ZAŠTO BRAČNA TERAPIJA UČI DA LJUBAV NIJE DOVOLJNA ZA BRAČNU SREĆU ?

Jedan od osnovnih postulata bračne ili partnerske psihoterapije jeste da ljubav nije dovoljna za zdravu vezu ili brak.

Marko i Dijana su se zabavljali osam meseci .Oboje su bili zreli i odgovorni ljudi sa ozbiljnim poslovima. Oboje su imali iza sebe svoj kofer neodgovarajućih , čudnih ili jednostavno propalih veza . Ovaj put je bilo drugačije – verovali su oboje. Hvalili su se prijateljima i familiji koliko su srećni , viđali su se svakog dana nakon posla , vodili duboke razgovore , bili intimni i jednostavno ludo zaljubljeni . Osećali su da jedno drugo nadopunjuju . “Ja sam pored nje to što želim da budem” , tvrdio je on kao što je i ona tvrdila da se pored njega oseća po prvi put “u skladu sa sobom”. Verovali su oboje da po prvi put iskreno vole. Tako ludo zaljubljeni , venčali su se nakon 11 meseci zabavljanja. Zapravo , čovek zaboravlja da je istom silinom bio zaljubljen ili voleo i ranije . Sećanja o osećanjima od ranije vremenom dosta blede. Čovek svaki put kada se snažno zaljubi ili nekoga zavoli ,veruje uglavnom da nikada ranije nije nikoga voleo tako snažno. Čovek je biće koje se može zaljubiti ili voleti više puta u životu , mada postoje i neki izuzeci . Zašto je to tako? Zašto je čovek iznova i iznova uveren da je sada zaljubljen ili da voli iskreno po prvi put iako to najčešće nije u skladu sa realnošću ?

Požuda u zaljubljenosti je uzrokovana povećanim stvaranjem testosterona ili estrogena u prisustvu osobe u koju smo zaljubljeni, snažna privlačnost koju osećamo je uzrokovana povećanim količinama dopamina, norepinefrina i serotonina , a osećaj snažne privrženosti i povezanosti određena je povećanim stvaranjem oksitocina ili vazopresina, u zavisnosti kog smo pola.

Poneka reč biohemiji zaljubljenosti i ljubavi .

Zaljubljeni ne možemo biti ukoliko se naše telo ne preplavi raznim supstancama koje se proizvode u našem organizmu . Požuda u zaljubljenosti je uzrokovana povećanim stvaranjem testosterona ili estrogena u prisustvu osobe u koju smo zaljubljeni, snažna privlačnost koju osećamo je uzrokovana povećanim količinama dopamina, norepinefrina i serotonina , a osećaj snažne privrženosti i povezanosti određena je povećanim stvaranjem oksitocina ili vazopresina, u zavisnosti kog smo pola. Zapravo , sve ove supstance se pojačano stvaraju prilikom konzumiranja nekih psihoaktivnih supstanci takođe. Nema osećaja zaljubljenosti bez ovakve snažne hemije u nama samima , a čovek je pod uticajem pojačane količine ovakvih hemijskih supstanci prilično nekritičan i preplavljen osećanjima topline , privrženosti sve do opsednutosti osobom u koju je zaljubljen. Ako hoćete drugim rečima, u zaljubljenosti smo kao drogirani, a drogiran čovek je sve drugo osim razuman. Osećanje ljubavi takođe sa sobom nosi biohemijske promene u nama, malo mirnije ali ih nosi …naglašavam , čisto da se ne bi smatralo da ne pravim razliku između ljubavi i zaljubljenosti. Upravo ova biohemijska podloga zaljubljenosti i ljubavi jeste uzrok toga zašto neki ljudi snažno pate nakon raskida. Kao psihoterapeutu obraćali su mi se ljudi u snažnoj patnji nakon raskida koja je bila praćena čak i fizičkim simptomima poput : nedostatka apetita, gubljenja kilaže, nesanice , povraćanja ili praćena emocijama : snažne žudnje za bivšim partnerom, bezvoljnošću , emocijama tuge i snažne patnje za koju su ovi ljudi mislili da ne mogu da izdrže. Ljudi često imaju osećaj da bi pomirenje sa bivšim partnerom odagnalo sve ove fizičke i emocionalne simptome čak iako taj partner uopšte nije dobar za njih. Sve ovo snažno podseća na krizu , apstinencijalni sindrom , žudnju našeg uma i tela da se ponovo preplavi istim onim biohemijskim supstancama koje se proizvode u prisustvu partnera u koga smo zaljubljeni ili koga volimo. Svaki put kada smo preplavljeni ovim biohemijskim proizvodima našeg tela (možda po drugi , treći ili peti put u životu ) , osećanja su toliko snažna da verujemo da nikad ranije nije bilo tako . Takođe, sećanja na ranija osećanja u njihovom punom intenzitetu ipak i blede pa svaki put mislimo da smo se zaljubili ili da volimo jače nego ikada ranije.

Istina je da se većina parova koji zatraže bračnu – partnersku terapiju, voli.

Da se vratimo Marku i Dijani sa početka naše priče. Nakon svega tri godine braka , sedeli su na mom psihoterapijskom kauču zarad bračne – partnerske terapije. Kako je to moguće kad su se voleli, pitate se? Istina je da se većina parova koji zatraže bračnu – partnersku terapiju, voli. Ne dolaze oni zbog nedostatka ljubav, a neki su još uvek i zaljubljeni. Marko se žalio da ga Dijana često ne razume i ne tretira dobro , Dijana je bila u svađi sa Markovom majkom koja ju jednostavno nije prihvatala , a nisu imali ni mnogo zajedničkog u smislu hobija i interesovanja pa je Marko vozio motocikle sa društvom, a Dijana se bavila uređenjem kuće i smatrala je da je Marko često odsutan, distanciran i nezainteresovan za uređenje porodičnog gnezda. Bili su u razdoru i polako postajali samci u tom braku iako su se voleli. Više o distanci u braku možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/06/udaljenost-u-braku/. Razlike u njihovim načinima razmišljanja, interesovanjima, odnosima prema porodicama iz kojih potiču i mnoge druge razlike izlazile su na videlo iako su sa početka bili zaljubljeni, iako su se voleli . Zaljubljenost je sjajna i ljubav je sjajna . Ali zaljubljenost niti ljubav nije dovoljna. Idealizujemo i zaljubljenost i ljubav. Vidimo ih kao lek za mnoge ako ne i sve naše životne probleme. Filmovi, bajke i istorija zaljubljenost i ljubav slave kao konačni cilj života, konačno rešenje za svu našu bol i borbu. A budući da idealizujemo ljubav, precenjujemo je. Kao rezultat toga, naši odnosi plaćaju cenu. Kada verujemo da je “sve što trebamo ljubav”, verovatno je da ćemo zanemariti da nam u odnosu sa partnerom trebaju i mnoge druge vrednosti. Uostalom, ako ljubav rešava sve, zašto se onda mučiti sa svim ostalim problemima i aktivnostima u životu? Onda bi bilo sasvim dovoljno za uspešan život jednog čoveka da se zaljubi i zavoli .

Zaljubljenost je sjajna i ljubav je sjajna . Ali zaljubljenost niti ljubav nije dovoljna za bračnu sreću. Istina je da se većina parova koji zatraže bračnu – partnersku terapiju, voli ali ljubav nije dovoljna da njihov brak bude i zdrav.

Kada verujemo da zaljubljenost ili ljubav nije dovoljna , onda razumemo da zdrave veze zahtevaju više od čistih emocija ili uzvišenih strasti. Uspeh naših odnosa zavisi od dubljih i važnijih vrednosti. Samo zato što ste se zaljubili u nekoga ne znači nužno da je on dobar partner s kojim ćete biti srećni dugoročno. Ljubav je emocionalni proces. Kompatibilnost je logičan proces. Moguće je zaljubiti se u nekoga ko je nekompatibilan sa nama. Nekoga ko se ne ponaša dobro prema nama, zbog koga se osećamo lošije u vezi sa sobom, ko ne poštuje nas isto kao mi njega ili ko ima tako nefunkcionalan život koji preti da će nas urušiti ukoliko budemo sa tom osobom. Moguće je zaljubiti se u nekoga ko ima drugačije ambicije ili životne ciljeve koji su kontradiktorni našim. Moguće je zaljubiti se u nekoga ko je potpuni promašaj za nas i našu sreću. Zvuči paradoksalno ali je istinito. Kad pomislim na sve katastrofalne veze koje sam videla ili o kojima su mi ljudi slali poruke, u mnoge od njih se ušlo na temelju emocija—osetili su tu „iskru“ i tako su jednostavno zaronili u zajednički život ili brak. Kada tražite partnera, morate koristiti ne samo svoje srce, već i um. Da, svi želimo pronaći nekoga od koga nam srce zatreperi ali takođe moramo proceniti vrednosti osobe : kako se ponaša prema sebi, kako se ponaša prema nama , kako se ponaša prema onima koji su joj bliski, kakav je njen odnos prema obavezama i odgovornostima, kakve su njene ambicije , interesovanja i stav prema životu uopšteno. Ako se zaljubiš u nekoga ko je nespojiv sa tobom… loše ćeš se provesti. Zaljubljenost ni ljubav ne rešavaju probleme u vezi.

