molili , plakali, izvinjavali se za učineno i neučinjeno sve do praćenja partnera, opsedanja, špijunjiranja što ih je zapravo činilo samo očajnikom u njenim ili njegovim očima . Sve to nije vodilo do povratka u ljubavni odnos ali ponekad jeste vodilo u izricanje mera zabrane prilaska bivšem partneru od strane sudskih institucija. To je poput situacije kada dete želi po svaku cenu da izbegne nezadovoljstvo ili bilo kakvu bol.

Prilikom raskida ili razvoda , važno je suočavanje sa time da će nam biti teško jer smo izgubili voljenu osobu ali da ćemo na kraju ipak biti dobro. Proces žalovanja služi tome da se oporavimo od gubitka . To je njegova svrha.

” Supruga mi je otišla i jedino što ja želim je da se vrati . Ja ovo neću izdržati . Kako ti se činila u razgovoru ? Ima li nade za nas , molim te reci mi iskreno šta misliš? Raspašću se od bola. Uradiću sve što treba da se vrati . ” Rekao je Marko.

” Bio si prisutan u sesiji koliko i ja . Da li si čuo da je rekla da ona prema tebi nema više osećanja ? Voli te kao prijatelja i to moramo uvažiti . Ona te je Marko ostavila i ja znam da je za tebe to veoma bolno . Međutim , smatram da je za tebe važno da se suočiš sa bolom , gubitkom i preboljevanjem umesto da pokušavaš da vratiš taj odnos kome više nema spasa. ” Odgovorila sam.

” Ja to ne umem . Poludeću . Pomozi mi. Da li je tebe neko tako ostavio ? ” Pitao je u suzama.

” Naravno Marko da jeste .Više puta u životu. Ostavljali su me i ja sam ostavljala. ” Odgovorih.

” Pa kako , kako se ti sa tim nosiš ? Kako si to prevazišla ? ” Marko je i dalje plakao.

” U redu je da plačeš . Suze su oslobađajuće. Učila sam Marko da se suočavam sa bolom. Menjala sam svoje razmišljanje kroz godine , pustila sam proces žalovanja da odradi svoje i na kraju sam uvek bila dobro . Nekad pre ,a nekada kasnije. Znaš , dobro je razumeti da mi ljude ne posedujemo . Ni muža niti ženu. Nismo mi ključari ljubavi . Svi su životi slobodni životi . Oni mogu da ostaju sa nama ali su slobodni i da odu. Ponekad nas neko više ne voli .Ponekada mi više ne volimo nekoga . Iz njima ili nama znanih razloga . To što te neko više ne voli to ne znači ni da si manje lep, niti manje poželjan , niti manje vredan niti manje uspešan i dobar. To samo znači da taj neko više ne uspeva da prema tebi gaji emocije . Ne možemo osećanjima davati veštačko disanje onda kada ih više nema. Mi ne posedujemo nikoga . Za tog nekog ko želi da ode od nas ne bi bilo dobro da ostaje u odnosu sa nama , koga ne voli . Samo zato što je nama teško .To bi onda značilo da je sa nama iz sažaljenja ili na silu . Svako ima pravo da ide tamo gde smatra da voli i da je voljen . Niko nije naše vlasništvo . Ipak to ne znači da mi trebamo prestati voleti sebe zato jer nas neko ne voli više . ” Odgovorih.

Mi ne posedujemo nikoga . Za tog nekog ko želi da ode od nas ne bi bilo dobro da ostaje u odnosu sa nama , koga ne voli .

“Kako da onda tuga prođe što pre ? Pokreni mi hajde taj proces žalovanja pa da to što pre prođe da preživim ako kažeš da mogu . ” Reče Marko i tužno i nestrpljivo.

” Marko , taj proces se već pokrenuo . Zato plačeš , zato ti je teško i zato si do malopre želeo jedino da se supruga vrati . Prva faza procesa žalovanja je upravo to. Neprihvatanje . Nisi prihvatao da ona može da te više ne voli . Vremenom , doći ćemo u fazu prihvatanja i tad će ti biti puno lakše. Znaš, kao što ranjeno tkivo kad se povredimo uđe u prirodni proces zarastanja rane tako i psihološki aparat čoveka ima svoj prirodni proces zarastanja psiholoških rana . Proces tugovanja i žalovanja tome služi . Uložio si životnu energiju u objekat ljubavi-suprugu . Međutim ne samo u nju . Životna energija ima puno grana pa je tako usmerena i na tvoj posao , na tvog sina , na tvoj hobi ali i na suprugu . Za sve te objekte , aktivnosti i ljude tvoja je životna energija prikopčana i tu se ulaže . Ta njena grana , koja je bila na neki način prikopčana za suprugu , odjednom ostaje bez objekta ulaganja. Bez objekta ljubavi . Ostaje da lebdi i zato si tako zbunjen i zato tako boli . Boli ulog životne energije koji ti se sada čini uzaludan, boli što su ti se srušile želje i planovi sa suprugom , boli što je životna energija u vidu ljubavi ostala bez objekta ulaganja. Međutim vremenom ta ljubav , ta sila , ta životna energija povlačiće se lagano ka tebi samome . Nazad , tamo odakle je potekla . Boleće sve manje vremenom i na kraju … na kraju ćeš biti spreman da ulažeš tu ljubav , tu energiju u neki novi objekat ljubavi . Tako otprilike izgleda taj proces žalova ako bih mogla da ti to plastično predstavim. ” Bićeš na kraju dobro.

Niko nije naše vlasništvo, neke ljude moramo pustiti da odu iz našeg života jer nas više ne vole .Ipak to ne znači da mi trebamo prestati voleti sebe zato jer nas neko ne voli više .

” Da li i druge ljude ovoliko boli napuštanje ? ” Pitao je znatiželjno kao da mu je lakše da odgovor bude potvrdan.

” Kako koga . To zavisi od mnogo faktora . Neko se vezuje kao ti , preokupirano i vrednuje neki ljubavni odnos više nego samog sebe. Više o stilovima vezivanja za druge možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/17/podsvesno-i-ljubavni-odnosi/. Neko ima visok strah od napuštanja jer je imao bolna iskustva napuštanja u detinjstvu ili mladosti . Neko ostvaruje previše simbiotske odnose sa drugima , neko je kozavistan . Sve to može učiniti proces žalovanja neprihvatljivijim , bolnijim ali smatram da je za svakoga bolan . Za svakoga na svoj način. Važno je da dopustiš sebi da osetiš tugu , a ne da se od nje braniš pokušavajući da vratimo ženu koja više ne želi nazad . Tuga je ljudsko osećanje. Kao i radost i sreća .Imamo je u svom repertoaru emocija i zato je osetimo .Zapravo , čovek koji ne oseti tugu , onda mu nešto fali u repertoaru osećanja . Tuga je zdrav odgovor na ovu situaciju u kojoj si se našao i služi tome da odboluješ i da budeš bolje . “

Kroz godinu i 7 meseci , Marko je u potpunosti preboleo bivšu suprugu i danas pričamo o sasvim drugim temama. Marko je i dalje produktivan mlad čovek . Morao je da nauči da otpusti ljubav koja odlazi . Naučio je .

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

Leave a comment

PRIČA O RANOJ TRAUMI

Postoje pitanja koja me ljudi često pitaju . Da li su deca koja rastu u disfunkcionalnoj porodici zdrave ličnosti u odraslom dobu ? Da li su deca odrasla bez roditelja zdrave ličnosti u odraslom dobu ? Istina je negde na pola puta. Ovo je priča o snazi čoveka . Mi terapeuti snagu zovemo rezilijentnost. Dakle , sve zavisi od toga koliko svojih snaga ili rezilijenci, mlado biće koje odrasta u neadekvatnim uslovima uspe da upre, iskoristi i upotrebi kako bi stasalo i kako bi se snašlo u životu. Nekada život, stavljajući nas u teške uslove zapravo nas stavi u situaciju da je jedino što nam preostaje- da probamo biti jaki. Pa kako ko prođe .

Zdrava porodica svakako da jeste najpodsticajne okruženje za rast i razvoj .

Zdrava porodica svakako da jeste najpodsticajne okruženje za rast i razvoj . Tako bar kažu knjige. Ipak , ne bih rekla da je zdravih porodica dominantan procenat. Čak iako vam na oko izgledaju idealno, mnoge porodice imaju strogo razvijen sistem čuvanja tajni i fasadu sreće za spoljni svet . Ono što je unutar sistema poznato je samo njima i često terapeutima. Takođe , istina je još apsurdnija. Poznajem mnoge ličnosti sa veoma problematičnim ponašanjem i problematičnim životima iz veoma zdravih porodica. Takođe, ne daje život svakome baš sve. Šta ako je neko bačen na ovaj svet i ostavljen ? Šta ako porodice uopšte i nema? Ovde dolazimo do priče o snagama ličnosti i to- aktiviranim još od ranog detinjstva. Jer tako je moralo. Nije bilo izbora. Bori se ili se slomi . Ne postoji tu između.

Postoje pitanja koja me ljudi često pitaju . “Da li su deca koja rastu u disfunkcionalnoj porodici zdrave ličnosti u odraslom dobu ? ” i ” Da li su deca odrasla bez roditelja zdrave ličnosti u odraslom dobu ? ” Istina je negde na pola puta.

Tijana je danas uspešna žena . Sa ovih prostora ali živi u Kanadi . Direktor velike firme, srećno udata i majka dvoje školske dece. Dolazila bi kad god je ovde da pričamo o njenom roditeljstvu. Bila je predivna i posvećena majka ali uplašena majka. Vraćale smo se često u njeno detinjsvo. Tu je ležalo poreklo tog straha od roditeljstva. ” Znaš, majka jednostavno nije bila sposobna da me othrani i zato me je ostavila u sirotištu. Otac je nepoznat ali baka mi je pričala kako u to vreme kada je majka bila trudna …kako je bilo sramota biti trudan sa nepoznatim muškarcem. Majka je ipak želela da zadrži trudnoću ali je niko nije podržao pa ni baka .Tako je majka bila primorana da me ostavi u jednoj ustanovi za usvajanje. ” Šta misliš , kako se majka osećala tada u vreme trudnoće boreći se sa takvim zahtevom da te rodi i ostavi ? Jesi li je pitala nekada ? ” Pitala sam. ” Bila je jako uplašena, prestravljena sve vreme jer termin za abortus je propustila namerno i shvatala je da ona nema gde sa mnom nakon porođaja. Bila je potpuno van sebe. Pričala mi je o tome. ” Objašnjava Tijana. ” Znaš Tijana kada je trudnica pod stresom i beba je pod stresom .Nema tu druge. Mama i beba dele isto telo. Kada je puno kortizola i drugih hormona stresa , oni u nekom procentu dolaze do bebe. Hajde da kažemo da pretpostavljam da je majka bila pod stresom ali i ti kao beba u njenom stomaku. Čega se sećaš iz svoje dečje dobi ? ” Dugo smo obrađivale razna sećanja od kojih su neka bila bleda . Čovek se perioda do druge- treće godine slabo ili uopšte ne seća i teško može reći da li je bio pod stresom , da li je strepeo , da li je bio istraumiran . Međutim ukoliko je dete doživljavalo čestu strepnju , neizvesnost , zanemarenost -doživljaj strepnje ostaje ipak zapamćen kao neodređeni ali strepeći doživljaj , negde pohranjen u mozgu sada već odraslog čoveka. Prvi ozbiljniji strah kod dece javlja se u periodu od 6. do 8. meseca i važan je za kasniji psihološki razvoj ličnosti. Oko druge godine, strah od separacije od figura koje o detetu brinu je na vrhuncu.  Hoću da kažem da je dete vrlo rano sposobno da doživi strahove.

Ukoliko je dete doživljavalo čestu strepnju , neizvesnost , zanemarenost -doživljaj strepnje ostaje ipak zapamćen kao neodređeni ali strepeći doživljaj , negde pohranjen u mozgu sada već odraslog čoveka.

” Sećam se da sam u toj ustanovi za decu bez roditelja često bila usamljena i tužna. Tamo negde oko četvrte , mogu da se setim da sam silno želela da se vaspitačica sa mnom igra. Ipak vaspitačica je bilo malo , a nas dece puno . Bile su one dobre ali nisam mogla da se povežem sa ni jednom preterano jer je svaki dan dolazila druga vaspitačica . Jesam Ivana, strepela sam . Sećam se. Strepela sam hoće li mama doći u posetu jer nije dolazila redovno. Strepela sam vrlo rano , nekako neobjašnjivo. Mislim da se taj strah može nazvati- šta će biti sa mnom? Da li će mama doći? Da li će me vaspitačice voleti ? Da li će me neko od starije dece zadirkivati jer to su često radili. Izrugivali bi mi se ako mama ne dođe u posetu . Strepela sam i oko 13-te kada su me uzeli hranitelji. Mislila sam da im smetam iako su bili divni . Nisam više strepela po završetku srednje škole. Raspustima u srednjoj sam radila. Otkrila sam još tada koliko volim da zaradim svoju kintu. Slagala sam neke gajbe, brala maline i svašta radila. Posle srednje krenula sam da radim odmah . Jedva sam čekala da imam svoj dinar . Svašta sam radila. Od konobarisanja , preprodaje garderobe do čuvanja neke stare bake . Radila sam po tri posla i plaćala kiriju za mali stančić. Živela sam skromno tada ali sam se borila . Majka se vremenom propila pa nisam kod nje htela da se vratim. Živi i danas sa nekim alkoholičarem zajedno . Tako sam vremenom stigla u Kanadu , jako mlada da bih čuvala stare osobe. Naporan je to bio posao ali sam se istovremeno doškolovala i evo danas rukovodim sa 5000 ljudi . Sve sam ja to postigla ali strepim da nisam dovoljno dobar roditelj. Muž me hvali . Kaže da sam sjajna majka ali taj osećaj u meni da ja nisam dovoljno dobar roditelj me izjeda i nekad ne mogu da spavam. Taj strah, ta strepnja, pojavila se kada sam se porodila prvi put .Ustvari kad sam držala svoje prvo dete . Nije me napustio do danas .” Sećala se Tijana.

Povezane životne situacije mogu biti okidač za neka davna osećanja , pohranjena u nama dok smo još bili sitna i nemoćna deca .

“Tijana, mislim da si ponovo počela strepeti kad si postala majka jer je to bio okidač za tvoju ranu dečju traumu . U smislu -plašim se i strepim da ću oštetiti svoju bebu kao što je mene moja majka . Plašim se da će me život na neki način onemogućiti da brinem za bebu i da neću moći izneti roditeljstvo . Plašim se roditeljsva jer ja nisam imala od koga ni da naučim kako biti roditelj . Mogla sam da naučim kako ne biti roditelj . Uostalom, plašim se jer sad razumem koliko je neadekvatno ostaviti ovako malo, bespomoćno stvorenje u nekoj ustanovi. Možda se sada i sećam koliko sam strepela kao beba, kao dete ….Šta misliš , pripada li ti to što govorim ?” Pitala sam. Tijana briznu u plač. “Pripada mi sve od toga što si rekla, samo ne umem to da objasnim tako kao ti .Bila sam baš to dete koje stalno strepi .Baš tako kako si me opisala i moja me je beba zapravo bila podsetila na sebe samu i ja sebe na svoju majku jer za drugu i ne znam . Kao da ne želim da se moja prošlost ponovi. ” Pričala je Tijana kroz suze.

Mnoga deca su odrasla bez roditelja ili uz nefunkcionalne roditelje . To nikako ne znači da neće izrasti u čestite, uspešne , dobre i hrabre ljude . Sve zavisi koliko je dete uoptrebilo svojih snaga i kapaciteta da bi se izborilo za svoje mesto pod suncem.

“Verujem. Čudno je koliko povezane životne situacije mogu biti okidač za neka daaavna osećanja , pohranjena u nama dok smo još bili sitni i nemoćni . Ipak , nema potrebe da strepiš . Da li vidiš koliki si ti borac? Da li razumeš koliko si snaga iz petnih žila pokretala da bi danas bila tu gde jesi ? Da li shvataš da si opstala na putevima na kojima ne bi istrajali ni mnogi ljudi koji su živeli uz oca i majku ? Da li razumeš da si sposobnost za negu i brigu o nemoćnima naučila brinući za starije ljude . To su neke veštine posredno povezane sa materinstvom .Posredno si učila da budeš negovatelj nemoćnima kroz te poslove. Rekla bih da je to bila kao neka nadkompenzacija za to što ti nedostaju iskustva majke koja brine o tebi . Nedostaju u sećanjima kao izvor učenja o tome – kakav bi roditelj trebao bar okvirno da bude . Takođe imaš sećanja o tome kako vaspitačice brinu o deci bez roditelja. To takođe upotrebljavaš , brinući o svojoj deci . Nisi ti uopšte neuka u smislu nege nemoćnih pa i nege sopstvene dece i zato nemoj strepeti.” Tijana obrisa suze. Pogleda me odvažno pa reče : “Nisam imala izbora Ivana . Mogla sam da se propijem , da počnem da lutam i da kradem. Veruj mi to mi nije bilo ni na kraj pameti . Gledala sam kao mlada često filmove o nekim junacima i onda….želela sam da ličim na njih . Sanjala sam često svoju kuću umesto sirotišta , umesto hranitelja . Radila sam govoreći sebi da ću i ja imati svoje gnezdo jednom. Moj čitav život vođen je željom o svojoj kući i porodici . Često sam imala žuljeve na rukama i vrtelo mi se u glavi od ranog ustajanja i teških poslova ali nisam odustala. Sve to što sam želela danas imam .” Pričala je odvažno .”Znam i ja sam na tebe ponosna. Nema potrebe da strepiš više. Sve opasnosti su prošle . Strepeća situacija za tebe kao malu bebu u sirotištu – u smislu strepnje da majka neće doći , svaka strepeća situacija za malu Tijanu i za Tijanu kao devojku je prošla . Sada si na bezbednom i deca su ti na bezbednom. Tvoja deca su u rukama majke borca i smatram da ćeš im biti dobar primer kroz život . Opusti se, diši malo i oseti da je prošlo .” Tijana se udobno zavalila na moj psihoterapijski kauč i osmeh joj se pojavio na licu . Primetih da je vrlo opuštena, možda po prvi put. ” Prošlo je Ivana. Prvi put mogu da kažem -hvala bogu da je sve to prošlo . Ne strepim više. Hvala ti ” . Dogovorismo se za sledeći susret . Ja i to dete borac pred kojim sam samo mogla da se duboko naklonim jer ne – nisam ni upola hrabra niti vešta kao to divno biće ispred mene. Mnoga deca su odrasla bez roditelja ili uz nefunkcionalne roditelje . To nikako ne znači da neće izrasti u čestite, uspešne , dobre i hrabre ljude . Sve zavisi koliko je dete uoptrebilo svojih snaga i kapaciteta da bi se izborilo za svoje mesto pod suncem. Neko je povukao toliko snage iz petnih žila da je pretekao i decu koja su rasla uz harmonične roditelje . Jer ne da život svakome sve i ponekad je jedini izbor viđen kao – bori se ili se slomi . Ne postoji tu između.

Više o poremećajima roditeljstva možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

GRANIČNA ORGANIZACIJA LIČNOSTI

Granični poremećaj ličnosti karakteriše sveprisutan obrazac nestabilnosti u regulaciji afekta, kontroli impulsa, nestabilnost funkcionisanja ovih osoba u međuljudskim odnosima i nestabilnost slike o sebi. U ponašanju prisutne su teškoće u regulaciji emocija , impulsivnost, ponekad agresija, ponovljeno samopovređivanje i hronične suicidalne tendencije. U ovih osoba česta je i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i brza vožnja kao i hronični osećaj praznine u sebi samome. Granični poremećaj ličnosti možemo opisati i rečenicom ” bolje bilo kakva organizacija ličnosti nego nikakva ” .

Granični poremećaj ličnosti možemo opisati i rečenicom ” bolje bilo kakva organizacija ličnosti nego nikakva ” .

Postoji 9 kriterijuma na osnovu kojih psihijatar određuje postojanje graničnog poremećaja ličnosti , a da biste vi ili neko vama blizak posumnjali da patite od graničnog poremećaja ličnosti te potražili pomoć , dovoljno je da ispunjavate 5 tački u smislu da su ovakva ponašanja kod vas ili nekog vama bliskog uporno prisutna u ponašanju.

1.Intenzivan i iznenadan bes , poteškoće kontrole besa (npr .česta ispoljavanja besa, ljutnje i ponavljanje učestvovanja u tuči ).

2. Hroničan osećaj praznine.

3.Nestabilnost u raspoloženju .

4.Prolazne paranoične ideje kada je osoba pod stresom ili osećaj da je osoba disocirana. (Disocijacija, ili osećanje da niste povezani sa samim sobom).

5 .Upadljiva i uporna nestabilna slika o sebi ili osećaj sebe.

6. Ponavljajuće samoubilačko ponašanje, pretnje samoubistvom ili samopovređivanje.

7.Impulsivnost u najmanje dve oblasti koje su potencijalno štetne, a koje ne uključuju samoubistvo ili samopovređivanje (npr. prebrza vožnja, zloupotreba alkohola, lekova , droga ).

8.Besni napori da se izbegne stvarno ili zamišljeno napuštanje .Osobe sa graničnom organizacijom ličnosti teško podnose da budu napuštene od osoba koje smatraju bliskim.

9. Obrazac uspostavljanja nestabilnih i intenzivnih međuljudskih odnosa. U ovim odnosima smenjuju se dve krajnosti . Idealizacija i devalvacija nekoga. (U smislu provešćemo danas 24 sata zajedno i tada te obožavam , a sutra već se ne javljam i ne značiš mi ništa. Sutra već o tebi ne mislim dobro . Potom te opet idealizujem pa te odbacujem i tako u krug).

Granični poremećaj ličnosti karakteriše sveprisutan obrazac nestabilnosti u regulaciji afekta, kontroli impulsa, nestabilnost funkcionisanja ovih osoba u međuljudskim odnosima i nestabilnost slike o sebi.

Kako je to biti graničan opisaću kroz primer psihoterapije. Milena (ime je izmenjeno ) došla je sa svojim nalazom procene ličnosti i već dijagnostikovanim graničnim poremećajem ličnosti .”Kako se osećaš Milena ? ” Pitala sam na jednoj od sesija . ” Prazno . Sve je unutar mene često prazno. Malo kokaina sa vremena na vreme mi u tome pomogne ili alkohola . I ova sesija je prazna. I ti si prazna i dosadna osoba ponekad, reče Milena besno . ” ” Zašto onda dolaziš kod ovako praznog i dosadnog terapeuta ? Ja te ne teram na to .” Odgovorih. ” Zato što si ponekad i sjajna , neobična , opuštena i tada te obožavam. Međutim povremeno se sve to isprazni i mislim da si baš k….. od terapeuta . Danas je tako.” Odgovara ona. ” Primećuješ li da me povremeno idealizuješ , a povremeno potpuno devalviraš? ” Pitala sam. ” Da ali ne želim to , to je jednostavno tako . Svi drugi ljudi su čas sjajni ,a čas su jako dosadni.” Razumem te, odgovorih . ” Znam i da je to razlog zašto ponekad ne dođeš na sesiju .Tad sam ti jako prazna .Međutim , smatram da nisam prazna .Ta praznina je tvoj doživljaj. Ipak si danas uspela da se izboriš i da dođeš i to je pohvalno ” Rekoh joj. ” Da, došla sam i vozila sam brzo kao ludak . Ne znam kako ne nastradam. ” Reče ona. ” Mislim da bi za tebe bilo dobro da naučiš da bolje vodiš računa o sebi .Niko neće biti tu da te stalno spašava od sebe same. To moraš ti sama. ” Odgovorih joj.

U ponašanju osobe sa graničnim poremećajem ličnosti prisutne su teškoće u regulaciji emocija , impulsivnost, ponekad agresija, ponovljeno samopovređivanje i hronične suicidalne tendencije. U ovih osoba česta je i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i brza vožnja kao i hronični osećaj praznine u sebi samome.

” Sećaš se onog Gorana što sam živela sa njim tri meseca? Ponovo sam poželela da ga pozovem. Nije mi više tako dosadan i prazan kad ga se malo prisetim . Šta ti o tome misliš? ” Pitala je tražeći podršku. ” Mislim da bi bilo dobro da puno više naučimo o tome kako ljudi funkcioniču generalno i šta očekuju od drugih ukoliko su stabilni. Smatram da je on prema tebi bio dobar i podržavajući . Međutim u periodu kada ti je postao dosadan i prazan , tačnije kada si ti bila prazna pa si to na njega projektovala, nisi mu se javila četiri meseca. Pre toga si ga u naletu besa izbacila iz stana nenadano jer te je nervirao ,a ni sama ne znaš zašto te je nervirao. Zapravo smatram da si se osećala ljuto , prazno i dosadno te da si sve to pripisala njegovom prisustvu u stanu .To su bila zapravo tvoja osećanja. Smatram da bi on zaslužio izvinjenje, poziv na razgovor te da njemu samome treba prepustiti odluku da li želi da se vrati nakon svega što ste prošli. Znaš , ljudi Milena ,oni očekuju da ih uvažimo za njihov trud ,a ne da budu odsečeni nenadano iz našeg života onda kada ih mi jednostavno proglasimo dosadnima i praznima ili nepotrebnima. ” Odgovorila sam.

Hroničan osećaj praznine je ono što uporno prati osobe sa graničnim poremećajem ličnosti.

” Sad se ustvari jako plašim da me je zauvek napustio. Ako me je zauvek napustio ja ću se raspasti u paramparčad. Tako se osećam. ” Rekla je. ” To su ciklusi draga Milena koji se odvijaju u tvom osećajnom životu. Ciklusi od obožavanja nekoga drugoga, onda krajnje devalvacije tog nekog kao da više nije ni najmanje vredan sve do odbacivanja pa do velikog straha od napuštanja. To bi trebalo da stavimo pod kontrolu bar u smislu da to prepoznaješ i da ne odbacuješ nekoga kao praznog i dosadnog ako on to nije. To su tvoja osećanja praznine i dosade i to ne pripada tvom partneru niti meni iako svoja osećanja smeštaš u nas – druge ljude . Nećeš se raspasti ukoliko se on ne vrati , bićeš dobro ali slažem se da zaslužuje izvinjenje i objašnjenje. ” Odgovorila sam. ” Hvala ti na savetu .Sad si evo opet super važna za mene odjednom. Zato što mi pomažeš da sebe razumem. Može li i on doći sledeći put sa mnom ukoliko pristane da mu ti ovo malo pojasniš jer plašim se da ja neću uspeti ? ” Pitala je . “Naravno da može. ” Rekoh.

Ponašanje osobe sa graničnim poremećajem ličnosti možemo opisati kao ponašanje u stilu ” Mrzim te ali me ne ostavljaj. ”

Nadam se da sam primerom ove sesije uspela da opišem zašto ponašanje osobe sa graničnim poremećajem ličnosti možemo opisati kao ponašanje koje se često odvija po obrascu -mrzim te ali me ne ostavljaj. Njima je podjednako teško unutar sebe samih , a partnerstvo sa osobama koje pate od graničnog poremećaja ličnosti može predstavljati nešto veoma naporno za održati , kako od njih samih tako i za njihovog partnera.

Više o drugim poremećajima ličnosti možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/10/22/ugadanje-narcisu/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/ ,a i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

PODSVESNO I LJUBAVNI ODNOSI

Ljubavni odnosi zapravo nisu jednostavni ukoliko se upustimo u njihovo izučavanje na jednoj dubljoj osnovi. Ne povezuju se svi ljudi jednostavno u ljubavi i za mnoge to jeste veoma problematično polje. Područje ljubavnih odnosa jeste područje nad kojim nemamo svesnu kontrolu , možda samo delimično. Međutim zato naše podsvesno itekako kontroliše ovu oblast. Pokušaću da objasnim na koje načine. Jedna od teorija koja se bavi izučavanjem načina na koji se ljudi povezuju u ljubavi jeste teorija attachmenta (attachment u ovom smislu znači – vezivanje za nekoga). Teorija privrženosti zasniva se na ideji i istraživanjima da u prve tri godine našeg života učimo da li je svet bezbedno mesto. Tokom tih godina shvatamo da li i koliko možemo da verujemo drugim ljudima. Naši odnosi sa našim „primarnim figurama vezanosti“ – obično našim roditeljima – tokom prvih 1000 dana našeg života, čine osnovu za naše emocionalno intimne odnose kasnije u životu. Teoriju je razvio John Bowlby (1907 – 1990), britanski psihoanalitičar koji je želeo da razume različite promene u ponašanju koju je video kod beba i male dece odvojenih od roditelja.

Teoriju stilova vezivanja je razvio John Bowlby (1907 – 1990), britanski psihoanalitičar koji je želeo da razume različite promene u ponašanju koju je video kod beba i dece odvojenih od roditelja.

Dete do tri godine pokazuje u svakodnevnom životu razvijen sistem ponašanja koji veliki deo vremena ispituje „da li je figura koja stalno o meni brine u blizini? „ Da li je dostupna i pažljiva ?“. Ako dete uviđa da je odgovor na ovo pitanje „da“, ono se oseća voljeno, bezbedno i samopouzdano. Ponašajno će dalje istraživati svoje okruženje, igrati se sa drugima i biti zadovoljno. Stvoriće generalizovani doživljaj da je bezbedno biti povezan sa drugima. Međutim, ako dete veći deo vremena shvata da je odgovor „ne“ -figura koja o meni brine često nije dostupna, nije pažljiva i ne odgovara na moje potrebe ili uopšte nije tu, ono doživljava: anksioznost , strepi , oseća se nesigurno i često pogledom traži figuru koja o njemu brine , plače da bi je dozvalo ili uznemireno traži figuru brige u okolini . Ova ponašanja se nastavljaju sve dok dete ponovo ne uspostavi poželjan nivo fizičke ili psihološke blizine figure vezanosti (majke ali i oca ) ili traju dok se dete „ne istroši“, što se može desiti nakon dužeg razdvajanja ili gubitka. U takvim slučajevima, Bovlbi je verovao da mala deca doživljavaju dubok očaj i depresiju. Takođe generalizovani unutrašnji doživljaj koji ovakva deca stvaraju je da nije bezbedno ni sigurno biti vezan za druge .

Svakako da veza deteta i majke jeste u ranom razvoju jedna od toliko važnih veza , da zapravo kasnije u životu određuje čak i podsvesni način na koji funkcionišemo u ljubavnim odnosima .

Svakako da veza deteta i majke ali i veza sa ocem jesu u ranom razvoju jedna od toliko važnih veza da zapravo kasnije u životu određuje čak i podsvesni način na koji funkcionišemo u ljubavnim odnosima . Kada se za nekog vezujemo , način na koji se vezujemo u velikoj meri je kontrolisan duboko podsvesnim programima iz delova mozga koji se nekada davno formirao dok smo u odnosu sa figurama koji o nama brinu formirali preliminarne doživljaje o tome : da li je svet sigurno mesto ? Da li je figura koja o meni brine takva da sam u njenom prisustvu bezbedan , siguran i voljen? Ti početni programi su uvek na delu- stalno rade. Rade i onda kada smo odrasli i kada stupamo u partnerske odnose .

Više o ranom razvoju deteta možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2019/06/24/da-li-se-ljudi-radjaju-sa-sposobnoscu-da-vole/ , ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2019/06/27/sta-je-zapravo-edipov-kompleks-i-zasto-je-on-vazan-za-psihoterapijsku-praksu/ ili ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2019/07/15/elektra-kompleks-i-zasto-je-znacajan-za-licnost-devojcica/.

Ljudi sa sigurnim stilom vezivanja u svom unutrašnjem doživljajnom svetu imaju osećaj da je sasvim bezbedno , sigurno i lako povezati se sa partnerom. Ne plaše se vezivanja.

Šta će se onda desiti u odraslom dobu ukoliko su naša rana iskustva sa našim negovateljima bila odgovarajuća i ukoliko nismo ostali željni nege, pažnje , sigurnosti i ljubavi ? Najverovatnije je da ćemo u odraslom dobu formirati idealan – siguran stil vezivanja . Ljudi sa sigurnim stilom vezivanja u svom unutrašnjem doživljajnom svetu imaju osećaj da je sasvim bezbedno , sigurno i lako povezati se sa partnerom. Ne plaše se vezivanja. Svesni su takođe da će preživeti i ukoliko budu ostavljeni i ljubavnog partnera doživljavaju na način : znam da te volim , značiš mi i želim da se sa tobom povežem . To mi je veoma lako i ide spontano . Ne bih voleo-volela da te izgubim ali i ako bude tako znam da ću opstati . Međutim ovakav stil vezivanja ima samo oko 50 odsto populacije . Šta se dešava ako je odnos sa našim negovateljima bio na neki način traumatizovan ? Šta ako smo formirali doživljaj uskraćenosti i ostali dosta željni : pažnje , prisustva majke ali i oca? Šta ako oni nisu uspevali da dobro odreaguju na naše potrebe za: sigurnošću , prisustvom, zagrljajem , igrom , maženjem ? Šta ako su bili :preokupirani svojim problemima, odbacujući , hladni i odsutni ? Šta ako su bili neprisutni ili nestabilni ? Šta ukoliko su nas šak zlostavljali ili zanemarivali ? Tada ćemo verovatno imati neki od nesigurnih stilova vezivanja u odraslom dobu. To su : odbijajući stil vezivanja, preokupirani stil vezivanja ili dezorganizovani stil vezivanja.

Ljudi sa odbijajućim stilom vezanosti obično se doživljajno slažu sa ovim izjavama: „Prijatno mi je bez bliskih emocionalnih veza“, „Važno mi je da se osećam nezavisno i samodovoljno“ i „Volim da ne zavisim od drugih ili da drugi ne zavise od mene.”

Ljudi sa odbijajućim stilom vezanosti obično se doživljajno slažu sa ovim izjavama: „Prijatno mi je bez bliskih emocionalnih veza“, „Važno mi je da se osećam nezavisno i samodovoljno“ i „Volim da ne zavisim od drugih ili da drugi ne zavise od mene.” Ljudi sa ovim stilom vezanosti traže visok nivo nezavisnosti. Želja za nezavisnošću se često pojavljuje kao pokušaj da se potpuno izbegne vezanost. Oni sebe vide kao samodovoljne i neranjive. Često poriču potrebu za bliskim odnosima. Neki možda čak smatraju da su bliski odnosi relativno nevažni. Nije iznenađujuće što traže manje intimnosti u vezama, a na ljubavne veze često gledaju manje pozitivno nego što vide sebe. Ljudi sa izbegavajućim stilom vezivanja imaju tendenciju da potisnu i sakriju svoja osećanja. Kada su u partnerskom odnosu razmišljaju okvirno na način : mislim da te volim , budi prisutan u mom životu ali nemoj puno tražiti od mene u smislu provođenja vremena , bliskosti ili pažnje i nemoj preterano praviti dramu oko naše ljubavi jer mi drama jako smeta . Sve može da funkcioniše ako me ne gušiš preterano . Njihovi partneri se često osećaju frustrirano, nedovoljno voljeno , nedovoljno podržano i zanemareno ukoliko imaju različit stil vezivanja od njih. Više o strahu od vezivanja možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/08/21/strah-od-vezivanja/.

Preokupirani stil vezivanja imaju formiran oni ljudi za koje je nezamislivo biti sam. To su ljudi koji su uvek u vezi . To su ljudi koji jako mnogo pate kada se prekine ljubavni odnos koji im je značio ali koji isto tako brzo uskaču u novi partnerski odnos samo da ne bi bili sami .

Preokupirani stil vezivanja imaju formiran oni ljudi za koje je nezamislivo biti sam. To su ljudi koji su uvek u vezi . To su ljudi koji jako mnogo pate kada se prekine ljubavni odnos koji im je značio ali koji isto tako brzo uskaču u novi partnerski odnos samo da ne bi bili sami . Nose u sebi ono što ja nazivam “emocionalna glad ” koju nisu u stanju podneti . Ljudi sa preokupiranim stilom vezivanja imaju tendenciju da se slažu sa sledećim izjavama: „Želim da budem potpuno emocionalno intiman sa drugima, ali često otkrijem da drugi nerado prilaze onoliko koliko bih želeo“ , i „Neprijatno mi je kad sam bez bliske veze,a brinem da me drugi ne cene onoliko koliko ja cenim njih kad jesam u vezi.“ Ljudi sa ovim stilom privrženosti traže visok nivo intimnosti, odobravanja i odziva od svog ljubavnog partnera. Ponekad cene intimnost do te mere da postaju previše zavisni od osobe sa kojom su u vezi. Oni mogu osetiti osećaj anksioznost koja se povlači samo kada su u kontaktu sa partnerom. Često sumnjaju u svoju vrednost kao osobe . Ljudi koji su zaokupljeni vezanošću mogu pokazati visok nivo emocionalne ekspresivnosti, ogromne emocionalne potrebe, visok stepen brige da će biti ostavljeni i impulsivnost u svojim partnerskim odnosima. Zapravo , često se u partnerskom odnosu osećaju nedovoljno voljeni iako u partnerskoj terapiji biva vidno da jesu voljeni od svog partnera.

Ljudi sa dezorganizovanim stilom vezivanja jesu ljudi koji možda i najteže funkcionišu u ljubavnim odnosima. Oni imaju tendenciju da se osećaju neprijatno zbog emocionalne bliskosti.

Ljudi sa dezorganizovanim stilom vezivanja jesu ljudi koji možda i najteže funkcionišu u ljubavnim odnosima. Ljudi sa gubicima ili drugim traumama, kao što je seksualno zlostavljanje u detinjstvu i adolescenciji, mogu razviti dezorganizovanu (uplašeno-distanciranu) vrstu privrženosti i skloni su da se slažu sa sledećim izjavama: „Donekle mi je neprijatno da se zbližim sa drugima. Želim emotivno bliske odnose, ali mi je teško da u potpunosti verujem drugima ili da zavisim od njih. Ponekad se brinem da ću biti povređen ako dozvolim sebi da se previše zbližim sa drugim ljudima.” Oni imaju tendenciju da se osećaju neprijatno zbog emocionalne bliskosti. Traže manje intimnosti od partnera i često potiskuju i poriču svoja osećanja. Zbog toga im je mnogo manje prijatno da izražavaju naklonost. Takođe ponekad se u ovih ljudi može videti vezivanje čas za jednu čas za drugo osobu ali ove veze kao da ne mogu da opstanu. Kao da ni u jednoj ne mogu doživeti dublje spokojstvo i istinsku bliskost . Ponekad njihovo vezivanje liči na pokušaje uspostavljanja mnoštva intimnih veza od kojih niti jedan ne može da potraje. U istoriji njihovog ljubavnog života ponekad možemo videti mnogo kratkih veza, brakova i dece iz tih raznih brakova. Zapravo možemo uočiti pravu dezorganizaciju ljubavnog života. Teška dezorganizacija vezanosti povezana je sa poremećajem ličnosti kao što je granični poremećaj ličnosti .

Sada kada razumemo da vezivanje nije za sve ljude podjednako lako da se izvesti jedan zaključak. Ljubav, iako je u knjigama i filmovima romantizovana kao nešto :uzvišeno , dostupno , besplatno i neophodno nije uopšte jednostavna za održati . Često postoje muke u održavanju partnerskih odnosa i ljubav može biti izvor velike boli .

Sada kada razumemo da vezivanje nije za sve ljude podjednako lako da se izvesti jedan zaključak. Ljubav, iako je u knjigama i filmovima romantizovana kao nešto : uzvišeno , dostupno , besplatno i neophodno nije uopšte jednostavna za održati . Često postoje muke u održavanju partnerskih odnosa i ovi odnosi mogu biti izvor velike boli iako se partneri vole. Daću jedan primer iz prakse iako ih ima mnoštvo. Marko i Ana u braku su 14 godina. Ana uvek ima osećaj da je Marko zapostavlja , da je nevoljena , nedovoljno shvaćena , usamljena i nevrednovana u tom braku . Marko vidno voli Anu ali jednostavno ne ume to da pokaže na način na koji ona od njega zahteva , traži neko vreme i za sebe i svoj hobi osim za partnerski odnos. Oseća se kao da ga Ana guši i da ne ume da joj pruži koliko ona traži . Kada je Marko ranije pokušavao da se ode na tronedeljno planinarenje , Ana je plakala , dramila ,a čak pretila i samoubistvom. Za nju je bilo nezamislivo da se od njega odvaja na tri nedelje. Ravno propasti. Ana je zapravo preokupirano vezana , a Marko distanciranog stila vezivanja i to u njihovom odnosu pravi veoma velike probleme .

Partnerska i bračna terapija pomaže partnerima da razumeju svoje stilove vezivanja i stil vezivanja svog partnera. Uči ih kako mogu na adekvatniji način prepoznati i izaći u susret potrebama ovog drugog u vezi i na taj način rešavati konflikte nastale usled neusaglašenig emocionalnih potreba ili sposobnosti za emocionalno davanje i uzimanje.

Partnerska i bračna terapija pomaže partnerima da razumeju svoje stilove vezivanja i stil vezivanja svog partnera. Uči ih kako mogu na adekvatniji način prepoznati i izaći u susret potrebama ovog drugog u vezi i na taj način rešavati konflikte nastale usled neusaglašenih emocionalnih potreba, neusaglašenih sposobnosti za emocionalno davanje i uzimanje (neusaglašenih stilova vezivanja). Ja poznajem jako dobro svoj stil vezivanja i vremenom mogu prepoznati i stilove vezivanja drugih ljudi . To je jedna od tih povlastica nas psihoterapeuta . Prepoznajete li vi svoj stil vezivanja ili stil vezivanja vašeg partnera? Ukoliko do sada o tome niste razmišljali , nadam se da će vam tekst biti od pomoći da prepoznate koji je vaš stil vezivanja . Srećno.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

PSIHOPATIJA-PLES IZMEĐU ŠARMA I NEPRILAGOĐENOSTI

Psihopatiju bi definisali kao mentalni poremećaj u kome pojedinac ispoljava amoralno i antisocijalno ponašanje, pokazuje nedostatak sposobnosti da voli, ne uspeva da uspostavlja smislene lične odnose sa drugima i ispoljava ekstremnu egocentričnost . Postoji dobra skala za procenu psihopatije. U njoj u obzir uzimamo 20 stavki . Nabrojaću ih : površinski šarm i pričljivost, egocentrizam i osećaj grandioznosti, osećaj praznine i dosade te traženje spoljnih senzacija (droga, alkohol), patološko laganje, manipulativnost, odsustvo osećaja krivice, površna osećanja, nedostatak empatije, parazitski način života, nedovoljna samokontrola, promiskuitet, problemi u ponašanju koji datiraju još iz detinjstva ili mladosti, teškoća da se prave dugoročni planovi, impulsivnost, neodgovornost, neprihvatanje odgovornosti za loše ponašanje, teškoće da se održe brak ili veze, maloletnička delikvencija, kriminalitet i povratništvo u isti.

Psihopatiju bi definisali kao mentalni poremećaj u kome pojedinac ispoljava amoralno i antisocijalno ponašanje, pokazuje nedostatak sposobnosti da voli ,ne uspeva da uspostavlja smislene lične odnose sa drugima i ispoljava ekstremnu egocentričnost .

Oduvek me je psihopatija zanilmala, puno sam se o njoj edukovala ali obzirom da svega 1-4 odsto ljudi pati od psihopatije sedela sam često na svojoj stolici za psihoterapiju , misleći kako neću biti te sreće da uđu u moje savetovalište jer ih je malo. Pre četiri godine Marko (ime je izmenjeno) dolazi da potraži pomoć. Bio je to jedan od divnih bivših muževa koji je i dalje brinuo za svoju bivšu suprugu. -Sa njom jednostavno nešto nije bilo u redu, govorio je. Nisam siguran šta ali bila je promiskuitetna, neodgovorna , pila je , koristila mnoge psihoaktivne supstance , neodgovorna prema meni i porodici , nekako Ivana, nekako kao da nije mogla da voli ni našu decu . Koristila me je ,a ja sam bio naivan , voleo sam je. Deca su posle razvoda kod mene i brinem o njima najbolje što mogu. Sa bivšom suprugom imam kontakt ali odala se piću još više i nije videla naše ćerke 4 meseca. Brinem za nju i voleo bih kada bi ona dolazila kod vas da joj pomognete bar oko tog odnosa sa decom . Rekla je da bi pristala. Znate Ivana, niko mi nije verovao kako ja sa njom živim. Ona je toliko opčinjavajuća prema ljudima spolja, prema prijateljima , mojoj familiji i oduvek je pazila na to da je drugi vole. Tako da sam se posle razvoda još suočio i sa osudom okoline jer niko nije mogao da veruje kroz šta sam sa njom prolazio. To je za mene bilo poražavajuće. Uz to otkrio sam da je biseksualna ali na stranu to. Ne želim da propadne i da moje ćerke nemaju majku pa eto ako možete pomozite. Njegova briga za bivšu suprugu me je ganula, a ono što se vrtelo kroz moju glavu je hipoteza da bi ona mogla biti pogođena psihopatijom obzirom na ono što je o njoj govorio, mada rezerva je posotojala jer ipak je to njegovo viđenje nje ,a moglo je biti u pitanju i nešto sasvim drugo. Uostalom ,pretpostavila sam da će mi psihijatar sa kojim sarađujem verovatno biti veoma potreban u ovom slučaju.

Psihopatijom je pogođeno 1 do 4 odsto populacije.

Njegova bivša supruga Ana (što nije njeno pravo ime) je brzo pokazala ekstreman površinski šarm. Neobično je lako uspostavljala komunikaciju , želeći da mi se pridruži brže nego što sam i sama to mogla da ispratim. Bila je biseksualna tako da je već na trećoj sesiji pokazivala neke signale koje sam (ja mislim spretno ) protumačila kao pokušaje zavođenja terapeuta. I to je spadalo u delove tog površinskog šarma koji su bili sastavni deo njene ličnosti i razumela sam da ona bez toga ne može da funkcioniše. To je bila njena ličnost. -Ana, mislim da imaš ozbiljan problem sa alkoholom, rekla sam. Trebalo bi da pozovemo psihijatra da uključimo blokatore za alkohol, predložila sam. U redu, rekla je Ana. Pijem jer se osećam prazno i dosadno. Ja ne vidim svrhu ni u čemu , govorila bi često. Ne volim više ni sebe. Noću ne mogu da spavam i trenutno sam u vezi sa dve žene i jednim muškarcem.Te dve žene su prostitutke i ja ne znam šta ću sa svima njima .Oni su mi svi igračke jer mi je dosadno pa ih zovem da me zabave i da pijemo zajedno ili da pušimo travu. Nekad se tu nađe i neki ekstazi koji popijemo. Onda osećam nešto.Opijam se tim stvarima da bih bila u stanju da osetim nešto bar na kratko. Inače sam prazna. Ja čak nemam dovoljno osećanja ni za moju decu ako želiš da budem iskrena. Pomozi mi ako ikako možeš, ja znam da to nije način na koji drugi ljudi žive i osećaju ali ja ne umem drugačije. Decu ne viđam jer se napijem do obeznanjivanja i onda im obećam pa sutra ne mogu da ustanem da ispunim što sam im obećala.

Psihopatijom mogu biti pogođene i žene i muškarci. Obično zbog ekstremnog površinskog šarma i manipulativnosti, osobe koje pate od psihopatije zadobiju simpatije okoline ,a često samo supružnik i deca razumeju i znaju da nešto duboko nije u redu.

Iz prethodnog jasno se moglo razumeti da Ana pati od nedostatka sposobnosti da dovoljno oseća, nedostatka empatije čak i za svoju decu, traženjem spoljne stimulacije u drogama i alkoholu, manipulativnosti jer manipuliše ljudima sa kojima je bila u vezama da bi joj bili igračke za ispunjavanje dosade, nedostatka odgovornosti u ponašanju…slika psihopatije je bivala sve više verovatna. Ipak, vezala sam se za Anu na ljudskom nivou iako sam znala da Ana prema meni ne oseća ništa ljudsko ni prijateljsko. Razgovarale smo o tome. Ja vidim da si ti moralna žena, govorila bi .Ovi razgovori mi znače jer se neko mnome bavi ali ja tebe vidim kao neki objekat koji želi da mi pomogne da mi bude bolje. Znaš, ja volim kad se mnome bave i kad sam jako važna i moćna. Volim da me obožavaju.Volim da se i ti i moj bivši muž mnome bavite, govorila bi . Volim i kako sam moćna prema mojim zaposlenim radnicama u salonu lepote .Volim kako me poštuju i način na koji ne moram da radim ništa jer one rade za mene. Ko ih j… kad se nisu borile više za sebe pa da budu vlasnice salona kao ja. (Osećaj grandioznosti karakterističan za psihopatiju, parazitski životni stil karakterističan za psihopatiju, doživljavanje drugih kao instrument i resurs, egocentričnost.) Ponekad bi usleđivali njeni impulsivni pozivi noću i ujutru da mi kaže kako je popila pilule za spavanje i da joj je loše te da li mogu da dođem. Ulazim u njen stan, a Ana sedi i pije te mi nudi alkohol da napravimo žurku do sutra ujutru jer “život je jedan i to što ja živim životom knjiškog moljca nije život nego sr..e “.Ana je lagala da joj je loše i nije popila pilule za spavanje više puta. (Impulsivnost, patološko laganje karakteristično za psihopatiju, egocentričnost, manipulacija terapeutovom saosećajnošću). Ana , neću da pijem. Razumem da ti je potrebno društvo ali mogla si da kažeš tako, rekla sam. Znaš Ana, ljudi ne očekuju ovo od tebe. Ne očekuju da ih dižeš iz kreveta kao hitnu pomoć jer ti nije dobro ako ti je dobro. Ne očekuju da lažeš i da ih koristiš . Koristiš me za te neke svoje igre , za porebu za društvom , za potrebu da dominiraš mnome jer saosećam sa tobom. Ana , ne budi u zabludi ja to jasno vidim , vidim i da me koristiš, govoriš neistinu i manipulišeš. Tu sam samo zato jer ti i pored svega želim dobro ali ako smatraš da si me prevejala, varaš se. Drago mi je da si dobro i vidimo se sutra u zakazano vreme. Ne želim da odeš!!! Vrisnula bi Ana .Ne želim da od mene ljudi odlaze, impulsivno bi vikala. Smirila bih je,to mi je bar išlo dobro. Izvini bio mi je potreban neko , izustila bi Ana gotovo uvek nakon tih impulsivnih scena . Zapravo, uhvatio ju je taj njen strašni osećaj praznine, osećaj da nema osećanja, da nema ničega u njoj i bio joj je poreban neko da tu prazninu popuni. Ana je kao mlađa pokazala delikventno ponašanje, bila je nasilna prema majci , istukla ju je više puta ali je majka nije prijavila zbog sopstvenog stida. Jednom nakon fizičkog okršaja je naprosto sela i jela kao da se ništa nije desilo dok je majka jaukala i plakala. Imala je tad svega 17 godina.To sam saznala u razgovoru sa njenom majkom i to je takođe bilo karakteristično za psihopatiju.

Površinski šarm i pričljivost, egocentrizam i osećaj grandioznosti, osećaj praznine i dosade te traženje spoljnih senzacija, patološko laganje, manipulativnost, odsustvo osećaja krivice, površna osećanja, nedostatak empatije, parazitski način života, nedovoljna samokontrola, promiskuitet, problemi u ponašanju koji datiraju još iz detinjstva ili mladosti, teškoća da se prave dugoročni planovi, impulsivnost, neodgovornost, neprihvatanje odgovornosti za loše ponašanje, teškoće da se održe brak ili veze, maloletnička delikvencija, kriminalitet i povratništvo u isti.

Vreme je prolazilo . Skoro svi ajtemi iz skale za procenu psihopatije kod Ane bili su prisutni i što je najvažnije , uporni kroz vreme. Doduše , Ana bi pokazivala osećaj krivice jedino posle par dana pijanstva ali i to je bio jedan egocentričan osećaj usmeren ka samoj sebi. -Grize me savest jer sam pila pa se bojim da ne oštetim jetru . Tako bi ona to objašnjavala .Nije bilo griže savesti usmerenog na decu koju opet nije videla zbog pijanstva niti prema bivšem suprugu koji se za nju brinuo. Oni u tim momentima kao da nisu u njenoj svesti postojali. Psihijatar sa kojim sarađujem dao je svoje mišljenje takođe.Njeno mišljenje uvek je starije od mog i saradnja sa njom izuzetno važna.Ja sam mogla da sumnjam i da je obavestim ,a ona je mogla precizno da dijagnostikuje te da po potrebi prepiše lekove i usmeri moj rad. Ana je patila od psihopatije, psihijatrica je potvrdila . Rekla je da tu pomoći puno nema i složile smo se oko toga. Uradićemo koliko možemo pa i ako to predstavlja minimum. Ipak Ana je vremenom uzimala terapiju blokatorima za alkohol.To ju je dovelo do stanja da se oseća prazno i dosadno jer nije bilo spoljne stimulacije u alkoholu . Ipak uspevala je (manje-više) da poštuje režim viđanja dece i postala je odgovornija tako što je poštovala (manje-više) taj plan susreta sa decom koji smo ja, ona i njen bivši suprug napravili. Zajedno smo osmišljavale šta bi mogla sa decom da radi i šta je za njih dobro. Nije se ona tome preterano radovala , manje nego što bi čovek očekivao ali naučila je šta je za njenu decu dobro pa je to praktikovala zbog tih logičkih, a ne toliko emocionalnih razloga. Bila je ipak zdravstveno bezbedna bez alkohola i droge , porodično ipak funkcionalnija. Nije naučila da više oseća. To je bilo nemoguće naučiti . Međutim naučila je ipak kako bliski ljudi očekuju da se ponaša i šta bi to bilo prihvatljivo za njih u smislu odgovornosti , a ne u smislu šarmiranja svih oko sebe.U tome je ipak bila među najveštijima. Nije bilo čudo što su za njom ludeli i muškarci i žene ali to nije bila odgovornost prema bližnjima. Odgovornost umesto šarmiranja je za nju predstavljala veliki napor. Mnogo toga o ljudskosti morala je zapravo da nauči i logički primeni u ponašanju onoliko koliko to ona može, nikada ne sasvim. Dan danas ja i Ana se čujemo prijateljski . Anu osećam kao ljudsko biće i tu sam za nju u teškim momentima i ličnim krizama . Ana mene oseća i dalje kao objekat za podršku. Duboko razumejući je smatram da je to od nje sasvim dovoljno. -Ivana, ja mogu da osećam taj impuls, to kao neku potrebu da mi povremeno budeš neko poput prijatelja. To je valjda neko sitno osećanje ali je više to nešto kao neki momenat, rekla je . Da li je to u redu, pitala je? -Jeste Ana , razumem te i drago mi je što si iskrena, odgovorih. -Ivana pa dobra sam ja, reče upitno. Jesi Ana, odgovorih joj. Razumela sam da osoba sa psihopatijom voli da bude voljena i zbrinuta , onda kada to njoj treba. Tada i samo tada . Ne treba očekivati puno toga za uzvrat jer to nećete dobiti. Kasnije u mojoj praksi bilo je još dve sliče priče. Ono što je najzanimljivije je da se i danas sa njima povremeno čujem iako su to ljudi etički ,moralno , osećajno i ponašajno sasvim različiti od mene . Prihvatam te razlike i važno mi je da su dobro. Oni su za mene ljudi , ja za njih verovatno nekakav objekat koji je brižan i to im odgovara ali naprosto to je tako. Nisu mi svi dali pristanak da pišem o njima tako da je ovo sve što mogu da iznesem u cilju razumevanja psihopatije . Nisu sve osobe sa psihopatijom neke ubice ili teški asasini kao što se smatra. Samo manji broj njih to jeste ali veliki broj ubica uopšte nisu psihopate tako da mi je važno da se pojam osobe koja pati od psihopatije i pojam ubice , predatora i asasina ne povezuju toliko. To može biti slučaj ali i ne mora. Ono što je važno naglasiti je da psihopatijom mogu biti pogođene i žene i muškarci. Obično zbog ekstremnog površinskog šarma i manipulativnosti, osobe koje pate od psihopatije zadobiju simpatije okoline, a često samo supružnik i deca (ukoliko ih imaju ) razumeju i znaju da nešto duboko nije u redu. Narcisoidni poremećaj ličnosti se može pomešati sa psihopatijom. Više o narcisoidnim ličnostima možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/ ili ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/10/22/ugadanje-narcisu/.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

SAZNAVANJE NEVERSTVA U TRUDNOĆI

Saznavanje neverstva u 60-70 odsto slučajeva jeste traumatično saznanje za onog koji saznaje da je prevaren. Trauma podrazumeva da postoji neki spoljašnji traumatski događaj (udes, požar, rat ) ali postoje i relacioni traumatski događaji : incest, silovanje, tortura , saznavanje neverstva i slično. Relacioni traumatski doživljaji nastaju u nekoj relaciji – u nekom odnosu između dvoje ili više ljudi. Traumatski događaj najčešće izaziva preplavljujući doživljaj u čoveku i takav doživljaj naziva se traumatski doživljaj. Trauma je zapravo rana. Ta rana boli iznutra, a apsurd je da niko ne vidi da je čovek ranjen .Saznavanje da je vaš partner bio ili još uvek jeste neveran jeste uglavnom veoma teško i bolno saznanje. O traumi neverstva možete više saznati na sledećem linku :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/.

Saznavanje da vas partner vara je najčešće veoma traumatičan doživljaj .Međutim ,kada trudna supruga sazna za neverstvo to je specifično teška situacija.

Kao što sam ranije već pisala, varanje nije pojava nastala nužno zbog potrebe za samom seksualnošću. Najređe se čak vara zbog seksualnosti. Nevera često nastaje iz emocionalnih potreba kao što su potrebe da neko o vama brine ili da se osećate poželjno, važno ili posebno .Više o razlozima preljube možete čitati na linku :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/. Ja se ovde ne bih mnogo bavila razlozima neverstva u toku trudnoće supruge jer ne smatram da se oni specifično mnogo razlikuju nego u slučajevima kada supruga nije trudna . Bavila bih se doživljajem svih trudnica koje su mi se obraćale, a za preljubu su saznale u toku trudnoće ili neposredno nakon porođaja. Obzirom da se u psihoterapiji bavim obradom traumatskih doživljaja i kognitivnih te emocionalnih sećanja na taj događaj, pretočiću mnoge od tih doživljaja prevarenih trudnih žena ili žena nedavno porođenih u reči. Te reči, sećanja i osećanja u momentu saznavanja trudnice za neverstvo i u vremenu nakon toga zvuče najčešće ovako : – Gledam u njegovu prepisku sa njom i pokušavam da ne verujem. Mora da je san. Ne ipak nije san. To pišu moj suprug i ona. Obliva me hladan znoj. Počinjem da se tresem. Noge mi se tresu. Ne mogu da kontrolišem tremor nogu. Padam na kolena. Strah. Užasan strah za bebu . Molim boga da ne izgubim svest. Izdata sam. Sad kad mi je sigurnost najvažnija. Vrisak. Sve što mogu da izustim je vrisak. Nisam više sigurna u svom telu. Ne osećam se tu sigurno. Pobegla bih iz svog tela. Ukoliko ja nisam sigurna u ovom telu, nije ni beba. Gde ćemo sada nas dve ? Moram da se smirim ali teško mi ide. Nakon toga do porođaja, a i pola godine nakon toga slabo jedem iako bih morala zbog bebinog razvoja. Kopnim i gubim na kilaži. Ne spavam više od tri sata noću od strepnje i tuge, a moram da se posvetim bebinim potrebama. Čini mi se na momente da ja uopšte ne mogu da odgovorim na bebine potrebe. Beba često plače, a ja takođe plačem jer me muči sopstvena bol obzirom da me je suprug izdao. Čini mi se da je beba nervozna, razdražljiva i plače zato jer sam ja jako tužna, uplašena i nervozna. Ne znam kome briga više treba. Meni ili bebi ili obema. Ni dan danas se ne osećam sigurno u svom telu od tog saznanja. Izdata sam onda kada mi je podrška, nega i pomoć bila najviše potrebna. Nikada mu više neću moći verovati jer nije mislio na to da ja nisam jedno biće. Nije mislio na to da nosim bebu i da o toj bebi trebam da brinem zdravog uma. Očekivala sam da će mi suprug pružiti barem mir ako ne i pomoć oko bebe. Ne znam da li ću ikada od toga ozdraviti.

Saznavanje da vas partner vara je najčešće veoma traumatičan doživljaj .Međutim ,kada trudna supruga sazna za neverstvo to je specifično teška situacija.


Volela bih da se pozovem na osnovni postulat porodične psihoterapije prenatalnog i postnatalnog perioda. On glasi : Najbolje što muškarac može da uradi za svoje dete u vreme trudnoće supruge i godinu dana nakon porođaja jeste da voli bebinu majku . (Prirodno je da interaktivnije kontakte otac sa detetom uspostavlja onda kada dete za to biva razvojno veštije , dakle onda kada može da se osmehuje, uzima i dodaje igračke , da se igra itd. Do tada bi ovaj postulat važio kao zaista temeljan. ) Nije taj postulat nastao tek tako da bi se nešto lepo reklo . Zapravo svima je poznato da se beba u utrobi majke hrani preko pupčanika i da je prilikom rođenja deteta presecanje pupčanika zapravo ” prvi veliki rastanak” majke i deteta . Preko pupčanika do bebe će doći hranjive materije ali šta će još do bebe doći ukoliko majka preživljava velike stresove ili traume ? Kakve posledice može imati stres u trudnoći ? Studije su pokazale da stres zapravo oseća čak i fetus. Ipak, nivo stresa se ne prenosi direktno sa majke na bebu u stomaku. Sama posteljica proizvodi enzime koji štite bebu od previše stresa i uzbuđenosti majke. Do deteta će doći oko 10% hormona stresa majke. Međutim, hormon stresa opet može imati uticaja na bebu . Prenatalni hormoni stresa se navode kao rizik faktora za depresiju, visok krvni pritisak, bolesti srca i dijabetes koji se mogu javiti kasnije tokom života. Zato se trudnicama savetuje da bi trebalo da izbegavaju stres. Takođe nakon porođaja beba itekako reaguje na majčina emocionalna stanja. Žena koja je saznala za neverstvo supruga pre porođaja ili nakon njega jeste često: uznemirena , ima probleme sa apetitiom , plačljiva je, često neispavana, anksiozna, tužna i razočarana. Beba će to osetiti dok je majka: nosi, doji, hrani, kupa i prepovija . Nekada majka zbog sopstvene preživljene traume prilikom saznavanja neverstva neće biti u stanju da se dovoljno posveti potrebama bebe, što je i razumljivo. Tako i beba počinje da bude beba koja je nezadovoljna, strepi, često plače i ima probleme sa ritmom spavanja i budnosti.

Žena koja je saznala za neverstvo supruga u trudnoći ili nakon porođaja jeste često uznemirena , ima probleme sa apetitiom, plačljiva je, često neispavana, anksiozna, tužna i razočarana. Beba će to osetiti dok je majka nosi, doji, kupa i prepovija . Tako i beba počinje da bude beba koja je nezadovoljna, strepi, često plače i ima probleme sa ritmom spavanja i budnosti.

Pozvaću se na priču o ranoj traumi u detinjstvu jednog od najvećih imena u oblasti istraživanja traume .To je Dr.Gabor Mate. U jednom od svojih predavanja govori o svom detinjstvu. Bilo je to vreme drugog svetskog rata. Dr.Gabor je bio Jevrejska beba. Jedne noći je njegova majka pozvala lekara i zatražila da lekar pregleda, tada još malog Dr.Gabora jer noćima neutešno plače. Lekar je majci objasnio da nije siguran šta se to dešava ali da većina Jevrejskih beba plače i da su uznemirene. Kako je Dr.Gabor to objasnio, Jevrejske bebe nisu mogle znati da je rat i da su Jevreji ugroženi. Međutim itekako su Jevrejske bebe mogle osetiti da su majke uznemirene i da strepe .(Za svoj život i život svojih beba.) Uznemirenost se sa majki prenosila na bebe . Kasnije je sjajni Dr.Gabor Mate ove događaje u svom ranom detinjstvu povezao sa zavisnošću od kupovine i radoholizmom od koga je u odraslom dobu patio . Dragi muškarci, voleći i ne varajući svoje supruge u toku trudnoće i nakon porođaja ne štitite samo svoju suprugu i svoj brak nego štitite svoje potomstvo od traume i stresa u ranom detinjstvu. Istina je dakle kristalno jasna : Najbolje što muškarac može da uradi za svoje dete u vreme trudnoće supruge i godinu dana nakon porođaja jeste da voli bebinu majku . Više o bračnoj terapiji neverstva možete saznati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/. Tv gostovanje u kome sam detaljno obradila temu neverstva kod voditeljke Ivane Malenko možete pogledati ovde :https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

UGAĐANJE NARCISU

Radila sam sa mnogim ljudima koji su prošli brak ili vezu sa osobom koja pati od narcisoidnog ili psihopatskog poremećaja ličnosti. Uvek je u tim pričama provejavao jedan dominantan momenat : -što narcis postaje zahtevniji , žrtva se sve više trudi da mu ugodi misleći da će time poboljšati situaciju. Misleći da će većim trudom umilostiviti narcisoidnog partnera ili partnerku. Misleći da će većim trudom zadobiti ljubav. Međutim ugađanje narcisu je kao da pokušavate da napunite neku jamu bez dna. To uopšte i nije moguće postići. U odnosu sa narcisoidnom osobom uvek ćete se osećati nedovoljno, iscrpljeno i često će vas pratiti osećaj krivice.

Ugađanje narcisu je kao da pokušavate da napunite neku jamu bez dna. To uopšte i nije moguće postići. U odnosu sa narcisoidnom osobom uvek ćete se osećati nedovoljno , iscrpljeno i često će vas pratiti osećaj krivice.

Kada govorimo o narcisoidnoj ličnosti, važno je da znamo da se iza gordog ponašanje ovakve ličnosti krije unutrašnji osećaj “nedostatka potpunosti sebe “. Zbog toga narcisoidna ličnost ima potrebu za drugima ili čak zavisnost od drugih ljudi jer pomoću drugih i u odnosima sa drugima dobija potvrdu svog dubinski oslabljenog samopoštovanja i jača u osnovi veoma slab doživljaj samoga sebe. To je razlog zašto narcisoidna osoba uvek ima nekoga ko mu predstavlja i partnera i žrtvu istovremeno. Zapravo narcisoidna osoba ima svog “kozavisnika “. U takvom odnosu, partner ili žrtva se često koristi kao predmet kako bi narcisoidna ličnost osigurala zadovoljenje sopstvenih potreba. Emocionalnih , psiholoških ,socijalnih, seksualnih. Čovek je biće potreba pa je i narcisoidno biće isto to.

Međutim, narcisoidna osoba je poput parazita. Koliko god dajete, koliko god se trudite da ispunite nečije narcisoidne potrebe, takvu glad je nemoguće zadovoljiti, takvu prazninu je nemoguće popuniti . Osim toga retko ćete dobiti bar pohvalu za svoj trud, a često ćete dobijati kritiku, pokudu, osudu .O vašim potrebama neće brinuti niko i tako ćete postati veoma iscrpljeni . Lagano postajete jedno isfrustrirano biće, ljuštura onoga što ste nekada bili jer i vi ste biće potreba ( fizioloških, emocionalnih , psiholoških ,socijalnih i seksualnih). Frustracija nije ništa drugo nego nemogućnost jednog bića da ispuni neke važne potrebe i ako ta nemogućnost dugo traje postajemo isfrustrirani. Ukoliko ste u vezi sa narcisoidnom osobom, a osećate se iscrpljeno i ogorčeno, verovatno već dugo vaše potrebe nisu zadovoljene ,a umesto toga trudite se da uslišite narcisove zahteve, molbe i potrebe.

Ne zaboravite da narcis gladuje za zadovoljenjem svojih potreba. Ukoliko ste sa narcisoidnom osobom u vezi ili braku , ona očekuje od vas da ćete utoliti tu glad. Zato ste tu. To je vaša uloga i funkcija .

Ne zaboravite da narcis gladuje za zadovoljenjem svojih potreba. Ukoliko ste sa narcisoidnom osobom u vezi ili braku , ona očekuje od vas da ćete utoliti tu glad. Zato ste tu. To je vaša uloga i funkcija iako možda niste pristali da imate ni tu ulogu ni funkciju . Izraz “narcističko zadovoljenje , potiče iz psihoanalitičke teorije koja govori o bitnim potrebama malih beba i male dece. Mnoge potrebe odojčeta , bebe i malog deteta je neophodno zadovoljiti u odnosu roditelj-dete kako bi se očuvala emocionalna i mentalna ravnoteža novorođenčeta ili malog deteta. Nezadovoljenje mnogih potreba deteta ( fizioloških, emocionalnih , psiholoških i socijalnih ), može dovesti do isfrustriranosti , nezadovoljstva, depresivnosti i u kasnijem životu , pokušaja ovako osujećenog deteta da mnoge od svojih potreba pokuša da zadovolji kroz razne oblike zavisnosti (narkomanija, alkoholizam ,kocka ) ili na druge neprimerene načine funkcionisanja u odnosu sa drugim ljudskim bićima. Tako je i kod narcisoidnih osoba. Uprkos fasadi koja odiše samopouzdanjem i hvalisanjem, narcisoidna ličnost iznutra jeste poput malog deteta. Žudi za pohvalom , pažnjom, divljenjem i plaši se da je nepoželjna. Drugi ljudi, a posebno partneri im služe kao konstantan izvor opskrbljivanja njihovih narcističkih potreba. Potreba za : pažnjom, pohvalom, divljenjem, intimom … Zbog toga se narcisoidna osoba sa početka razmeće šarmiranjem , zavođenjem, manipulacijom …Manipuliše vašim utiscima o sebi ne bi li vas zadobila kao trajan izvor opskrbe svojih potreba. Ukoliko od vas dobije pažnju i divljenje, njihov slabi doživljaj sopstvenog ja se pojačava i samopoštovanje raste. Zbog toga je narcis veoma detinjasto, zavistan od toga da bude prepoznat od strane drugih. Međutim ukolko odbijate udovoljavati takvim težnjama ili to ne postižete, odnosi sa narcisoidnom osobom često se pretvaraju u toksične sadomazohističke odnose sa raznim formama zlostavljanja.Narcisoidne ličnosti tada pribegavaju agresiji i narcističkom zlostavljanju. O tome možete više čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/. Još je Sigmund Freud identifikovao dva osnovna puta zadovoljenja narcisoidnih potreba. Uljudnost kao i agresivnost. To znači da ćete biti izloženi velikoj ljubaznosti,šarmu i uljudnosti u nekim momentima .U onim kada se narcis oseća nedovoljno opskrbljen, bićete izloženi agresivnosti . To postaje obrazac življenja narcisove žrtve.

Narcisoidna ličnost žudi za priznanjem i ima potrebu da joj se drugi dive.

Narcisoidna ličnost žudi za priznanjem i ima potrebu da joj se drugi dive. Neki moji narcisoidni klijenti takođe su patili su od dubokog osećaja nedostatka smisla i osećaja praznine. Duboko u unutrašnjosti bića, nije bilo dovoljno zdravih psiholoških mehanizama za održavanje stabilnog osećaja identiteta i za održavanje pozitivne slike o sebi. Zbog toga su ovakvu poporu tražili spolja, od drugih ljudi,a posebno od svojih partnera. Osujećenost u ranom detinjstvu, unutrašnja praznina i potrebe narcisa su veoma veliki i bolni. Ukoliko se ta praznina i potrebe ne ispune, narcis ima osećaj kako može da se mentalno raspadne i dezintegriše. Zbog toga ta njihova potreba za zadovoljenjem potreba nema kraja, a stradaju njihove žrtve koje su najčešće njihovi emotivni partneri . Narcisoidna ličnost je poput parazita ili poput vampira . Iznutra gotovo mrtav, a spreman da isuši i istroši život iz onih oko sebe. Njegovu glad i potrebe nije moguće zadovoljiti i zbog toga se njihova žrtva oseća konstantno iscrpljeno . Ukoliko se nastavi žrtvovati za njih, narcisov partner počinje da se oseća isto tako prazno i mrtvo. A.M – Klijentkinja koja je bila u braku sa narcisom opisala je kako je pored svog narcisoidnog supruga, počela da oseća kako je zapravo njenom suprugu bilo tokom odrastanja pored isto tako narcisoidnog, zahtevnog , hladnog, nedostupnog i invazivnog roditelja. Kakve posledice može imati život pored narcisoidnog roditelja , možete prošitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/. A.M , imala je osećaj da pokušava u tom braku da napuni jedno bure bez dna sve dok se i sama nije osetila potpuno potrošeno sa duboko narušenim samopoštovanjem kada je iz ovog braka konačno i izašla. Zbog toga je neobično važno da pokušate prepoznati ukoliko ste žrtva narcisoidnih potreba vašeg partnera ili partnerke te da se ohrabrite da iz takvog odnosa izađete, a zatim da naučite da prepoznajete sopstvene potrebe- potrebe svoga bića . Za vaše biće neophodno je da ispuni i mnoge svoje potrebe,a ne da bude usmereno isključivo na potrebe drugih ljudi,a posebno ne na potrebe osobe sa narcisoidnim poremećajem ličnosti . Ukoliko vam u tome treba pomoć , javite mi se.

psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem ,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog , nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258 -82-74

Leave a comment

NARCISTIČKI CIKLUS ZLOSTAVLJANJA

Narcisoidni poremećaj ličnosti karakteriše uvećano osećanje samouvažavanja , gordosti i jedinstvenosti uz nedostatak empatije prema drugima .

Narcisoidni poremećaj ličnosti o kome se danas puno govori, karakteriše određen skup doživljavanja sebe i sveta , odlike ponašanja (u celosti ili u elementima) prisutni kod jedne ličnosti. Opisaću neke od njih. Narcisoidna ličnost ima osećaj sopstvene ogromne važnosti i u skladu sa tim doživljaj drugih kao manje važnih . Na mom psihoterapijskom kauču od narcisoidnih osoba sam čula različite odgovore na pitanja: “Šta ti znače drugi ljudi u životu? ” ili ” Šta ti predstavlja osoba sa kojom se zabavljaš ?” Odgovori su se kretali u pravcu : to su samo predmeti, stvari, bića sa kojima sam primoran da delim vazduh ili odgovore : partner/ partnerka mi predstavlja zabavu , sredstvo koje mi služi da ne budem sam-sama jer ja ne volim usamljenost. Nadam se da vam ovim primerima osvetljavam materijalistički i interesni doživljaj drugih ljudi u narcističkom umu. Dakle , ukoliko ste u vezi sa narcisom , vi ste manje -više neka stvar i imate uglavnom upotrebnu vrednost. Zastrašujuće , zar ne? U tim odgovorima jasno je da ovako strukturisana ličnost ima manjak ili odsustvo empatije (sposobnost suosećavanja sa osećanjima drugih ljudi ), što im je jednako sa psihopatskom strukturom ličnosti . Ljudi bez empatije , poput narcisa često ponižavaju , zastrašuju, maltretiraju ili omalovažavaju druge ljude. Osim toga , druge ljude su skloni iskorišćavati bez osećaja stida ili krivice. Veoma vode računa o pojavi u javnosti . Držanje, pojava , garderoba , automobil kao statusni simbol -sve je to kod narcisoidne osobe pažljivo probrano da bi se uklopilo u sliku veličine. Čak i kod izbora partnera biće im odgovarajući onaj izražene lepote ili visokog obrazovanja, visoke poslovne funkcije koji će podržati sliku grandioznosti i biti dobar “trofej” za prikazivanje. Narcisoidna osoba uglavnom veruje da zaslužuje poseban tretman, veruje da to što želi treba i da dobije, ne obazirući se puno hoće li nekoga iskoristiti i usput povrediti da do željenog dođe . U osnovi ovakvog ponašanja leži zapravo veoma loše samopoštovanje i fragilan doživljaj sebe samoga .

Ljudi sa nedovoljno empatije , poput narcisa često ponižavaju , zastrašuju, maltretiraju ili omalovažavaju druge ljude.

Narcisoidne osobe mogu biti i žene i muškarci . Veza sa narcisoidnom osobom uglavnom pokazuje jedan određeni ciklus narcističkog zlostavljanja sa nekoliko faza. Prva faza bila bi bombardovanje zavođenjem. Obasipaće vas pažnjom , porukama, pozivima, moguće poklonima i ponašanjem koje izgleda kao briga za vas. Osećaćete se u svakom slučaju posebnom osobom. Ovim ponašanjem narcisoidna osoba, potrudiće se da osigura kod vas osećaj povezanosti , lojalnosti i privrženosti. Može vam se desiti da vam se narcis ili narcistkinja dopadne i da kod vas ovim upornim ponašanjem izazove povećane nivoe dopamina i serotonina .To bi značilo da se zaljubljujete, da se osećate ushićeno , posebno, a narcis ili narcistkinja zapravo samo veoma vešto, osigurava moć i kontrolu nad vama. Ova faza može trajati dugo, a zatim lagano nastaje faza odbacivanja. U ovoj fazi možete biti okrivljavani za sve i svašta. Možete biti optuživani da ste zli, ludi ili neadekvatni. Možete biti izloženi verbalnom , emocionalnom i finansijskom nasilju . Narcis ili narcistkinja može usled ljutnje prekidati sa vama kontakt nenadano pa vas moliti da se vratite. U svakom slučaju, žrtve narcističke torture u ovoj fazi često počinju da misle da su nešto krive ili da sa njima nešto nije u redu. Narcis vam nalazi puno mana, zahteva da promenite ponašanje jer ga vaše ponašanje povređuje, razočarava, a vi se trudite ne biste li dobili njegovo odobravanje i potvrdu ljubavi ponovo ali njega je naprosto nemoguće zadovoljiti . Počinjete ozbiljno da sumnjate u sopstveni zdrav razum i žarko želite da se promenite “na bolje”, ne biste li ponovo dobijali onakve potvrde ljubavi i sopstvene važnosti kao u fazi bombardovanja zavođenjem. Možda ste se uhvatili u zamku verovanja da ukoliko vam je narcis/narcistkinja u prvoj fazi pokazao da može da vas voli i vrednuje – da je on/ona zapravo u stanju da voli i da vi samo trebate da se malo poboljšate da biste sve to dobili ponovo. Međutim, sve je ovo igra, sve je deo narcističkog kruga zavođenja i odbacivanja, sve je deo patologije i zdrav čovek teško može da poveruje da je ovako surov i prepreden pristup prema drugom čoveku zapravo moguć . Ipak , moguć je i to ne retko. Nemojte u to mnogo sumnjati.

Ciklus narcističkog zlostavljanja obično se sastoji od tri faze. Faza bombardovanja zavođenjem , faza odbacivanja i faza umanjivanja vaše vrednosti.

U trećoj fazi – fazi umanjivanja vaše vrednosti , narcis/narcistkinja vas može stalno porediti sa drugim ljudima, ukazivati vam na to da ste npr. nelojalni ili zli prema njemu, a da su drugi ljudi lojalni i pažljivi. Može namerno flertovati sa drugim ljudima ili vas čak prevariti što nije retko, kako bi vam na najsuroviji način pokazao/pokazala da ste lako zamenjivi. Pokušaće da vas destabilizuje i navede da potpuno sumnjate u vlastitu vrednost kao osobe. U ovoj fazi možete se osećati zbunjeno i depresivno. Možete imati problema sa spavanjem , možete se osećati kao da više ne znate šta je u stvari realnost, a možete pokušavati da iznova još uvek popravljate svoje ponašanje ne biste li udovoljili narcisu. U ovoj fazi narcis će vas često u potpunosti odbaciti i ostaviti sa osećanjem da ste vi za to krivi jer niste dovoljno dobri prema njemu ili njoj. Ostajete napušteni u toj situaciji preispitivanja sopstvene vrednosti i krivice .Taj se ciklus narcističkog zlostavljanja ovde ne završava. Čim narcisoidnoj osobi budete ponovo potrebni ona će iznova početi sa ponovnom fazom bombardovanja zavođenjem ne bi li sebi dokazala da vas kontroliše, da može da ima ono što joj pripada,(a to ste vi ) kada god poželi. Osoba koja je željna ljubavi ne prepozna da se ustvari ponavlja ciklus narcističkog zavođenja nego se ponada da se narcis/narcistkinja kaje za svoje ponašanje,veruje da ovaj ipak ume da voli, da je konačno prepoznao njenu važnost i ponovo se hvata u nasilan ciklus u koji je upletena kao muva u paukovu mrežu . Sve se svodi na odnos toplo- hladno iz koga ljudi često izlaze duboko istraumirani, povređeni, zbunjeni i treba im dosta vremena, a često i stručna pomoć da se oporave .Napomenula bih da je iz ovakvih veza veoma teško uopšte i izaći .

Ljudi imaju puno poteškoća da izađu iz toksičnih veza sa osobama koje pate od narcisoidnog poremećaja ličnosti.

M.D je bila u braku sa čovekom koji je imao narcisoidni poremećaj ličnosti . Cela godina zabavljanja sa njim pre braka je bila bajkovita . Osećala je da je konačno naišla na čoveka koji je vrednuje na način na koji ona to zaslužuje . Nije bilo naznaka na osnovu kojih bi ona mogla uopšte sumnjati da je u braku može čekati jako ružan tretman niti bilo kakvih naznaa da taj čovek pati od poremećaja ličnosti. Ubrzo nakon rođenja prvog deteta, dugo je u braku doživljavala degradiranje. Ukoliko bi poručila hranu , narcis bi je ubeđivao da je užasna domaćica i da adekvatne žene kuvaju i mese za porodicu . Kada je zarađivala novac on je svoj novac od nje i sina krio , a pustio nju da ona sama snosi sve troškove života porodice (finansijsko nasilje ). Govorio bi joj često da je debela , ubeđivao je da nije dovoljno dobra majka, žena i domaćica . Ukoliko bi se protivila ili viknula govorio bi joj da je sigurno luda i da joj treba psihijatrijska pomoć jer je agresivna. Njeno se samopoštovanje vremenom srozalo toliko da je ona počela da veruje da nije dovoljno dobra, da je možda i kriva i luda. U fazama urušavanja njene vrednosti jednom ju je i prevario pa je žena prošla i kroz traumu bračnog neverstva pored sveg zlostavljanja koje je u braku doživljavala. Čini mi se da joj je tim neverstvom želeo dokazati koliko je neprivlačna , bezvredna i zamenjiva. Više o neverstvu možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/ ili ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/ . Za razliku od drugih ljudi koji počine neverstvo, ovaj čovek nije pokazivao ni trunku kajanja.U psihoterapijskom procesu uvidela je vremenom u kakvom toksičnom odnosu živi i napustila ga je. Naravno da je on i danas, godinu dana posle toga preklinje da se vrati . Što bih ja prostim rečnikom rekla , taj predator ne želi da ispusti svoju lovinu tako lako. Osim partnera i roditelji mogu biti narcistični . Više o narcisoidnim majkama možete pročitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/.

U ljubavnim odnosima sa narcisoidnim osobama ,sve se svodi na odnos toplo- hladno iz koga ljudi često izlaze duboko istraumirani, povređeni, zbunjeni i treba im dosta vremena, a često i stručna pomoć da se oporave .

Ukoliko ste i sami prošli kroz ciklus zlostavljanja od strane narcisoidne osobe važno je da slobodno izrazite koliko ste duševnog bola ,patnje i konfuzije prošli u toj toksičnoj vezi ili braku . Uz pomoć terapeuta možete ove traumatične doživljaje i osećanja ponovo razraditi , bolje razumeti , zaceliti ranu , povratiti samopoštovanje i nastaviti život dalje. Ukoliko ste prošli brak ili vezu sa narcisoidnom osobom ili ukoliko vam treba pomoć da iz nje izađete , smatram da vam mogu biti od pomoći . Mnogima sam na moje zadovoljstvo bila na usluzi u takvim traumatičnim životnim situacijama.

Sa poštovanjem ,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog , nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258 -82-74
Leave a comment

UDALJENOST U BRAKU

Već duže vreme , možda i deceniju osećate veliku udaljenost sa vašim bračnim ili vanbračnim partnerom? Ni sami niste sigurni kako je do tog stanja u stvari došlo ? Možda i dalje obavljate roditeljske obaveze ili se dogovarate oko brige o deci ? Dogovarate se i oko kućnih obaveza , odlaska u nabavku , šetnje kućnog ljubimca i slično tome ? Međutim vaša se komunikacija svodi uglavnom na roditeljstvo i kuću. Emocionalna komunikacija je odavno zamrla , fizičkog kontakta više skoro da i nema . Zagrljaji i poljupci skoro da ne postoje jer kao da deluju suviše “približavajuće” i intimno da biste ih delili sa tim “strancem ili strankinjom ” sa kojim živite. Distanca u braku je zapravo jedna veoma bolna bračna dinamika. Ne živite sami ali i pored te činjenice jeste emocionalno i intimno veoma napušteni i tužni.

Distanca u braku je zapravo jedna veoma bolna bračna dinamika. Ne živite sami ali i pored te činjenice jeste emocionalno i intimno veoma napušteni i tužni.

Često sam u svojoj psihoterapijskoj praksi imala prilike da radim sa distancom u partnerskom odnosu. Ukoliko se bolna udaljenost u braku ili vezi dešava i vama, podsetiću vas da većina parova pokušava da pravda , tačnije racionalizuje ovakvo stanje veze ili braka ne bi li im to stanje postalo prihvatljivije . Obično kažu da možda i nema mesta brizi jer ionako većina parova živi tako ili kroz godine počinje sigurno da živi na taj način. Ipak ovo je netačno . Emocionalna, komunikaciona i intimna udaljenost u braku nije normalno stanje braka i niko , ama baš niko ne zaslužuje da živi tako. Bolna je to dinamika. Udaljenost u braku je stvaran problem i dosta čest. Ova situacija u braku je zbunjujuća jer osoba sa kojom ne razgovarate o svojim emocijama , jedva komunicirate, ne grlite se , nemate intimu često boravi sa vama u kući , a možda spava i sa vama u krevetu noću po principu “dodir leđa o leđa”. Ledena je i bolna to dinamika. Pa ipak ,ohrabriću vas. Ukoliko ste mislili da sada morate tako živeti do kraja života ili se razvesti , uglavnom to nije istina . Tamo gde ipak postoji želja da se brak popravi , partnerska terapija je pokazala veliki uspeh u vraćanju ovakvih brakova u odnos u kome oboje ponovo uživaju . Daću vam primer iz prakse jer se možda mnogi od vas pronađu u njemu i možda nekome pomogne.

Emocionalna, komunikaciona i intimna udaljenost u braku nije normalno stanje braka i niko , ama baš niko ne zaslužuje da živi ovako. Bolna je to dinamika.

J.M i S.M su petnaest godina u braku . Oboje su veoma pristojni, obrazovani , pametni i empatični . Uzeli su se iz ljubavi . Ipak , vremenom su počele svađe i neslaganja u njihovom odnosu . Oboje su počeli da izbegavaju direktnu svađu i raspravu ali su u sebi samima , jedno drugom mnogo toga zamerali . Tako su polako počeli da prestaju sa svađama . Prestajali su sa raspravama ali su prestajali i sa komunikacijom koja je sadržavala priču o osećanjima , nezadovoljsvu ili bilo čemu što bi ih moglo direktno sukobiti. Proizveli su time savršen ambijent u kome se problemi trpaju pod tepih jer se o njima ne razgovara. Jednostavno nisu umeli da razgovaraju i rešavaju probleme ukoliko se ne svađaju pa im je moto postao : ” onda bolje i ne razgovarati ” . Komunikacija je postala moguća samo u vezi dece i kuće. Kako je komunikacija zamirala, zamirale su i jutarnje kafe, nedeljni ručkovi , zajedničke šetnje . Umirali su njihovi bračni i porodični rituali koji su ih ranije čvrsto spajali . Kako su zamirali rituali , zamirali su i zagrljaji , poljupci i na kraju je zamrla intima i seksualnost . Postali su dva stranca, koji žive svako svoj život. Godinama. Svako zarobljen u svojoj samoći ali ne bilo kakvoj samoći . Bili su zarobljeni u bračnoj samoći. Tužna je i ledena to dinamika.

Udaljenost u braku je stvaran problem i dosta čest. Ova situacija u braku je zbunjujuća jer osoba sa kojom ne razgovarate o svojim emocijama , jedva komunicirate, ne grlite se , nemate intimu često boravi sa vama u kući .

Bračna terapija se sastoji od zadataka za partnere koje terapeut daje bračnom paru da svakog dana rade. To je jedini način da se promeni do sad ustaljeno ali loše funkcionisanje bračnog para. Na samom početku partnerske terapije za S.M i J.M bilo je preteško da obave i najjednostavnije terapijske zadatke koji su uključivali bilo kakvu bliskost. Na primer , bilo je nemoguće sa početka da zajedno popiju jutarnju kafu . Bilo je nemoguće da izađu u zajedničku šetnju i da obave najjednostavnije razgovore od dvadesetak minuta na dan koji su se ticali njihovog nezadovoljstva brakom. Kako je vreme u partnerskoj terapiji odmicalo lagano su prebrodili otpore . Korak po korak ,dan po dan u njihov brak se prvo vratila emocionalna komunikacija , rituali , emocionalna nega i podrška ,a zatim fizička bliskost i na kraju intima. Partnerski terapeut prepoznaje kada se u brak uselila jedna loša homeostaza u vidu distance. Svaka homeostaza nastoji da se održava pa se tako i distanca može održavati decenijama ili čak zauvek . Smatram da niko nije zaslužio da živi brak, toliko lošeg kvaliteta pa još ceo život. Brakovi su mali sistemi koji itekako jesu podložni velikim promenama , ponekad i uz pomoć trećeg lica. Ukoliko među partnerima postoji volja, ljubav i spremnost na trud uprkos svemu ,terapeut razbija ovu lošu homeostazu i pomaže paru da uspostavi sasvim novu homeostazu u kojoj se ponovo nastanjuju : emocionalna komunikacija, emocionalna nega i podrška partneru , bliskost , rituali , dodiri, poljupci i intima. Svaki ovaj segment braka se može reuspostaviti. Mogu slobodno da kažem da je posao partnerskog terapeuta da uruši loš odnos koji je do tada postojao i da pomogne paru da ponovo izgradi jedan novi i kvalitetan odnos uz sigurno terapeutovo vođstvo. Naravno da postoje i brakovi koji ipak vode u razvod ali otkriću vam tajnu koju svaki iskusan terapeut zna. To su obično brakovi gde više ne postoji ljubav sa jedne ili sa obe strane. Bez ljubavi, bez te pokretačke snage , ne postoji ni volja partnera da na bračnom odnosu rade . To su brakovi u kojima jedan supružnik ne voli više onog drugog ili se ne vole međusobno ali i dalje kohabitiraju. Takvi brakovi se teško mogu poraviti i u bračnoj terapiji . Zašto ? Zato što ljubav ipak ne možete ponovo proizvesti . Nedostaje osnovni pokretač koji partnerima daje volju da se oko braka potrude. Kada je ljubav umrla , više prodisati neće . U mnogim brakovima ipak , bračni odnos je loš ali se partneri i dalje vole. To su brakovi koji sadrže i velike snage za popravku odnosa jer sadrže i ljubav. Za dobar brak ili vezu , ljubav često nije dovoljna sama po sebi nego je potreban i rad na tom malom sistemu zvani brak. Gde ima ljubavi dakle , partnerska terapija nije ništa drugo nego rad, rad oba partnera i terapeuta na braku .(Da se razumemo, nekad je to narodski rečeno i “rudarski rad”). Distanca u braku svakako jeste alarm koji govori da je vreme za promenu, za rad na braku . Niko ne zaslužuje da živi emocionalno udaljen , a u braku . Ledena i je i bolna to dinamika. Osim toga ovakva bračna dinamika čini brak veoma otvoren i ranjiv na neverstvo u braku . Više o bračnom neverstvu možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/ ili ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/. Ukoliko vaš brak prolazi kroz krizu i potrebna vam je pomoć da je prevaziđete , slobodno mi se javite za pomoć.

Sa poštovanjem ,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog , nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258 -82-74

Leave a comment