Često je bilo zahteva u psihoterapiji da poradim na odnosu dvoje ljudi koji su se nedavno razišli . Da pokušam da učinim nešto oko njihovog mirenja . Najčešće su pozivi dolazili upravo od muškaraca. Nije mi problem bio da radim partnerske terapije sa partnerima koji su u svađi ili konfliktu . Međutim ovde se često radilo o nečemu drugom iako je zahtev prvobitno zvučao kao potreba za partnerskom ili bračnom terapijom. Radilo se o mnogim ljudima koji ne umeju da puste . Ne umeju da otpuste različite stvari . Teško im je da otpuste sopstvenu vezanost za neki odnos , ne umeju da puste svoj sopstveni psihološki aparat da uđe u proces žalovanja i preboljevanja jer se čini suviše bolno , ne umeju da puste sopstveni scenario o budućnosti te ljubavne veze koji su formirali , ne umeju da puste voljenu osobu da ode. Ukoliko sam u pokušaju da saslušam njihovog bivšeg partnera razumela da ih on više ne voli, zaključivala sam da je potrebno raditi upravo na puštanju nekoga da ode i suočavanju sa procesom žalovanja. Suočavanjem sa time da će nam biti teško jer smo izgubili voljenu osobu ali da ćemo na kraju biti dobro . Predlagala sam tad individualnu psihoterapiju ali nekad bi ta osoba odbijala . Ponekada, njihov je jedini interes od bračne psihoterapije bio da vrate svoju devojku , ženu , momka ili muža i da se ne suočavaju sa bolom raskida ili razvoda , a ne da uvide da se teško prilagođavaju na izmenu okolnosti , na singl status i da se plaše da se upuste u proces žalovanja za partnerom. Umesto toga su tog istog partnera : zvali , molili , plakali, izvinjavali se za učineno i neučinjeno sve do praćenja partnera, opsedanja, špijunjiranja što ih je zapravo činilo samo očajnikom u njenim ili njegovim očima . Sve to nije vodilo do povratka u ljubavni odnos ali ponekad jeste vodilo u izricanje mera zabrane prilaska bivšem partneru od strane sudskih institucija. To je poput situacije kada dete želi po svaku cenu da izbegne nezadovoljstvo ili bilo kakvu bol.

Prilikom raskida ili razvoda , važno je suočavanje sa time da će nam biti teško jer smo izgubili voljenu osobu ali da ćemo na kraju ipak biti dobro. Proces žalovanja služi tome da se oporavimo od gubitka . To je njegova svrha.

” Supruga mi je otišla i jedino što ja želim je da se vrati . Ja ovo neću izdržati . Kako ti se činila u razgovoru ? Ima li nade za nas , molim te reci mi iskreno šta misliš? Raspašću se od bola. Uradiću sve što treba da se vrati . ” Rekao je Marko.

” Bio si prisutan u sesiji koliko i ja . Da li si čuo da je rekla da ona prema tebi nema više osećanja ? Voli te kao prijatelja i to moramo uvažiti . Ona te je Marko ostavila i ja znam da je za tebe to veoma bolno . Međutim , smatram da je za tebe važno da se suočiš sa bolom , gubitkom i preboljevanjem umesto da pokušavaš da vratiš taj odnos kome više nema spasa. ” Odgovorila sam.

” Ja to ne umem . Poludeću . Pomozi mi. Da li je tebe neko tako ostavio ? ” Pitao je u suzama.

” Naravno Marko da jeste .Više puta u životu. Ostavljali su me i ja sam ostavljala. ” Odgovorih.

” Pa kako , kako se ti sa tim nosiš ? Kako si to prevazišla ? ” Marko je i dalje plakao.

” U redu je da plačeš . Suze su oslobađajuće. Učila sam Marko da se suočavam sa bolom. Menjala sam svoje razmišljanje kroz godine , pustila sam proces žalovanja da odradi svoje i na kraju sam uvek bila dobro . Nekad pre ,a nekada kasnije. Znaš , dobro je razumeti da mi ljude ne posedujemo . Ni muža niti ženu. Nismo mi ključari ljubavi . Svi su životi slobodni životi . Oni mogu da ostaju sa nama ali su slobodni i da odu. Ponekad nas neko više ne voli .Ponekada mi više ne volimo nekoga . Iz njima ili nama znanih razloga . To što te neko više ne voli to ne znači ni da si manje lep, niti manje poželjan , niti manje vredan niti manje uspešan i dobar. To samo znači da taj neko više ne uspeva da prema tebi gaji emocije . Ne možemo osećanjima davati veštačko disanje onda kada ih više nema. Mi ne posedujemo nikoga . Za tog nekog ko želi da ode od nas ne bi bilo dobro da ostaje u odnosu sa nama , koga ne voli . Samo zato što je nama teško .To bi onda značilo da je sa nama iz sažaljenja ili na silu . Svako ima pravo da ide tamo gde smatra da voli i da je voljen . Niko nije naše vlasništvo . Ipak to ne znači da mi trebamo prestati voleti sebe zato jer nas neko ne voli više . ” Odgovorih.