Jedan od najstarijih saveta je da biste vi i vaš partner trebali biti jedno drugom poput dobrog prijatelja prvenstveno.




Šta je onda važno za opstanak braka ili veze ako ljubav nije dovoljna? Prijateljstvo je važno. Jedan od najstarijih saveta je da biste vi i vaš partner trebali biti jedno drugom poput dobrog prijatelja prvenstveno. To znači provoditi vreme sa svojim partnerom koliko i sa najboljim prijateljem . Razumeti ga i podržavati kao i najboljeg prijatelja. Povremeno tolerisati i negativna raspoloženja i negativna ponašanja kao što to činimo za najboljeg prijatelja. To ne znači naravno da ne možemo imati najboljeg prijatelja i van veze ili braka. Komunicirajte često sa partnerom. Komunikacija je takođe važna. Parovi koji komuniciraju jasno i često , iskreno i sa poštovanjem , pokazuju tendenciju da budu uspešniji i dugotrajniji. Budite dobar slušalac. Deo dobre komunikacije je biti dobar slušalac i odvojiti vreme da shvatite šta vaš partner želi i šta mu je potrebno od vas. Pokazivanje zahvalnosti je važno. Dajte do znanja svom partneru da ste zahvalni što ga imate u svom životu. Pokažite zahvalnost kada npr. pravi obrok za porodicu , pomaže oko kuće, odlazi u nabavku ili pomaže deci oko učenja. To će učiniti da se vaš partner oseća vrednovano. Ne zaboravite odvojiti vreme za vas dvoje kao par jer se zajedničko vreme za negovanje vaših rituala kao para može lako izgubiti u moru poslovnih i roditeljskih obaveza . Rituali su jako male ali važne stvari kao što je zajedničko ispijanje kafe pre posla ili odlazak u šetnju nedeljom uveče. Dobar bračni terapeut će se potruditi da uvodi rituale u vaš brak ukoliko su oni nestali . Neće prevideti njihovu važnost za vaše zbližavanje. Planirajte takođe i vaše samostalno vreme . U bračnoj psihoterapiji , naglašava se važnost postojanja “ja ” vremena i ” mi ” vremena za funkcionalnost para. Previše ” ja ” vremena vodi u distancu , a previše ” mi ” vremena vodi u osećaj da gubite sebe samoga u vezi. Imajte razumevanja za to da se ne možete složiti baš u svemu i da je u redu da se po nekim pitanjima i ne slažete- tolerišite tu različitost i ne dižite preveliku dramu oko povremenih neslaganja. Intima je u braku takođe važna i često kao bračni terapeut ispitujem da li je intima u braku zamrla. Pazite da se u vaš brak ne uvuku : stalno kritikovanje, prezir, osećaj da ste stalno u odbrani jedno od drugoga ili od međusobnih zahteva i da se među vama ne formira velika udaljenost i distanca. Bračni terapeut i istraživač John Gottman, dr. sc. otkrio je da su : kritika, prezir, obrambeni stav i distanca ozbiljna pretnja braku. Što se par više bavi tim destruktivnim aktivnostima, veća je verovatnoća da će se razvesti. Naučite i oprostiti . Povremeno partneri učine nešto što nas povredi ili uznemiri ali ako to nije veoma učestalo , sasvim je u redu da opraštamo. Imajte na umu da su loši i nezdravi brakovi veoma neotporni na preljubu ili neversvo . Preljubu ili neverstvo kao fenomen braka konstantno izučavam i susrećem u partnerskoj terapiji. Više o preljubi ili neverstvu možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/. Na kraju krajeva , za partnersku ili bračnu terapiju nikada nije niti suviše rano niti suviše kasno. Bračna ili partnerska terapija prikazala mi je mnoge parove . Od onih koji imaju mala i početna neslaganja do brakova koji su bili u visokom konfliktu ili pred razvodom. Često je bračna terapija davala uspeh i rezultat ali neću vam sakriti da postoje i oni brakovi gde popravke i nade jednostavno nema. Brak ili veza dakle zahteva konstantan rad na tom malom sistemu koji ste vas dvoje stvorili. Ljubav je predivna , ljubav je neophodna ali ona nije dovoljna.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

										Leave a comment