RASKID VEZE U PSIHOTERAPIJI

Ljudi se boje : smrti, bolesti, strahuju za egzistenciju i za dobrobit svoje dece ukoliko ih imaju. To su neki najčešći strahovi ali ljudi se veoma često plaše raskida ljubavne veze, a posebno razvoda.

Radeći kao psihoterapeut, razumela sam da se mi ljudi plašimo različitih događaja i da gajimo u sebi mnoge strahove -opravdane i neopravdane. O preteranom strahovanju možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/03/12/anksioznost-i-psihoterapija/. Ljudi se boje : smrti, bolesti, strahuju za egzistenciju i za dobrobit svoje dece ukoliko ih imaju. To su neki najčešći strahovi ali ljudi se veoma često plaše raskida ljubavne veze, a posebno razvoda. Kada u ta dva poslednja straha malo dublje pogledamo, ljudi se zapravo ne plaše raskida ili razvoda samog po sebi nego se plaše bola koji bi usledio nakon toga. Plaše se: gubitka, napuštenosti i sopstvenog tugovanja. Plaše se da će ih boleti duša, a neki čak imaju osećaj da tako nešto uopšte ne bi preživeli ili da će ostati na neki način nakon raskida ljubavne veze dezorganizovani i nefunkcionalni. Kada razmišljam o tome da li duša postoji, rekla bih da sam u psihoterapiji sretala ljude sa dušom ali i one bez duše. Ne znam gde je duša, niti kako izgleda ali smatram da je ona nešto jako važno, nešto jako ranjivo i nešto jako zaceljivo. Oni bez duše su pak skoro neranjivi pa stoga i nezaceljivi . Njima slabo ima pomoći, a o ljudima čija je duša teško povredljiva i slabo zaceljiva možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/. Pitaju ljudi, kada se depresivna osoba žali da je boli duša, da li je stvarno boli? Odgovor je – da. Osećaj boli je stvarno fizički i obično opisan kao težak pritisak u grudima koji zapravo veoma boli i tera na plač iako je osoba pregledana od strane lekara i fizički je zdrava. Fizičko i psihičko je teško odvojivo i deo je jedne celine um-telo. To vidimo i kod raskida . Kod raskida sa voljenom osobom ljudi se takođe žale na osećaj ih boli duša i žale se na : emocije tuge, plač i na preterano razmišljanje o voljenoj osobi koju su izgubili ali nije emocija jedina koja prati raskid . Najčešće ljudi gube apetit i mršave ili preterano jedu pa se ugoje, neko čak oseća mučninu pri unosu hrane pa i povraća , neko ne može da spava noćima, neko se jako teško koncentriše na bilo kakvu aktivnost i sve u svemu neke potpuno fizičke funkcije kao što su apetit ili san pokazuju promene. Doživljaj raskida je zapravo najčešće sveprožimajući i prepliće se u svojim osećajnim ali i telesnim simptomima. Raskid sa voljenom osobom telesno i osećajno boli jer su telo i um celina.

Doživljaj raskida je zapravo najčešće sveprožimajući i prepliće se u svojim osećajnim ali i telesnim simptomima. Raskid sa voljenom osobom telesno i osećajno boli jer su telo i um celina.

Raskid ljubavne veze je priča o gubitku. Svaka veza jeste ulaganje. Kada pogledaš unazad, uložio si u nju: osećanja , pažnju , trud, vreme pa i novac. Razmišljao si ili si razmišljala o zajedničkoj romantičnoj budućnosti, možda i o braku i deci. Kada su ljudi u bliskim odnosima, njihovo ja se isprepliće sa jastvom partnera. Počinjemo razmišljati o romantičnom partneru kao o delu sebe – brkajući naše osobine sa partnerovim osobinama, naša sećanja sa partnerovim sećanjima i naš identitet s partnerovim identitetom. Ovo može u vezi biti pozitivna strana jer ukazuje na bliskost ali….. to takođe znači da kada se veza završi, gubitak romantičnog partnera može do neke mere, uzrokovati osećaj gubitka sebe. Što ljudi više osećaju da rastu u toj bliskosti tokom veze, veća je verovatnoća da će doživeti udarac na svoju sliku o sebi nakon prekida. Zbog toga priča o raskidu ljubavne veze jeste priča o gubitku. Kada gradite kuću ulažete : vreme ,novac, trud i osećanja , a takođe projektujete i zamišljate kako ćete u budućnosti vi ili neko vama drag živeti srećno u njoj . Ukoliko bi vam neko srušio tu kuću bili biste jako pogođeni jer ste izgubili ne samo kuću nego čitav taj ulog. Isto je i kod raskida. Žalimo, ne samo za voljenom osobom nego i za ulogom :osećanja, pažnje ,truda,vremena , novca, nade u zajedničku budućnost. Takođe čini nam se da je skoro nemoguće odvezati se i raspetljati se od nekoga sa kim smo se ispreplitali . Imamo osećaj da nas duša boli, a neretko su mi se ljudi žalili na taj osećaj ne samo emocionalne nego i sasvim fizičke boli duše-negde u grudima .

Raskid ljubavne veze je priča o gubitku.

Istina je da se u životu od emocionalne boli ne možemo vakcinisati . Ne postoji način, a tako bismo silno svi to želeli. Neko tu bol pokušava anestezirati: alkoholom, kokainom, promiskuitetom , zloupotrebom lekova za smirenje ali to nije način. Tako ćemo samo postati još bolesniji nego što smo bili na početku. Reći ću svima koji čitate sve ono što govorim svojim klijentima koji dolaze u dubokoj patnji zbog gubitka ljubavne veze. Tuga je neophodna. Da tuga nije neophodna ne bi postojala u našoj mogućnosti da je osetimo. Tuga koju nakon raskida osećamo jeste početak procesa žalovanja . Proces žalovanja jeste ustvari snaga . Snaga našeg psihološkog aparata da se odveže od objekta ljubavi u koji smo ulagali svoju životnu i seksualnu energiju. Kako smo sa ushićenjem samo vezali tu energiju za nekoga -ako se sećate neke od svojih prošlih ljubavi. Eto to vam je dokaz da ste sposobni da volite i to je dobro. Čovek nesposoban da voli je na neki način osakaćen pa budite srećni što bar znate da možete i umete voleti. Međutim kada nas neko ostavlja ili mi ostavljamo, ne bi bilo zdravo da ne budemo u mogućnosti da se ikada odvežemo od te osobe. Ostali bi onda trajno zaglavljeni u ljubavi ka nekome ko nas više ne želi ili sa kim nam ne ide. Zato je ta tuga – žalovanje za onim koga smo voleli nešto što je zapravo sasvim zdravo. Proces žalovanja proći će kroz više faza i na kraju -bićete dobro . Poslednja faza procesa žalovanja jeste prihvatanje. Prihvatanje realnosti takve kakva ona jeste, a to je realnost bez voljene osobe. Tek tada , naša se životna energija i naš libido vratio u nas same i mi tada možemo zavoleti ponovo. Zato se ne bojte tuge nakon raskida jer je njena svrha preboljevanje . Naravno da postoje i komplikovana žalovanja, to su ona koja ne prolaze predugo ali ona su ređa, zasebna su tema i o njima u narednom nekom tekstu.

Ne bojte se tuge nakon raskida, pustite je da odradi svoj posao za koji je stvorena i ipak na kraju- bićete dobro.

U psihoterapiji mnogi su me ljudi pitali u tom akutnom stanju tuge nakon raskida da li će oni ostati tako dezorganizovani i tužni zauvek? Odgovarala sam da je zapravo većina ljudi ove planete prošla kroz neki period života kada su bili ostavljeni ili kada su sami ostavili voljenu osobu iz nekog razloga. Kada bi mi ljudi bili nesposobni za preboljevanje raskida onda bi zapravo većina ljudi ove planete hodala unaokolo: uplakana, tužna i dezorganizovana . Ne bi bilo dovoljno funkcionalnih ljudi da rade ili da npr. gaje decu . Išli bismo unaokolo: tužni, nekoncentrisani, plačni i očajni. Tako da pomisao da se može ostati takav nije previše verovatna.

Takođe kada bih tebi dragi čitaoče sada uputila jednu molbu , zapitaj se da li bi mogao da je ispuniš? Npr. pretpostavimo da imaš sada oko 30 ili 40 godina i ostavila te je voljena osoba. Ja bih te zamolila da patiš za njom svom silinom do svojih 65 ili 70 godina te da se sretnemo tada da porazgovaramo o tome da li si uspeo u tome da i dalje budeš podjednako tužan kao pre dve decenije? Rekla bih da to nije moguće i da bi se tada sreli te bi verovatno pričali o nekoj sasvim novoj osobi koju si zavoleo i sa kojom si srećno ostario. Ne bojte se tuge nakon raskida, pustite je da odradi svoj posao za koji je stvorena i ipak na kraju- bićete dobro. Moj video na ovu temu možete pogledati na linku :https://youtu.be/vDN0DT0auOE.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

ANKSIOZNOST I PSIHOTERAPIJA

Veoma je teško i naporno biti anksiozan. Anksioznost je osećaj straha ili strepnje povodom onoga što dolazi . Prvi dan škole, odlazak na razgovor za posao ili držanje javnog govora mogu uzrokovati da se većina ljudi oseća uplašeno i nervozno. Ako su vaši osećaji teskobe ekstremni, traju duže od šest mjeseci i ometaju vam život, možda imate anksiozni poremećaj. Anksioznost zahvata i misli ali i telo . Psihoterapija anksioznosti koncentriše se na misli , na telo ali i na funkciju anksioznosti koju ona ima u porodičnom ili bračnom sistemu . Lečenje anksioznosti je kompleksno i najčešće podrazumeva uključivanje psihijatrijskih lekova i psihoterapije.

Veoma je teško i naporno biti anksiozan. Anksioznost je osećaj straha ili strepnje povodom onoga što dolazi .

Kada u svom psihoterapijskom radu pitam ljude koji pate od anksioznosti kakve su im misli i kako se osećaju u svom telu najčešće to opisuju ovako : “Od ranog jutra strepim da će nešto poći po zlu . Strepim npr. za zdravlje , za zdravlje dece , plašim se unapred da neću moći da postignem sve što me u toku dana očekuje od obaveza , strepim od budućnosti , a plašim se toliko da ponekad ne znam ni čega . Možda i svega. U mom telu nije prijatno . Posebno ujutru . Teško udišem vazduh pa sedim pored otvorenog prozora sa čašom vode koju ispijam i nekako na taj način dolazim k sebi. Budim se sa nekakvim naletom žmaraca u telu . Jako neprijatnim žmarcima koji su u stvari kao neki žmarci straha koji mi zahvataju ruke i noge. Trne mi i vilica ili ponekad ruke , a u grudima me steže i imam osećaj da mi preskače srce iako je kardiolog rekao da je sve u redu sa srcem. Ponekad osećam da su mi noge kao od olova zbog te silne strepnje. Kada moram da obavim neku prezentaciju ili odem na ispit osećam se kao da idem na klanje , a često danima pre toga imam i probleme sa češćim odlascima u toalet kao da mi i stomak reaguje na taj strah . Zbog toga sam često lagao da sam bolestan taj dan samo da ne moram da se pojavim pred masom ljudi na prezentaciji ili na ispitu. ” Kao što vidimo iz priloženog , daleko od toga da je anksioznost samo problem strepećih misli nego je ona i telesni problem . Tako u radu sa anksioznosću u psihoterapiji ne možemo isključiti rad na opuštanju tela . Ni pod tačkom razno . Lekovi za anksioznost koje prepisuje psihijatar jesu delotvorni sasvim sigurno i ne treba ih izbegavati ali u kombinaciji sa psihoterapijom dobija se rezultat.

Lekovi za anksioznost koje prepisuje psihijatar jesu delotvorni sasvim sigurno i ne treba ih izbegavati ali u kombinaciji sa psihoterapijom dobija se rezultat.

Zašto je anksioznost i telesni problem ? Zbog toga što svaka emocija ima svoju neurobiološku podlogu . Um , osećanja i telo ne možemo odvojiti jer je to jedan povezan sistem. Kada ste anksiozni , osećate strepnju i strah iako opasnosti oko vas nema. Međutim , telo se ponaša kao da opasnost vreba svakog časa. Dakle , kortizol, adrenalin i ostale supstance koje se u našem organizmu stvaraju kada smo u opasnosti ili kada se pripremamo za borbu sa opasnošću stvaraju se u telu i kada smo anksiozni . Krčkate se u sopstvenom adrenalinu i kortizolu . Zatim , svi naši organi su u nekim opnama i fascijama .Bez opni (fascija) , mi bismo bili poput pudinga . Srce ima opnu , mišići imaju opnu …sve u telu ima neke opne ili fascije. Kada ste anksiozni usled lučenja supstanci koje se stvaraju kao odgovor na opasnost , te fascije u telu se stežu . Zato su anksiozni ljudi u jednom telesnom grču , zato ne mogu da udahnu , zato osećaju grč u stomaku , olovne noge , knedlu u grlu i tako dalje. Telo je zapravo u grču i stanju povišene budnosti kao da se sprema za borbu ili beg od opasnosti, a opasnosti ni na vidiku i u tome je teškoća anksioznog stanja. Osim što u psihoterapiji radimo na strepećim mislima koje su nevoljne , radimo i od tela ka mislima i čitavom organizmu . Progresivna mišićna relaksacija , rad na disanju , na opuštanju mišića u telu , na opuštanju čula u psihoterapiji deluje povratno na naše misli , na nervni sistem i time se smanjuje stvaranje istih tih supstanci stresa u organizmu i čoveku biva puno lakše . Dakle od misli ka telu , od tela ka mislima -jeste dobra psihoterapija anksioznosti . Još ako je psihijatar uključio lekove na pravom smo putu do postizanja većeg telesnog i umnog smirenja osobe koja pati od anksioznosti.

Ona zahvata misli , telo ali i porodični sistem tako da je psihoterapija dužna da uključi sve ove tri oblasti kako bi došlo do smanjivanja ili još bolje do potpunog nestajanja simptoma.

Kako to anksioznost ima neku funkciju u porodičnom ili bračnom sistemu kao što sam napomenula na početku teksta ? Dajana je bila visoko anksiozna i njena se anksioznost komplikovala paničnim napadima , uglavnom kada bi napolju šetala svoje trogodišnje dete . Suprug je često radio , a Dajana se od rođenja deteta osećala kao roditelj koji je bez podrške u tom braku. Suprug bi odlazio rano , dolazio kući kasno sa posla , a Dajana je brinula o detetu potpuno sama. Anksioznost je postajala sve gora , strahovala je čak i da prošeta dete napolju jer bi ponekad napolju dobijala panične napade ,zujalo joj je u ušima i imala je osećaj gušenja ,a jednom je čak došlo dotle da je od siline straha sela u travu u neki obližnji kanal pored puta i dete je sa njom bilo u tom kanalu , srećom bili su bezbedni u travi tog plitkog kanala . Kada bi dobijala te velike napade anksioznosti sve češće bi zvala supruga u pomoć te je on tad izlazio sa posla da je vodi u hitnu pomoć gde bi joj obično davali neki anksiolitik . Anksiozna simptomatologija sve češće se pojavljivala i uveče pa nije mogla sama da okupa dete te bi zvala supruga da dođe sa posla jer se ne oseća dobro . Svakako da je ova anksioznost kod supruga izazivala osećaj krivice što nije sa njom pa bi on sve češće uveče ranije dolazio kući . Dakle , jasno je da je anksioznost u ovom slučaju imala funkciju u porodičnom sistemu , a to je da se distancirani suprug koji se previše posvetio poslu od kada se dete rodilo ponovo priključi u ulogu supružnika i roditelja . Ne zaboravimo da kada je majka anksiozna , dete strepi takođe jer oseća i vidi strepnju majke tako da i ono može izrastati kao anksiozno dete i sutra postati anksiozni odrasli ali o tome u nekom od narednih tekstova. U njihovom slučaju , anksioznost se našla i u bračnoj terapiji na mom psihoterapijskom kauču . Imali smo puno uspeha. Više o bračnoj terapji možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/15/zasto-bracna-terapija-uci-da-ljubav-nije-dovoljna-za-bracnu-srecu/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/ i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/.Nadam se da sam u ovom tekstu objasnila kompleksnost anksioznosti . Ona zahvata misli , telo ali i porodični sistem tako da je psihoterapija dužna da uključi sve ove tri oblasti kako bi došlo do smanjivanja ili još bolje do potpunog nestajanja simptoma.

Anksioznost zahvata i misli ali i telo . Psihoterapija anksioznosti koncentriše se na misli , na telo ali i na funkciju anksioznosti koju ona ima u porodičnom ili bračnom sistemu .

VEŽBA 1

Jedna mala vežba može vam pomoći kada osetite veliki nalet anksioznosti. Recite gde se nalazite , nabrojte tri predmeta oko sebe , nabrojte tri dela tela i nabrojte tri mirisa koja osećate . Ukoliko imate problema sa anksioznošću i ukoliko ona ometa vaš život , vidimo se na psihoterapiji .

VEŽBA 2

Zadužite svog bliskog prijatelja da vam bude podrška kada anksioznost postane neizdrživa. Objasniću na mom primeru kako vam prijatelj može biti podrška u naletu anksioznih misli. Imam kumu koju obožavam. Kada ona dobije nalet neizdrživih anksioznih misli koje su usmerene uglavnom na to da će njen posao propasti i da će ona postati prosjak , pozove me. Tada joj objasnim da su to misli koje su anksiozne i da to nije istina . Objasnim joj da taj posao postoji već 50. godina , da se ona jako trudi oko posla i da ne vidim nikakvu naznaku propasti na putu (što i mislim). Ona zatraži da joj par puta ponovim kako su to misli koje su čisto anksiozne i neistinite i to joj jako pomaže . Zamolite i vi prijatelja da vam pojasni kako su vaše misli anksiozne i da opasnost nije na vidiku .Imajte dogovor sa njim da ga pozovete kad god osetite nalet jako strepećih misli.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

TRAUMATSKO VEZIVANJE I PSIHOTERAPIJA

Traumatsko vezivanje je psihološki odgovor na zlostavljanje . On podrazumeva da zlostavljana osoba razvije nezdravu vezu prema svom sopstvenom zlostavljaču.

Sećam je se jako dobro . Kao juče da je bilo . Sećam se i njenih suza u kojima je na svakoj psihoterapijskoj seansi grcala . Pola godine, bez preskoka, svaki put. Ni antidepresivi nisu odagnavali tugu. Sećam se i kako je ponekada teško disala zbog anksioznosti. Jer anksioznost je takva, čini da ponekada ne možete da udahnete dobro. Sećam se i kako bi ponekad dobila panični napad i bez obzira na to što je bila na terapiji anksioliticima pa smo primenjivali metode telesne psihoterapije i vežbale disanje dok se ne smiri. Sećam se tih nežnih očiju, ljupkog pogleda željnog razumevanja i podrške, dobronamerne duše i tog vapaja za pomoć. Volela ga je iako on to nije zaslužio. Volela ga je iako ju je nazivao raznim pogrdnim imenima skoro svakoga dana. Volela ga je iako mu je bila za sve kriva i nedovoljno dobra. Volela ga je iako ju je varao i ponižavao godinama. Ponekad bi ipak prema njoj bio izrazito dobar i nežan danima i to ju je čvrsto držalo u ovom odnosu čije sam lance snažno želela da pokidam. Golim rukama. Ponekad bi me pitala : “Ivana, da li sam ja luda jer ga volim iako me ti osnažuješ da ga ostavim ? Ivana, da li sam luda što mi teško ide da ga napustim i pored ovoga što mi on radi ? Ukoliko si dobar psihoterapeut ti ćeš mi reći da sam luda i nećeš me štedeti.” Večiti prekorivi i prezrivi ljubopitljivi pogledi koji se pitaju samo jedno – zašto ga pobogu ne ostavi, bili su svuda u njenom okruženju što je samo pojačavalo već preovladavajući osećaj krivice i anksiozne osećaje gušenja svakog jutra. Evo, daću im odgovor na to pitanje zašto ga nije ostavila, barem ne tako brzo kako društvo očekuje.

Osoba koja doživljava zlostavljanje može razviti saosećanje, naklonost, simpatiju, osećanje zaljubljenosti ili ljubavi prema nasilnoj osobi.

Traumatsko vezivanje je psihološki odgovor na zlostavljanje . On podrazumeva da zlostavljana osoba razvije nezdravu vezu prema svom sopstvenom zlostavljaču. Osoba koja doživljava zlostavljanje može razviti saosećanje, naklonost, simpatiju, osećanje zaljubljenosti ili ljubavi prema nasilnoj osobi. To postaje pojačano ponavljanim ciklusima zlostavljanja, nakon čega sledi osećanje kajanja, periodi ispunjeni romantikom i nečim što snažno podseća na ljubav i tako u krug. Ovakvo traumatsko vezivanje ne razvijaju svi koji su u nekoj vrsti nasilne ili toksične veze. Štokholmski sindrom je jedna vrsta traumatskog vezivanja mada se ovaj izraz koristi za žene koje su žrtve otmice, torture ili trgovine ljudima i razvijaju slična osećanja prema svom otmičaru i zlostavljaču . Međutim, slična dinamika može se pojaviti i u drugim nasilnim vezama. Traumatska vezivanja su rezultat zapravo nezdravog stila povezivanja koji je postojao u pojedinaca i pre nego što su stupili u nasilnu vezu sa nekim. Mi ljudi još kao bebe predodređeni smo da se vežemo za objekte nege, da bismo preživeli. Beba ne može preživeti bez nekoga ko je neguje i ljudsko biće je zavisno od drugih lica mnogo duže nego drugi sisari. Takođe i odrasli ljudi se vezuju za druge ljude koji im pružaju podršku ili utehu. Kada je neko ko je zlostavljač, istovremeno i izvor podrške i utehe, može se razviti traumatsko vezivanje. Zlostavljana osoba na primer, može se obratiti za utehu onoj osobi koja ju je povredila i ta osoba može pružiti utehu. Na primer, jutros ju je partner vređao i ošamario, ona je plakala, a on se zatim sažalio, izvinjavao se i ona je prihvatila utehu i pomirenje što joj je prijalo da bi zatim sve bilo u redu ….da bi se naravno nakon nekoliko dana ovaj ciklus ponovio…i može se ponavljati zauvek. Tako je i kod dece . Deca se oslanjaju na svog roditelja da bi zadovoljila emocionalne potrebe za ljubavlju i podrškom. Ukoliko je roditelj povremeno nasilan, dete povezuje ljubav sa zlostavljanjem. Verujući da je ova povezanost normalna, dete možda neće moći videti nasilnog roditelja kao “lošeg”. Dete sebe počinje kriviti za zlostavljanje verujući da je ono krivo ili loše jer je to jedini način da pokuša razumeti šta mu se dešava. To omogućava roditelju da nastavi biti “dobar ” i ” bogolik ” u detetovim očima, a sve to jača njihovu povezanost iako je to povezivanje nastalo kroz rano traumatsko iskustvo, čega dete nije svesno. Ne treba puno razmišljati pa da shvatimo da su deca koja su bila traumatski vezana za svoje roditelje u detinjstvu, sklonija da se kasnije nađu u traumatskim vezama sa partnerima u odraslom dobu….mada, ni to nije pravilo.

Traumatska vezivanja su rezultat zapravo nezdravog stila povezivanja koji je postojao u pojedinaca i pre nego što su stupili u nasilnu vezu sa nekim.

Zašto ljudi samo ne odu iz takvih veza ? Pitaju se ljubopitljivi pogledi , šapuću komšije iza leđa, ogovaraju kolege ili oni koji na bilo koji način znaju šta se dešava. Zbog toga što je ciklus nasilja specifičan . Vaš partner ili partnerka- vređa vas i šamara pa ga posle grize savest . Ili nju grize savest, svejedno mi je. Onda dolazi izvinjavanje, tešenje, kajanje pa i romantika . To se stalno ponavlja, a te romantične faze daju zlostavljanoj osobi nadu da će ipak dobiti zagrljaj, ljubav i negu . Zlostavljana osoba kao da veruje da je patnja neka cena koju mora platiti da bi dobila utehu, negu, dobrotu, poljubac…i tako u krug . Čak i kad se osnaži da ode, u psihoterapiji na primer, zlostavljana osoba može imati i dalje osećaj povezanosti sa zlostavljačem, osećaj privrženosti ili ljubavi prema zlostavljaču . Ovo je najčešći razlog zašto se ljudi vraćaju u toksične i nasilne veze nakon prekida veoma često.

Deca koja su bila traumatski vezana za svoje roditelje u detinjstvu, sklonija su da se kasnije nađu u traumatskim vezama sa partnerima u odraslom dobu.

Sećam je se jako dobro. Kao juče da je bilo. Sećam se i njenih suza u kojima je na svakoj psihoterapijskoj seansi grcala . Pola godine, bez preskoka, svaki put. Ni antidepresivi nisu odagnavali tugu . Sećam se i kako je ponekada teško disala zbog anksioznosti . Volela ga je iako on to nije zaslužio. Volela ga je iako ju je nazivao raznim pogrdnim imenima skoro svakoga dana. Sećam se i onih njenih fiks ideja da mu se vrati i naših metoda koje smo zvale ” ponovno osvešćivanje “. To bi bilo u momentima kada snažno želi da mu se vrati pa joj ja čitam moje psihoterapijske zapise sa njenih prvih deset seansi u kojima mi detaljno opisuje njegov životinjski tretman prema njoj. To bi je održavalo da istraje u odluci da mu se ne vrati. Sećam se i priče o njenoj majci koja bi je često tukla, vređala i nipodaštavala samo zato što je bila loše volje. Sutra , kada bi je prošla loša faza , grlila bi je i vodila na sladoled, a ona se radovala što je majka opet voli i što više nije kriva u majčinim očima. Majka je patila od graničnog poremećaja ličnosti i sa njom je odrastanje bilo pakleno.

Više o poremećajima ličnosti možete čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/19/granicna-organizacija-licnosti/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/ ili ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/.

Juče me je posetila da bi se dogovorile oko objave teksta. Tad smo se prisetile koliko smo radile na tome da uvidimo koliko je zapravo verovala da su ljubav i nasilje nešto povezano još od detinjstva. Koliko je to uverenje samo pogrešno i koliko ga nedužno dete usvaja jer mora sebi da objasni zašto je danas tučeno i vređano, a sutra opet voljeno od roditelja. Voljeno nečim što samo podseća na ljubav. Danas je ona dobro. Nasmejana , istih onih ranjivih očiju punih čežnje za podrškom i prihvatanjem .Udata je za čoveka koji je zaista obožava i neguje . Imala je da vam poruči samo jedno i zamolila me da dodam u tekst . Da vas zamolim da hvalite i grlite svoju decu svakog dana podjednako jer mi ljudi smo osetljiva stvorenja i možemo se povezati kroz ljubav ali možemo se povezati i kroz traumu. Ovo povezivanje kroz traumu u odraslom dobu , možemo podosta sprečiti time kakvi smo roditelji svojoj deci .

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

ZAŠTO BRAČNA TERAPIJA UČI DA LJUBAV NIJE DOVOLJNA ZA BRAČNU SREĆU ?

Jedan od osnovnih postulata bračne ili partnerske psihoterapije jeste da ljubav nije dovoljna za zdravu vezu ili brak.

Marko i Dijana su se zabavljali osam meseci .Oboje su bili zreli i odgovorni ljudi sa ozbiljnim poslovima. Oboje su imali iza sebe svoj kofer neodgovarajućih , čudnih ili jednostavno propalih veza . Ovaj put je bilo drugačije – verovali su oboje. Hvalili su se prijateljima i familiji koliko su srećni , viđali su se svakog dana nakon posla , vodili duboke razgovore , bili intimni i jednostavno ludo zaljubljeni . Osećali su da jedno drugo nadopunjuju . “Ja sam pored nje to što želim da budem” , tvrdio je on kao što je i ona tvrdila da se pored njega oseća po prvi put “u skladu sa sobom”. Verovali su oboje da po prvi put iskreno vole. Tako ludo zaljubljeni , venčali su se nakon 11 meseci zabavljanja. Zapravo , čovek zaboravlja da je istom silinom bio zaljubljen ili voleo i ranije . Sećanja o osećanjima od ranije vremenom dosta blede. Čovek svaki put kada se snažno zaljubi ili nekoga zavoli ,veruje uglavnom da nikada ranije nije nikoga voleo tako snažno. Čovek je biće koje se može zaljubiti ili voleti više puta u životu , mada postoje i neki izuzeci . Zašto je to tako? Zašto je čovek iznova i iznova uveren da je sada zaljubljen ili da voli iskreno po prvi put iako to najčešće nije u skladu sa realnošću ?

Požuda u zaljubljenosti je uzrokovana povećanim stvaranjem testosterona ili estrogena u prisustvu osobe u koju smo zaljubljeni, snažna privlačnost koju osećamo je uzrokovana povećanim količinama dopamina, norepinefrina i serotonina , a osećaj snažne privrženosti i povezanosti određena je povećanim stvaranjem oksitocina ili vazopresina, u zavisnosti kog smo pola.

Poneka reč biohemiji zaljubljenosti i ljubavi .

Zaljubljeni ne možemo biti ukoliko se naše telo ne preplavi raznim supstancama koje se proizvode u našem organizmu . Požuda u zaljubljenosti je uzrokovana povećanim stvaranjem testosterona ili estrogena u prisustvu osobe u koju smo zaljubljeni, snažna privlačnost koju osećamo je uzrokovana povećanim količinama dopamina, norepinefrina i serotonina , a osećaj snažne privrženosti i povezanosti određena je povećanim stvaranjem oksitocina ili vazopresina, u zavisnosti kog smo pola. Zapravo , sve ove supstance se pojačano stvaraju prilikom konzumiranja nekih psihoaktivnih supstanci takođe. Nema osećaja zaljubljenosti bez ovakve snažne hemije u nama samima , a čovek je pod uticajem pojačane količine ovakvih hemijskih supstanci prilično nekritičan i preplavljen osećanjima topline , privrženosti sve do opsednutosti osobom u koju je zaljubljen. Ako hoćete drugim rečima, u zaljubljenosti smo kao drogirani, a drogiran čovek je sve drugo osim razuman. Osećanje ljubavi takođe sa sobom nosi biohemijske promene u nama, malo mirnije ali ih nosi …naglašavam , čisto da se ne bi smatralo da ne pravim razliku između ljubavi i zaljubljenosti. Upravo ova biohemijska podloga zaljubljenosti i ljubavi jeste uzrok toga zašto neki ljudi snažno pate nakon raskida. Kao psihoterapeutu obraćali su mi se ljudi u snažnoj patnji nakon raskida koja je bila praćena čak i fizičkim simptomima poput : nedostatka apetita, gubljenja kilaže, nesanice , povraćanja ili praćena emocijama : snažne žudnje za bivšim partnerom, bezvoljnošću , emocijama tuge i snažne patnje za koju su ovi ljudi mislili da ne mogu da izdrže. Ljudi često imaju osećaj da bi pomirenje sa bivšim partnerom odagnalo sve ove fizičke i emocionalne simptome čak iako taj partner uopšte nije dobar za njih. Sve ovo snažno podseća na krizu , apstinencijalni sindrom , žudnju našeg uma i tela da se ponovo preplavi istim onim biohemijskim supstancama koje se proizvode u prisustvu partnera u koga smo zaljubljeni ili koga volimo. Svaki put kada smo preplavljeni ovim biohemijskim proizvodima našeg tela (možda po drugi , treći ili peti put u životu ) , osećanja su toliko snažna da verujemo da nikad ranije nije bilo tako . Takođe, sećanja na ranija osećanja u njihovom punom intenzitetu ipak i blede pa svaki put mislimo da smo se zaljubili ili da volimo jače nego ikada ranije.

Istina je da se većina parova koji zatraže bračnu – partnersku terapiju, voli.

Da se vratimo Marku i Dijani sa početka naše priče. Nakon svega tri godine braka , sedeli su na mom psihoterapijskom kauču zarad bračne – partnerske terapije. Kako je to moguće kad su se voleli, pitate se? Istina je da se većina parova koji zatraže bračnu – partnersku terapiju, voli. Ne dolaze oni zbog nedostatka ljubav, a neki su još uvek i zaljubljeni. Marko se žalio da ga Dijana često ne razume i ne tretira dobro , Dijana je bila u svađi sa Markovom majkom koja ju jednostavno nije prihvatala , a nisu imali ni mnogo zajedničkog u smislu hobija i interesovanja pa je Marko vozio motocikle sa društvom, a Dijana se bavila uređenjem kuće i smatrala je da je Marko često odsutan, distanciran i nezainteresovan za uređenje porodičnog gnezda. Bili su u razdoru i polako postajali samci u tom braku iako su se voleli. Više o distanci u braku možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/06/udaljenost-u-braku/. Razlike u njihovim načinima razmišljanja, interesovanjima, odnosima prema porodicama iz kojih potiču i mnoge druge razlike izlazile su na videlo iako su sa početka bili zaljubljeni, iako su se voleli . Zaljubljenost je sjajna i ljubav je sjajna . Ali zaljubljenost niti ljubav nije dovoljna. Idealizujemo i zaljubljenost i ljubav. Vidimo ih kao lek za mnoge ako ne i sve naše životne probleme. Filmovi, bajke i istorija zaljubljenost i ljubav slave kao konačni cilj života, konačno rešenje za svu našu bol i borbu. A budući da idealizujemo ljubav, precenjujemo je. Kao rezultat toga, naši odnosi plaćaju cenu. Kada verujemo da je “sve što trebamo ljubav”, verovatno je da ćemo zanemariti da nam u odnosu sa partnerom trebaju i mnoge druge vrednosti. Uostalom, ako ljubav rešava sve, zašto se onda mučiti sa svim ostalim problemima i aktivnostima u životu? Onda bi bilo sasvim dovoljno za uspešan život jednog čoveka da se zaljubi i zavoli .

Zaljubljenost je sjajna i ljubav je sjajna . Ali zaljubljenost niti ljubav nije dovoljna za bračnu sreću. Istina je da se većina parova koji zatraže bračnu – partnersku terapiju, voli ali ljubav nije dovoljna da njihov brak bude i zdrav.

Kada verujemo da zaljubljenost ili ljubav nije dovoljna , onda razumemo da zdrave veze zahtevaju više od čistih emocija ili uzvišenih strasti. Uspeh naših odnosa zavisi od dubljih i važnijih vrednosti. Samo zato što ste se zaljubili u nekoga ne znači nužno da je on dobar partner s kojim ćete biti srećni dugoročno. Ljubav je emocionalni proces. Kompatibilnost je logičan proces. Moguće je zaljubiti se u nekoga ko je nekompatibilan sa nama. Nekoga ko se ne ponaša dobro prema nama, zbog koga se osećamo lošije u vezi sa sobom, ko ne poštuje nas isto kao mi njega ili ko ima tako nefunkcionalan život koji preti da će nas urušiti ukoliko budemo sa tom osobom. Moguće je zaljubiti se u nekoga ko ima drugačije ambicije ili životne ciljeve koji su kontradiktorni našim. Moguće je zaljubiti se u nekoga ko je potpuni promašaj za nas i našu sreću. Zvuči paradoksalno ali je istinito. Kad pomislim na sve katastrofalne veze koje sam videla ili o kojima su mi ljudi slali poruke, u mnoge od njih se ušlo na temelju emocija—osetili su tu „iskru“ i tako su jednostavno zaronili u zajednički život ili brak. Kada tražite partnera, morate koristiti ne samo svoje srce, već i um. Da, svi želimo pronaći nekoga od koga nam srce zatreperi ali takođe moramo proceniti vrednosti osobe : kako se ponaša prema sebi, kako se ponaša prema nama , kako se ponaša prema onima koji su joj bliski, kakav je njen odnos prema obavezama i odgovornostima, kakve su njene ambicije , interesovanja i stav prema životu uopšteno. Ako se zaljubiš u nekoga ko je nespojiv sa tobom… loše ćeš se provesti. Zaljubljenost ni ljubav ne rešavaju probleme u vezi.

Jedan od najstarijih saveta je da biste vi i vaš partner trebali biti jedno drugom poput dobrog prijatelja prvenstveno.




Šta je onda važno za opstanak braka ili veze ako ljubav nije dovoljna? Prijateljstvo je važno. Jedan od najstarijih saveta je da biste vi i vaš partner trebali biti jedno drugom poput dobrog prijatelja prvenstveno. To znači provoditi vreme sa svojim partnerom koliko i sa najboljim prijateljem . Razumeti ga i podržavati kao i najboljeg prijatelja. Povremeno tolerisati i negativna raspoloženja i negativna ponašanja kao što to činimo za najboljeg prijatelja. To ne znači naravno da ne možemo imati najboljeg prijatelja i van veze ili braka. Komunicirajte često sa partnerom. Komunikacija je takođe važna. Parovi koji komuniciraju jasno i često , iskreno i sa poštovanjem , pokazuju tendenciju da budu uspešniji i dugotrajniji. Budite dobar slušalac. Deo dobre komunikacije je biti dobar slušalac i odvojiti vreme da shvatite šta vaš partner želi i šta mu je potrebno od vas. Pokazivanje zahvalnosti je važno. Dajte do znanja svom partneru da ste zahvalni što ga imate u svom životu. Pokažite zahvalnost kada npr. pravi obrok za porodicu , pomaže oko kuće, odlazi u nabavku ili pomaže deci oko učenja. To će učiniti da se vaš partner oseća vrednovano. Ne zaboravite odvojiti vreme za vas dvoje kao par jer se zajedničko vreme za negovanje vaših rituala kao para može lako izgubiti u moru poslovnih i roditeljskih obaveza . Rituali su jako male ali važne stvari kao što je zajedničko ispijanje kafe pre posla ili odlazak u šetnju nedeljom uveče. Dobar bračni terapeut će se potruditi da uvodi rituale u vaš brak ukoliko su oni nestali . Neće prevideti njihovu važnost za vaše zbližavanje. Planirajte takođe i vaše samostalno vreme . U bračnoj psihoterapiji , naglašava se važnost postojanja “ja ” vremena i ” mi ” vremena za funkcionalnost para. Previše ” ja ” vremena vodi u distancu , a previše ” mi ” vremena vodi u osećaj da gubite sebe samoga u vezi. Imajte razumevanja za to da se ne možete složiti baš u svemu i da je u redu da se po nekim pitanjima i ne slažete- tolerišite tu različitost i ne dižite preveliku dramu oko povremenih neslaganja. Intima je u braku takođe važna i često kao bračni terapeut ispitujem da li je intima u braku zamrla. Pazite da se u vaš brak ne uvuku : stalno kritikovanje, prezir, osećaj da ste stalno u odbrani jedno od drugoga ili od međusobnih zahteva i da se među vama ne formira velika udaljenost i distanca. Bračni terapeut i istraživač John Gottman, dr. sc. otkrio je da su : kritika, prezir, obrambeni stav i distanca ozbiljna pretnja braku. Što se par više bavi tim destruktivnim aktivnostima, veća je verovatnoća da će se razvesti. Naučite i oprostiti . Povremeno partneri učine nešto što nas povredi ili uznemiri ali ako to nije veoma učestalo , sasvim je u redu da opraštamo. Imajte na umu da su loši i nezdravi brakovi veoma neotporni na preljubu ili neversvo . Preljubu ili neverstvo kao fenomen braka konstantno izučavam i susrećem u partnerskoj terapiji. Više o preljubi ili neverstvu možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/. Na kraju krajeva , za partnersku ili bračnu terapiju nikada nije niti suviše rano niti suviše kasno. Bračna ili partnerska terapija prikazala mi je mnoge parove . Od onih koji imaju mala i početna neslaganja do brakova koji su bili u visokom konfliktu ili pred razvodom. Često je bračna terapija davala uspeh i rezultat ali neću vam sakriti da postoje i oni brakovi gde popravke i nade jednostavno nema. Brak ili veza dakle zahteva konstantan rad na tom malom sistemu koji ste vas dvoje stvorili. Ljubav je predivna , ljubav je neophodna ali ona nije dovoljna.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

										Leave a comment				

ZAŠTO JE NARCIS U VEZI SA EMPATOM?

Sa poštovanjem psihoterapijsko savetovalište Sinđić

Narcisoidna i empatična osoba su plodno tlo za razvijanje toksične veze. Narcisoidni i empatični ljudi su veoma često u vezama ili brakovima. Empata ima puno razumevanja , saosećanja i u stanju je da dugo oprašta sve negativno što narcis uradi. Sa druge strane narcisoidna osoba traži baš ovakvog partnera jer voli da bude obožavan i razumevan do beskonačnosti. Narcis takođe želi da mu bude neograničeno praštano. Narcise privlače ljudi od kojih će imati najveću korist. Često to znači da jure i ciljaju upravo na empate. Empate su prava suprotnost narcisima. Dok ljudi s narcisoidnim poremećajem ličnosti nemaju ili imaju nedovoljno razvijenu empatiju, empate su vrlo osetljive i lako suosećavaju sa emocijama drugih ljudi kao što lako izlaze u susret njihovim potrebama. Narcis je upravo pun potreba . Empatična osoba je vrlo privlačna narcisoidima, jer u njoj vide nekoga ko će na nesebičan način ispuniti svaku njihovu potrebu. Dakle , sam izbor narcisoidne osobe još sa početka je veoma obojen nekim interesom.

Narcisoidna i empatična osoba su plodno tlo za razvijanje toksične veze. Narcisoidni i empatični ljudi su veoma često u vezama ili brakovima.




Narcisi vide u empatama : osobu koja može dati ljubav, požrtvovanost, osobu koja će biti beskrajno odana , koja ima kapacitet voleti i slušati. Osobu kojom će moći upravljati. Empate bivaju privučene narcisima, jer se u periodu udvaranja i osvajanja radi o lažnom ja. Narcisi predstavljaju lažno ja, gde se razmeću šarmom , osvajanjem i davanjem …..Kada empata prestane da se ponaša na način kako to narcis očekuje , narcisoidna osoba postaje hladna i kažnjavajuća. Onakva kakva u svojoj suštini i jeste. Čak i ako je postojalo prvobitno oduševljenje empatom ono ne traje jer su narcisi puni prezira i većinu ljudi vide kao manje vredne od sebe sebe. Kad počnu uočavati partnerove nedostatke, više ih ne idealizuju i počnu ih kriviti što nisu savršeni. Konstantno kinjenje i okrivljavanje je ono što empata počinje u jednom momentu doživljavati u vezi sa narcisoidnom osobom. Međutim , empatična osoba veoma često veruje da može poraviti ljude , da može sebe više dati i da može svojom ljubavlju promeniti narcisoidnog partnera . Često odlučuje da menja svoje ponašanje kako bi udovoljila zahtevima narcisoidne osobe , nadajući se da će kinjenje i okrivljavanje nestati te da će se onaj prvobitni šarm i obasipanje ljubavlju sa početka veze vratiti . To se naravno neće desiti ili će se dešavati samo povremeno , sasvim dovoljno da empatična osoba poveruje da narcis ima kapacitet za ljubav. Istina je da nema .

Ono što narcisi vide u empatama je osobu koja može dati ljubav, požrtvovanost, osobu koja će biti beskrajno odana , koja ima kapacitet voleti i slušati. Osobu kojom će moći upravljati.

Empatičnim ljudima je teško poverovati da neko jednostavno nema empatiju (ili je ima jako slabo razvijenu ). Teško im je poverovati u to jer polaze od sebe i iz svoje dobre i saosećajne realnosti. Znate onaj čuveni izraz ” ako sam ja dobar , verujem da su svi ljudi dobri i da ljudi funkcionišu tako kako funkcionišem i ja sam . ” Istina je ipak mnogo drugačija. Postoji u ljudima kapacitet za dobro i loše . Zavisi šta više hranimo , dobro ili loše u sebi samima. Postoje ljudi koji pretežno nisu dobri ,a postoje i ljudi koji su jednostavno zli .Isto tako postoje i jako dobri ljudi. Mnogim empatama je teško poverovati da ne mogu izlečiti drugu osobu svojom ljubavlju. Iz te neverice često kreću u ponašanje -samo da dam još malo više i sve će se promeniti na bolje. Često se to – samo da dam još malo više , pretvara u gubitak energije, iscrpljenost i gubitak sampoštovanja . Narcis vešto manipuliše empatom dajući empati povremeno nadu i mrvice ljubavi. Kao kad “zeki mašete šargarepom ispred nosa i povremeno mu date zalogaj .” Povremeno su darežljivi , puni komplimenata i nežnih izjava pa i ponašanja , dovoljno da navedu empatu da poveruje da ako se ponaša na ispravan način , vratiće se ta osoba puna ljubavi koju su nekada poznavali ili u čijem obličju se ponekad ponovo predstave. Poput vuka koji dlaku menja ali ćud nikada- kako kaže stara narodna poslovica.

Narcise privlače ljudi od kojih će imati najveću korist. Često to znači da jure i ciljaju upravo na empate.

Ovakav odnos toplo – hladno u vezi ili braku može stvoriti traumatsku vezu između žrtve i zlostavljača, gde se empata može osećati da je gotovo nemoguće napustiti vezu, bez obzira na to koliko ta veza njemu samome štete nanosi. Toplo -hladno odnosi su inače veoma adiktivni odnosi iz kojih se teško izlazi .U početku može biti veoma teško uopšte shvatiti činjenicu da ste u vezi sa narcisoidnom osobom. Ipak , onaj osećaj u stomaku koji vam konstantno govori da nešto nije u redu ali ne znate tačno šta, to je sasvim dovoljan znak upozorenja da nešto nije u redu . Vaše telo se buni protiv iscrpljivanja zarad drugoga i protiv nebrige o sebi i značajno je zastati i oslušnuti ga pa preispitati tu vezu. Važno je da razumemo da su granice u odnosu važne. Granice koliko se dajemo . Vaše “da ” , ispunjavanju prevelikih potreba partneru da ne biste bili ostavljeni , može često biti nevoljno ” da ” . ” Da ” koje je ustvari ” ne ” , koje niste izrekli ,a želeli biste . Važno je da naučimo da kažemo ne , kako bi sprečili mogućnost da budemo u nekom odnosu iskorišćeni . ” Ne ” je zdravo izgovarati i ” ne ” je savim dovoljna granica. Ovo ne znači da empata mora postati osoba hladnog srca da bi bio u zdravim odnosima .Važno je naučiti prepoznati da ne moraju svi biti u našim životima. Naići ćemo na ljude za koje shvatamo da nisu zdravi za nas i moramo naučiti da ih pustimo. Ukoliko ste u toksičnoj vezi ili braku , sasvim je u redu potražiti stručnu pomoć. Kao psihoterapeut u svojoj psihoterapijskoj praksi radila sam sa mnogim ljudima koji su se izbavili iz veza ili brakova sa narcisoidnim osobama ili osobama sa karakteristikama psihopate . Ukoliko ste i vi u takvoj vezi ili braku , možda je utešno znati da niste sami . Šaljem vam puno podrške i brinite o sebi.

Više o narcisoidnom poremećaju ličnosti i o tome kako funkcionišu u međuljudskim odnosima možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/11/tvoj-narcisoidni-otac-koji-nikad-nije-u-psihoterapiji-ali-zato-ti-jesi/ ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2021/10/22/ugadanje-narcisu/ ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/ i ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

TVOJ NARCISOIDNI OTAC KOJI NIKAD NIJE U PSIHOTERAPIJI ALI ZATO TI JESI

Narcisoidni očevi gotovo nikad nisu u psihoterapiji . Ne uključuju se u proces jer je obično njihovo mišljenje o njima samima da su uvek u pravu ,a da drugi ne valjaju. “Sindrom oca cara ” . Tako neki nazivaju ponašanje ovakvih očeva. Sve kao da je već rečeno u te tri reči . Istina je da većinom oni koji dolaze na psihoterapiju jesu supruge ili već odrasla deca svojih narcisoidnih roditelja ,a ne narcisoidne osobe lično . Najveće posledice života sa narcisoidnim roditeljima uglavnom snose najbliži u vidu : stalne strepnje , visoke anksioznosti sve do paničnih napada, osećaja nedovoljne vrednosti , oštećenog samopoštovanja i samopouzdanja , osećaja neke neodređene krivice. Krivica se ovde uglavnom svodi na duboko osećanje da sam kriv zato što nisam dovoljno dobar . Kako je samo lepo jedan klijent ovo osećanje opisao: ” Stalno u sebi samome strepim da ću biti razotkriven i raskrinkan . Kad bolje razmislim, Ivana , ja nemam za šta da budem razotkriven. ” Istina je da nam osećaj krivice treba kao osećanje jer ukazuje na to da imamo savest za razliku od psihopatije u kojoj savesi nema ili ona može postojati u rudimentima -nekakvim začecima , poput drveta koje je izraslo kao nešto zakržljalo, malo i nedovoljno u odnosu na ono što je za taj rod očekivano.

Više o psihopatiji možete pročitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/ .

Istina je da većinom oni koji dolaze na psihoterapiju nisu narcisoidne osobe lično nego to jesu supruge ili već odrasla deca svojih narcisoidnih roditelja .

Osećaj preterane krivice koja je nerealna nije dobro nositi u sebi samome jer u osnovi depresije jeste upravo preteran osećaj krivice ,onda kada mu tu nije mesto . Taj osećaj krivice , trebao bi da bude na pravom mestu u pravo vreme. Tada se može reći da nas savest opominje da ne činimo loše postupke ili da ispravimo grešku . Dobro je da budemo ljudi savesti. Međutim, kada je osećaj krivice preteran , na pogrešnom mestu i u pogrešno vreme tada se može reći da je osećaj krivice hipertrofisan . Deca narcističnih očeva kao i narcisoidnih majki osećaju se često gotovo uvek krivima za nešto . Zbog toga što su odrastali prečesto okrivljavani i gotovo nikad hvaljeni. Jeste li se ikada zapitali je li vaš otac narcisoidan? Mnogi se klijenti pitaju ima li njihov otac neki problem ili je ipak greška u njima samima ? To je uglavnom večita dilema dece narcisoidnih roditelja.

Više o narcisoidnim majkama možete čitati ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/

Deca narcističnih očeva kao i narcisoidnih majki osećaju se često gotovo uvek krivima za nešto .

Karakteristike za identifikaciju narcisoidnog oca koje vam mogu biti od pomoći u dilemi da li je vaš otac narcisoidan ili ne:

1.Tvoj otac je bio harizmatičan i popularan u društvu ? Otac narcisoid je jako dobar u veštini da ga drugi ljudi zavole . Kad kažem drugi ljudi , mislim na one van porodice . Narcisoidna osoba nije razvila adekvatan nivo ljudske empatije- sposobnosti suosećavanja u osećanja drugih ljudi . Ipak naučila je jako dobro oponašati ponašanja koja su vrednovana i koja upotrebljavaju na način da ih ljudi zavole. Narcisoidan otac je vrlo svestan kakav utisak na druge ostavlja. Budno pazi da se prikaže dobar u svemu ,a posebno u tome kako ima savršen život i savršenu porodicu. Uglavnom je to naravno “ispaljivanje ćoraka ” u javnosti jer samo oni koji žive unutar te porodice znaju koliko je stanje daleko od savršenog.

2. Tvoj otac je bio izrazito nepopustljiv. Narcisi osećaju potrebu da kontrolišu svoju okolinu i ljude u njoj. Za tatu narcisa to je jedini mogući način postojanja. Ukoliko ste rasli pored narcisoidnog oca , on je verovatno pokušavao kontrolisati : vaše aktivnosti , sa kim se družite , sa kim ste u romantičnoj vezi i kako se vaš partner ponaša ,šta ćete upisati od škole , vaš karijerni put pa čak i kako se oblačite i kakav imidž gradite. U detinjstvu je teško razlikovati normalnu roditeljsku brigu od žestoke kontrole ali žrtve narcisoidnih roditelja i kao odrasli ljudi ovo često jako teško razlikuju.

3.Tvoj otac je bio ljubomoran ili takmičarski nastrojen u odnosu na tebe?Veoma često su narcisoidni roditelji ljubomorni na svoju decu. Nije normalno da se roditelj oseća ugroženo od svoje dece nego upravo suprotno .Zdravo je biti ponosan na postignuća svog deteta. Narcisoidni otac može porediti svoja postignuća sa vašima u smislu stalnog ” nabijanja na nos da je bolji od vas”. Čak se može takmičiti sa sinom u tome ko je lepši i zgodniji .

4. Tvoj otac je voleo da manipuliše ljudima u smislu da je voleo da ljudi zavise od njega na bilo koji način ? Narcis voli da je potreban ljudima , posebno onima koji njemu lično nisu zauzvrat prekopotrebni jer tada oseća moć i kontrolu. Kako je moj klijent ovu stavku lepo opisao : ” kontrolisao je majku tako što ju je ubedio da su njene prijateljice sve same nemoralne žene i da ne želi da one ulaze u kuću niti da se ona sa njima druži. Izolovao ju je da bi bila sama i da bi zavisila emocionalno samo od njega . Imali smo tri stana u Srbiji , od toga jedan u Beogradu gde sam mogao da gradim sjajnu IT karijeru. Zamolio sam ga sa 24 godine da mi ustupi stan dok ne podignem kredit za sopstveni te da se preselim u Beograd gde mi se nudio sjajan posao za početak. On mi je govorio da je sve to on stvorio sa svojih deset prstiju i da idem u ono što sam stvorio sa svojih deset . Sve je radio da mi onemogući da se odselim i osamostalim ,a u kući je stalno svima nabacivao da smo ” pod njegovim krovom” gde vladaju njegova pravila. Osećao sam se bedno i nesposobno.

5.Tvoj otac nije bio preterano zainteresovan za tvoje potrebe ?Narcisoidni očevi obično nisu preterano zainteresovani za potrebe ili želje svoje dece. Fokusirani su na svoje potrebe. Jako će se truditi da u javnosti deluju kao savršeni tata , ali neće ispuniti prirodnu potrebu za ljubavlju, priznanjem , pohvalom , podrškom i osnaživanjem koju dete ima.

6. Tvom ocu je nedostajalo empatije ? Narcisima je teško, ako ne i nemoguće, razumeti ili brinuti o emocijama drugih ljudi. Ipak , traže da drugi brinu o njihovim osećanjima ili potrebama. Klijentkinja je to opisala na sjajan način : ” Ja i majka smo taj dan pale u krevet zbog gripa. Meni je bilo baš loše . Veruj mi Ivana da tri dana nije pitao da li nam nešto treba i kako smo. Osećala sam se kao nepostojeće biće . Kada je on bio bolestan , besneo bi ako napravimo i najmanji propust u brizi o njemu . ”

7. Tvoj otac je bio osetljiv na kritiku ? Čak i manje kritike će pogoditi narcisoidnog roditelja. Ponekad će se čak i nevini komentari shvatiti kao uvreda, čak i ako nisu bili zamišljeni kao takvi. Kada se suoči sa sopstvenom greškom, narcis će prebaciti krivicu na druge ljude, naljutiće se , postaće obramben i često jako besan , odmah će se fokusirati ​​na greške drugih ljudi, recimo na vaše greške ili će postati emocionalno nedostupan i povučen. Nije ni čudo što se deca narcističnih očeva kao i narcisoidnih majki osećaju gotovo uvek krivima za nešto .

8.Tvoj otac je izričito zahtevao da dobro izgledaš i da se pristojno ponašaš u prisustvu njegovih prijatelja ? Za narcisoidnog oca, njegova deca su statusni simbol koji ukazuje na njihov uspjeh i status u životu. Deca su kao neki trofeji . Kako je to klijent u psihoterapiji opisao : “Živeo sam uz stalno osećanje da ne smem nikako da osramotim ćaleta. Ponekad bi se osećao kao neki rasan konj , nateran u društvo i izložen za prikazivanje . Kada sam ipak počeo da se bunim i pravim neke mladalačke ispade , rizikovao sam svaki put njegov bes , agresiju ili osvetu . Od te sile pritiska da nešto ne pogrešim da ne bih osramotio ćaleta sam stradao . Nisam više to mogao da podnesem jer to nisam bio ja. Umesto mene ,tu je bio taj rasni konj koji mora da živi po pravilima uspeha da bi se aplaudiralo njegovom vlasniku (mislio je na oca). Onda sam iz protesta poneki put namerno bežao sa časa , došao kući kasno , ofarbao se u zeleno. Tad bi me danima nazivao luzerom, nitkovom ,brukom i sramotom. Nikada me nije pitao nešto u smislu-sine, šta se dešava sa tobom? Muči li te nešto pa se tako ponašaš? Bilo je bitno samo postignuće i slika koju ostavljam u javnosti. To kako se osećam , to je bilo neprepoznato i potpuno nebitno. ”

9.Tvoj otac je bio egocentričan ? Narcisoidni roditelji su fokusirani na svoju dobrobit koja uvek stoji na pijedestalu . Dobrobit oca , važnija je od dobrobiti svih drugih u porodici. Klijent u psihoterapiji opisuje :”Kada njemu nije bilo dobro ili po volji , celoj porodici nije bilo dobro. Tako smo funkcionisali, kao da svi igramo oko njega na prstima , trudeći se da on bude zadovoljan i zbrinut. Ustvari, svi osim njega bili smo žestoko zanemareni i večito uplašeni njegovih kritika ili izliva besa. ”

10. Tvoj otac je bio u javnosti jedna osoba , a privatno sasvim druga ?Živeći s narcisom, jasno uviđate da imaju dve vrlo različite osobnosti koje menjaju javno i privatno. Kao da oblače drugu ličnost kada su u javnosti ,a samo vi znate kako vam je teško u porodici sa njim . Klijent u psihoterapiji opisuje : ” Vikao bi na mene nazivajući me gubitnikom , a kada bi mu zazvonio telefon u sred tog okrivljavanja javio bi se i kao da je neko stisnuo prekidač u njemu. Bio bi najpristojniji i najuljudniji čovek ovoga sveta. Kada bi spustio slučalicu nastavljao bi sa besnim uvredama . Nije ni čudo što sam se plašio da rodbini kažem šta mi se dešava iako sam žudeo da mi neko pomogne. Zbog ove dve ličnosti u njemu samome , javnoj i privatnoj i ja i mama smo znali da bi nam teško ko poverovao kako ustvari živimo sa njim. Zato nikome to nismo ni pričali. Živeli smo u svojoj gorkoj tajni. ”

11.Tvoj otac je bio često odsutan ? Narcisoidni očevi su više zabrinuti za sebe nego za svoju decu pa su često odsutni. Kako to klijent opisuje : ” Kada bi se majka bunila zbog toga što je veoma malo kod kuće te da joj je teško da sama bude autoritet za nas troje dece u pubertetu on bi krivio nju ili nas za svoju odsutnost. Njoj bi govorio da je nesposobna da bude roditelj ,a nama da smo kreteni , nesposobni , neuračunljivi i slično . Govorio je da smo sami krivi ,svi komplet jer ne umemo da sami sebe organizujemo i da se ponašamo normalno kao on . Bili smo svi krivi i svi komplet nenormalni kao porodica, osim njega naravno. Kao da on nije bio deo nas uopšte. Ustvari , time je sebi kupovao izlaznu kartu kako bi mogao da provodi vreme van kuće u onome u čemu uživa, radio je šta je hteo , ne baveći se ni nama ni majkom. Nismo ga zanimali i to je jedina istina. ”

12.Tvoj otac je imao česte ispade besa? Narcisi mogu iznenada i žestoko preći iz stanja normalnosti u stanje dubokog besa bez posebne provokacije. Klijent opisuje :”On je bio neko ko ispaljuje iz oružja bes bez upozorenja. Iznenada. Zato sam nekako naučio da hodam kao po ljuskama jajeta, da ne bih probudio taj bes . To je porodica u kome svi hodamo kao po minskom polju da ne bismo izazvali njegov bes. Čak i tako pazeći , opet smo izazivali njegov bes. Kao da smo svi razvili neke nevidljive radare kojima smo ispipavali i oprezno pratili kako se on tog dana oseća .Ukoliko bi on bio dobro , bili bismo spokojni barem par sati. Znaš , odrastao sam u strepnji.”

Tvoj otac je imao česte ispade besa? Narcisi mogu iznenada i žestoko preći iz stanja normalnosti u stanje dubokog besa bez posebne provokacije.

S.M dolazio je dve godine na psihoterapiju. Prva rečenica koju je izgovorio bila je : “Ja sam težak luzer. Zbog toga sam postao jako lošeg raspoloženja. ” S.M nije bio luzer niti gubitnik kako je sam sebe doživljavao. Pre svega bio je : disciplinovan , radan , vredan , human , osećajan , obrazovan i na poštovanoj poslovnoj poziciji. To da je luzer , bio je narcisoidni očev glas koji bi mu negde iz podsvesnog , još od ranog detinjstva pa sve do odraslog doba prečesto govorio da je : nedovoljno dobar, kriv , loš , gubitnik i sve što možete zamisliti na tu temu. Roditelje u detinjstvu smatramo bogolikim i verujemo u ono što govore o nama. To što nam često govore se u nama ukoreni i postaje jedan važan deo našeg doživljaja sebe. U psihoterapiji obnovili smo njegovu sliku o sebi iz korena . Mislim da S.M danas ide uzdignute glave i ispravljenih leđa jer smo čak i to vežbali. Njegovo telo kada je došao , zauzimalo je položaj uglavnom pognute glave i pomalo pogurenih leđa. Telo je odslikavalo unutrašnje stanje , zauzimajući takođe položaj nesigurne osobe ili- luzera kako je on to nazivao. Jedino što bih ovom tekstu dodala je jedna molba. Roditelji , molim vas , nađite razloga da hvalite svoju decu jer je pohvala u detinjstvu koren samopoštovanja i slike o sebi.

Više o narcisoidnom poremećaju ličnosti možete čitati i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/10/22/ugadanje-narcisu/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

										Leave a comment				

PRELJUBA ,LJUBAVNICA I PSIHOTERAPIJA

Preljuba je kršenje obećanja da ćete ostati verni romantičnom partneru, bilo da je to obećanje deo bračnog zaveta, privatno izrečenog sporazuma između partnera ili neizgovorene pretpostavke. Sagledala sam u mnogim tekstovima preljubu kao fenomen i bračnu terapiju preljube . Međutim sada ću sagledati preljubu iz ugla ljubavnice ili ljubavnika. One treće strane koja se gotovo uvek osuđuje od strane društva . Neretko , prevareni partner je ljut na tu treću osobu u ljubavnom trouglu . Na ljubavnicu ili ljubavnika. Istina je ipak da niko vašeg partnera ne nagovara da načini preljubu . On ili ona sama moraju preuzeti odgovornost za stupanje u vanbračnu vezu i za omogućavanje da se ona održava. Ovo je istinita priča o jednoj ljubavnici koja zapravo i nije želela to da postane . Ne zaboravimo da preljubu uvek obeležava tajnost, laž i dvostrukost . Bez ta tri elementa preljuba ne postoji. Preljube su, da se razumemo, česte . Žao mi je što je tako i volela bih da nisam stekla takav zaključak radeći svakodnevno sa neverstvom u braku i proučavajući neverstvo. Zbog toga što mnogi ne žele da veruju da je preljuba u braku česta širom sveta , ova tema nailazi i na osudu i na neodobravanje, a ja ću se njome i dalje , uprkos tome baviti i teorijski i praktično . Zbog toga što bi voleli da verujemo da je brak uvek sigurna luka , do kraja života u kojoj smo napokon spokojni , tema preljube nam se često čini neprihvatljiva. Postoje naravno divni brakovi ali i veliki broj onih koji su duboko potrešeni neverstvom.

Preljuba je kršenje obećanja da ćete ostati verni romantičnom partneru, bilo da je to obećanje deo bračnog zaveta, privatno izrečenog sporazuma između partnera ili neizgovorene pretpostavke.

Dina (nije njeno pravo ime ) i ja smo koleginice. Dina je odličan psihoterapeut . Znala sam da je u vezi sa nekim čovekom već dugo. Nismo puno pričale o tome . Poznajem je od njene 16-te i znam da je jedna od onih žena koja se nikada ne bi viđala sa oženjenim čovekom. To je oštro osuđivala . Ipak , Dina je jedan dan sedela očajna na mom psihoterapijskom kauču iako smo koleginice. Bilo ju je sramota da se obrati nekom drugom kolegi koga manje poznaje. Dina je u vezu sa ovim čovekom ušla dve godine nakon svog razvoda . Obzirom da je iz braka izašla sa tonom osećaja krivice jer je suprug koga je obožavala tvrdio da se od nje razvodi jer je previše kontrolišuća i preljubomorna . Dina je želela da uvaži ovakva razumevanja nje od strane njenog bivšeg muža i želela je da menja svoja eventualna kontrolišuća i ljubomorna ponašanja . Istina je zapravo ležela u tome da se njen bivši suprug zaljubio u drugu ženu pa je kofer krivice za razvod želeo da uruči Dini . Dina ulazi u novu vezu u kojoj pokušava da koriguje svoje ponašanje i biva nekako apsolutno drugačija. Ne pita novog partnera nikada gde je , ne negoduje kada on ima slobodno vreme i …jednostavno biva osoba koja drugome daje potpuno slobodu . Time Dina umanjuje osećaj krivice koji je ponela sa sobom izlazeći iz braka. Već četiri godine je srećna sa novim partnerom koji je takođe razveden i ima dve već velike ćerke sa kojima živi. Zapravo on je samohrani otac . Vole se. Provode dosta vremena zajedno iako se ne viđaju u njegovom stanu jer on sa decom ne upoznaje nove partnerke i Dina je bila srećna jer on ima apsolutnu svoju slobodu izlazaka , slobodnog vremena , a Dina je posvećena njemu i radu sa klijentima. Dina je opasno dobar psihoterapeut , jedan od najboljih koje poznajem ali to ne znači da psihoterapeuti nemaju probleme.

“Ivana, moraš da mi pomogneš da izađem iz ovoga . Pogazila sam sve svoje moralne norme u vezi viđanja sa oženjenim muškarcima . Stidim se. Posle ove četiri godine ja razumem da živim u laži. Čovek je oženjen . Priznao mi je to pre 7 meseci. Tad sam se sledila , nakon tog saznanja jer kao da je bilo prekasno. Već sam ga zavolela . Ne znam šta je sa mnom pa sam ostala u toj vezi . Moram da izađem iz te veze ali ne znam kako. Potpuno sam se uplela. Zavolela sam ga i verovala sam da se ne viđamo kod njega zbog njegovih ćerki . Davala sam mu svu slobodu , a zapravo sam bila naivna . Kakakv sam ja to psihoterapeut ? Kakva sam ja to osoba? Nisam uopšte primetila nikakve naznake da je on oženjen. Sada mi plasira priču o svom lošem, hladnom i distanciranom braku , moli me da ga ne ostavljam i govori o tome kako je sa tom ženom jer je ona nezaposlena pa ne zna gde će sa njom , žao mu je nje , na teretu mu je i što je najgore umesto da izađem iz toga ja još pokušavam da se dokažem …da sam bolja od te žene , da sam vrednija, pametnija i …više se ne prepoznajem. Moram iz toga napolje i želim da razumem kako mi se ovo desilo .” Priča Dina kroz suze i stid.

Preljubu uvek obeležava tajnost, laž i dvostrukost . Bez ta tri elementa preljuba ne postoji.

” Draga, lako je videti da si izmanipulisana. Otvori oči , koliko god da boli. Čovek je manipulator. Lagao te je . Čak govoreći da nije oženjen , organizujući ponašanje čitave tri godine tako da ne primetiš njegov bračni status ….to mi govori o tome da je nekako amputirao svoju suprugu do neke mere u svojoj svesti , vođen nekom podsvesnom željom da te žene zaista nema u njegovom životu. To bi bio kao neki podsvesni sadistički fantazam prema supruzi i kukavičluk. Kukavičluk u smislu : želeo bih da nisam oženjen ali obzirom da u realnosti ne smem da se razvedem ja ću se igrati slobodnog čoveka . Čovek je disocirao , podvojio se u dve ličnosti . Onog slobodnog dasu-samohranog oca i oženjenog koji kod kuće preuzima ulogu supruga. Čovek živi dva života u sebi samome. Šta god da mu je još u podsvesti želim da razumeš odmah i sada da si u ljubavi sa visokointeligentnim manipulatorom . Uzmi taj telefon i blokiraj ga odmah. Nisi dužna da takvom čoveku daješ bilo kakvo objašnjenje. Međutim dužna si da ostaješ verna sebi, svojoj dobrobiti i svom načelu da se ne viđaš sa oženjenim muškarcima. Njega pusti neka se vrati na svoju njivu i neka sam popravlja svoj loš brak . Postoji bračna terapija pa neka se suočava sa svojim brakom umesto da se razlaže u dve ličnosti.” Dina uzima telefon , blokira brojeve, briše njegov kontakt. Znajući Dinu , znala sam da je to bilo odsecanje zauvek.

Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama.

“Kome si se ti Dina uvek dokazivala , želeći da dobiješ priznanje i ljubav ?” Pitala sam. ” Mami. Narcisoidnoj , hladnoj mami. Pa znaš to već. To smo obrađivale beskrajan broj sati na grupnoj psihoterapiji . Nećemo valjda opet o tome ? ” Pita ona. ” Čini mi se da su se podsvesni obrasci dokazivanja majci želeći da od nje dobiješ priznanje i ljubav opet pokrenuli . Počela si da se njemu dokazuješ, da se podsvesno takmičiš sa njegovom suprugom , da pokazuješ da si bolja od nje , da si vrednija , da je možda potrebno da tebe odabere. To je moglo da se nastavi u nedogled . Kao što se u nedogled nastavljalo tvoje dokazivanje majci koja nije umela da ti nikada da priznanje i povezanost. Iako si ti uspešna žena, dobar čovek ali to nije do tebe. To je do njene nesposobnosti da vrednuje svoju decu i do njene nesposobnosti da se emocionalno poveže sa tobom. Suludo je to očekivati od narcisoidne majke. Tako , umesto da prekineš vezu sa njim čim je rekao da je oženjen , ti si podsvesno počela da se dokazuješ njemu …bolje reći nastavila si da se dokazuješ njemu ne bi li te vrednovao, ne bi li te voleo , ne bi li ti dao priznanje i ljubav . Kao da si tu situaciju podsvesno prepoznala kao onu svoju dobro utemeljenu detinju i mladalačku borbu za odobravanjem, priznanjem i ljubavlju majke dok je sestra uvek bila bolja od tebe u očima majke. Recimo da je u tvojoj podsvesti uvek postojao rival , što je tvoja sestra i emocionalno nedostupni tiranin kome se trebalo dokazati i čiju je ljubav i priznanje bilo potrebno osvajati iz dana u dan, što je bila majka . To priznanje majke skoro nikad nije stizalo ili bi stizalo sasvim mlako i retko . Tako je i sada bilo kad bolje pogledaš . Postoji rival , što je njegova supruga i muškarac i to nedostupan čiju je naklonost i priznanje da si ti dovoljno dobra , potrebno osvojiti . Oženjeni muškarci su uvek nedostupni jer su zauzeti . Sve ovo kod tebe je pokrenulo podsvesnu igru , stazu kojom si naučila da plešeš kroz detinjsvo i mladost . Zapravo, naše podsvesno nikad ne spava. U snovima je čak aktivno i zato sanjamo. ” Dugo sam Dini objašnjavala moje razumevanje nje i čitave situacije. Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama. Veze sa udatim ženama i oženjenim muškarcima gotovo uvek postaju u nekom momentu bolne . Zauzete osobe su zauzete , što znači da su emocionalno zapravo nedostupne u pravom smislu emocionalne dostupnosti . Vi se možda viđate povremeno i niko ne osporava da tu postoji osećanja zaljubljenosti ili ljubavi i to obostrane ali … njihov život je dvostruk . Nikada to nemojte zaboraviti . Vi nikada nećete biti prioritet i zato je to veza sa nekim ko je zapravo samo povremeno dostupan. U potpunosti se možemo povezati samo sa slobodnim čovekom i samo onda kada smo i mi sami slobodni .

Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama.

” Sad mi je lakše . Dolaziću neko vremo sredom u 20 h . Da prođemo ponovo neki deo psihoterapije , znaš onaj deo ljubavi prema sebi . To moram izgleda ponavljati s vremena na vreme. Jer mama, ona zaista nije bila sposobna da mi pruži ljubav. Onda umesto da je tražim od kojekakvih nedostupnih i manipulativnih muškaraca, potražiću je ponovo sama od sebe . Nije loše da obnovimo gradivo . ” Nasmeja se Dina. ” Dina, obe znamo da se u vezi može biti samo sa slobodnom osobom. Znam da nisi želela da postaneš ljubavnica i da ti je to nepojmljivo . Obe znamo da se veoma mali broj oženjenih muškaraca razvodi zbog druge žene i obe znamo da mnogi veoma vole svoje ljubavnice. Ne sumnjam da te je voleo. Isto tako obe znamo da mnogi ljubavnicama pričaju priču o tome kako im je brak loš , kako su u njemu nevoljeni , kako im je teško. To može biti i ne mora biti istina. Ipak , svaka zauzeta osoba snosi odgovornost da se suoči sa svojim brakom , da ga ili popravi ili da ga napusti ukoliko je zaista toliko loš . Na kraju krajeva i sama si ponela veliku odgovornost i hrabrost da izađeš iz braka u kome nisi bila voljena . Potpuno sama. Nije te nikakav ljubavnik spašavao. Znam da si pametna žena i da nećeš više pozvati taj broj. Nećeš spašavati nikoga od lošeg braka , to mora on sam . Najbolje za tebe i njega jeste da se on vrati na svoju nivu . “

“Vidimo se u sredu u 20 h. ” Reče Dina . Zagrlismo se na rastanku. Tv gostovanje u kome sam detaljno pričala o neverstvu možete pogledati na linku:https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Više o preljubi, individualnoj i bračnoj psihoterapiji u slučaju preljube možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/, ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/,ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/, ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/, ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/26/ranjeni-don-zuan-i-neverstvo/ ,ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/ i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/02/saznavanje-neverstva-u-trudnoci/

Više o narcisoidnim roditeljima možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

Leave a comment

KLJUČARI LJUBAVI I BRAČNA TERAPIJA

Često je bilo zahteva u psihoterapiji da poradim na odnosu dvoje ljudi koji su se nedavno razišli . Da pokušam da učinim nešto oko njihovog mirenja . Najčešće su pozivi dolazili upravo od muškaraca. Nije mi problem bio da radim partnerske terapije sa partnerima koji su u svađi ili konfliktu . Međutim ovde se često radilo o nečemu drugom iako je zahtev prvobitno zvučao kao potreba za partnerskom ili bračnom terapijom. Radilo se o mnogim ljudima koji ne umeju da puste . Ne umeju da otpuste različite stvari . Teško im je da otpuste sopstvenu vezanost za neki odnos , ne umeju da puste svoj sopstveni psihološki aparat da uđe u proces žalovanja i preboljevanja jer se čini suviše bolno , ne umeju da puste sopstveni scenario o budućnosti te ljubavne veze koji su formirali , ne umeju da puste voljenu osobu da ode. Ukoliko sam u pokušaju da saslušam njihovog bivšeg partnera razumela da ih on više ne voli, zaključivala sam da je potrebno raditi upravo na puštanju nekoga da ode i suočavanju sa procesom žalovanja. Suočavanjem sa time da će nam biti teško jer smo izgubili voljenu osobu ali da ćemo na kraju biti dobro . Predlagala sam tad individualnu psihoterapiju ali nekad bi ta osoba odbijala . Ponekada, njihov je jedini interes od bračne psihoterapije bio da vrate svoju devojku , ženu , momka ili muža i da se ne suočavaju sa bolom raskida ili razvoda , a ne da uvide da se teško prilagođavaju na izmenu okolnosti , na singl status i da se plaše da se upuste u proces žalovanja za partnerom. Umesto toga su tog istog partnera : zvali , molili , plakali, izvinjavali se za učineno i neučinjeno sve do praćenja partnera, opsedanja, špijunjiranja što ih je zapravo činilo samo očajnikom u njenim ili njegovim očima . Sve to nije vodilo do povratka u ljubavni odnos ali ponekad jeste vodilo u izricanje mera zabrane prilaska bivšem partneru od strane sudskih institucija. To je poput situacije kada dete želi po svaku cenu da izbegne nezadovoljstvo ili bilo kakvu bol.

Prilikom raskida ili razvoda , važno je suočavanje sa time da će nam biti teško jer smo izgubili voljenu osobu ali da ćemo na kraju ipak biti dobro. Proces žalovanja služi tome da se oporavimo od gubitka . To je njegova svrha.

” Supruga mi je otišla i jedino što ja želim je da se vrati . Ja ovo neću izdržati . Kako ti se činila u razgovoru ? Ima li nade za nas , molim te reci mi iskreno šta misliš? Raspašću se od bola. Uradiću sve što treba da se vrati . ” Rekao je Marko.

” Bio si prisutan u sesiji koliko i ja . Da li si čuo da je rekla da ona prema tebi nema više osećanja ? Voli te kao prijatelja i to moramo uvažiti . Ona te je Marko ostavila i ja znam da je za tebe to veoma bolno . Međutim , smatram da je za tebe važno da se suočiš sa bolom , gubitkom i preboljevanjem umesto da pokušavaš da vratiš taj odnos kome više nema spasa. ” Odgovorila sam.

” Ja to ne umem . Poludeću . Pomozi mi. Da li je tebe neko tako ostavio ? ” Pitao je u suzama.

” Naravno Marko da jeste .Više puta u životu. Ostavljali su me i ja sam ostavljala. ” Odgovorih.

” Pa kako , kako se ti sa tim nosiš ? Kako si to prevazišla ? ” Marko je i dalje plakao.

” U redu je da plačeš . Suze su oslobađajuće. Učila sam Marko da se suočavam sa bolom. Menjala sam svoje razmišljanje kroz godine , pustila sam proces žalovanja da odradi svoje i na kraju sam uvek bila dobro . Nekad pre ,a nekada kasnije. Znaš , dobro je razumeti da mi ljude ne posedujemo . Ni muža niti ženu. Nismo mi ključari ljubavi . Svi su životi slobodni životi . Oni mogu da ostaju sa nama ali su slobodni i da odu. Ponekad nas neko više ne voli .Ponekada mi više ne volimo nekoga . Iz njima ili nama znanih razloga . To što te neko više ne voli to ne znači ni da si manje lep, niti manje poželjan , niti manje vredan niti manje uspešan i dobar. To samo znači da taj neko više ne uspeva da prema tebi gaji emocije . Ne možemo osećanjima davati veštačko disanje onda kada ih više nema. Mi ne posedujemo nikoga . Za tog nekog ko želi da ode od nas ne bi bilo dobro da ostaje u odnosu sa nama , koga ne voli . Samo zato što je nama teško .To bi onda značilo da je sa nama iz sažaljenja ili na silu . Svako ima pravo da ide tamo gde smatra da voli i da je voljen . Niko nije naše vlasništvo . Ipak to ne znači da mi trebamo prestati voleti sebe zato jer nas neko ne voli više . ” Odgovorih.

Mi ne posedujemo nikoga . Za tog nekog ko želi da ode od nas ne bi bilo dobro da ostaje u odnosu sa nama , koga ne voli .

“Kako da onda tuga prođe što pre ? Pokreni mi hajde taj proces žalovanja pa da to što pre prođe da preživim ako kažeš da mogu . ” Reče Marko i tužno i nestrpljivo.

” Marko , taj proces se već pokrenuo . Zato plačeš , zato ti je teško i zato si do malopre želeo jedino da se supruga vrati . Prva faza procesa žalovanja je upravo to. Neprihvatanje . Nisi prihvatao da ona može da te više ne voli . Vremenom , doći ćemo u fazu prihvatanja i tad će ti biti puno lakše. Znaš, kao što ranjeno tkivo kad se povredimo uđe u prirodni proces zarastanja rane tako i psihološki aparat čoveka ima svoj prirodni proces zarastanja psiholoških rana . Proces tugovanja i žalovanja tome služi . Uložio si životnu energiju u objekat ljubavi-suprugu . Međutim ne samo u nju . Životna energija ima puno grana pa je tako usmerena i na tvoj posao , na tvog sina , na tvoj hobi ali i na suprugu . Za sve te objekte , aktivnosti i ljude tvoja je životna energija prikopčana i tu se ulaže . Ta njena grana , koja je bila na neki način prikopčana za suprugu , odjednom ostaje bez objekta ulaganja. Bez objekta ljubavi . Ostaje da lebdi i zato si tako zbunjen i zato tako boli . Boli ulog životne energije koji ti se sada čini uzaludan, boli što su ti se srušile želje i planovi sa suprugom , boli što je životna energija u vidu ljubavi ostala bez objekta ulaganja. Međutim vremenom ta ljubav , ta sila , ta životna energija povlačiće se lagano ka tebi samome . Nazad , tamo odakle je potekla . Boleće sve manje vremenom i na kraju … na kraju ćeš biti spreman da ulažeš tu ljubav , tu energiju u neki novi objekat ljubavi . Tako otprilike izgleda taj proces žalova ako bih mogla da ti to plastično predstavim. ” Bićeš na kraju dobro.

Niko nije naše vlasništvo, neke ljude moramo pustiti da odu iz našeg života jer nas više ne vole .Ipak to ne znači da mi trebamo prestati voleti sebe zato jer nas neko ne voli više .

” Da li i druge ljude ovoliko boli napuštanje ? ” Pitao je znatiželjno kao da mu je lakše da odgovor bude potvrdan.

” Kako koga . To zavisi od mnogo faktora . Neko se vezuje kao ti , preokupirano i vrednuje neki ljubavni odnos više nego samog sebe. Više o stilovima vezivanja za druge možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/17/podsvesno-i-ljubavni-odnosi/. Neko ima visok strah od napuštanja jer je imao bolna iskustva napuštanja u detinjstvu ili mladosti . Neko ostvaruje previše simbiotske odnose sa drugima , neko je kozavistan . Sve to može učiniti proces žalovanja neprihvatljivijim , bolnijim ali smatram da je za svakoga bolan . Za svakoga na svoj način. Važno je da dopustiš sebi da osetiš tugu , a ne da se od nje braniš pokušavajući da vratimo ženu koja više ne želi nazad . Tuga je ljudsko osećanje. Kao i radost i sreća .Imamo je u svom repertoaru emocija i zato je osetimo .Zapravo , čovek koji ne oseti tugu , onda mu nešto fali u repertoaru osećanja . Tuga je zdrav odgovor na ovu situaciju u kojoj si se našao i služi tome da odboluješ i da budeš bolje . “

Kroz godinu i 7 meseci , Marko je u potpunosti preboleo bivšu suprugu i danas pričamo o sasvim drugim temama. Marko je i dalje produktivan mlad čovek . Morao je da nauči da otpusti ljubav koja odlazi . Naučio je .

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

Leave a comment

PRIČA O RANOJ TRAUMI

Postoje pitanja koja me ljudi često pitaju . Da li su deca koja rastu u disfunkcionalnoj porodici zdrave ličnosti u odraslom dobu ? Da li su deca odrasla bez roditelja zdrave ličnosti u odraslom dobu ? Istina je negde na pola puta. Ovo je priča o snazi čoveka . Mi terapeuti snagu zovemo rezilijentnost. Dakle , sve zavisi od toga koliko svojih snaga ili rezilijenci, mlado biće koje odrasta u neadekvatnim uslovima uspe da upre, iskoristi i upotrebi kako bi stasalo i kako bi se snašlo u životu. Nekada život, stavljajući nas u teške uslove zapravo nas stavi u situaciju da je jedino što nam preostaje- da probamo biti jaki. Pa kako ko prođe .

Zdrava porodica svakako da jeste najpodsticajne okruženje za rast i razvoj .

Zdrava porodica svakako da jeste najpodsticajne okruženje za rast i razvoj . Tako bar kažu knjige. Ipak , ne bih rekla da je zdravih porodica dominantan procenat. Čak iako vam na oko izgledaju idealno, mnoge porodice imaju strogo razvijen sistem čuvanja tajni i fasadu sreće za spoljni svet . Ono što je unutar sistema poznato je samo njima i često terapeutima. Takođe , istina je još apsurdnija. Poznajem mnoge ličnosti sa veoma problematičnim ponašanjem i problematičnim životima iz veoma zdravih porodica. Takođe, ne daje život svakome baš sve. Šta ako je neko bačen na ovaj svet i ostavljen ? Šta ako porodice uopšte i nema? Ovde dolazimo do priče o snagama ličnosti i to- aktiviranim još od ranog detinjstva. Jer tako je moralo. Nije bilo izbora. Bori se ili se slomi . Ne postoji tu između.

Postoje pitanja koja me ljudi često pitaju . “Da li su deca koja rastu u disfunkcionalnoj porodici zdrave ličnosti u odraslom dobu ? ” i ” Da li su deca odrasla bez roditelja zdrave ličnosti u odraslom dobu ? ” Istina je negde na pola puta.

Tijana je danas uspešna žena . Sa ovih prostora ali živi u Kanadi . Direktor velike firme, srećno udata i majka dvoje školske dece. Dolazila bi kad god je ovde da pričamo o njenom roditeljstvu. Bila je predivna i posvećena majka ali uplašena majka. Vraćale smo se često u njeno detinjsvo. Tu je ležalo poreklo tog straha od roditeljstva. ” Znaš, majka jednostavno nije bila sposobna da me othrani i zato me je ostavila u sirotištu. Otac je nepoznat ali baka mi je pričala kako u to vreme kada je majka bila trudna …kako je bilo sramota biti trudan sa nepoznatim muškarcem. Majka je ipak želela da zadrži trudnoću ali je niko nije podržao pa ni baka .Tako je majka bila primorana da me ostavi u jednoj ustanovi za usvajanje. ” Šta misliš , kako se majka osećala tada u vreme trudnoće boreći se sa takvim zahtevom da te rodi i ostavi ? Jesi li je pitala nekada ? ” Pitala sam. ” Bila je jako uplašena, prestravljena sve vreme jer termin za abortus je propustila namerno i shvatala je da ona nema gde sa mnom nakon porođaja. Bila je potpuno van sebe. Pričala mi je o tome. ” Objašnjava Tijana. ” Znaš Tijana kada je trudnica pod stresom i beba je pod stresom .Nema tu druge. Mama i beba dele isto telo. Kada je puno kortizola i drugih hormona stresa , oni u nekom procentu dolaze do bebe. Hajde da kažemo da pretpostavljam da je majka bila pod stresom ali i ti kao beba u njenom stomaku. Čega se sećaš iz svoje dečje dobi ? ” Dugo smo obrađivale razna sećanja od kojih su neka bila bleda . Čovek se perioda do druge- treće godine slabo ili uopšte ne seća i teško može reći da li je bio pod stresom , da li je strepeo , da li je bio istraumiran . Međutim ukoliko je dete doživljavalo čestu strepnju , neizvesnost , zanemarenost -doživljaj strepnje ostaje ipak zapamćen kao neodređeni ali strepeći doživljaj , negde pohranjen u mozgu sada već odraslog čoveka. Prvi ozbiljniji strah kod dece javlja se u periodu od 6. do 8. meseca i važan je za kasniji psihološki razvoj ličnosti. Oko druge godine, strah od separacije od figura koje o detetu brinu je na vrhuncu.  Hoću da kažem da je dete vrlo rano sposobno da doživi strahove.

Ukoliko je dete doživljavalo čestu strepnju , neizvesnost , zanemarenost -doživljaj strepnje ostaje ipak zapamćen kao neodređeni ali strepeći doživljaj , negde pohranjen u mozgu sada već odraslog čoveka.

” Sećam se da sam u toj ustanovi za decu bez roditelja često bila usamljena i tužna. Tamo negde oko četvrte , mogu da se setim da sam silno želela da se vaspitačica sa mnom igra. Ipak vaspitačica je bilo malo , a nas dece puno . Bile su one dobre ali nisam mogla da se povežem sa ni jednom preterano jer je svaki dan dolazila druga vaspitačica . Jesam Ivana, strepela sam . Sećam se. Strepela sam hoće li mama doći u posetu jer nije dolazila redovno. Strepela sam vrlo rano , nekako neobjašnjivo. Mislim da se taj strah može nazvati- šta će biti sa mnom? Da li će mama doći? Da li će me vaspitačice voleti ? Da li će me neko od starije dece zadirkivati jer to su često radili. Izrugivali bi mi se ako mama ne dođe u posetu . Strepela sam i oko 13-te kada su me uzeli hranitelji. Mislila sam da im smetam iako su bili divni . Nisam više strepela po završetku srednje škole. Raspustima u srednjoj sam radila. Otkrila sam još tada koliko volim da zaradim svoju kintu. Slagala sam neke gajbe, brala maline i svašta radila. Posle srednje krenula sam da radim odmah . Jedva sam čekala da imam svoj dinar . Svašta sam radila. Od konobarisanja , preprodaje garderobe do čuvanja neke stare bake . Radila sam po tri posla i plaćala kiriju za mali stančić. Živela sam skromno tada ali sam se borila . Majka se vremenom propila pa nisam kod nje htela da se vratim. Živi i danas sa nekim alkoholičarem zajedno . Tako sam vremenom stigla u Kanadu , jako mlada da bih čuvala stare osobe. Naporan je to bio posao ali sam se istovremeno doškolovala i evo danas rukovodim sa 5000 ljudi . Sve sam ja to postigla ali strepim da nisam dovoljno dobar roditelj. Muž me hvali . Kaže da sam sjajna majka ali taj osećaj u meni da ja nisam dovoljno dobar roditelj me izjeda i nekad ne mogu da spavam. Taj strah, ta strepnja, pojavila se kada sam se porodila prvi put .Ustvari kad sam držala svoje prvo dete . Nije me napustio do danas .” Sećala se Tijana.

Povezane životne situacije mogu biti okidač za neka davna osećanja , pohranjena u nama dok smo još bili sitna i nemoćna deca .

“Tijana, mislim da si ponovo počela strepeti kad si postala majka jer je to bio okidač za tvoju ranu dečju traumu . U smislu -plašim se i strepim da ću oštetiti svoju bebu kao što je mene moja majka . Plašim se da će me život na neki način onemogućiti da brinem za bebu i da neću moći izneti roditeljstvo . Plašim se roditeljsva jer ja nisam imala od koga ni da naučim kako biti roditelj . Mogla sam da naučim kako ne biti roditelj . Uostalom, plašim se jer sad razumem koliko je neadekvatno ostaviti ovako malo, bespomoćno stvorenje u nekoj ustanovi. Možda se sada i sećam koliko sam strepela kao beba, kao dete ….Šta misliš , pripada li ti to što govorim ?” Pitala sam. Tijana briznu u plač. “Pripada mi sve od toga što si rekla, samo ne umem to da objasnim tako kao ti .Bila sam baš to dete koje stalno strepi .Baš tako kako si me opisala i moja me je beba zapravo bila podsetila na sebe samu i ja sebe na svoju majku jer za drugu i ne znam . Kao da ne želim da se moja prošlost ponovi. ” Pričala je Tijana kroz suze.

Mnoga deca su odrasla bez roditelja ili uz nefunkcionalne roditelje . To nikako ne znači da neće izrasti u čestite, uspešne , dobre i hrabre ljude . Sve zavisi koliko je dete uoptrebilo svojih snaga i kapaciteta da bi se izborilo za svoje mesto pod suncem.

“Verujem. Čudno je koliko povezane životne situacije mogu biti okidač za neka daaavna osećanja , pohranjena u nama dok smo još bili sitni i nemoćni . Ipak , nema potrebe da strepiš . Da li vidiš koliki si ti borac? Da li razumeš koliko si snaga iz petnih žila pokretala da bi danas bila tu gde jesi ? Da li shvataš da si opstala na putevima na kojima ne bi istrajali ni mnogi ljudi koji su živeli uz oca i majku ? Da li razumeš da si sposobnost za negu i brigu o nemoćnima naučila brinući za starije ljude . To su neke veštine posredno povezane sa materinstvom .Posredno si učila da budeš negovatelj nemoćnima kroz te poslove. Rekla bih da je to bila kao neka nadkompenzacija za to što ti nedostaju iskustva majke koja brine o tebi . Nedostaju u sećanjima kao izvor učenja o tome – kakav bi roditelj trebao bar okvirno da bude . Takođe imaš sećanja o tome kako vaspitačice brinu o deci bez roditelja. To takođe upotrebljavaš , brinući o svojoj deci . Nisi ti uopšte neuka u smislu nege nemoćnih pa i nege sopstvene dece i zato nemoj strepeti.” Tijana obrisa suze. Pogleda me odvažno pa reče : “Nisam imala izbora Ivana . Mogla sam da se propijem , da počnem da lutam i da kradem. Veruj mi to mi nije bilo ni na kraj pameti . Gledala sam kao mlada često filmove o nekim junacima i onda….želela sam da ličim na njih . Sanjala sam često svoju kuću umesto sirotišta , umesto hranitelja . Radila sam govoreći sebi da ću i ja imati svoje gnezdo jednom. Moj čitav život vođen je željom o svojoj kući i porodici . Često sam imala žuljeve na rukama i vrtelo mi se u glavi od ranog ustajanja i teških poslova ali nisam odustala. Sve to što sam želela danas imam .” Pričala je odvažno .”Znam i ja sam na tebe ponosna. Nema potrebe da strepiš više. Sve opasnosti su prošle . Strepeća situacija za tebe kao malu bebu u sirotištu – u smislu strepnje da majka neće doći , svaka strepeća situacija za malu Tijanu i za Tijanu kao devojku je prošla . Sada si na bezbednom i deca su ti na bezbednom. Tvoja deca su u rukama majke borca i smatram da ćeš im biti dobar primer kroz život . Opusti se, diši malo i oseti da je prošlo .” Tijana se udobno zavalila na moj psihoterapijski kauč i osmeh joj se pojavio na licu . Primetih da je vrlo opuštena, možda po prvi put. ” Prošlo je Ivana. Prvi put mogu da kažem -hvala bogu da je sve to prošlo . Ne strepim više. Hvala ti ” . Dogovorismo se za sledeći susret . Ja i to dete borac pred kojim sam samo mogla da se duboko naklonim jer ne – nisam ni upola hrabra niti vešta kao to divno biće ispred mene. Mnoga deca su odrasla bez roditelja ili uz nefunkcionalne roditelje . To nikako ne znači da neće izrasti u čestite, uspešne , dobre i hrabre ljude . Sve zavisi koliko je dete uoptrebilo svojih snaga i kapaciteta da bi se izborilo za svoje mesto pod suncem. Neko je povukao toliko snage iz petnih žila da je pretekao i decu koja su rasla uz harmonične roditelje . Jer ne da život svakome sve i ponekad je jedini izbor viđen kao – bori se ili se slomi . Ne postoji tu između.

Više o poremećajima roditeljstva možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

GRANIČNA ORGANIZACIJA LIČNOSTI

Granični poremećaj ličnosti karakteriše sveprisutan obrazac nestabilnosti u regulaciji afekta, kontroli impulsa, nestabilnost funkcionisanja ovih osoba u međuljudskim odnosima i nestabilnost slike o sebi. U ponašanju prisutne su teškoće u regulaciji emocija , impulsivnost, ponekad agresija, ponovljeno samopovređivanje i hronične suicidalne tendencije. U ovih osoba česta je i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i brza vožnja kao i hronični osećaj praznine u sebi samome. Granični poremećaj ličnosti možemo opisati i rečenicom ” bolje bilo kakva organizacija ličnosti nego nikakva ” .

Granični poremećaj ličnosti možemo opisati i rečenicom ” bolje bilo kakva organizacija ličnosti nego nikakva ” .

Postoji 9 kriterijuma na osnovu kojih psihijatar određuje postojanje graničnog poremećaja ličnosti , a da biste vi ili neko vama blizak posumnjali da patite od graničnog poremećaja ličnosti te potražili pomoć , dovoljno je da ispunjavate 5 tački u smislu da su ovakva ponašanja kod vas ili nekog vama bliskog uporno prisutna u ponašanju.

1.Intenzivan i iznenadan bes , poteškoće kontrole besa (npr .česta ispoljavanja besa, ljutnje i ponavljanje učestvovanja u tuči ).

2. Hroničan osećaj praznine.

3.Nestabilnost u raspoloženju .

4.Prolazne paranoične ideje kada je osoba pod stresom ili osećaj da je osoba disocirana. (Disocijacija, ili osećanje da niste povezani sa samim sobom).

5 .Upadljiva i uporna nestabilna slika o sebi ili osećaj sebe.

6. Ponavljajuće samoubilačko ponašanje, pretnje samoubistvom ili samopovređivanje.

7.Impulsivnost u najmanje dve oblasti koje su potencijalno štetne, a koje ne uključuju samoubistvo ili samopovređivanje (npr. prebrza vožnja, zloupotreba alkohola, lekova , droga ).

8.Besni napori da se izbegne stvarno ili zamišljeno napuštanje .Osobe sa graničnom organizacijom ličnosti teško podnose da budu napuštene od osoba koje smatraju bliskim.

9. Obrazac uspostavljanja nestabilnih i intenzivnih međuljudskih odnosa. U ovim odnosima smenjuju se dve krajnosti . Idealizacija i devalvacija nekoga. (U smislu provešćemo danas 24 sata zajedno i tada te obožavam , a sutra već se ne javljam i ne značiš mi ništa. Sutra već o tebi ne mislim dobro . Potom te opet idealizujem pa te odbacujem i tako u krug).

Granični poremećaj ličnosti karakteriše sveprisutan obrazac nestabilnosti u regulaciji afekta, kontroli impulsa, nestabilnost funkcionisanja ovih osoba u međuljudskim odnosima i nestabilnost slike o sebi.

Kako je to biti graničan opisaću kroz primer psihoterapije. Milena (ime je izmenjeno ) došla je sa svojim nalazom procene ličnosti i već dijagnostikovanim graničnim poremećajem ličnosti .”Kako se osećaš Milena ? ” Pitala sam na jednoj od sesija . ” Prazno . Sve je unutar mene često prazno. Malo kokaina sa vremena na vreme mi u tome pomogne ili alkohola . I ova sesija je prazna. I ti si prazna i dosadna osoba ponekad, reče Milena besno . ” ” Zašto onda dolaziš kod ovako praznog i dosadnog terapeuta ? Ja te ne teram na to .” Odgovorih. ” Zato što si ponekad i sjajna , neobična , opuštena i tada te obožavam. Međutim povremeno se sve to isprazni i mislim da si baš k….. od terapeuta . Danas je tako.” Odgovara ona. ” Primećuješ li da me povremeno idealizuješ , a povremeno potpuno devalviraš? ” Pitala sam. ” Da ali ne želim to , to je jednostavno tako . Svi drugi ljudi su čas sjajni ,a čas su jako dosadni.” Razumem te, odgovorih . ” Znam i da je to razlog zašto ponekad ne dođeš na sesiju .Tad sam ti jako prazna .Međutim , smatram da nisam prazna .Ta praznina je tvoj doživljaj. Ipak si danas uspela da se izboriš i da dođeš i to je pohvalno ” Rekoh joj. ” Da, došla sam i vozila sam brzo kao ludak . Ne znam kako ne nastradam. ” Reče ona. ” Mislim da bi za tebe bilo dobro da naučiš da bolje vodiš računa o sebi .Niko neće biti tu da te stalno spašava od sebe same. To moraš ti sama. ” Odgovorih joj.

U ponašanju osobe sa graničnim poremećajem ličnosti prisutne su teškoće u regulaciji emocija , impulsivnost, ponekad agresija, ponovljeno samopovređivanje i hronične suicidalne tendencije. U ovih osoba česta je i zloupotreba psihoaktivnih supstanci i brza vožnja kao i hronični osećaj praznine u sebi samome.

” Sećaš se onog Gorana što sam živela sa njim tri meseca? Ponovo sam poželela da ga pozovem. Nije mi više tako dosadan i prazan kad ga se malo prisetim . Šta ti o tome misliš? ” Pitala je tražeći podršku. ” Mislim da bi bilo dobro da puno više naučimo o tome kako ljudi funkcioniču generalno i šta očekuju od drugih ukoliko su stabilni. Smatram da je on prema tebi bio dobar i podržavajući . Međutim u periodu kada ti je postao dosadan i prazan , tačnije kada si ti bila prazna pa si to na njega projektovala, nisi mu se javila četiri meseca. Pre toga si ga u naletu besa izbacila iz stana nenadano jer te je nervirao ,a ni sama ne znaš zašto te je nervirao. Zapravo smatram da si se osećala ljuto , prazno i dosadno te da si sve to pripisala njegovom prisustvu u stanu .To su bila zapravo tvoja osećanja. Smatram da bi on zaslužio izvinjenje, poziv na razgovor te da njemu samome treba prepustiti odluku da li želi da se vrati nakon svega što ste prošli. Znaš , ljudi Milena ,oni očekuju da ih uvažimo za njihov trud ,a ne da budu odsečeni nenadano iz našeg života onda kada ih mi jednostavno proglasimo dosadnima i praznima ili nepotrebnima. ” Odgovorila sam.

Hroničan osećaj praznine je ono što uporno prati osobe sa graničnim poremećajem ličnosti.

” Sad se ustvari jako plašim da me je zauvek napustio. Ako me je zauvek napustio ja ću se raspasti u paramparčad. Tako se osećam. ” Rekla je. ” To su ciklusi draga Milena koji se odvijaju u tvom osećajnom životu. Ciklusi od obožavanja nekoga drugoga, onda krajnje devalvacije tog nekog kao da više nije ni najmanje vredan sve do odbacivanja pa do velikog straha od napuštanja. To bi trebalo da stavimo pod kontrolu bar u smislu da to prepoznaješ i da ne odbacuješ nekoga kao praznog i dosadnog ako on to nije. To su tvoja osećanja praznine i dosade i to ne pripada tvom partneru niti meni iako svoja osećanja smeštaš u nas – druge ljude . Nećeš se raspasti ukoliko se on ne vrati , bićeš dobro ali slažem se da zaslužuje izvinjenje i objašnjenje. ” Odgovorila sam. ” Hvala ti na savetu .Sad si evo opet super važna za mene odjednom. Zato što mi pomažeš da sebe razumem. Može li i on doći sledeći put sa mnom ukoliko pristane da mu ti ovo malo pojasniš jer plašim se da ja neću uspeti ? ” Pitala je . “Naravno da može. ” Rekoh.

Ponašanje osobe sa graničnim poremećajem ličnosti možemo opisati kao ponašanje u stilu ” Mrzim te ali me ne ostavljaj. ”

Nadam se da sam primerom ove sesije uspela da opišem zašto ponašanje osobe sa graničnim poremećajem ličnosti možemo opisati kao ponašanje koje se često odvija po obrascu -mrzim te ali me ne ostavljaj. Njima je podjednako teško unutar sebe samih , a partnerstvo sa osobama koje pate od graničnog poremećaja ličnosti može predstavljati nešto veoma naporno za održati , kako od njih samih tako i za njihovog partnera.

Više o drugim poremećajima ličnosti možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/10/22/ugadanje-narcisu/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/ ,a i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment