PRELJUBA ,LJUBAVNICA I PSIHOTERAPIJA

Preljuba je kršenje obećanja da ćete ostati verni romantičnom partneru, bilo da je to obećanje deo bračnog zaveta, privatno izrečenog sporazuma između partnera ili neizgovorene pretpostavke. Sagledala sam u mnogim tekstovima preljubu kao fenomen i bračnu terapiju preljube . Međutim sada ću sagledati preljubu iz ugla ljubavnice ili ljubavnika. One treće strane koja se gotovo uvek osuđuje od strane društva . Neretko , prevareni partner je ljut na tu treću osobu u ljubavnom trouglu . Na ljubavnicu ili ljubavnika. Istina je ipak da niko vašeg partnera ne nagovara da načini preljubu . On ili ona sama moraju preuzeti odgovornost za stupanje u vanbračnu vezu i za omogućavanje da se ona održava. Ovo je istinita priča o jednoj ljubavnici koja zapravo i nije želela to da postane . Ne zaboravimo da preljubu uvek obeležava tajnost, laž i dvostrukost . Bez ta tri elementa preljuba ne postoji. Preljube su, da se razumemo, česte . Žao mi je što je tako i volela bih da nisam stekla takav zaključak radeći svakodnevno sa neverstvom u braku i proučavajući neverstvo. Zbog toga što mnogi ne žele da veruju da je preljuba u braku česta širom sveta , ova tema nailazi i na osudu i na neodobravanje, a ja ću se njome i dalje , uprkos tome baviti i teorijski i praktično . Zbog toga što bi voleli da verujemo da je brak uvek sigurna luka , do kraja života u kojoj smo napokon spokojni , tema preljube nam se često čini neprihvatljiva. Postoje naravno divni brakovi ali i veliki broj onih koji su duboko potrešeni neverstvom.

Preljuba je kršenje obećanja da ćete ostati verni romantičnom partneru, bilo da je to obećanje deo bračnog zaveta, privatno izrečenog sporazuma između partnera ili neizgovorene pretpostavke.

Dina (nije njeno pravo ime ) i ja smo koleginice. Dina je odličan psihoterapeut . Znala sam da je u vezi sa nekim čovekom već dugo. Nismo puno pričale o tome . Poznajem je od njene 16-te i znam da je jedna od onih žena koja se nikada ne bi viđala sa oženjenim čovekom. To je oštro osuđivala . Ipak , Dina je jedan dan sedela očajna na mom psihoterapijskom kauču iako smo koleginice. Bilo ju je sramota da se obrati nekom drugom kolegi koga manje poznaje. Dina je u vezu sa ovim čovekom ušla dve godine nakon svog razvoda . Obzirom da je iz braka izašla sa tonom osećaja krivice jer je suprug koga je obožavala tvrdio da se od nje razvodi jer je previše kontrolišuća i preljubomorna . Dina je želela da uvaži ovakva razumevanja nje od strane njenog bivšeg muža i želela je da menja svoja eventualna kontrolišuća i ljubomorna ponašanja . Istina je zapravo ležela u tome da se njen bivši suprug zaljubio u drugu ženu pa je kofer krivice za razvod želeo da uruči Dini . Dina ulazi u novu vezu u kojoj pokušava da koriguje svoje ponašanje i biva nekako apsolutno drugačija. Ne pita novog partnera nikada gde je , ne negoduje kada on ima slobodno vreme i …jednostavno biva osoba koja drugome daje potpuno slobodu . Time Dina umanjuje osećaj krivice koji je ponela sa sobom izlazeći iz braka. Već četiri godine je srećna sa novim partnerom koji je takođe razveden i ima dve već velike ćerke sa kojima živi. Zapravo on je samohrani otac . Vole se. Provode dosta vremena zajedno iako se ne viđaju u njegovom stanu jer on sa decom ne upoznaje nove partnerke i Dina je bila srećna jer on ima apsolutnu svoju slobodu izlazaka , slobodnog vremena , a Dina je posvećena njemu i radu sa klijentima. Dina je opasno dobar psihoterapeut , jedan od najboljih koje poznajem ali to ne znači da psihoterapeuti nemaju probleme.

“Ivana, moraš da mi pomogneš da izađem iz ovoga . Pogazila sam sve svoje moralne norme u vezi viđanja sa oženjenim muškarcima . Stidim se. Posle ove četiri godine ja razumem da živim u laži. Čovek je oženjen . Priznao mi je to pre 7 meseci. Tad sam se sledila , nakon tog saznanja jer kao da je bilo prekasno. Već sam ga zavolela . Ne znam šta je sa mnom pa sam ostala u toj vezi . Moram da izađem iz te veze ali ne znam kako. Potpuno sam se uplela. Zavolela sam ga i verovala sam da se ne viđamo kod njega zbog njegovih ćerki . Davala sam mu svu slobodu , a zapravo sam bila naivna . Kakakv sam ja to psihoterapeut ? Kakva sam ja to osoba? Nisam uopšte primetila nikakve naznake da je on oženjen. Sada mi plasira priču o svom lošem, hladnom i distanciranom braku , moli me da ga ne ostavljam i govori o tome kako je sa tom ženom jer je ona nezaposlena pa ne zna gde će sa njom , žao mu je nje , na teretu mu je i što je najgore umesto da izađem iz toga ja još pokušavam da se dokažem …da sam bolja od te žene , da sam vrednija, pametnija i …više se ne prepoznajem. Moram iz toga napolje i želim da razumem kako mi se ovo desilo .” Priča Dina kroz suze i stid.

Preljubu uvek obeležava tajnost, laž i dvostrukost . Bez ta tri elementa preljuba ne postoji.

” Draga, lako je videti da si izmanipulisana. Otvori oči , koliko god da boli. Čovek je manipulator. Lagao te je . Čak govoreći da nije oženjen , organizujući ponašanje čitave tri godine tako da ne primetiš njegov bračni status ….to mi govori o tome da je nekako amputirao svoju suprugu do neke mere u svojoj svesti , vođen nekom podsvesnom željom da te žene zaista nema u njegovom životu. To bi bio kao neki podsvesni sadistički fantazam prema supruzi i kukavičluk. Kukavičluk u smislu : želeo bih da nisam oženjen ali obzirom da u realnosti ne smem da se razvedem ja ću se igrati slobodnog čoveka . Čovek je disocirao , podvojio se u dve ličnosti . Onog slobodnog dasu-samohranog oca i oženjenog koji kod kuće preuzima ulogu supruga. Čovek živi dva života u sebi samome. Šta god da mu je još u podsvesti želim da razumeš odmah i sada da si u ljubavi sa visokointeligentnim manipulatorom . Uzmi taj telefon i blokiraj ga odmah. Nisi dužna da takvom čoveku daješ bilo kakvo objašnjenje. Međutim dužna si da ostaješ verna sebi, svojoj dobrobiti i svom načelu da se ne viđaš sa oženjenim muškarcima. Njega pusti neka se vrati na svoju njivu i neka sam popravlja svoj loš brak . Postoji bračna terapija pa neka se suočava sa svojim brakom umesto da se razlaže u dve ličnosti.” Dina uzima telefon , blokira brojeve, briše njegov kontakt. Znajući Dinu , znala sam da je to bilo odsecanje zauvek.

Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama.

“Kome si se ti Dina uvek dokazivala , želeći da dobiješ priznanje i ljubav ?” Pitala sam. ” Mami. Narcisoidnoj , hladnoj mami. Pa znaš to već. To smo obrađivale beskrajan broj sati na grupnoj psihoterapiji . Nećemo valjda opet o tome ? ” Pita ona. ” Čini mi se da su se podsvesni obrasci dokazivanja majci želeći da od nje dobiješ priznanje i ljubav opet pokrenuli . Počela si da se njemu dokazuješ, da se podsvesno takmičiš sa njegovom suprugom , da pokazuješ da si bolja od nje , da si vrednija , da je možda potrebno da tebe odabere. To je moglo da se nastavi u nedogled . Kao što se u nedogled nastavljalo tvoje dokazivanje majci koja nije umela da ti nikada da priznanje i povezanost. Iako si ti uspešna žena, dobar čovek ali to nije do tebe. To je do njene nesposobnosti da vrednuje svoju decu i do njene nesposobnosti da se emocionalno poveže sa tobom. Suludo je to očekivati od narcisoidne majke. Tako , umesto da prekineš vezu sa njim čim je rekao da je oženjen , ti si podsvesno počela da se dokazuješ njemu …bolje reći nastavila si da se dokazuješ njemu ne bi li te vrednovao, ne bi li te voleo , ne bi li ti dao priznanje i ljubav . Kao da si tu situaciju podsvesno prepoznala kao onu svoju dobro utemeljenu detinju i mladalačku borbu za odobravanjem, priznanjem i ljubavlju majke dok je sestra uvek bila bolja od tebe u očima majke. Recimo da je u tvojoj podsvesti uvek postojao rival , što je tvoja sestra i emocionalno nedostupni tiranin kome se trebalo dokazati i čiju je ljubav i priznanje bilo potrebno osvajati iz dana u dan, što je bila majka . To priznanje majke skoro nikad nije stizalo ili bi stizalo sasvim mlako i retko . Tako je i sada bilo kad bolje pogledaš . Postoji rival , što je njegova supruga i muškarac i to nedostupan čiju je naklonost i priznanje da si ti dovoljno dobra , potrebno osvojiti . Oženjeni muškarci su uvek nedostupni jer su zauzeti . Sve ovo kod tebe je pokrenulo podsvesnu igru , stazu kojom si naučila da plešeš kroz detinjsvo i mladost . Zapravo, naše podsvesno nikad ne spava. U snovima je čak aktivno i zato sanjamo. ” Dugo sam Dini objašnjavala moje razumevanje nje i čitave situacije. Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama. Veze sa udatim ženama i oženjenim muškarcima gotovo uvek postaju u nekom momentu bolne . Zauzete osobe su zauzete , što znači da su emocionalno zapravo nedostupne u pravom smislu emocionalne dostupnosti . Vi se možda viđate povremeno i niko ne osporava da tu postoji osećanja zaljubljenosti ili ljubavi i to obostrane ali … njihov život je dvostruk . Nikada to nemojte zaboraviti . Vi nikada nećete biti prioritet i zato je to veza sa nekim ko je zapravo samo povremeno dostupan. U potpunosti se možemo povezati samo sa slobodnim čovekom i samo onda kada smo i mi sami slobodni .

Psihoterapija može biti od velike pomoći da razumemo zašto se nalazimo u toksičnim odnosima u koje spadaju i odnosi sa zauzetim osobama.

” Sad mi je lakše . Dolaziću neko vremo sredom u 20 h . Da prođemo ponovo neki deo psihoterapije , znaš onaj deo ljubavi prema sebi . To moram izgleda ponavljati s vremena na vreme. Jer mama, ona zaista nije bila sposobna da mi pruži ljubav. Onda umesto da je tražim od kojekakvih nedostupnih i manipulativnih muškaraca, potražiću je ponovo sama od sebe . Nije loše da obnovimo gradivo . ” Nasmeja se Dina. ” Dina, obe znamo da se u vezi može biti samo sa slobodnom osobom. Znam da nisi želela da postaneš ljubavnica i da ti je to nepojmljivo . Obe znamo da se veoma mali broj oženjenih muškaraca razvodi zbog druge žene i obe znamo da mnogi veoma vole svoje ljubavnice. Ne sumnjam da te je voleo. Isto tako obe znamo da mnogi ljubavnicama pričaju priču o tome kako im je brak loš , kako su u njemu nevoljeni , kako im je teško. To može biti i ne mora biti istina. Ipak , svaka zauzeta osoba snosi odgovornost da se suoči sa svojim brakom , da ga ili popravi ili da ga napusti ukoliko je zaista toliko loš . Na kraju krajeva i sama si ponela veliku odgovornost i hrabrost da izađeš iz braka u kome nisi bila voljena . Potpuno sama. Nije te nikakav ljubavnik spašavao. Znam da si pametna žena i da nećeš više pozvati taj broj. Nećeš spašavati nikoga od lošeg braka , to mora on sam . Najbolje za tebe i njega jeste da se on vrati na svoju nivu . “

“Vidimo se u sredu u 20 h. ” Reče Dina . Zagrlismo se na rastanku. Tv gostovanje u kome sam detaljno pričala o neverstvu možete pogledati na linku:https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Više o preljubi, individualnoj i bračnoj psihoterapiji u slučaju preljube možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/, ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/,ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/, ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/, ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/26/ranjeni-don-zuan-i-neverstvo/ ,ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/ i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/02/saznavanje-neverstva-u-trudnoci/

Više o narcisoidnim roditeljima možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

Leave a comment

KLJUČARI LJUBAVI I BRAČNA TERAPIJA

Često je bilo zahteva u psihoterapiji da poradim na odnosu dvoje ljudi koji su se nedavno razišli . Da pokušam da učinim nešto oko njihovog mirenja . Najčešće su pozivi dolazili upravo od muškaraca. Nije mi problem bio da radim partnerske terapije sa partnerima koji su u svađi ili konfliktu . Međutim ovde se često radilo o nečemu drugom iako je zahtev prvobitno zvučao kao potreba za partnerskom ili bračnom terapijom. Radilo se o mnogim ljudima koji ne umeju da puste . Ne umeju da otpuste različite stvari . Teško im je da otpuste sopstvenu vezanost za neki odnos , ne umeju da puste svoj sopstveni psihološki aparat da uđe u proces žalovanja i preboljevanja jer se čini suviše bolno , ne umeju da puste sopstveni scenario o budućnosti te ljubavne veze koji su formirali , ne umeju da puste voljenu osobu da ode. Ukoliko sam u pokušaju da saslušam njihovog bivšeg partnera razumela da ih on više ne voli, zaključivala sam da je potrebno raditi upravo na puštanju nekoga da ode i suočavanju sa procesom žalovanja. Suočavanjem sa time da će nam biti teško jer smo izgubili voljenu osobu ali da ćemo na kraju biti dobro . Predlagala sam tad individualnu psihoterapiju ali nekad bi ta osoba odbijala . Ponekada, njihov je jedini interes od bračne psihoterapije bio da vrate svoju devojku , ženu , momka ili muža i da se ne suočavaju sa bolom raskida ili razvoda , a ne da uvide da se teško prilagođavaju na izmenu okolnosti , na singl status i da se plaše da se upuste u proces žalovanja za partnerom. Umesto toga su tog istog partnera : zvali , molili , plakali, izvinjavali se za učineno i neučinjeno sve do praćenja partnera, opsedanja, špijunjiranja što ih je zapravo činilo samo očajnikom u njenim ili njegovim očima . Sve to nije vodilo do povratka u ljubavni odnos ali ponekad jeste vodilo u izricanje mera zabrane prilaska bivšem partneru od strane sudskih institucija. To je poput situacije kada dete želi po svaku cenu da izbegne nezadovoljstvo ili bilo kakvu bol.

Prilikom raskida ili razvoda , važno je suočavanje sa time da će nam biti teško jer smo izgubili voljenu osobu ali da ćemo na kraju ipak biti dobro. Proces žalovanja služi tome da se oporavimo od gubitka . To je njegova svrha.

” Supruga mi je otišla i jedino što ja želim je da se vrati . Ja ovo neću izdržati . Kako ti se činila u razgovoru ? Ima li nade za nas , molim te reci mi iskreno šta misliš? Raspašću se od bola. Uradiću sve što treba da se vrati . ” Rekao je Marko.

” Bio si prisutan u sesiji koliko i ja . Da li si čuo da je rekla da ona prema tebi nema više osećanja ? Voli te kao prijatelja i to moramo uvažiti . Ona te je Marko ostavila i ja znam da je za tebe to veoma bolno . Međutim , smatram da je za tebe važno da se suočiš sa bolom , gubitkom i preboljevanjem umesto da pokušavaš da vratiš taj odnos kome više nema spasa. ” Odgovorila sam.

” Ja to ne umem . Poludeću . Pomozi mi. Da li je tebe neko tako ostavio ? ” Pitao je u suzama.

” Naravno Marko da jeste .Više puta u životu. Ostavljali su me i ja sam ostavljala. ” Odgovorih.

” Pa kako , kako se ti sa tim nosiš ? Kako si to prevazišla ? ” Marko je i dalje plakao.

” U redu je da plačeš . Suze su oslobađajuće. Učila sam Marko da se suočavam sa bolom. Menjala sam svoje razmišljanje kroz godine , pustila sam proces žalovanja da odradi svoje i na kraju sam uvek bila dobro . Nekad pre ,a nekada kasnije. Znaš , dobro je razumeti da mi ljude ne posedujemo . Ni muža niti ženu. Nismo mi ključari ljubavi . Svi su životi slobodni životi . Oni mogu da ostaju sa nama ali su slobodni i da odu. Ponekad nas neko više ne voli .Ponekada mi više ne volimo nekoga . Iz njima ili nama znanih razloga . To što te neko više ne voli to ne znači ni da si manje lep, niti manje poželjan , niti manje vredan niti manje uspešan i dobar. To samo znači da taj neko više ne uspeva da prema tebi gaji emocije . Ne možemo osećanjima davati veštačko disanje onda kada ih više nema. Mi ne posedujemo nikoga . Za tog nekog ko želi da ode od nas ne bi bilo dobro da ostaje u odnosu sa nama , koga ne voli . Samo zato što je nama teško .To bi onda značilo da je sa nama iz sažaljenja ili na silu . Svako ima pravo da ide tamo gde smatra da voli i da je voljen . Niko nije naše vlasništvo . Ipak to ne znači da mi trebamo prestati voleti sebe zato jer nas neko ne voli više . ” Odgovorih.

Mi ne posedujemo nikoga . Za tog nekog ko želi da ode od nas ne bi bilo dobro da ostaje u odnosu sa nama , koga ne voli .

“Kako da onda tuga prođe što pre ? Pokreni mi hajde taj proces žalovanja pa da to što pre prođe da preživim ako kažeš da mogu . ” Reče Marko i tužno i nestrpljivo.

” Marko , taj proces se već pokrenuo . Zato plačeš , zato ti je teško i zato si do malopre želeo jedino da se supruga vrati . Prva faza procesa žalovanja je upravo to. Neprihvatanje . Nisi prihvatao da ona može da te više ne voli . Vremenom , doći ćemo u fazu prihvatanja i tad će ti biti puno lakše. Znaš, kao što ranjeno tkivo kad se povredimo uđe u prirodni proces zarastanja rane tako i psihološki aparat čoveka ima svoj prirodni proces zarastanja psiholoških rana . Proces tugovanja i žalovanja tome služi . Uložio si životnu energiju u objekat ljubavi-suprugu . Međutim ne samo u nju . Životna energija ima puno grana pa je tako usmerena i na tvoj posao , na tvog sina , na tvoj hobi ali i na suprugu . Za sve te objekte , aktivnosti i ljude tvoja je životna energija prikopčana i tu se ulaže . Ta njena grana , koja je bila na neki način prikopčana za suprugu , odjednom ostaje bez objekta ulaganja. Bez objekta ljubavi . Ostaje da lebdi i zato si tako zbunjen i zato tako boli . Boli ulog životne energije koji ti se sada čini uzaludan, boli što su ti se srušile želje i planovi sa suprugom , boli što je životna energija u vidu ljubavi ostala bez objekta ulaganja. Međutim vremenom ta ljubav , ta sila , ta životna energija povlačiće se lagano ka tebi samome . Nazad , tamo odakle je potekla . Boleće sve manje vremenom i na kraju … na kraju ćeš biti spreman da ulažeš tu ljubav , tu energiju u neki novi objekat ljubavi . Tako otprilike izgleda taj proces žalova ako bih mogla da ti to plastično predstavim. ” Bićeš na kraju dobro.

Niko nije naše vlasništvo, neke ljude moramo pustiti da odu iz našeg života jer nas više ne vole .Ipak to ne znači da mi trebamo prestati voleti sebe zato jer nas neko ne voli više .

” Da li i druge ljude ovoliko boli napuštanje ? ” Pitao je znatiželjno kao da mu je lakše da odgovor bude potvrdan.

” Kako koga . To zavisi od mnogo faktora . Neko se vezuje kao ti , preokupirano i vrednuje neki ljubavni odnos više nego samog sebe. Više o stilovima vezivanja za druge možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/17/podsvesno-i-ljubavni-odnosi/. Neko ima visok strah od napuštanja jer je imao bolna iskustva napuštanja u detinjstvu ili mladosti . Neko ostvaruje previše simbiotske odnose sa drugima , neko je kozavistan . Sve to može učiniti proces žalovanja neprihvatljivijim , bolnijim ali smatram da je za svakoga bolan . Za svakoga na svoj način. Važno je da dopustiš sebi da osetiš tugu , a ne da se od nje braniš pokušavajući da vratimo ženu koja više ne želi nazad . Tuga je ljudsko osećanje. Kao i radost i sreća .Imamo je u svom repertoaru emocija i zato je osetimo .Zapravo , čovek koji ne oseti tugu , onda mu nešto fali u repertoaru osećanja . Tuga je zdrav odgovor na ovu situaciju u kojoj si se našao i služi tome da odboluješ i da budeš bolje . “

Kroz godinu i 7 meseci , Marko je u potpunosti preboleo bivšu suprugu i danas pričamo o sasvim drugim temama. Marko je i dalje produktivan mlad čovek . Morao je da nauči da otpusti ljubav koja odlazi . Naučio je .

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

Leave a comment

PODSVESNO I LJUBAVNI ODNOSI

Ljubavni odnosi zapravo nisu jednostavni ukoliko se upustimo u njihovo izučavanje na jednoj dubljoj osnovi. Ne povezuju se svi ljudi jednostavno u ljubavi i za mnoge to jeste veoma problematično polje. Područje ljubavnih odnosa jeste područje nad kojim nemamo svesnu kontrolu , možda samo delimično. Međutim zato naše podsvesno itekako kontroliše ovu oblast. Pokušaću da objasnim na koje načine. Jedna od teorija koja se bavi izučavanjem načina na koji se ljudi povezuju u ljubavi jeste teorija attachmenta (attachment u ovom smislu znači – vezivanje za nekoga). Teorija privrženosti zasniva se na ideji i istraživanjima da u prve tri godine našeg života učimo da li je svet bezbedno mesto. Tokom tih godina shvatamo da li i koliko možemo da verujemo drugim ljudima. Naši odnosi sa našim „primarnim figurama vezanosti“ – obično našim roditeljima – tokom prvih 1000 dana našeg života, čine osnovu za naše emocionalno intimne odnose kasnije u životu. Teoriju je razvio John Bowlby (1907 – 1990), britanski psihoanalitičar koji je želeo da razume različite promene u ponašanju koju je video kod beba i male dece odvojenih od roditelja.

Teoriju stilova vezivanja je razvio John Bowlby (1907 – 1990), britanski psihoanalitičar koji je želeo da razume različite promene u ponašanju koju je video kod beba i dece odvojenih od roditelja.

Dete do tri godine pokazuje u svakodnevnom životu razvijen sistem ponašanja koji veliki deo vremena ispituje „da li je figura koja stalno o meni brine u blizini? „ Da li je dostupna i pažljiva ?“. Ako dete uviđa da je odgovor na ovo pitanje „da“, ono se oseća voljeno, bezbedno i samopouzdano. Ponašajno će dalje istraživati svoje okruženje, igrati se sa drugima i biti zadovoljno. Stvoriće generalizovani doživljaj da je bezbedno biti povezan sa drugima. Međutim, ako dete veći deo vremena shvata da je odgovor „ne“ -figura koja o meni brine često nije dostupna, nije pažljiva i ne odgovara na moje potrebe ili uopšte nije tu, ono doživljava: anksioznost , strepi , oseća se nesigurno i često pogledom traži figuru koja o njemu brine , plače da bi je dozvalo ili uznemireno traži figuru brige u okolini . Ova ponašanja se nastavljaju sve dok dete ponovo ne uspostavi poželjan nivo fizičke ili psihološke blizine figure vezanosti (majke ali i oca ) ili traju dok se dete „ne istroši“, što se može desiti nakon dužeg razdvajanja ili gubitka. U takvim slučajevima, Bovlbi je verovao da mala deca doživljavaju dubok očaj i depresiju. Takođe generalizovani unutrašnji doživljaj koji ovakva deca stvaraju je da nije bezbedno ni sigurno biti vezan za druge .

Svakako da veza deteta i majke jeste u ranom razvoju jedna od toliko važnih veza , da zapravo kasnije u životu određuje čak i podsvesni način na koji funkcionišemo u ljubavnim odnosima .

Svakako da veza deteta i majke ali i veza sa ocem jesu u ranom razvoju jedna od toliko važnih veza da zapravo kasnije u životu određuje čak i podsvesni način na koji funkcionišemo u ljubavnim odnosima . Kada se za nekog vezujemo , način na koji se vezujemo u velikoj meri je kontrolisan duboko podsvesnim programima iz delova mozga koji se nekada davno formirao dok smo u odnosu sa figurama koji o nama brinu formirali preliminarne doživljaje o tome : da li je svet sigurno mesto ? Da li je figura koja o meni brine takva da sam u njenom prisustvu bezbedan , siguran i voljen? Ti početni programi su uvek na delu- stalno rade. Rade i onda kada smo odrasli i kada stupamo u partnerske odnose .

Više o ranom razvoju deteta možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2019/06/24/da-li-se-ljudi-radjaju-sa-sposobnoscu-da-vole/ , ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2019/06/27/sta-je-zapravo-edipov-kompleks-i-zasto-je-on-vazan-za-psihoterapijsku-praksu/ ili ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2019/07/15/elektra-kompleks-i-zasto-je-znacajan-za-licnost-devojcica/.

Ljudi sa sigurnim stilom vezivanja u svom unutrašnjem doživljajnom svetu imaju osećaj da je sasvim bezbedno , sigurno i lako povezati se sa partnerom. Ne plaše se vezivanja.

Šta će se onda desiti u odraslom dobu ukoliko su naša rana iskustva sa našim negovateljima bila odgovarajuća i ukoliko nismo ostali željni nege, pažnje , sigurnosti i ljubavi ? Najverovatnije je da ćemo u odraslom dobu formirati idealan – siguran stil vezivanja . Ljudi sa sigurnim stilom vezivanja u svom unutrašnjem doživljajnom svetu imaju osećaj da je sasvim bezbedno , sigurno i lako povezati se sa partnerom. Ne plaše se vezivanja. Svesni su takođe da će preživeti i ukoliko budu ostavljeni i ljubavnog partnera doživljavaju na način : znam da te volim , značiš mi i želim da se sa tobom povežem . To mi je veoma lako i ide spontano . Ne bih voleo-volela da te izgubim ali i ako bude tako znam da ću opstati . Međutim ovakav stil vezivanja ima samo oko 50 odsto populacije . Šta se dešava ako je odnos sa našim negovateljima bio na neki način traumatizovan ? Šta ako smo formirali doživljaj uskraćenosti i ostali dosta željni : pažnje , prisustva majke ali i oca? Šta ako oni nisu uspevali da dobro odreaguju na naše potrebe za: sigurnošću , prisustvom, zagrljajem , igrom , maženjem ? Šta ako su bili :preokupirani svojim problemima, odbacujući , hladni i odsutni ? Šta ako su bili neprisutni ili nestabilni ? Šta ukoliko su nas šak zlostavljali ili zanemarivali ? Tada ćemo verovatno imati neki od nesigurnih stilova vezivanja u odraslom dobu. To su : odbijajući stil vezivanja, preokupirani stil vezivanja ili dezorganizovani stil vezivanja.

Ljudi sa odbijajućim stilom vezanosti obično se doživljajno slažu sa ovim izjavama: „Prijatno mi je bez bliskih emocionalnih veza“, „Važno mi je da se osećam nezavisno i samodovoljno“ i „Volim da ne zavisim od drugih ili da drugi ne zavise od mene.”

Ljudi sa odbijajućim stilom vezanosti obično se doživljajno slažu sa ovim izjavama: „Prijatno mi je bez bliskih emocionalnih veza“, „Važno mi je da se osećam nezavisno i samodovoljno“ i „Volim da ne zavisim od drugih ili da drugi ne zavise od mene.” Ljudi sa ovim stilom vezanosti traže visok nivo nezavisnosti. Želja za nezavisnošću se često pojavljuje kao pokušaj da se potpuno izbegne vezanost. Oni sebe vide kao samodovoljne i neranjive. Često poriču potrebu za bliskim odnosima. Neki možda čak smatraju da su bliski odnosi relativno nevažni. Nije iznenađujuće što traže manje intimnosti u vezama, a na ljubavne veze često gledaju manje pozitivno nego što vide sebe. Ljudi sa izbegavajućim stilom vezivanja imaju tendenciju da potisnu i sakriju svoja osećanja. Kada su u partnerskom odnosu razmišljaju okvirno na način : mislim da te volim , budi prisutan u mom životu ali nemoj puno tražiti od mene u smislu provođenja vremena , bliskosti ili pažnje i nemoj preterano praviti dramu oko naše ljubavi jer mi drama jako smeta . Sve može da funkcioniše ako me ne gušiš preterano . Njihovi partneri se često osećaju frustrirano, nedovoljno voljeno , nedovoljno podržano i zanemareno ukoliko imaju različit stil vezivanja od njih. Više o strahu od vezivanja možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/08/21/strah-od-vezivanja/.

Preokupirani stil vezivanja imaju formiran oni ljudi za koje je nezamislivo biti sam. To su ljudi koji su uvek u vezi . To su ljudi koji jako mnogo pate kada se prekine ljubavni odnos koji im je značio ali koji isto tako brzo uskaču u novi partnerski odnos samo da ne bi bili sami .

Preokupirani stil vezivanja imaju formiran oni ljudi za koje je nezamislivo biti sam. To su ljudi koji su uvek u vezi . To su ljudi koji jako mnogo pate kada se prekine ljubavni odnos koji im je značio ali koji isto tako brzo uskaču u novi partnerski odnos samo da ne bi bili sami . Nose u sebi ono što ja nazivam “emocionalna glad ” koju nisu u stanju podneti . Ljudi sa preokupiranim stilom vezivanja imaju tendenciju da se slažu sa sledećim izjavama: „Želim da budem potpuno emocionalno intiman sa drugima, ali često otkrijem da drugi nerado prilaze onoliko koliko bih želeo“ , i „Neprijatno mi je kad sam bez bliske veze,a brinem da me drugi ne cene onoliko koliko ja cenim njih kad jesam u vezi.“ Ljudi sa ovim stilom privrženosti traže visok nivo intimnosti, odobravanja i odziva od svog ljubavnog partnera. Ponekad cene intimnost do te mere da postaju previše zavisni od osobe sa kojom su u vezi. Oni mogu osetiti osećaj anksioznost koja se povlači samo kada su u kontaktu sa partnerom. Često sumnjaju u svoju vrednost kao osobe . Ljudi koji su zaokupljeni vezanošću mogu pokazati visok nivo emocionalne ekspresivnosti, ogromne emocionalne potrebe, visok stepen brige da će biti ostavljeni i impulsivnost u svojim partnerskim odnosima. Zapravo , često se u partnerskom odnosu osećaju nedovoljno voljeni iako u partnerskoj terapiji biva vidno da jesu voljeni od svog partnera.

Ljudi sa dezorganizovanim stilom vezivanja jesu ljudi koji možda i najteže funkcionišu u ljubavnim odnosima. Oni imaju tendenciju da se osećaju neprijatno zbog emocionalne bliskosti.

Ljudi sa dezorganizovanim stilom vezivanja jesu ljudi koji možda i najteže funkcionišu u ljubavnim odnosima. Ljudi sa gubicima ili drugim traumama, kao što je seksualno zlostavljanje u detinjstvu i adolescenciji, mogu razviti dezorganizovanu (uplašeno-distanciranu) vrstu privrženosti i skloni su da se slažu sa sledećim izjavama: „Donekle mi je neprijatno da se zbližim sa drugima. Želim emotivno bliske odnose, ali mi je teško da u potpunosti verujem drugima ili da zavisim od njih. Ponekad se brinem da ću biti povređen ako dozvolim sebi da se previše zbližim sa drugim ljudima.” Oni imaju tendenciju da se osećaju neprijatno zbog emocionalne bliskosti. Traže manje intimnosti od partnera i često potiskuju i poriču svoja osećanja. Zbog toga im je mnogo manje prijatno da izražavaju naklonost. Takođe ponekad se u ovih ljudi može videti vezivanje čas za jednu čas za drugo osobu ali ove veze kao da ne mogu da opstanu. Kao da ni u jednoj ne mogu doživeti dublje spokojstvo i istinsku bliskost . Ponekad njihovo vezivanje liči na pokušaje uspostavljanja mnoštva intimnih veza od kojih niti jedan ne može da potraje. U istoriji njihovog ljubavnog života ponekad možemo videti mnogo kratkih veza, brakova i dece iz tih raznih brakova. Zapravo možemo uočiti pravu dezorganizaciju ljubavnog života. Teška dezorganizacija vezanosti povezana je sa poremećajem ličnosti kao što je granični poremećaj ličnosti .

Sada kada razumemo da vezivanje nije za sve ljude podjednako lako da se izvesti jedan zaključak. Ljubav, iako je u knjigama i filmovima romantizovana kao nešto :uzvišeno , dostupno , besplatno i neophodno nije uopšte jednostavna za održati . Često postoje muke u održavanju partnerskih odnosa i ljubav može biti izvor velike boli .

Sada kada razumemo da vezivanje nije za sve ljude podjednako lako da se izvesti jedan zaključak. Ljubav, iako je u knjigama i filmovima romantizovana kao nešto : uzvišeno , dostupno , besplatno i neophodno nije uopšte jednostavna za održati . Često postoje muke u održavanju partnerskih odnosa i ovi odnosi mogu biti izvor velike boli iako se partneri vole. Daću jedan primer iz prakse iako ih ima mnoštvo. Marko i Ana u braku su 14 godina. Ana uvek ima osećaj da je Marko zapostavlja , da je nevoljena , nedovoljno shvaćena , usamljena i nevrednovana u tom braku . Marko vidno voli Anu ali jednostavno ne ume to da pokaže na način na koji ona od njega zahteva , traži neko vreme i za sebe i svoj hobi osim za partnerski odnos. Oseća se kao da ga Ana guši i da ne ume da joj pruži koliko ona traži . Kada je Marko ranije pokušavao da se ode na tronedeljno planinarenje , Ana je plakala , dramila ,a čak pretila i samoubistvom. Za nju je bilo nezamislivo da se od njega odvaja na tri nedelje. Ravno propasti. Ana je zapravo preokupirano vezana , a Marko distanciranog stila vezivanja i to u njihovom odnosu pravi veoma velike probleme .

Partnerska i bračna terapija pomaže partnerima da razumeju svoje stilove vezivanja i stil vezivanja svog partnera. Uči ih kako mogu na adekvatniji način prepoznati i izaći u susret potrebama ovog drugog u vezi i na taj način rešavati konflikte nastale usled neusaglašenig emocionalnih potreba ili sposobnosti za emocionalno davanje i uzimanje.

Partnerska i bračna terapija pomaže partnerima da razumeju svoje stilove vezivanja i stil vezivanja svog partnera. Uči ih kako mogu na adekvatniji način prepoznati i izaći u susret potrebama ovog drugog u vezi i na taj način rešavati konflikte nastale usled neusaglašenih emocionalnih potreba, neusaglašenih sposobnosti za emocionalno davanje i uzimanje (neusaglašenih stilova vezivanja). Ja poznajem jako dobro svoj stil vezivanja i vremenom mogu prepoznati i stilove vezivanja drugih ljudi . To je jedna od tih povlastica nas psihoterapeuta . Prepoznajete li vi svoj stil vezivanja ili stil vezivanja vašeg partnera? Ukoliko do sada o tome niste razmišljali , nadam se da će vam tekst biti od pomoći da prepoznate koji je vaš stil vezivanja . Srećno.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

SAZNAVANJE NEVERSTVA U TRUDNOĆI

Saznavanje neverstva u 60-70 odsto slučajeva jeste traumatično saznanje za onog koji saznaje da je prevaren. Trauma podrazumeva da postoji neki spoljašnji traumatski događaj (udes, požar, rat ) ali postoje i relacioni traumatski događaji : incest, silovanje, tortura , saznavanje neverstva i slično. Relacioni traumatski doživljaji nastaju u nekoj relaciji – u nekom odnosu između dvoje ili više ljudi. Traumatski događaj najčešće izaziva preplavljujući doživljaj u čoveku i takav doživljaj naziva se traumatski doživljaj. Trauma je zapravo rana. Ta rana boli iznutra, a apsurd je da niko ne vidi da je čovek ranjen .Saznavanje da je vaš partner bio ili još uvek jeste neveran jeste uglavnom veoma teško i bolno saznanje. O traumi neverstva možete više saznati na sledećem linku :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/.

Saznavanje da vas partner vara je najčešće veoma traumatičan doživljaj .Međutim ,kada trudna supruga sazna za neverstvo to je specifično teška situacija.

Kao što sam ranije već pisala, varanje nije pojava nastala nužno zbog potrebe za samom seksualnošću. Najređe se čak vara zbog seksualnosti. Nevera često nastaje iz emocionalnih potreba kao što su potrebe da neko o vama brine ili da se osećate poželjno, važno ili posebno .Više o razlozima preljube možete čitati na linku :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/. Ja se ovde ne bih mnogo bavila razlozima neverstva u toku trudnoće supruge jer ne smatram da se oni specifično mnogo razlikuju nego u slučajevima kada supruga nije trudna . Bavila bih se doživljajem svih trudnica koje su mi se obraćale, a za preljubu su saznale u toku trudnoće ili neposredno nakon porođaja. Obzirom da se u psihoterapiji bavim obradom traumatskih doživljaja i kognitivnih te emocionalnih sećanja na taj događaj, pretočiću mnoge od tih doživljaja prevarenih trudnih žena ili žena nedavno porođenih u reči. Te reči, sećanja i osećanja u momentu saznavanja trudnice za neverstvo i u vremenu nakon toga zvuče najčešće ovako : – Gledam u njegovu prepisku sa njom i pokušavam da ne verujem. Mora da je san. Ne ipak nije san. To pišu moj suprug i ona. Obliva me hladan znoj. Počinjem da se tresem. Noge mi se tresu. Ne mogu da kontrolišem tremor nogu. Padam na kolena. Strah. Užasan strah za bebu . Molim boga da ne izgubim svest. Izdata sam. Sad kad mi je sigurnost najvažnija. Vrisak. Sve što mogu da izustim je vrisak. Nisam više sigurna u svom telu. Ne osećam se tu sigurno. Pobegla bih iz svog tela. Ukoliko ja nisam sigurna u ovom telu, nije ni beba. Gde ćemo sada nas dve ? Moram da se smirim ali teško mi ide. Nakon toga do porođaja, a i pola godine nakon toga slabo jedem iako bih morala zbog bebinog razvoja. Kopnim i gubim na kilaži. Ne spavam više od tri sata noću od strepnje i tuge, a moram da se posvetim bebinim potrebama. Čini mi se na momente da ja uopšte ne mogu da odgovorim na bebine potrebe. Beba često plače, a ja takođe plačem jer me muči sopstvena bol obzirom da me je suprug izdao. Čini mi se da je beba nervozna, razdražljiva i plače zato jer sam ja jako tužna, uplašena i nervozna. Ne znam kome briga više treba. Meni ili bebi ili obema. Ni dan danas se ne osećam sigurno u svom telu od tog saznanja. Izdata sam onda kada mi je podrška, nega i pomoć bila najviše potrebna. Nikada mu više neću moći verovati jer nije mislio na to da ja nisam jedno biće. Nije mislio na to da nosim bebu i da o toj bebi trebam da brinem zdravog uma. Očekivala sam da će mi suprug pružiti barem mir ako ne i pomoć oko bebe. Ne znam da li ću ikada od toga ozdraviti.

Saznavanje da vas partner vara je najčešće veoma traumatičan doživljaj .Međutim ,kada trudna supruga sazna za neverstvo to je specifično teška situacija.


Volela bih da se pozovem na osnovni postulat porodične psihoterapije prenatalnog i postnatalnog perioda. On glasi : Najbolje što muškarac može da uradi za svoje dete u vreme trudnoće supruge i godinu dana nakon porođaja jeste da voli bebinu majku . (Prirodno je da interaktivnije kontakte otac sa detetom uspostavlja onda kada dete za to biva razvojno veštije , dakle onda kada može da se osmehuje, uzima i dodaje igračke , da se igra itd. Do tada bi ovaj postulat važio kao zaista temeljan. ) Nije taj postulat nastao tek tako da bi se nešto lepo reklo . Zapravo svima je poznato da se beba u utrobi majke hrani preko pupčanika i da je prilikom rođenja deteta presecanje pupčanika zapravo ” prvi veliki rastanak” majke i deteta . Preko pupčanika do bebe će doći hranjive materije ali šta će još do bebe doći ukoliko majka preživljava velike stresove ili traume ? Kakve posledice može imati stres u trudnoći ? Studije su pokazale da stres zapravo oseća čak i fetus. Ipak, nivo stresa se ne prenosi direktno sa majke na bebu u stomaku. Sama posteljica proizvodi enzime koji štite bebu od previše stresa i uzbuđenosti majke. Do deteta će doći oko 10% hormona stresa majke. Međutim, hormon stresa opet može imati uticaja na bebu . Prenatalni hormoni stresa se navode kao rizik faktora za depresiju, visok krvni pritisak, bolesti srca i dijabetes koji se mogu javiti kasnije tokom života. Zato se trudnicama savetuje da bi trebalo da izbegavaju stres. Takođe nakon porođaja beba itekako reaguje na majčina emocionalna stanja. Žena koja je saznala za neverstvo supruga pre porođaja ili nakon njega jeste često: uznemirena , ima probleme sa apetitiom , plačljiva je, često neispavana, anksiozna, tužna i razočarana. Beba će to osetiti dok je majka: nosi, doji, hrani, kupa i prepovija . Nekada majka zbog sopstvene preživljene traume prilikom saznavanja neverstva neće biti u stanju da se dovoljno posveti potrebama bebe, što je i razumljivo. Tako i beba počinje da bude beba koja je nezadovoljna, strepi, često plače i ima probleme sa ritmom spavanja i budnosti.

Žena koja je saznala za neverstvo supruga u trudnoći ili nakon porođaja jeste često uznemirena , ima probleme sa apetitiom, plačljiva je, često neispavana, anksiozna, tužna i razočarana. Beba će to osetiti dok je majka nosi, doji, kupa i prepovija . Tako i beba počinje da bude beba koja je nezadovoljna, strepi, često plače i ima probleme sa ritmom spavanja i budnosti.

Pozvaću se na priču o ranoj traumi u detinjstvu jednog od najvećih imena u oblasti istraživanja traume .To je Dr.Gabor Mate. U jednom od svojih predavanja govori o svom detinjstvu. Bilo je to vreme drugog svetskog rata. Dr.Gabor je bio Jevrejska beba. Jedne noći je njegova majka pozvala lekara i zatražila da lekar pregleda, tada još malog Dr.Gabora jer noćima neutešno plače. Lekar je majci objasnio da nije siguran šta se to dešava ali da većina Jevrejskih beba plače i da su uznemirene. Kako je Dr.Gabor to objasnio, Jevrejske bebe nisu mogle znati da je rat i da su Jevreji ugroženi. Međutim itekako su Jevrejske bebe mogle osetiti da su majke uznemirene i da strepe .(Za svoj život i život svojih beba.) Uznemirenost se sa majki prenosila na bebe . Kasnije je sjajni Dr.Gabor Mate ove događaje u svom ranom detinjstvu povezao sa zavisnošću od kupovine i radoholizmom od koga je u odraslom dobu patio . Dragi muškarci, voleći i ne varajući svoje supruge u toku trudnoće i nakon porođaja ne štitite samo svoju suprugu i svoj brak nego štitite svoje potomstvo od traume i stresa u ranom detinjstvu. Istina je dakle kristalno jasna : Najbolje što muškarac može da uradi za svoje dete u vreme trudnoće supruge i godinu dana nakon porođaja jeste da voli bebinu majku . Više o bračnoj terapiji neverstva možete saznati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/. Tv gostovanje u kome sam detaljno obradila temu neverstva kod voditeljke Ivane Malenko možete pogledati ovde :https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

NARCISTIČKI CIKLUS ZLOSTAVLJANJA

Narcisoidni poremećaj ličnosti karakteriše uvećano osećanje samouvažavanja , gordosti i jedinstvenosti uz nedostatak empatije prema drugima .

Narcisoidni poremećaj ličnosti o kome se danas puno govori, karakteriše određen skup doživljavanja sebe i sveta , odlike ponašanja (u celosti ili u elementima) prisutni kod jedne ličnosti. Opisaću neke od njih. Narcisoidna ličnost ima osećaj sopstvene ogromne važnosti i u skladu sa tim doživljaj drugih kao manje važnih . Na mom psihoterapijskom kauču od narcisoidnih osoba sam čula različite odgovore na pitanja: “Šta ti znače drugi ljudi u životu? ” ili ” Šta ti predstavlja osoba sa kojom se zabavljaš ?” Odgovori su se kretali u pravcu : to su samo predmeti, stvari, bića sa kojima sam primoran da delim vazduh ili odgovore : partner/ partnerka mi predstavlja zabavu , sredstvo koje mi služi da ne budem sam-sama jer ja ne volim usamljenost. Nadam se da vam ovim primerima osvetljavam materijalistički i interesni doživljaj drugih ljudi u narcističkom umu. Dakle , ukoliko ste u vezi sa narcisom , vi ste manje -više neka stvar i imate uglavnom upotrebnu vrednost. Zastrašujuće , zar ne? U tim odgovorima jasno je da ovako strukturisana ličnost ima manjak ili odsustvo empatije (sposobnost suosećavanja sa osećanjima drugih ljudi ), što im je jednako sa psihopatskom strukturom ličnosti . Ljudi bez empatije , poput narcisa često ponižavaju , zastrašuju, maltretiraju ili omalovažavaju druge ljude. Osim toga , druge ljude su skloni iskorišćavati bez osećaja stida ili krivice. Veoma vode računa o pojavi u javnosti . Držanje, pojava , garderoba , automobil kao statusni simbol -sve je to kod narcisoidne osobe pažljivo probrano da bi se uklopilo u sliku veličine. Čak i kod izbora partnera biće im odgovarajući onaj izražene lepote ili visokog obrazovanja, visoke poslovne funkcije koji će podržati sliku grandioznosti i biti dobar “trofej” za prikazivanje. Narcisoidna osoba uglavnom veruje da zaslužuje poseban tretman, veruje da to što želi treba i da dobije, ne obazirući se puno hoće li nekoga iskoristiti i usput povrediti da do željenog dođe . U osnovi ovakvog ponašanja leži zapravo veoma loše samopoštovanje i fragilan doživljaj sebe samoga .

Ljudi sa nedovoljno empatije , poput narcisa često ponižavaju , zastrašuju, maltretiraju ili omalovažavaju druge ljude.

Narcisoidne osobe mogu biti i žene i muškarci . Veza sa narcisoidnom osobom uglavnom pokazuje jedan određeni ciklus narcističkog zlostavljanja sa nekoliko faza. Prva faza bila bi bombardovanje zavođenjem. Obasipaće vas pažnjom , porukama, pozivima, moguće poklonima i ponašanjem koje izgleda kao briga za vas. Osećaćete se u svakom slučaju posebnom osobom. Ovim ponašanjem narcisoidna osoba, potrudiće se da osigura kod vas osećaj povezanosti , lojalnosti i privrženosti. Može vam se desiti da vam se narcis ili narcistkinja dopadne i da kod vas ovim upornim ponašanjem izazove povećane nivoe dopamina i serotonina .To bi značilo da se zaljubljujete, da se osećate ushićeno , posebno, a narcis ili narcistkinja zapravo samo veoma vešto, osigurava moć i kontrolu nad vama. Ova faza može trajati dugo, a zatim lagano nastaje faza odbacivanja. U ovoj fazi možete biti okrivljavani za sve i svašta. Možete biti optuživani da ste zli, ludi ili neadekvatni. Možete biti izloženi verbalnom , emocionalnom i finansijskom nasilju . Narcis ili narcistkinja može usled ljutnje prekidati sa vama kontakt nenadano pa vas moliti da se vratite. U svakom slučaju, žrtve narcističke torture u ovoj fazi često počinju da misle da su nešto krive ili da sa njima nešto nije u redu. Narcis vam nalazi puno mana, zahteva da promenite ponašanje jer ga vaše ponašanje povređuje, razočarava, a vi se trudite ne biste li dobili njegovo odobravanje i potvrdu ljubavi ponovo ali njega je naprosto nemoguće zadovoljiti . Počinjete ozbiljno da sumnjate u sopstveni zdrav razum i žarko želite da se promenite “na bolje”, ne biste li ponovo dobijali onakve potvrde ljubavi i sopstvene važnosti kao u fazi bombardovanja zavođenjem. Možda ste se uhvatili u zamku verovanja da ukoliko vam je narcis/narcistkinja u prvoj fazi pokazao da može da vas voli i vrednuje – da je on/ona zapravo u stanju da voli i da vi samo trebate da se malo poboljšate da biste sve to dobili ponovo. Međutim, sve je ovo igra, sve je deo narcističkog kruga zavođenja i odbacivanja, sve je deo patologije i zdrav čovek teško može da poveruje da je ovako surov i prepreden pristup prema drugom čoveku zapravo moguć . Ipak , moguć je i to ne retko. Nemojte u to mnogo sumnjati.

Ciklus narcističkog zlostavljanja obično se sastoji od tri faze. Faza bombardovanja zavođenjem , faza odbacivanja i faza umanjivanja vaše vrednosti.

U trećoj fazi – fazi umanjivanja vaše vrednosti , narcis/narcistkinja vas može stalno porediti sa drugim ljudima, ukazivati vam na to da ste npr. nelojalni ili zli prema njemu, a da su drugi ljudi lojalni i pažljivi. Može namerno flertovati sa drugim ljudima ili vas čak prevariti što nije retko, kako bi vam na najsuroviji način pokazao/pokazala da ste lako zamenjivi. Pokušaće da vas destabilizuje i navede da potpuno sumnjate u vlastitu vrednost kao osobe. U ovoj fazi možete se osećati zbunjeno i depresivno. Možete imati problema sa spavanjem , možete se osećati kao da više ne znate šta je u stvari realnost, a možete pokušavati da iznova još uvek popravljate svoje ponašanje ne biste li udovoljili narcisu. U ovoj fazi narcis će vas često u potpunosti odbaciti i ostaviti sa osećanjem da ste vi za to krivi jer niste dovoljno dobri prema njemu ili njoj. Ostajete napušteni u toj situaciji preispitivanja sopstvene vrednosti i krivice .Taj se ciklus narcističkog zlostavljanja ovde ne završava. Čim narcisoidnoj osobi budete ponovo potrebni ona će iznova početi sa ponovnom fazom bombardovanja zavođenjem ne bi li sebi dokazala da vas kontroliše, da može da ima ono što joj pripada,(a to ste vi ) kada god poželi. Osoba koja je željna ljubavi ne prepozna da se ustvari ponavlja ciklus narcističkog zavođenja nego se ponada da se narcis/narcistkinja kaje za svoje ponašanje,veruje da ovaj ipak ume da voli, da je konačno prepoznao njenu važnost i ponovo se hvata u nasilan ciklus u koji je upletena kao muva u paukovu mrežu . Sve se svodi na odnos toplo- hladno iz koga ljudi često izlaze duboko istraumirani, povređeni, zbunjeni i treba im dosta vremena, a često i stručna pomoć da se oporave .Napomenula bih da je iz ovakvih veza veoma teško uopšte i izaći .

Ljudi imaju puno poteškoća da izađu iz toksičnih veza sa osobama koje pate od narcisoidnog poremećaja ličnosti.

M.D je bila u braku sa čovekom koji je imao narcisoidni poremećaj ličnosti . Cela godina zabavljanja sa njim pre braka je bila bajkovita . Osećala je da je konačno naišla na čoveka koji je vrednuje na način na koji ona to zaslužuje . Nije bilo naznaka na osnovu kojih bi ona mogla uopšte sumnjati da je u braku može čekati jako ružan tretman niti bilo kakvih naznaa da taj čovek pati od poremećaja ličnosti. Ubrzo nakon rođenja prvog deteta, dugo je u braku doživljavala degradiranje. Ukoliko bi poručila hranu , narcis bi je ubeđivao da je užasna domaćica i da adekvatne žene kuvaju i mese za porodicu . Kada je zarađivala novac on je svoj novac od nje i sina krio , a pustio nju da ona sama snosi sve troškove života porodice (finansijsko nasilje ). Govorio bi joj često da je debela , ubeđivao je da nije dovoljno dobra majka, žena i domaćica . Ukoliko bi se protivila ili viknula govorio bi joj da je sigurno luda i da joj treba psihijatrijska pomoć jer je agresivna. Njeno se samopoštovanje vremenom srozalo toliko da je ona počela da veruje da nije dovoljno dobra, da je možda i kriva i luda. U fazama urušavanja njene vrednosti jednom ju je i prevario pa je žena prošla i kroz traumu bračnog neverstva pored sveg zlostavljanja koje je u braku doživljavala. Čini mi se da joj je tim neverstvom želeo dokazati koliko je neprivlačna , bezvredna i zamenjiva. Više o neverstvu možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/ ili ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/ . Za razliku od drugih ljudi koji počine neverstvo, ovaj čovek nije pokazivao ni trunku kajanja.U psihoterapijskom procesu uvidela je vremenom u kakvom toksičnom odnosu živi i napustila ga je. Naravno da je on i danas, godinu dana posle toga preklinje da se vrati . Što bih ja prostim rečnikom rekla , taj predator ne želi da ispusti svoju lovinu tako lako. Osim partnera i roditelji mogu biti narcistični . Više o narcisoidnim majkama možete pročitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/.

U ljubavnim odnosima sa narcisoidnim osobama ,sve se svodi na odnos toplo- hladno iz koga ljudi često izlaze duboko istraumirani, povređeni, zbunjeni i treba im dosta vremena, a često i stručna pomoć da se oporave .

Ukoliko ste i sami prošli kroz ciklus zlostavljanja od strane narcisoidne osobe važno je da slobodno izrazite koliko ste duševnog bola ,patnje i konfuzije prošli u toj toksičnoj vezi ili braku . Uz pomoć terapeuta možete ove traumatične doživljaje i osećanja ponovo razraditi , bolje razumeti , zaceliti ranu , povratiti samopoštovanje i nastaviti život dalje. Ukoliko ste prošli brak ili vezu sa narcisoidnom osobom ili ukoliko vam treba pomoć da iz nje izađete , smatram da vam mogu biti od pomoći . Mnogima sam na moje zadovoljstvo bila na usluzi u takvim traumatičnim životnim situacijama.

Sa poštovanjem ,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog , nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258 -82-74
Leave a comment

UDALJENOST U BRAKU

Već duže vreme , možda i deceniju osećate veliku udaljenost sa vašim bračnim ili vanbračnim partnerom? Ni sami niste sigurni kako je do tog stanja u stvari došlo ? Možda i dalje obavljate roditeljske obaveze ili se dogovarate oko brige o deci ? Dogovarate se i oko kućnih obaveza , odlaska u nabavku , šetnje kućnog ljubimca i slično tome ? Međutim vaša se komunikacija svodi uglavnom na roditeljstvo i kuću. Emocionalna komunikacija je odavno zamrla , fizičkog kontakta više skoro da i nema . Zagrljaji i poljupci skoro da ne postoje jer kao da deluju suviše “približavajuće” i intimno da biste ih delili sa tim “strancem ili strankinjom ” sa kojim živite. Distanca u braku je zapravo jedna veoma bolna bračna dinamika. Ne živite sami ali i pored te činjenice jeste emocionalno i intimno veoma napušteni i tužni.

Distanca u braku je zapravo jedna veoma bolna bračna dinamika. Ne živite sami ali i pored te činjenice jeste emocionalno i intimno veoma napušteni i tužni.

Često sam u svojoj psihoterapijskoj praksi imala prilike da radim sa distancom u partnerskom odnosu. Ukoliko se bolna udaljenost u braku ili vezi dešava i vama, podsetiću vas da većina parova pokušava da pravda , tačnije racionalizuje ovakvo stanje veze ili braka ne bi li im to stanje postalo prihvatljivije . Obično kažu da možda i nema mesta brizi jer ionako većina parova živi tako ili kroz godine počinje sigurno da živi na taj način. Ipak ovo je netačno . Emocionalna, komunikaciona i intimna udaljenost u braku nije normalno stanje braka i niko , ama baš niko ne zaslužuje da živi tako. Bolna je to dinamika. Udaljenost u braku je stvaran problem i dosta čest. Ova situacija u braku je zbunjujuća jer osoba sa kojom ne razgovarate o svojim emocijama , jedva komunicirate, ne grlite se , nemate intimu često boravi sa vama u kući , a možda spava i sa vama u krevetu noću po principu “dodir leđa o leđa”. Ledena je i bolna to dinamika. Pa ipak ,ohrabriću vas. Ukoliko ste mislili da sada morate tako živeti do kraja života ili se razvesti , uglavnom to nije istina . Tamo gde ipak postoji želja da se brak popravi , partnerska terapija je pokazala veliki uspeh u vraćanju ovakvih brakova u odnos u kome oboje ponovo uživaju . Daću vam primer iz prakse jer se možda mnogi od vas pronađu u njemu i možda nekome pomogne.

Emocionalna, komunikaciona i intimna udaljenost u braku nije normalno stanje braka i niko , ama baš niko ne zaslužuje da živi ovako. Bolna je to dinamika.

J.M i S.M su petnaest godina u braku . Oboje su veoma pristojni, obrazovani , pametni i empatični . Uzeli su se iz ljubavi . Ipak , vremenom su počele svađe i neslaganja u njihovom odnosu . Oboje su počeli da izbegavaju direktnu svađu i raspravu ali su u sebi samima , jedno drugom mnogo toga zamerali . Tako su polako počeli da prestaju sa svađama . Prestajali su sa raspravama ali su prestajali i sa komunikacijom koja je sadržavala priču o osećanjima , nezadovoljsvu ili bilo čemu što bi ih moglo direktno sukobiti. Proizveli su time savršen ambijent u kome se problemi trpaju pod tepih jer se o njima ne razgovara. Jednostavno nisu umeli da razgovaraju i rešavaju probleme ukoliko se ne svađaju pa im je moto postao : ” onda bolje i ne razgovarati ” . Komunikacija je postala moguća samo u vezi dece i kuće. Kako je komunikacija zamirala, zamirale su i jutarnje kafe, nedeljni ručkovi , zajedničke šetnje . Umirali su njihovi bračni i porodični rituali koji su ih ranije čvrsto spajali . Kako su zamirali rituali , zamirali su i zagrljaji , poljupci i na kraju je zamrla intima i seksualnost . Postali su dva stranca, koji žive svako svoj život. Godinama. Svako zarobljen u svojoj samoći ali ne bilo kakvoj samoći . Bili su zarobljeni u bračnoj samoći. Tužna je i ledena to dinamika.

Udaljenost u braku je stvaran problem i dosta čest. Ova situacija u braku je zbunjujuća jer osoba sa kojom ne razgovarate o svojim emocijama , jedva komunicirate, ne grlite se , nemate intimu često boravi sa vama u kući .

Bračna terapija se sastoji od zadataka za partnere koje terapeut daje bračnom paru da svakog dana rade. To je jedini način da se promeni do sad ustaljeno ali loše funkcionisanje bračnog para. Na samom početku partnerske terapije za S.M i J.M bilo je preteško da obave i najjednostavnije terapijske zadatke koji su uključivali bilo kakvu bliskost. Na primer , bilo je nemoguće sa početka da zajedno popiju jutarnju kafu . Bilo je nemoguće da izađu u zajedničku šetnju i da obave najjednostavnije razgovore od dvadesetak minuta na dan koji su se ticali njihovog nezadovoljstva brakom. Kako je vreme u partnerskoj terapiji odmicalo lagano su prebrodili otpore . Korak po korak ,dan po dan u njihov brak se prvo vratila emocionalna komunikacija , rituali , emocionalna nega i podrška ,a zatim fizička bliskost i na kraju intima. Partnerski terapeut prepoznaje kada se u brak uselila jedna loša homeostaza u vidu distance. Svaka homeostaza nastoji da se održava pa se tako i distanca može održavati decenijama ili čak zauvek . Smatram da niko nije zaslužio da živi brak, toliko lošeg kvaliteta pa još ceo život. Brakovi su mali sistemi koji itekako jesu podložni velikim promenama , ponekad i uz pomoć trećeg lica. Ukoliko među partnerima postoji volja, ljubav i spremnost na trud uprkos svemu ,terapeut razbija ovu lošu homeostazu i pomaže paru da uspostavi sasvim novu homeostazu u kojoj se ponovo nastanjuju : emocionalna komunikacija, emocionalna nega i podrška partneru , bliskost , rituali , dodiri, poljupci i intima. Svaki ovaj segment braka se može reuspostaviti. Mogu slobodno da kažem da je posao partnerskog terapeuta da uruši loš odnos koji je do tada postojao i da pomogne paru da ponovo izgradi jedan novi i kvalitetan odnos uz sigurno terapeutovo vođstvo. Naravno da postoje i brakovi koji ipak vode u razvod ali otkriću vam tajnu koju svaki iskusan terapeut zna. To su obično brakovi gde više ne postoji ljubav sa jedne ili sa obe strane. Bez ljubavi, bez te pokretačke snage , ne postoji ni volja partnera da na bračnom odnosu rade . To su brakovi u kojima jedan supružnik ne voli više onog drugog ili se ne vole međusobno ali i dalje kohabitiraju. Takvi brakovi se teško mogu poraviti i u bračnoj terapiji . Zašto ? Zato što ljubav ipak ne možete ponovo proizvesti . Nedostaje osnovni pokretač koji partnerima daje volju da se oko braka potrude. Kada je ljubav umrla , više prodisati neće . U mnogim brakovima ipak , bračni odnos je loš ali se partneri i dalje vole. To su brakovi koji sadrže i velike snage za popravku odnosa jer sadrže i ljubav. Za dobar brak ili vezu , ljubav često nije dovoljna sama po sebi nego je potreban i rad na tom malom sistemu zvani brak. Gde ima ljubavi dakle , partnerska terapija nije ništa drugo nego rad, rad oba partnera i terapeuta na braku .(Da se razumemo, nekad je to narodski rečeno i “rudarski rad”). Distanca u braku svakako jeste alarm koji govori da je vreme za promenu, za rad na braku . Niko ne zaslužuje da živi emocionalno udaljen , a u braku . Ledena i je i bolna to dinamika. Osim toga ovakva bračna dinamika čini brak veoma otvoren i ranjiv na neverstvo u braku . Više o bračnom neverstvu možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/ ili ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/. Ukoliko vaš brak prolazi kroz krizu i potrebna vam je pomoć da je prevaziđete , slobodno mi se javite za pomoć.

Sa poštovanjem ,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog , nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258 -82-74

Leave a comment

STRAH OD VEZIVANJA

Ljubav jeste povezivanje sa drugim ljudskim bićem.

Ljubav u svojoj najjednostavnijoj definiciji jeste povezivanje sa drugim ljudskim bićem. Kada bi to povezivanje bilo tako jednostavno kao što zvuči, ne bismo imali toliko slomljenih ljudskih srca širom ove naše predivne plave planete. Svi bismo bili povezani sa nekim, bili bismo voljeni i voleli bismo nekoga bez ikakvih problema. Ljubav – povezanost je besplatna i ne bi trebalo teško doći do povezanosti. Pa ipak mnogi ne uspevaju da se povežu, mnogi pate jer su odbijeni, a u najvećoj tišini pate oni koji bi želeli da se povežu ali to uprkos silnoj želji ne uspevaju iako im ne fali ponuda za ljubav. Pa kako to onda izgleda strah od vezivanja? Neću ovde ulaziti preterano u analizu uzroka .Trebalo bi mi još pet tekstova . Objasniću to dosta plastično kroz po koji snažan primer iz prakse.

Strah od vezivanja jeste u svojoj osnovi strah od ostavljanja , strah da ćemo biti povređeni.

Svakako da strah od vezivanja (ne bi uopšte bila greška da se on preimenuje u strah od iskrenog ljubavnog odnosa ), ima korene u odnosu sa primarnim objektom ljubavi u ranom detinjstvu, što je obično majka ali može nastati i kada osoba doživi u toku svog života težak raskid, težak razvod i prođe kroz težak period žalovanja nakon toga. Često je uzrok i kombinacija ova dva uzroka. Ponekad je i nešto sasvim treće (seksualna trauma npr.). Napustio vas je neko koga ste veoma voleli ? Povredio vas je? Možda i surovo? Patili ste i jedva došli k sebi? Strah vas je da ćete ponovo proći tako ? Čuvate se ljubavi kao da je ona opasnost jer ne želite ponovo da se raspadate od bola? Moguće je da ste usled traumatičnog odnosa sa roditeljima i/ili povređujućeg ljubavnog ili seksualnog iskustva razvili strah od vezivanja .”Ko se o vatru opeče i u pepeo duva ” , rekao bi naš narod. Narodne poslovice nastaju iz transgeneracijske mudrosti .

Svakako da strah od vezivanja (ne bi uopšte bila greška da se on preimenuje u strah od dubljeg ljubavnog odnosa ), ima korene u odnosu sa primarnim objektom ljubavi u ranom detinjstvu , što je obično majka ali može nastati i kada osoba doživi u toku svog života težak raskid, težak razvod , seksualnu traumu i prođe kroz težak period žalovanja nakon toga .

L. je bio čovek, nadasve inteligentan, lep, šarmantan. Kvalitet za poželeti. Žene su to prepoznavale. Lepotice su ga naprosto opsedale . Mnogo je ženskih srca ostavljao slomljenim. Nije on bio zao. Nije uopšte. Žene su tumačile da je zao i pokvaren.Voleo bi ih dan-dva i onda bi nestajao kao da se ništa nije desilo . Pojavljivao bi se opet niotkuda pa bi opet sa dve ili tri žene koje su mu se dopadale uspostavljao kontakt, voleo ih pa opet nestajao i tako godinama, u krug . Pa kako sad on nije zao ? Velika je razlika između biti zao i biti izmenjen jer si povređen. L. je zapravo bio povređen. Ne bih ja to nazvala ni povređen. L. je bio zapravo “iskasapljen” u ljubavi . Plašio se ljubavi kao đavo od krsta, a istovremeno ju je želeo i to silno. Maštao bi ponekad u sesijama o nekoj važnoj ženi i nekoj velikoj ljubavi. Nema ničeg strašnijeg u tome nego želeti vezanost, negu i brigu, a istovremeno se toga plašiti toliko da takav unutrašnji konflikt menja i oblikuje vaše ponašanje u ponašanje osobe koja je emocionalno nedostupna. Takav je osećaj imati strah od vezivanja. Duboko frustrirajući.

Nema ničeg strašnijeg u tome nego želeti vezanost , negu i brigu ,a istovremeno se toga plašiti toliko da takav unutrašnji konflikt menja i oblikuje vaše ponašanje u ponašanje osobe koja je emocionalno nedostupna. Takav je osećaj imati strah od vezivanja.

Bila sam naravno njegov terapeut. Nisam baš uspela da dođem do srži odnosa sa majkom jer nije puno o tome želeo da priča. Uspela sam da vidim ipak da mu majčinska toplina, nega, briga, odanost ,prisustvo apsolutno fali. Nešto je ležalo u tom odnosu sa majkom, neka emotivna uskraćenost. Uspela sam i da uvidim koliko ga je žena koju je voleo povredila napuštajući ga. Znala sam da su ga te rane bolele duboko, krvarile skoro neprestano i znala sam da se jedva doveo u kakav takav red nakon bolnih životnih iskustava. Terapeut jednostavno sagleda stvari drugačije. Pa evo kako sam ga ja razumela: L. je želeo neki poseban tretman . Sesiju kad on hoće , odmah sad ako može , da pomerim druge ljude, da se javim u sred noći ako mu je teško i da se ne ljutim ukoliko ne bi dolazio na zakazane termine. Eto , mogla sam da pomislim da je zao ,bahat , nepristojan i prezahtevan. Pa ipak on to nije bio. Bezuslovno prihvatanje može obezbediti samo roditelj . Svaki taj hitni poziv i potreba za posebnim tretmanom bio je VRISAK ZA MAJČINSKIM PRIHVATANJEM . Vrisak za bezuslovnim prihvatanjem umesto zlobe, bahatosti , nepristojnosti ili prezahtevnosti . Samo zavisi kako ovo ponašanje razumete. Terapeut često klijentu predstavlja negujućeg roditelja koga nije imao.

Moguće je da ste usled traumatičnog ljubavnog iskustva razvili strah od vezivanja .”Ko se o vatru opeče i u pepeo duva ” , rekao bi naš narod.

Na te vriske, ukoliko ste empata, teško da se možete oglušiti. Ja to kao terapeut nisam uvidela kao bahatost nego sam čula emotivno uskraćenog dečaka koji vapi za prihvatanjem i povezanošću. Tako sam odgovarala na te vriske po potrebi ,a u međuvremenu L. bi nestajao . Znate zašto je nestajao ? Jer se upravo svaki put na smrt preplašio te prihvatajuće međuljudske veze između terapeuta i klijenta koju bi svaki put dobio u našim susretima. Bio bi nakon susreta utešen, smiren, zadovoljan ali bi se naravno posle toga i uplašio pa ga ne bi bilo nedeljama. Tako ja to razumem. Mnogo puta bi i viknuo nešto poput : – Ja i dalje želim svoje sesije, iako se nisam ponašao adekvatno i prelazio sam granice. – Ja samo ne želim da budem napušten. -Ljut sam jer zašto si primila druge klijente kad se nisam pojavio na svom terminu ? Ja i dalje hoću svoje termine pojavio se ja ili ne. Vidite ovakve zahteve možemo imati samo prema roditeljima jer podrazumevamo da nam oni praštaju puno i puno čine za nas. Bilo mi je kristalno jasno kako je u meni video praštajućeg i popustljivog roditelja. Ipak to sam bila ja. Terapeut koji je odgovarao na potrebe povređenog deteta u odraslom čoveku i koji je obučen da razume klijentovo nestajanje (čak iako me u nekom kontekstu uznemirava moram da prihvatim da je to u redu i da ne reagujem burno). Čitav taj haos straha od vezivanja terapeut doživljava takođe kao neku vrstu bola ali mora da vlada situacijom i da bezgranično razume bol drugog ljudskog bića . Bol drugih , nas terapeute taokođe često boli . Dosta me je uznemiravalo što sam uviđala koliko se on sam sa sobom mučio i koliko su žene oko njega takođe izmučene. Moram ipak da okrenem sada priču da bismo uvideli način na koji ovakvo ponašanje žene koje su u pokušavale biti u vezi sa L. doživljavaju . One nisu videle povređeno dete koje vrišti za prihvatanjem onda kada L. želi da ih vidi . One nisu videle da čovek koji nakon toga nestane i ne javlja se ima strah od toga da sa njima razvije emocionalnu vezu jer ga je i žena koju je jako voleo tokom svog života napustila . Jer je i majka najverovatnije reagovala ne baš adekvatno na potrebe ovog čoveka do je bio dete. One nisu razumele da L.u sebi nosi bol . One su to videle na način da ih L. zavodi pa odbacuje i tako u krug. Bilo je tu mnogo ranjenih žena i jedan ranjeni muškarac. Kao na bojnom polju . Mnogo potrebe za ljubavlju i veoma mali ponašajni kapacitet za tako nešto. Na ovakvim slučajevima terapeut mora da radi i godinama samo sa jednim ciljem. Da pomogne čoveku da uoči prednost i bezbednost povezanosti sa drugom osobom.

Kada vam osoba kaže da ne želi da se veže , možda joj se ne dopadate. Međutim usled sopstvenog straha od vezivanja ona to ponekad nije u stanju . Nije u stanju da se veže. Verujte joj kada vam to kaže.

Drugi čovek, nazvaću ga B. je pak dogurao mnogo više u terapiji. Kod njega je postojao strah od vezivanja izazvan emotivno uskraćujućim odnosom sa majkom i kasnije veoma lošim i traumatičnim odnosom sa bivšom suprugom. B. je pak uspeo da se poveže sa jednom ženom u toku terapijskog procesa. Postao je posvećen , romantičan i monogaman u odnosu sa njom. Međutim kada je ona sa njim poželela decu i porodicu, uprkos njegovoj silnoj želji da tako i bude on bi na sam pomen toga osećao fizičke simptome. Vrtoglavicu, mučninu i strah iako ju je jako voleo. Međutim, pošto smo i nju uveli u terapiju bilo je lekovito to što je na bezbedan način mogao da joj govori da je jako voli ali da se plaši istovremeno. Ona je kroz partnersku terapiju uspevala da mu pomogne u skoro svim tim trenucima mučnine i straha. Danas su srećan par i odradili smo skoro pa”Sizifov” posao. Cilj ovog teksta bio je da ukažem ljudima da nije baš svako emocionalno nedostupno ponašanje odraz neempatičnosti osobe ili nekog zla u čoveku. Istina je da neretko, želja za povezivanjem i ogroman strah od tog istog povezivanja mogu postojati istovremeno u istom ljudskom biću. Tako susrećemo osobe čije se ponašanje spolja može sagledati kao emocionalna nedostupnost. Unutra pak, u dubini duše stoje nezaceljene rane koje oblikuju ponašanje kao takvo . A ljubav, ljubav bi trebalo da je čarobna i besplatna i deluje tako lako povezati se sa drugim ljudskim bićem.

Sa poštovanjem ,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog , nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258 -82-74

Leave a comment

CILJEVI TERAPIJE NEVERSTVA

U partnerskoj terapiji ukoliko je došlo do neverstva u braku , svaki partner ima svoje zadatke u prevazilaženju krize koja je u braku nastala nakon preljube.

U partnerskoj terapiji neverstva , cilj terapije jeste uglavnom oporavak vaše veze. U velikom broju slučajeva je to sasvim moguće .Svaki partner ima zadatke koje je dobro da obavi kako bi se veza reuspostavila. Takođe ,partneri imaju i zajedničke zadatke ali njima sam se bavila u prethodnim tekstovima . Više o tome kako izgledaju zajednički zadaci partnera u terapiji bračnog neverstva možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/ i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/. Zadaci partnera koji je prevaren su različiti od terapijskih zadataka partnera koji je preljubu počinio . Zbog toga što se oni osećaju sasvim različito kada do preljube u braku dođe . Prevareni partner ima sledeće zadatke : 1.Da jasno izrazi svoja osećanja poput osećaj poniženosti , besa, ljutnje , ozlojeđenosti , straha da će biti prevaren i u budućnosti . U bračnoj terapiji neverstva ova osećanja izražava tako da ga i terapeut i bračni partner dobro čuju i razumeju. 2. Zadatak da zatraži da čuje detalje neverstva ukoliko ga zanimaju (šta se dešavalo , kako je izgledala ta izvanbračna veza i sve što ga interesuje u vezi sa neverstvom ). Biće upućen u to da slušanje takvih detalja može za njega predstavljati i problem jer se takvi detalji kasnije ,živopisno motaju u mislima i mogu dovesti i do retraumatizacije. Ipak,većina prevarenih ljudi želi da sazna sve detalje izvanbračne veze . 3. Zadatak da traži pomoć i utehu od partnera kada god se oseća loše , obzirom da se nakon neverstva kod prevarenog partnera smenjuju periodi kada normalno funkcioniše i kada mu je izuzetno teško (neizdrživo kako to moji klijenti opisuju). 4.Zadata da targetira i definiše ona područja braka koja bi želeo da se poprave .(Npr. prevarene žene često se žale da je u braku već dugo suprug distanciran , da nemaju dovoljno brige i pažnje . Prevareni muževi pak često traže da se supruga vrati u ulogu osobe koja brine o deci jer se ponekada distancirala od svoje roditeljske uloge dok je afera trajala.) 5. Zadatak da uz pomoć polako prevazilazi povređenost i da se uključi u proces oporavka braka ili veze. 6.Zadatak da prihvati gubitak onakve veze tj.braka kakav je nekada bio .(Nepovređen , nevin odnos , nenarušen). Brak je sada drugačiji , nosi na sebi ožiljak neverstva ali brak se može prihvatiti i kao takav. 7.Zadatak da obnovi poverenje u partnera te da polako prestane sa špijunskim i detektivskim ponašanjem prema partneru koje se nakon neverstva pojavljuje usled nepoverenja . Iskusan terapeut neko vreme ovo ponašanje omogućava i podstiče ali samo na određeno vreme (dostupnost e-mailova ,šifri na partnerovom telefonu i slično). Zaceljivanje zahteva vreme . Proces zaceljivanja braka nakon preljube ne predstavlja ravnu liniju nego proces sa povremenim periodima mira i periodima kriza. Više o tome kako se oseća prevareni partner možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/.

U terapiji neverstva, prevareni partner ima sasvim različite individualne zadatke od partnera koji je varao , zbog toga što se partneri osećaju veoma različito ali zapravo oba partnera iskuse krizu i stres u momentu kada do preljube u braku dođe. Ni jedan od njih ne biva pošteđen i niti jedan od njih se ne oseća zadovoljno.

Terapijski zadaci u terapiji neverstva za partnera koji je počinio preljubu odnose se na sledeće tačke : 1. Potpuni završetak afere. Ne završetak po principu- na pola puta . Ukoliko je neophodno, neveran partner ima i zadatak da preboli neka osećanja koja su ostala prema osobi sa kojom je bio/bila u vezi . 2. Zadatak da čvrsto prihvati odgovornost za to da je ulazak u aferu bio svestan izbor . 3. Zadatak da pokaže empatiju za prevarenog partnera . Često je ljudima veoma teško da gledaju koliko je prevareni partner povređen . Nisu to očekivali .Da bol bude enormno velika. Zadatak im je i da pokažu kajanje zbog toga što su povredili svog bračnog druga. Najčešće se iskreno kajanje pojavljuje sasvim spontano .Znate niko i ne sumnja kako će se njgov bračni drug osećati kada sazna za aferu .To se i ne planira. Ipak ljudi mi najčešće kažu : -Da sam znao da ću je toliko povrediti ,vratio bih vreme unazad i nikad mi to ne bi palo na pamet da uradim. Ja nisam razumeo da čovek uopšte može biti ovoliko strašno emotivno povređen preljubom. Valjda sam očekivao da to izgleda manje strašno ali niko i ne zna šta da očekuje dok mu se ne desi. 4.Ukoliko prevareni partner zatraži , partner koji je varao deli sve detalje afere potpuno iskreno i transparentno. Iskusan terapeut će ga u tome voditi na način da se detalji iznesu bezbedno u smislu da ne dovedu do još veće krize. 5. Zadatak da pokaže veliko strpljenje i brigu za oporavak prevarenog bračnog druga jer taj oporavak nosi uspone i padove , periode kriznih osećanja , plača i čak fizičkih tegoba .Zadatak da uradi sve što je potrebno da pomogne prevarenom bračnom drugu da ovo prevaziđe. 6. Zadatak da izrazi bilo kakve interpersonalne razloge zbog kojih je ušao u aferu (žene često navode razloge da su se pre afere osećale usamljeno , nevoljeno i degradirano , a suprug na primer uopšte nije primetio da se žena u braku osećala nesrećno ). 7. Zadatak da i sam oceni koja su to područja braka koje bi trebalo popraviti (npr . intimnost, komunikaciju , zajedničko vreme). 8.Zadatak da oprosti sebi za načinjenu aferu. (Najčešće ljudi pokazuju problem da oproste sebi za bol koji su naneli prevarenom i nose se sa velikom grižom savesti zbog toga).

Bračna terapija neverstva jeste izrazito kompleksan proces . Zahteva ogromno angažovanje oba bračna partnera ali i terapeutovo sigurno i iskusno vođstvo .

Bračna terapija neverstva je kao što vidimo veoma kompleksan proces. Zahteva veliki angažman oba bračna partnera ali i terapeutovo iskusno i sigurno vođstvo .Često me ljudi zovu zbog bračne krize koja traje već niz godina ,a izazvana je neverstvom koje se desilo davno . Pre npr. tri godine. To je jasan pokazatelj koliko je teško prevazići krizu neverstva ukoliko se ono kao pojava u braku detaljno ne obradi . Par često ostaje zajedno nakon preljube ali taj život liči na ” život u uzavrelom kotlu “, kako to klijenti sami opisuju . Tek kada uđu u proces terapije neverstva prevazilaze krizu koja traje godinama unazad , od kada se neverstvo desilo . Zbog toga je najefikasnije da se par obrati terapeutu odmah , čim preljuba u braku nastane ili nedelju – dve nakon toga . Tv gostovanje u kome sam kod voditeljke Ivane Malenko detaljno obradila temu neverstva možete pogledati ovde :https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Sa poštovanjem psihoterapijsko savetovalište Sinđić
Sa poštovanjem
Ivana Sinđić , diplomirani defektolog ,Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel: 061/ 25-88-274

Leave a comment

RANJENI DON ŽUAN I NEVERSTVO

Don Huan , lik razvratnog ženskaroša opisan je u Španskoj književnosti.

Fra Gabrijel Teljes , opisao je u svojim književnim delima lik ženskarosa pod imenom Don Huan (Don Žuan ) . Tirsov Don Huan, pored toga što je zavodnik, je i prevarant i rugalica. Najviše uživa u : zavođenju žena , činjenju preljube , osvajanju , a i ostavljanju žena. Zašto bih ja kao psihoterapeut uopšte razmišljala o ovoj temi ? Imam itekako razloga . Ponašanje slično Don Huanovom pojavljuje se i kod nekih ljudi . Postoji u psihoterapijskoj teoriji i literaturi pod nazivima : ” Sindrom Don Žuana ” , ” žensaroš ” ili “hiperseksualno ponašanje ” . Dok su me u Institutu za mentalno zdravlje na edukaciji iz psihoterapije učili ovom sindromu , mislila sam da to verovatno u svojoj psihoterapijskoj praksi neću ni sresti jer mora da je to nešto veoma retko . Onda se polako u praksi pojavio jedan , drugi , treći pa više nisam ni brojala . Mislim da sam ih susrela oko desetak. Dvojica njih , dali su svoju saglasnost da ih uvrstim u svoje tekstove ne bih li pomogla drugim ljudima da razumeju ovo ponašanje. Jedan od njih je čak rekao da želi da pomogne svim onim ženama koje su u očajnom stanju jer su nebrojeno puta bile prevarene od strane muškarca koga vole.

Osoba koja pati od sindroma Don Žuana zapravo ima dubok osećaj sopstvene nepoželjnosti , visoko izraženu potrebu za divljenjem žena kako bi stekao osećaj da vredi i da je ipak poželjan.

Susret sa S.V bio je pre nekoliko godina moj prvi susret sa ” Don Žuanom ” . Onim ponašanjem za koje sam duboko verovala da ga nikad neću susresti. Bio je nesrećan . Duboko nesrećan muškarac , izrazito lepog izgleda. Neprikosnoveno je vodio računa o svom telu , prekrivenom brojnim tetovažama na lepo izvajanim bicepsima o kojima je svakodnevno vodio računa u teretani . Njegova tuga dolazila je samo naizgled od neodlučnosti jer je bio uvek istovremeno u nekoliko veza sa ženama i nije znao koju da ostavi niti kako to da uradi . Ne pričam ovde o paralelnoj vezi sa dve žene nego istovremenim vezama sa po četiri do pet žena . Bio je svestan da je neveran .Više o neverstvu i preljubi možete čitati ovde : :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/. Sve te veze za njega su bile važne , a znao je da ne čini ispravan izbor za sebe i gubio je previše energije na održavanje svih tih veza. Kada smo u psihoterapijskom procesu zagrebali dublje u njegovu prošlost i napravili kontakt sa njegovim utrašnjim detetom , imali smo oboje mnogo toga dirljivog da saznamo.

Psihoterapijski rad često podrazumeva rad sa našim unutrašnjim detetom.Ovakav rad lično primenjujem čak i u terapiji bračnog neverstva.

Psihoterapijski rad često podrazumeva rad sa našim unutrašnjim detetom. Ovakav rad lično primenjujem čak i u terapiji neverstva. Više o bračnom neverstvu možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/. S.V imao je veoma ranjeno unutrašnje dete. Majka ga je napustila veoma rano , kada je mali S.V imao tek 6 godina. Udala se za drugog čoveka i zaboravila na S.V-ovo postojanje . Zbog toga se on osećao duboko nepoželjno, nevrednovano, uskraćeno i napušteno . Otac kome je ona poverila malog S.V bio je isuviše zauzet novim partnerkama i pokušajima da se oženi ,a bio je i koainski zavisnik . Ponekad bi ga mali S.V zaticao i u stanjima teških pijanstava po kanalima na putu do prodavnice . Mali S.V osećao se da ga otac i ne primećuje. Osećao se nevidljivo . One velike tetovaže na besprekornim bicepsima davale su mu osećaj da je ipak primećen , da ga ljudi vide za razliku od oca . Tek u psihoterapiji je zapravo i razumeo koji je najpodsvesniji motiv tih njegovih tetovaža . Toliko suza na licu jednog muškarca dugo nisam videla . Sve te silne paralelne veze štitile su ga od dubokog osećaja nepoželjnosti , neprimećenosti , nevrednovanosti i napuštenosti . Bile su jedna velika garancija da neće više nikad biti sam kao onomad kada ga je majka ostavila zbog nekog , njemu nepoznatog muškarca. Što je bilo više veza , manja je bila šansa da će S.V ostati ponovo sam , kao kada je imao samo šest godina . Čak iako bi ga jedna od tih žena ostavila , ostajalo bi ih još nekoliko kao osiguranje od samoće. Sa pogledom na jedan toliko težak detinji život , nisam nalazila ni malo prava da okarakterišem njegovo današnje ponašanje kao loše. Savršeno se uklapalo u vid jednog mehanizma kojim se duboko povređeno ljudsko biće brani od bilo kakve mogućnosti da bude ponovo ranjeno kao onda kada je bilo dete. Ipak vremenom smo uspeli da odbacimo te njegove mehanizme te da u ponašanje uvrstimo mnogo zdravije načine da se bori sa sopstvenim osećajem napuštenosti i nevrednovanosti.

Ponašanje slično Don Žuanovom pojavljuje se kod nekih ljudi , uglavnom iz sasvim određenih unutrašnjih razloga koji leže duboko u čoveku . Sam čovek je tih razloga uglavnom nesvestan , a oni mogu biti uzrok činjenja preljube .

B.D je potražio psihoterapijsku pomoć zbog ” nemogućnosti da se smiri ” , kako je on to rekao . Kao i S.V bio je besprekornog telesnog izgleda , izražene lepote, uvek pažljivo probrane garderobe i muškog nakita , a kao po nekom nepisanom pravilu mnogostrukih i velikih tetovaža na telu . Žena mu nije falilo Primećivale su ga. Pisale su mu i želele su ga . Bilo ih je i previše . On je pak želeo da ima skoro svaku koja mu se dopadne . Pokušavao je u momentima da zavodi čak i mene iako smo bili u psihoterapijskom odnosu. Često je žene posmatrao kao stvari za zabavu ,a povremeno se zaljubljivao. Kada se zaljubi , gubio bi kontrolu nad sobom i nije mogao da upravlja svojim emocijama nego su one kao lavina upravljale njime . Čak i tako zaljubljen i van kontrole nije se odricao onih žena koje su mu predstavljale stvar za zabavu . Povredio je mnoge ali najviše samoga sebe jer je uve bio zapravo usamljen. Veoma usamljen . Žena u koju bi se ludački zaljubio ostavljala ga je kada sazna za preljubu . Više o preljubi (neverstvu )možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/.

Psihoterapijski rad često podrazumeva rad sa našim unutrašnjim detetom.Ovakav rad lično primenjujem čak i u terapiji hiperseksualnog ponašanja kakvo je ponašanje kod osoba koje pate od sindroma Don Žuana ili u terapiji neverstva.

B.D nosio je u sebi ego stanje dečaka koje je povremeno izbijalo na površinu njegove veoma dobro izbrušene fasade “opasnog i dominantnog muškarca ” .To ego stanje pojavljivalo bi se u obliku dečaka koji se mazi i traži pažnju . Jasno sam ga mogla uočiti . Istog momenta izazivao bi u meni potrebu da se iz ozbiljnog terapeuta pretvaram u negujuću majku jer je to ovom ego stanju bilo potrebno i u momentima korisno . B.D bio je takođe usamljeni dečak negde duboko unutra. Roditelji bi se međusobno svađali i tukli noćima naočigled malog B.D . Pokušavao je čak da se pretvara da mu je jako loše i da ima temperaturu ili da glumi onesvešćivanje , iščašenje noge te da se žali na kojekakve izmišljene bolove ne bi li time dozvao roditelje da se bave njime i prestanu da se tuku i svađaju . Uglavnom nije uspevao. Nisu marili ni kada bi se mali B.D žalio na zdravlje pa ča ni kada bi se lažno onesvestio . Oni su večito kao roditelji bili zauzeti jedno drugim i svojim toksičnim odnosom ,a malog B.D su zanemarivali . Ponekad je ostajao i gladan jer su majka i otac zaboravljali na potrebe deteta . Bili su prisutni ali i nisu . B.D često je bežao kod bake . Najčešće kada bi bio gladan , uplašen i neprimećen. U momentu kada je definitivno omrznuo svoje roditelje prešao je i da živi kod nje. Baka je umrla kada je on imao šesnaest ,a roditelji su ga, iako oboje živi ,ostavili da sam povede računa o bolesnoj baki sve do momenta njene smrti kojoj je prisustvovao i to sam . Ovaj mali , odbačeni , neprimećeni , prestravljeni i usamljeni B.D plenio je u odraslom dobu pažnju žena sa velikom lakomošću . Žene je posmatrao često kao stvari jer je na neki način i sam bio svojim roditeljima neka “stvar ” koja ih ometa svojim potrebama dok se svađaju ili dok se bave svojim tosičnim brakom. Naučio je tako . To je ono što mu je bilo poznato – to da se ljudi mogu posmatrati i kao stvari . Naučio je pogrešno još kao mali. Lakomost za pažnjom žena došla je kapo prirodna posledica skoro pa potpune neprimećenosti u detinjstvu . Mali B.D , zenemaren i neprimećen, nepoželjan i uglavnom sam , izrastrao je u velikog B.D-a koga je bilo nemoguće neprimetiti .Izrastao je u velikog B.D -a koji je lomio ženska srca da bi dobio osećaj da je poželjan , da postoji , da ga žele i da ne mora da izmišlja lažne bolove kako bi na njega obratili pažnju . Sve ove loše obrasce ponašanja (bolje reći većinu ) smo izmenili kroz vreme . B.D sada nije u vezi ali je singl kako ne bi povređivao žene. Neke je čak zvao da zamoli za oproštaj jer zna da ih je povredio . B.D će biti u vezi ponovo. Onda kada naiđe na ženu sa kojom želi istinsku bliskost. Za sada uči da je u redu biti i sam te da će i tako opstati. Nadam se dragi čitaoče da smo ti ja, mali S.V i mali B.D uspeli predočiti šta se krije iza ponašanja odraslih ljudi koje često razumemo kao neprihvatljivo . Još toga o uzrocima preljube i neverstva možete čitati na :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/. Tv gostovanje u kome sam sa voditeljkom Ivanom Malenko detaljno obradila temu neverstva možete pogledati ovde:https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem
Ivana Sinđić , diplomirani defektolog ,Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel: 061/ 25-88-274
Leave a comment

NJEGOVO I NJENO NEVERSTVO

Bračno neverstvo , postojalo je od kada postoji i institucija braka. Kroz čitavu istoriju posmatrano je kao nešto negativno, prljavo i kažnjivo.

Sve koji čitaju ovaj tekst pozdravljam . Zahvalna sam vam za vaše vreme izdvojeno za čitanje . Neki od vas su iskusili preljubu , počinili je ili su bili prevareni u braku . Neki je nisu iskusili ali poznaju nekog ko jeste. Imajte na umu da se već dugo praktično bavim neverstvom i u duboko razumevanje ove teme ulažem veliki trud i rad .Sve tekstove o neverstvu pišem sama i za svaki od njih treba mi nekoliko sati . Dok svi spavaju , ustajem ujutru u 5 h ne bi li tekst bio gotov bar do 10 h izjutra . U tekstovima sažimam puno iskustava iz svoje prakse , puno iskustava drugih ljudi koji su na to dali pristanak i imajte na umu da sve one koji su počinili neverstvo ili bili prevareni , jednostavno razumem . Ipak, mislim da neverstvo nije dobrobit niti za osobu koja ga čini , niti za osobu koja ga otkriva , niti za brak u celini . Tema preljube je prisutna i biće prisutna dok je sveta, ljudi i veka. O bračnom neverstvu nas ne uče u školi . Niko nam ne kaže šta treba da radimo ukoliko ga doživimo ili ukoliko ga počinimo. Niko nas ne priprema i kada se ono desi zbog toga se osećamo veoma usamljeno i zbunjeno. Želim da neverstvo razumem do same srži pa i od same srži , tačnije i kroz istoriju. Neverstvo postoji od kada postoji i institucija braka. Ono nije pojava modernog doba .Žene kao i muškarci činili su preljube vekovima unazad. Pogled na neverstvo kroz istoriju nije bio blagonaklon u društvu . U Starom Rimu na primer , preljubnica je mogla biti samo žena (muškarac se nije mogao smatrati preljubnikom ). Tada su preljubnicu zbog načinjene preljube kažnjavali .Kažnjavao ju je porodični savet koga su činili suprug i ženini muški srodnici. Kasnije u Avgustovskom zakonu , omogućeno je i ubistvo preljubnice bez posledica ukoliko je žena uhvaćena na delu u preljubi. Dakle nije se blagonaklono posmatrala preljuba , a prvenstveno ukoliko ju je činila žena. Kasnije , Hrišćanstvo ne gleda blagonaklono ni na preljubu koju čini muškarac. U svakom slučaju postoji oko termina neverstvo , globalno istorijsko i kulturološko posmatranje neverstva kao nečeg prljavog , kažnjivog , sramnog i neprihvatljivog. Otuda i toliki stid onih koji preljubu načine jer zapravo znaju da mogu veoma lako naići na nerazumevanje i na osudu okoline , a posebno ukoliko se radi o ženi . Neverstvo je kao što smo razumeli kroz istoriju bilo manje prihvatljivo ukoliko ga čini žena ,a donekle čak i prihvatljivo ukoliko ga čini muškarac.

Neverstvo postoji od kada postoji i institucija braka. Ono nije pojava modernog doba .

Oko bračnog neverstva formirali su se u ljudskom društvu razni mitovi .Oni su pre svega netačni. Nabrojaću neke od najčešćih mitova o neverstvu :

*Afera uvek uništi brak. (Netačno). *Ljudska bića su po prirodi monogamna .(Netačno). *Neverstvo podrazumeva da u braku postoje ozbiljni problemi i uglavnom da u njema nema više seksualnosti .(Netačno ). *Žene varaju jer su u svojim brakovima nesrećne ,a muškarci varaju samo zarad seksualnosti .(Netačno). *Muškarci varaju bez uključivanja emocija dok žene varaju samo zbog toga jer su se emocionalno vezale. (Netačno.) *Muškarci su više zabrinuti oko pitanja da li ih njihova partnerka seksualno vara, a žene su više zabrinute za to da li se njihov suprug zaljubio u ljubavnicu. (Netačno.) *Internet afera ili on line afera ne može se smatrati preljubom .(Netačno ). *Ukoliko su roditelji činili preljubu , veća je verovatnoća da će i njihova deca postati preljubnici u svojim brakovima. (Netačno).

Preljuba se pojavljuje i u otvorenim brakovima , u LGBT populaciji , na svim delovima planete i u svim životnim dobima od mladosti do starosti.

Preljuba se pojavljuje čak i u otvorenim brakovima , u LGBT populaciji , na svim delovima planete i u svim životnim dobima od mladosti do starosti. Prevara može ozbiljno poremetiti čovekov život. Ozbiljno poremeti poverenje , povezanost i intimnost braka. Ne samo da narušava poverenje u partnera nego ozbiljno poljulja poverenje u vašu sopstvenu percepciju stvarnosti. Kao da više niste sigurni da li ispravno doživljavate stvarnost. Na primer, M.S je otkrila ljubavne poruke u telefonu svog supruga .Kada ga je suočila sa tim , on je intenzivno poricao . Govorio joj je čak da umišlja i da je previše ljubomorna u nastojanju da zaštiti brak od svađe i raspada. Međutim to je dovelo do toga da M.S više ne zna da li da veruje svojim očima ili njemu . Počela je čak da veruje i da ludi iako je bila potpuno mentalno zdrava. Neverstvo je za neke brakove jednostavno smrtna presuda. Brak više neće postojati nakon prevare. Na primer , vaš partner može zapravo jedva čekati da počinite preljubu kako bi konačno rekao da je vreme da se razvedete ,a da kraj braka bude vaša odgovornost jer on nije imao smelosti da izađe iz braka iako vas odavno ne voli . Neki ljudi takođe jednostavno nikada i ni pod kojim uslovima neće preći preko neverstva čak iako vas vole. To je sasvim u redu i razumite ih . Imaju pravo izbora i svoj kodeks ponašanja u smislu šta mogu tolerisati, a šta ne mogu podneti . Da li je uvek tako ? Ne ,naravno. Istina je dvostruka baš kao što i preljubu obeležava dvostrukost. Neki brakovi ne samo da će prevazići neverstvo nego će proći kroz ovu krizu i biti bolji nego ranije .Da , dobro ste pročitali ! Partneri nakon preljube u ne malom broju slučajeva kažu :-prošli smo kroz ovo i sada smo povezaniji , intimniji i bolje se razumemo nego ikada. Bračna kriza kao što je neverstvo vas prodrma do srži. Neko tek kad je otkriven u preljubi , postaje svestan šta i koga može izgubiti i daje sve od sebe da se brak popravi do sitnih detalja . Nekada kriza postaje jedini pokretač ka reorganizaciji braka u ispravnom smeru – smeru povezanosti ,brižnosti , intimnosti . Više o terapiji neverstva čitaj na http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/.

Prevarena žena.

Ipak , jedno pitanje uvek intrigira ljude. Zašto varaju žene ,a zašto muškarci. Navešću neke primere iz prakse. A.N se u braku osećala zanemareno i nevrednovano . Suprug je bio dosta skoncentrisan na sebe , svoje prijatelje i hobije ,a ona je vreme provodila najčešće sama , gajeći decu. Ljubavnik ju je vrednovao i pružao joj svakodnevnu pažnju . M.N je pak volela i ljubavnika i svog supruga . U braku je imala stabilnost , sigurnost , predvidljivost i ljubav ali je bilo užasno dosadno .Njen suprug nije bio zabavna osoba dok joj je ljubavnik davao osećaj da je živa i u vezi sa njim sve je bilo veoma zabavno . T.A odavno nije volela svog supruga .On je bio dobra , časna, moralna i poštena osoba. Dobar otac njihovoj deci .Ipak ona nije uspevala da oseti ljubav u odnosu sa njim i volela ga je kao prijatelja . U odnosu sa ljubavnikom pronašla je onaj deo koji joj nedostaje u braku. Emocije ,zaljubljenost i romantiku . Osećala se živom. N.N je volela svog supruga ali njihova seksualnost je bila loša i veoma retka . Sa ljubavnikom je imala čestu i odličnu seksualnu povezanost. M.J pak ,osetila je posle 12 godina braka seksualnu i emotivnu privlačnost prema ženi . Do tada sebe nije videla kao biseksualnu . Supruga je prevarila sa ženom jer je zapravo tek u toku braka otkrila svoju biseksualnost . K.S pak imala je supruga kontrolora , psihički nasilnog , pritvornog , zapovednog. Duboko u sebi prema njamu gajila je bes . Njena veza sa muškarcem van braka , predstavljala je neku vrstu njene unutrašnje osvete mužu koga se plašila da napusti .Svaka od njih borila se sa ogromnom grižom savesti zbog preljube, viđenjem sebe kao zle osobe , defektne osobe . Nisu mogle da se osećaju udobno u životu koji se vrti oko tajne, skrivanja i laganja ali sa druge strane nisu mogle ni da prekinu aferu .

Prevareni suprug.




Kada vam budem iznela neke od razloga , zašto su muškarci činili preljubu , videćete da se njihovi razlozi ne razlikuju mnogo od ženskih razloga za neverstvo . Pogrešno je shvatanje da muškarac vara isključivo zbog seksualnosti. M.S je voleo svoju suprugu , međutim ona je puno radila i bila često i danima odsutna zbog posla . Bio je ponosan na nju što je uspešna. Međutim on je odrastao pored roditelja koji su ga zanemarivali , a majka ga je ostavila dok je bio dečak i u sebi je nosio taj problem da mu je uvek potrebno veoma mnogo pažnje , a strah od ostavljanja kod njega je bio predominantan . Kada je imao i ljubavnicu i suprugu , nikad se nije osećao sam i zanemaren . Uvek je imao dovoljno pažnje , povezanosti i voleo ih je obe . Smatrao je da ukoliko ga supruga odbaci (poput majke ), ne postoji opasnost da će ostati ponovo sam , kao u detinjstvu , ukoliko ima ljubavnicu . Ljubavnica mu je predstavljala neku vrstu osiguranja protiv odbačenosti i samoće . Z.B je pak dugo osetio da se njegova supruga od njega distancirala. Nije bila preterano zainteresovana za njegove emocionalne i intimne potrebe . Živeli su poput cimera koji zajednički odgajaju decu . U ljubavnici je našao nekoga ko iskreno brine o njegovim osećanjima i sa kim može biti povezan , intiman i seksualan. D.S odavno nije voleo svoju suprugu dok je supruga njega još uvek volela. Nije želeo da je povredi time što će se razvesti .Nije imao hrabrosti za to. Trudio se da bude dobar prema njoj ali je van braka , svakog petka ,vreme provodio sa ljubavnicom prema kojoj je gajio osećanja . Ona mu je davala osećaj da je ponovo živ i da može da voli . Svi ovi muškarci nosili u sebi grižu savesti , osećaj krivice , osećaj da su dvostruke i loše osobe zbog preljube koju čine. Kao što vidimo , neverstvo čine oba pola . O radu sa parovima kod kojih se pojavilo neverstvo možete više čitati na linku http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/. Tv gostovanje u kome sam sa voditeljkom Ivanom Malenko detaljno obradila temu neverstva možete pogledati ovde :https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Sa poštovanjem psihoterapijsko savetovalište Sinđić
Sa poštovanjem
Ivana Sinđić , diplomirani defektolog ,Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel: 061/ 25-88-274
Leave a comment