Mi ne posedujemo nikoga . Za tog nekog ko želi da ode od nas ne bi bilo dobro da ostaje u odnosu sa nama , koga ne voli .

“Kako da onda tuga prođe što pre ? Pokreni mi hajde taj proces žalovanja pa da to što pre prođe da preživim ako kažeš da mogu . ” Reče Marko i tužno i nestrpljivo.

” Marko , taj proces se već pokrenuo . Zato plačeš , zato ti je teško i zato si do malopre želeo jedino da se supruga vrati . Prva faza procesa žalovanja je upravo to. Neprihvatanje . Nisi prihvatao da ona može da te više ne voli . Vremenom , doći ćemo u fazu prihvatanja i tad će ti biti puno lakše. Znaš, kao što ranjeno tkivo kad se povredimo uđe u prirodni proces zarastanja rane tako i psihološki aparat čoveka ima svoj prirodni proces zarastanja psiholoških rana . Proces tugovanja i žalovanja tome služi . Uložio si životnu energiju u objekat ljubavi-suprugu . Međutim ne samo u nju . Životna energija ima puno grana pa je tako usmerena i na tvoj posao , na tvog sina , na tvoj hobi ali i na suprugu . Za sve te objekte , aktivnosti i ljude tvoja je životna energija prikopčana i tu se ulaže . Ta njena grana , koja je bila na neki način prikopčana za suprugu , odjednom ostaje bez objekta ulaganja. Bez objekta ljubavi . Ostaje da lebdi i zato si tako zbunjen i zato tako boli . Boli ulog životne energije koji ti se sada čini uzaludan, boli što su ti se srušile želje i planovi sa suprugom , boli što je životna energija u vidu ljubavi ostala bez objekta ulaganja. Međutim vremenom ta ljubav , ta sila , ta životna energija povlačiće se lagano ka tebi samome . Nazad , tamo odakle je potekla . Boleće sve manje vremenom i na kraju … na kraju ćeš biti spreman da ulažeš tu ljubav , tu energiju u neki novi objekat ljubavi . Tako otprilike izgleda taj proces žalova ako bih mogla da ti to plastično predstavim. ” Bićeš na kraju dobro.

Niko nije naše vlasništvo, neke ljude moramo pustiti da odu iz našeg života jer nas više ne vole .Ipak to ne znači da mi trebamo prestati voleti sebe zato jer nas neko ne voli više .

” Da li i druge ljude ovoliko boli napuštanje ? ” Pitao je znatiželjno kao da mu je lakše da odgovor bude potvrdan.

” Kako koga . To zavisi od mnogo faktora . Neko se vezuje kao ti , preokupirano i vrednuje neki ljubavni odnos više nego samog sebe. Više o stilovima vezivanja za druge možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/17/podsvesno-i-ljubavni-odnosi/. Neko ima visok strah od napuštanja jer je imao bolna iskustva napuštanja u detinjstvu ili mladosti . Neko ostvaruje previše simbiotske odnose sa drugima , neko je kozavistan . Sve to može učiniti proces žalovanja neprihvatljivijim , bolnijim ali smatram da je za svakoga bolan . Za svakoga na svoj način. Važno je da dopustiš sebi da osetiš tugu , a ne da se od nje braniš pokušavajući da vratimo ženu koja više ne želi nazad . Tuga je ljudsko osećanje. Kao i radost i sreća .Imamo je u svom repertoaru emocija i zato je osetimo .Zapravo , čovek koji ne oseti tugu , onda mu nešto fali u repertoaru osećanja . Tuga je zdrav odgovor na ovu situaciju u kojoj si se našao i služi tome da odboluješ i da budeš bolje . “

Kroz godinu i 7 meseci , Marko je u potpunosti preboleo bivšu suprugu i danas pričamo o sasvim drugim temama. Marko je i dalje produktivan mlad čovek . Morao je da nauči da otpusti ljubav koja odlazi . Naučio je .

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *