TRAUMATSKO VEZIVANJE I PSIHOTERAPIJA

Traumatsko vezivanje je psihološki odgovor na zlostavljanje . On podrazumeva da zlostavljana osoba razvije nezdravu vezu prema svom sopstvenom zlostavljaču.

Sećam je se jako dobro . Kao juče da je bilo . Sećam se i njenih suza u kojima je na svakoj psihoterapijskoj seansi grcala . Pola godine, bez preskoka, svaki put. Ni antidepresivi nisu odagnavali tugu. Sećam se i kako je ponekada teško disala zbog anksioznosti. Jer anksioznost je takva, čini da ponekada ne možete da udahnete dobro. Sećam se i kako bi ponekad dobila panični napad i bez obzira na to što je bila na terapiji anksioliticima pa smo primenjivali metode telesne psihoterapije i vežbale disanje dok se ne smiri. Sećam se tih nežnih očiju, ljupkog pogleda željnog razumevanja i podrške, dobronamerne duše i tog vapaja za pomoć. Volela ga je iako on to nije zaslužio. Volela ga je iako ju je nazivao raznim pogrdnim imenima skoro svakoga dana. Volela ga je iako mu je bila za sve kriva i nedovoljno dobra. Volela ga je iako ju je varao i ponižavao godinama. Ponekad bi ipak prema njoj bio izrazito dobar i nežan danima i to ju je čvrsto držalo u ovom odnosu čije sam lance snažno želela da pokidam. Golim rukama. Ponekad bi me pitala : “Ivana, da li sam ja luda jer ga volim iako me ti osnažuješ da ga ostavim ? Ivana, da li sam luda što mi teško ide da ga napustim i pored ovoga što mi on radi ? Ukoliko si dobar psihoterapeut ti ćeš mi reći da sam luda i nećeš me štedeti.” Večiti prekorivi i prezrivi ljubopitljivi pogledi koji se pitaju samo jedno – zašto ga pobogu ne ostavi, bili su svuda u njenom okruženju što je samo pojačavalo već preovladavajući osećaj krivice i anksiozne osećaje gušenja svakog jutra. Evo, daću im odgovor na to pitanje zašto ga nije ostavila, barem ne tako brzo kako društvo očekuje.

Osoba koja doživljava zlostavljanje može razviti saosećanje, naklonost, simpatiju, osećanje zaljubljenosti ili ljubavi prema nasilnoj osobi.

Traumatsko vezivanje je psihološki odgovor na zlostavljanje . On podrazumeva da zlostavljana osoba razvije nezdravu vezu prema svom sopstvenom zlostavljaču. Osoba koja doživljava zlostavljanje može razviti saosećanje, naklonost, simpatiju, osećanje zaljubljenosti ili ljubavi prema nasilnoj osobi. To postaje pojačano ponavljanim ciklusima zlostavljanja, nakon čega sledi osećanje kajanja, periodi ispunjeni romantikom i nečim što snažno podseća na ljubav i tako u krug. Ovakvo traumatsko vezivanje ne razvijaju svi koji su u nekoj vrsti nasilne ili toksične veze. Štokholmski sindrom je jedna vrsta traumatskog vezivanja mada se ovaj izraz koristi za žene koje su žrtve otmice, torture ili trgovine ljudima i razvijaju slična osećanja prema svom otmičaru i zlostavljaču . Međutim, slična dinamika može se pojaviti i u drugim nasilnim vezama. Traumatska vezivanja su rezultat zapravo nezdravog stila povezivanja koji je postojao u pojedinaca i pre nego što su stupili u nasilnu vezu sa nekim. Mi ljudi još kao bebe predodređeni smo da se vežemo za objekte nege, da bismo preživeli. Beba ne može preživeti bez nekoga ko je neguje i ljudsko biće je zavisno od drugih lica mnogo duže nego drugi sisari. Takođe i odrasli ljudi se vezuju za druge ljude koji im pružaju podršku ili utehu. Kada je neko ko je zlostavljač, istovremeno i izvor podrške i utehe, može se razviti traumatsko vezivanje. Zlostavljana osoba na primer, može se obratiti za utehu onoj osobi koja ju je povredila i ta osoba može pružiti utehu. Na primer, jutros ju je partner vređao i ošamario, ona je plakala, a on se zatim sažalio, izvinjavao se i ona je prihvatila utehu i pomirenje što joj je prijalo da bi zatim sve bilo u redu ….da bi se naravno nakon nekoliko dana ovaj ciklus ponovio…i može se ponavljati zauvek. Tako je i kod dece . Deca se oslanjaju na svog roditelja da bi zadovoljila emocionalne potrebe za ljubavlju i podrškom. Ukoliko je roditelj povremeno nasilan, dete povezuje ljubav sa zlostavljanjem. Verujući da je ova povezanost normalna, dete možda neće moći videti nasilnog roditelja kao “lošeg”. Dete sebe počinje kriviti za zlostavljanje verujući da je ono krivo ili loše jer je to jedini način da pokuša razumeti šta mu se dešava. To omogućava roditelju da nastavi biti “dobar ” i ” bogolik ” u detetovim očima, a sve to jača njihovu povezanost iako je to povezivanje nastalo kroz rano traumatsko iskustvo, čega dete nije svesno. Ne treba puno razmišljati pa da shvatimo da su deca koja su bila traumatski vezana za svoje roditelje u detinjstvu, sklonija da se kasnije nađu u traumatskim vezama sa partnerima u odraslom dobu….mada, ni to nije pravilo.

Traumatska vezivanja su rezultat zapravo nezdravog stila povezivanja koji je postojao u pojedinaca i pre nego što su stupili u nasilnu vezu sa nekim.

Zašto ljudi samo ne odu iz takvih veza ? Pitaju se ljubopitljivi pogledi , šapuću komšije iza leđa, ogovaraju kolege ili oni koji na bilo koji način znaju šta se dešava. Zbog toga što je ciklus nasilja specifičan . Vaš partner ili partnerka- vređa vas i šamara pa ga posle grize savest . Ili nju grize savest, svejedno mi je. Onda dolazi izvinjavanje, tešenje, kajanje pa i romantika . To se stalno ponavlja, a te romantične faze daju zlostavljanoj osobi nadu da će ipak dobiti zagrljaj, ljubav i negu . Zlostavljana osoba kao da veruje da je patnja neka cena koju mora platiti da bi dobila utehu, negu, dobrotu, poljubac…i tako u krug . Čak i kad se osnaži da ode, u psihoterapiji na primer, zlostavljana osoba može imati i dalje osećaj povezanosti sa zlostavljačem, osećaj privrženosti ili ljubavi prema zlostavljaču . Ovo je najčešći razlog zašto se ljudi vraćaju u toksične i nasilne veze nakon prekida veoma često.

Deca koja su bila traumatski vezana za svoje roditelje u detinjstvu, sklonija su da se kasnije nađu u traumatskim vezama sa partnerima u odraslom dobu.

Sećam je se jako dobro. Kao juče da je bilo. Sećam se i njenih suza u kojima je na svakoj psihoterapijskoj seansi grcala . Pola godine, bez preskoka, svaki put. Ni antidepresivi nisu odagnavali tugu . Sećam se i kako je ponekada teško disala zbog anksioznosti . Volela ga je iako on to nije zaslužio. Volela ga je iako ju je nazivao raznim pogrdnim imenima skoro svakoga dana. Sećam se i onih njenih fiks ideja da mu se vrati i naših metoda koje smo zvale ” ponovno osvešćivanje “. To bi bilo u momentima kada snažno želi da mu se vrati pa joj ja čitam moje psihoterapijske zapise sa njenih prvih deset seansi u kojima mi detaljno opisuje njegov životinjski tretman prema njoj. To bi je održavalo da istraje u odluci da mu se ne vrati. Sećam se i priče o njenoj majci koja bi je često tukla, vređala i nipodaštavala samo zato što je bila loše volje. Sutra , kada bi je prošla loša faza , grlila bi je i vodila na sladoled, a ona se radovala što je majka opet voli i što više nije kriva u majčinim očima. Majka je patila od graničnog poremećaja ličnosti i sa njom je odrastanje bilo pakleno.

Više o poremećajima ličnosti možete čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/19/granicna-organizacija-licnosti/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/ ili ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/.

Juče me je posetila da bi se dogovorile oko objave teksta. Tad smo se prisetile koliko smo radile na tome da uvidimo koliko je zapravo verovala da su ljubav i nasilje nešto povezano još od detinjstva. Koliko je to uverenje samo pogrešno i koliko ga nedužno dete usvaja jer mora sebi da objasni zašto je danas tučeno i vređano, a sutra opet voljeno od roditelja. Voljeno nečim što samo podseća na ljubav. Danas je ona dobro. Nasmejana , istih onih ranjivih očiju punih čežnje za podrškom i prihvatanjem .Udata je za čoveka koji je zaista obožava i neguje . Imala je da vam poruči samo jedno i zamolila me da dodam u tekst . Da vas zamolim da hvalite i grlite svoju decu svakog dana podjednako jer mi ljudi smo osetljiva stvorenja i možemo se povezati kroz ljubav ali možemo se povezati i kroz traumu. Ovo povezivanje kroz traumu u odraslom dobu , možemo podosta sprečiti time kakvi smo roditelji svojoj deci .

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment