DECA DRUGOG REDA

Mnogi adolescenti i mnogi odrasli ljudi imali su iskustva odbacivanja ili zanemarivanja od strane jednog ili oba roditelja u detinjstvu ili u pubertetu.

Oko dve hiljade psihoterapijskih seansi kasnije usudjujem se da napišem ovakav tekst. Psihoterapeut ne bi smeo da osuđuje . Međutim , poraslo se i sazrelo i u toj ulozi pa razumem da neke teme ne mogu da prođu bez prizvuka osude. Mnogi adolescenti i mnogi odrasli ljudi prošli su kroz moje psihoterapijsko savetovalište, a imali su iskustva odbacivanja ili zanemarivanja od strane jednog ili oba roditelja u detinjstvu ili u pubertetu. Ovakvo odbacivanje nastalo je uglavnom kada bi jedan od roditelja nakon razvoda potpuno ili relativno zaboravio na svoje dete iz prvog braka onda kada bi ostvario novo partnerstvo ili dobio dete u novom partnerstvu. Tada bi roditelj naglo počeo da zaboravlja da je roditelj . Naglo bi počeo da stavlja svoju novu ljubav na mesto ispred deteta ili bi dete iz novog braka počeo da stavlja ispred deteta iz prvog braka . Tako bi decu počeo da deli na “decu prvog i drugog reda.” Kako bi to roditelj radio? Iskustva mojih klijenata su različita. Podeliću neka za koje sam dobila dozvolu:

Roditeljsko dbacivanje nastaje je često kada bi jedan od roditelja nakon razvoda potpuno ili relativno zaboravio na svoje dete iz prvog braka onda kada bi ostvario novo partnerstvo ili dobio dete u novom partnerstvu.

-Moji su se razveli sa mojih 13. godina. Otac bi me nakon toga redovno “ispaljivao “. Ne bi dolazio kada sam ga sa 16. godina čekao u dogovoreno vreme na dogovorenom mestu da bismo proveli zajedno dan. Čekao sam ga i po dva sata, pravdajući ga u međuvremenu da sigurno kasni sa razlogom, da bih na kraju slomljen shvatio da on neće doći. Jednom sam sa svojih 17. godina nakon ovakvog očevog tretmana kada sam se vratio kući legao ispod stola kao malo dete plačući i tu sam ostao do kraja dana. Da je tada majka zvala hitnu pomoć verovatno bih istog dana završio u mentalnoj bolnici. Mislio sam da ja nisam dovoljno dobar sin dok mi vi Ivana niste objasnili da je otac imao problem sa sobom .

-Majka je jednostavno otišla sa drugim čovekom kada sam ja imala 7. godina. Taj čovek je valjda imao problem da ona povede i mene pa sam ostala sa ocem. Dobila je u novom braku moju polu sestru ali majka me nikad nije zvala da da je posetim u kući tog čoveka u kojoj je živela . On valjda nije želeo da kročim na njegovo imanje, a ja sam želela da uspostavim odnos i sa njim i sa svojom polu sestrom. Ceo život rastem u nekom ubeđenju da sam ja neadekvatna, da sam nešto ružnija ili gluplja od ostale dece i ljudi pa da su mi zato : majka, očuh i polu sestra uskraćivali pristup njima i njihovoj kući. Majka bi me jednom u dva meseca povela na kolače samu i ja sam provela odrastanje žudeći za njom. Na kraju kada nisam više mogla da trpim taj bol koji su mi nanosili i prekinula sam kontakt sa njima. Nikada više neću sa njima progovoriti ni reč jer sve što mogu da dobijem od njih to je još povređivanja.

-Otac mi je celog života stavljao postupcima do znanja da ja nisam bitan isto koliko i njegova nova supruga i njihovo dvoje dece . I moj polu brat i polu sestra su se tako prema meni odnosili. Ja sam samo silno želeo da budem na neki način povremeno deo te nove porodice . Do odraslog doba sam smatrao da sam je nevoljiv pa da su me stoga odbacivali. Ne želim više da se trudim ni minuta da im dokazujem da vredim da budem deo njih bar povremeno . Ne želim sa njima da kontaktiram . Mislim da svome ocu neću otići ni na sahranu . Ni toliko nije zaslužio.

Ne zaboravite da su ovo ljudi koje svakodnevno srećete i ni po čemu ne možete videti njihove rane . Ranjenost u psihološkom smislu nije očigledna golim okom. To su npr. vrsni lekari koji vas leče, profesori koji vas uče, pekarka koja vam nasmejana svako jutro prodaje vruće pecivo za doručak ili su to deca iz vaše zgrade sa trećeg sprata ali i mnogi drugi. Sasvim normalni i obični ljudi.

Ovakav tretman zanemarivanja i odbacivanja u detinjstvu dovodio bi kod adolescenata i odraslih do raznih problema u osećajnom životu i ponašanju kao što su : nepoverenje u ljude, manjak samopouzdanja, osećaj pogrešnosti i defektnosti sebe samih , strahovi od vezivanja, odgurivanje ljudi od sebe kako bi izbegli vezivanje, osećaj nesigurnosti u intimnim odnosima i prijateljstvima, bivanje u suovisničim vezama, preterani zahtevi za uveravanjem od partnera da su voljeni, skakanje iz jedne veze u drugu i mnogih drugih problema poput depresivnosti i anksioznosti.

Niti jedno dete ne zaslužuje da bude uskraćeno za roditeljski poziv, dolazak na vreme, brigu, negu , upoznavanje i boravljenje sa vama pa i sa vašim novi partnerima i novom decom .

Oko dve hiljade psihoterapijakih seansi kasnije usuđujem se da ovakvim roditeljima kažem sledeće: Odakle vam pravo da kada se dete rodi i dalje mislite da se u životu toliko radi o vama? Odakle vam pravo da mislite da se i dalje radi o vama, vašem ljubavnom životu i vašim sebičnim potrebama ? Ne radi se više je..no o vama nego se radi o detetovim potrebama . Niti jedno dete ne zaslužuje da bude uskraćeno za: roditeljski poziv, dolazak na vreme, brigu, negu, upoznavanje i boravljenje sa vama pa i sa vašim novi partnerima i novom decom . Odakle vam pravo da decu delite na onu “prvog i drugog reda?” Deca su bića prvog reda čak i u odnosu na sebične vas. Svaki milimetar njihovog postojanja bi trebalo da je postojanje prvog reda ma koliko dece imate. A vi, vi ćete i dalje ići u crkvu nedeljom kao da niste načinili niti jedan jedini greh . Bestidno.

Niti jedno dete ovoga sveta nije zaslužilo da doživi odbacivanje i uskraćenost nakon razvoda roditelja .

Niti jedno dete ovoga sveta nije zaslužilo da doživi odbacivanje i uskraćenost nakon razvoda roditelja i greška nije u detetu iako dete često raste u odraslog koji sebi pripisuje nekakvu pogrešnost da bi sebi pokušalo da objasni zašto je neprihvaćeno od strane svog roditelja nakon razvoda. Dragi moji zanemareni ili u detinjstvu odbacivani odrasli grška nije u vama. Vaš zanemarujući roditelj je vrlo verovatno patio od : nedostatka saosećanja, nezrelosti ličnosti, egocentrizma , neodgovornosti , nedostatka samopreispitivanja , nedostatka savesti , od narcisoidnosti ili psihopatije.Zapravo patio je od raznih devijantnosti sopstvene ličnosti koji su ga učinili nezrelim i nekapacitetnim roditeljem. Vi ste: negu , pažnju , ljubav i prisutnost zaslužili samim svojim rođenjem i to vam potpisujem. Ne postoji nikakva potreba da budete bolji ili kvalitetniji od ostale dece da biste tako nešto zaslužili. Pre će istina biti da vaš roditelj nije zaslužio vas iako je imao sreće da ste mu dati kao dar koji nije umeo da ceni. Takvi kao dar i visoko dignute glave moramo dalje časno postojati i ja kao vaš psihoterapeut (ili neki drugi srodnik) ću dalje sa vama i časno na vašoj strani -stajati i govoriti javno. A oni -roditelji iz pakla će i dalje ići u crkvu nedeljom kao da nisu načinili niti jedan jedini greh . Bestidno.

Više tekstova možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/, http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/11/tvoj-narcisoidni-otac-koji-nikad-nije-u-psihoterapiji-ali-zato-ti-jesi/, http://psihoterapijasindjic.com/2022/10/30/o-napustanju-i-napustenosti/, http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i sertifikovan EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment

RAZVOD ILI RAT ROUZOVIH ?

Manje je poznato da osim bračne i partnerske terapije porodična psihoterapija nudi i jednu posebnu vrstu terapije koja se naziva terapija razvoda. Pitate se možda zašto je to tako i šta će nekome ko je doneo odluku o razvodu bilo kakva terapija kada se razvod završava u centrima za socijalni rad i na sudovima ?Svakome od malo iskusnijih psihoterapeuta jasno je da razvod često kreće u negativnim pravcima ,u pravcima narastanja neprijateljskih osećanja među uskoro bivšim supružnicima, narastanja osvetoljubivosti ,a neretko i u pravcima gde se koplje naraslog neprijateljstva, patnje , osvetoljubivosti lomi na najosetljivijim članovima porodice što svakako jesu deca. Neretko viđam decu uvučenu u sindrom otuđenog deteta koja naprasno počinju da iskazuju neprijateljstvo pa i mržnju prema jednom roditelju jer im je jedan od roditelja tako obojio emocionalni život pričajući o drugom roditelju veoma ružne stvari. Neretko viđam da je ovakvo stanje kod deteta postignuto u roku od samo tri do sedam dana i to u odnosu na roditelja kome je do tada dete bilo izrazito privrženo. Tako detetovo odbacivanje jednog roditelja postaje kao neka vrsta kaznenog oružja za bivšeg supružnika i zbog toga često pišem izveštaje Centrima za socijalni rad i sudovima u postupcima razvoda kako bih ukazala da je nad detetom izvršen ovaj oblik nasilja, mučenja ,nagovaranja i emocionalne iznude ,a sve u cilju da se u pitanju dodele starateljstva ne shvati olako detetovo “želim da živim sa ocem jer je majka loša ili želim da živim sa majkom jer oca mrzim i ne želim da ga vidim “. Neretko ovakva deca noseći posledice ratovanja roditelja sede unesrećena na mom psihoterapijskom kauču kako bi i sama zbunjena razabrala šta su u njima samima njihova lična osećanja, a šta osećanja mržnje jednog roditelja ka drugom roditelju na koja su nagovarana ružnim pričama o majci ili ocu. Kada razvod postane konfliktan on zaista liči na rat. Ratuje se tu na razne načine, a glavna vrela oružja uglavnom postaju alimentacija, starateljstvo i deca pa se nekad i starateljstvo nad detetom traži sudijama ne iz razloga ljubavi prema detetu nego iz razloga da bi se uplašila i najstrašnije kaznila majka koja bi život dala za svoje čedo ili da bi se kaznio otac koji zaista želi , požrtvovan je i sposoban je da brine o svom sinu pubertetliji za koga je neizmerno vezan. Da ,istina je da u konfliktnim razvodima sve počinje da jako liči na scene iz filma Rat Rouzovih. Upravo tome da razvod ne bi prerastao u rat Rouzovih služi terapija razvoda.

Terapija razvoda služi tome da razvod ne bi prerastao u Rat Rouzovih i u službi je pomoći supružnicima ,a tako i deci i u snažnoj je službi najboljim interesima deteta.

Porodični terapeut pomaže parovima da uspešno pregovaraju o prekidu bračne veze onda kada zaista dalje ne mogu zajedno. Dobar profesionalac mora shvatiti kako kriza razvoda utiče na svakog ponaosob u porodici , mora biti sposoban da uoči neracionalna rešenja, postupke koji su u službi naraslog besa i kažnjavanja drugog supružnika, mora biti kadar da uoči mnoge razvodne loše postupke i razvodne igre te da daje sve od sebe kako bi porodicu poveo u pravom smeru. Pravi smer je shvatanje da se razvodom porodica ne raspada kako se to ružno u žargonu govori. Porodica se razvodom reorganizuje . Fokus se u dobroj terapiji razvoda premešta na dva bivša supružnika-dva roditelja koja će živeti u odvojenim domaćinstvima , a prema kojima se deca moraju podjednako odnositi. Fokus se takođe premešta na dete i njegov najbolji interes što podrazumeva da dva partnera mogu prestati biti u braku ali zasigurno mogu ostati dva dobra roditelja te na taj način dete ne trpi nikakve posledice razvoda roditelja, oseća se i dalje sigurno, stabilno , voljeno i cenjeno. Tek u takvim razvodima deca prolaze bez ikakvih uznemirenja i posledica. Tek kada roditelji preuzmu odgovornost i shvate da im je zakon dozvolio da se razvedu jedno od drugog ali ne i da se razvedu od deteta (emotivno i finansijski) tek onda možemo da govorimo o dobrom razvodu.Kao što postoje dobar i loš brak tako isto postoje dobar i loš razvod.

Dobar psihoterapeut razume da razvod vraški boli supružnike. Neki klijenti bol razvoda opisuju sa jednostavne dve reči “raspadam se”. Boli i ostavljenog supružnika i supružnika ostavljača . Dobar terapeut u stanju je da pomogne pojedincu u razvodu da preživi bol razvoda, da prepozna stanja krivice,osećaja neuspeha kod pojedinaca u razvodu i da povede osobu kroz period tugovanja ka periodu prihvatanja svog novog identiteta razvedene osobe koja ima puno snaga da svoj život organizuje na nov i kvalitetan način i da ponovo bude ispunjena i srećna osoba kada razvodna kriza prođe. Dobar terapeut profesionalac u stanju je da pomogne pojedincu da u periodu bola i osećaja da se raspada održi i svoje roditeljske veštine i sposobnosti jer taj manevar istovremenog tugovanja, osećaja raspadanja i roditeljstvovanja ume da bude jako težak.

Dobar terapeut u stanju je da pomogne pojedincu koji je u bolnom procesu razvoda da uspešno održi i svoje roditeljske veštine.

U slučajevima terapije razvoda najčešće sarađujem sa advokatom koji dobro poznaje porodično pravo. Najlepši završeci su kada advokat Srđan Stojković nakon terapije razvoda sporazumno razvede supružnike koji ostanu i dobri roditelji ,a često i dobri prijatelji nakon razvoda. Međutim ukoliko se rat Rouzovih ili konfliktan razvod ipak nastavi u stanju smo zajedničkim snagama da prepoznamo sve razvodne ratne igre koje nisu u interesu deteta i da na ovom polju snažno delujemo. Samo neke od razvodnih ratnih igara su :

  • Borba za starateljstvo nad detetom da bi se mučio i kaznio bivši supružnik (najčešće majka) koja se želi sudu prikazati kao nepodobna iako ona to najčešće nije.
  • Nagovaranje deteta na mržnju ka drugom roditelju što je zloupotreba deteta i psihičko nasilje nad detetom.Za zloupotrebu i nasilje nad detetom slede sudske sankcije.
  • Izbegavanje roditelja da održava lične kontakte sa detetom takođe da bi se kaznio roditelj staratelj tako što ostaje sam i bez podrške u roditeljstvu i da bi ga bol nanet detetu zaboleo. Ova pojava naziva se zanemarivanje deteta .Slede sudske sankcije sve do oduzimanja roditeljskog prava roditelju koji izbegava i ne brine o svom detetu.
  • Izbegavanje plaćanja alimentacije kao sredstvo kazne roditelju staratelju čime mu se šalje neka vrsta poruke “kada si se usudio ili usudila da se razvedeš sada je red da se ti i dete što više namučite bez novca i bez mene”.Ovo je krivično delo nedavanja izdržavanja ka detetu za koje je zaprećena kazna zatvora ili prinudna naplata alimentacije .
  • Zabranjivanje detetu da održava kontakte sa drugim roditeljem kako bi se drugi roditelj osetio kažnjeno,odbačeno , povređeno i omraženo. Takođe sudske kazne slede za ovakve postupke.

Srđan Stojković je advokat sa oko 30 godina iskustva u sudskoj praksi, odličan poznavalac porodičnog prava i ratnih razvodnih igara ,a i odličan igrač na tom polju i meni kao porodičnom psihoterapeutu važan saradnik kada je u pitanju dobar i loš razvod .

SARADNICI NA POLJU RADA NA SVIM PITANJIMA U RAZVODU :

Advokat Srđan Stojković
Tel: 060 015 6749
web site: www.stojkovic.co.rs

Ivana Sinđić
Diplomirani defektolog i Evropski sertifikovan sistemski porodični psihoterapeut
tel: 061 258 8274

MI RAZVOD RAZUMEMO I POZNAJEMO SA SVIH ASPEKATA ,A RADIMO ISKLJUČIVO U NAJBOLJEM INTERESU DETETA STOGA UKOLIKO VAM TREBA POMOĆ OBRATITE NAM SE .

Leave a comment