DECA DRUGOG REDA

Mnogi adolescenti i mnogi odrasli ljudi imali su iskustva odbacivanja ili zanemarivanja od strane jednog ili oba roditelja u detinjstvu ili u pubertetu.

Oko dve hiljade psihoterapijskih seansi kasnije usudjujem se da napišem ovakav tekst. Psihoterapeut ne bi smeo da osuđuje . Međutim , poraslo se i sazrelo i u toj ulozi pa razumem da neke teme ne mogu da prođu bez prizvuka osude. Mnogi adolescenti i mnogi odrasli ljudi prošli su kroz moje psihoterapijsko savetovalište, a imali su iskustva odbacivanja ili zanemarivanja od strane jednog ili oba roditelja u detinjstvu ili u pubertetu. Ovakvo odbacivanje nastalo je uglavnom kada bi jedan od roditelja nakon razvoda potpuno ili relativno zaboravio na svoje dete iz prvog braka onda kada bi ostvario novo partnerstvo ili dobio dete u novom partnerstvu. Tada bi roditelj naglo počeo da zaboravlja da je roditelj . Naglo bi počeo da stavlja svoju novu ljubav na mesto ispred deteta ili bi dete iz novog braka počeo da stavlja ispred deteta iz prvog braka . Tako bi decu počeo da deli na “decu prvog i drugog reda.” Kako bi to roditelj radio? Iskustva mojih klijenata su različita. Podeliću neka za koje sam dobila dozvolu:

Roditeljsko dbacivanje nastaje je često kada bi jedan od roditelja nakon razvoda potpuno ili relativno zaboravio na svoje dete iz prvog braka onda kada bi ostvario novo partnerstvo ili dobio dete u novom partnerstvu.

-Moji su se razveli sa mojih 13. godina. Otac bi me nakon toga redovno “ispaljivao “. Ne bi dolazio kada sam ga sa 16. godina čekao u dogovoreno vreme na dogovorenom mestu da bismo proveli zajedno dan. Čekao sam ga i po dva sata, pravdajući ga u međuvremenu da sigurno kasni sa razlogom, da bih na kraju slomljen shvatio da on neće doći. Jednom sam sa svojih 17. godina nakon ovakvog očevog tretmana kada sam se vratio kući legao ispod stola kao malo dete plačući i tu sam ostao do kraja dana. Da je tada majka zvala hitnu pomoć verovatno bih istog dana završio u mentalnoj bolnici. Mislio sam da ja nisam dovoljno dobar sin dok mi vi Ivana niste objasnili da je otac imao problem sa sobom .

-Majka je jednostavno otišla sa drugim čovekom kada sam ja imala 7. godina. Taj čovek je valjda imao problem da ona povede i mene pa sam ostala sa ocem. Dobila je u novom braku moju polu sestru ali majka me nikad nije zvala da da je posetim u kući tog čoveka u kojoj je živela . On valjda nije želeo da kročim na njegovo imanje, a ja sam želela da uspostavim odnos i sa njim i sa svojom polu sestrom. Ceo život rastem u nekom ubeđenju da sam ja neadekvatna, da sam nešto ružnija ili gluplja od ostale dece i ljudi pa da su mi zato : majka, očuh i polu sestra uskraćivali pristup njima i njihovoj kući. Majka bi me jednom u dva meseca povela na kolače samu i ja sam provela odrastanje žudeći za njom. Na kraju kada nisam više mogla da trpim taj bol koji su mi nanosili i prekinula sam kontakt sa njima. Nikada više neću sa njima progovoriti ni reč jer sve što mogu da dobijem od njih to je još povređivanja.

-Otac mi je celog života stavljao postupcima do znanja da ja nisam bitan isto koliko i njegova nova supruga i njihovo dvoje dece . I moj polu brat i polu sestra su se tako prema meni odnosili. Ja sam samo silno želeo da budem na neki način povremeno deo te nove porodice . Do odraslog doba sam smatrao da sam je nevoljiv pa da su me stoga odbacivali. Ne želim više da se trudim ni minuta da im dokazujem da vredim da budem deo njih bar povremeno . Ne želim sa njima da kontaktiram . Mislim da svome ocu neću otići ni na sahranu . Ni toliko nije zaslužio.

Ne zaboravite da su ovo ljudi koje svakodnevno srećete i ni po čemu ne možete videti njihove rane . Ranjenost u psihološkom smislu nije očigledna golim okom. To su npr. vrsni lekari koji vas leče, profesori koji vas uče, pekarka koja vam nasmejana svako jutro prodaje vruće pecivo za doručak ili su to deca iz vaše zgrade sa trećeg sprata ali i mnogi drugi. Sasvim normalni i obični ljudi.

Ovakav tretman zanemarivanja i odbacivanja u detinjstvu dovodio bi kod adolescenata i odraslih do raznih problema u osećajnom životu i ponašanju kao što su : nepoverenje u ljude, manjak samopouzdanja, osećaj pogrešnosti i defektnosti sebe samih , strahovi od vezivanja, odgurivanje ljudi od sebe kako bi izbegli vezivanje, osećaj nesigurnosti u intimnim odnosima i prijateljstvima, bivanje u suovisničim vezama, preterani zahtevi za uveravanjem od partnera da su voljeni, skakanje iz jedne veze u drugu i mnogih drugih problema poput depresivnosti i anksioznosti.

Niti jedno dete ne zaslužuje da bude uskraćeno za roditeljski poziv, dolazak na vreme, brigu, negu , upoznavanje i boravljenje sa vama pa i sa vašim novi partnerima i novom decom .

Oko dve hiljade psihoterapijakih seansi kasnije usuđujem se da ovakvim roditeljima kažem sledeće: Odakle vam pravo da kada se dete rodi i dalje mislite da se u životu toliko radi o vama? Odakle vam pravo da mislite da se i dalje radi o vama, vašem ljubavnom životu i vašim sebičnim potrebama ? Ne radi se više je..no o vama nego se radi o detetovim potrebama . Niti jedno dete ne zaslužuje da bude uskraćeno za: roditeljski poziv, dolazak na vreme, brigu, negu, upoznavanje i boravljenje sa vama pa i sa vašim novi partnerima i novom decom . Odakle vam pravo da decu delite na onu “prvog i drugog reda?” Deca su bića prvog reda čak i u odnosu na sebične vas. Svaki milimetar njihovog postojanja bi trebalo da je postojanje prvog reda ma koliko dece imate. A vi, vi ćete i dalje ići u crkvu nedeljom kao da niste načinili niti jedan jedini greh . Bestidno.

Niti jedno dete ovoga sveta nije zaslužilo da doživi odbacivanje i uskraćenost nakon razvoda roditelja .

Niti jedno dete ovoga sveta nije zaslužilo da doživi odbacivanje i uskraćenost nakon razvoda roditelja i greška nije u detetu iako dete često raste u odraslog koji sebi pripisuje nekakvu pogrešnost da bi sebi pokušalo da objasni zašto je neprihvaćeno od strane svog roditelja nakon razvoda. Dragi moji zanemareni ili u detinjstvu odbacivani odrasli grška nije u vama. Vaš zanemarujući roditelj je vrlo verovatno patio od : nedostatka saosećanja, nezrelosti ličnosti, egocentrizma , neodgovornosti , nedostatka samopreispitivanja , nedostatka savesti , od narcisoidnosti ili psihopatije.Zapravo patio je od raznih devijantnosti sopstvene ličnosti koji su ga učinili nezrelim i nekapacitetnim roditeljem. Vi ste: negu , pažnju , ljubav i prisutnost zaslužili samim svojim rođenjem i to vam potpisujem. Ne postoji nikakva potreba da budete bolji ili kvalitetniji od ostale dece da biste tako nešto zaslužili. Pre će istina biti da vaš roditelj nije zaslužio vas iako je imao sreće da ste mu dati kao dar koji nije umeo da ceni. Takvi kao dar i visoko dignute glave moramo dalje časno postojati i ja kao vaš psihoterapeut (ili neki drugi srodnik) ću dalje sa vama i časno na vašoj strani -stajati i govoriti javno. A oni -roditelji iz pakla će i dalje ići u crkvu nedeljom kao da nisu načinili niti jedan jedini greh . Bestidno.

Više tekstova možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/, http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/11/tvoj-narcisoidni-otac-koji-nikad-nije-u-psihoterapiji-ali-zato-ti-jesi/, http://psihoterapijasindjic.com/2022/10/30/o-napustanju-i-napustenosti/, http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i sertifikovan EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment

O NAPUŠTANJU I NAPUŠTENOSTI

Uplakana je tog petka ušla u moje savetovalište za psihoterapiju. Samo sam joj dodavala maramice i ćutala dok je plakala. Čekala sam momenat da bude u mogućnosti da govori od suza. ” Otišao je od kuće. Konačno se desilo ono od čega sam najviše strahovala.” Započela je šezdesetogodišnja Marija nakon što je smogla snage da govori. Bila je to: lepa ,negovana , produhovljena i veoma dobra žena sa previše izraženom šemom samožrtvovanja za druge uopšteno, a posebno za svog supruga . Imala je izražene veštine da suprugu pruži topao dom i sve je u njenom životu bilo organizovano prema patrijarhalnim vrednostima u skladu sa kojima je i vaspitavana. Ručak je za njega uvek bio na stolu u 14 h ,a sto je uvek bio dekorisan . On bi sa druge strane dolazio kući ne upućujući joj ni pogled ni zagrljaj i samo je pitao da li je sto postavljen. Sve se to tri decenije podrazumevalo. Podrazumevalo se i da mu je ona davala svoj zarađeni novac da on nabavlja sve što je porodici potrebno , podrazumevalo se da ona ćuti kada je tužna ili ljuta da ne bi izazivala nemire u kući , a isto se tako podrazumevalo i da je on vara , a da ona prašta.

Život nas sa vremena na vreme stavlja u poziciju da učimo da prihvatamo za nas neprihvatljive događaje. Za tebe je možda trenutno neprihvatljiv osećaj napuštenosti .

“Marija razumem da te je napustio i saosećam sa tobom ali čini mi se da je danas potrebno da sagledamo kako si zapravo godinama napuštala samu sebe. ” Gledala me je sa čuđenjem i pitala da joj kažem gde je ona to pogrešila pa je zaslužila da bude ovako ostavljena nakon tri decenije braka. ” Marija , život nas sa vremena na vreme stavlja u poziciju da učimo da prihvatamo za nas neprihvatljive događaje. Za tebe je trenutno neprihvatljiv osećaj napuštenosti jer znaš koliko si se trudila da svom suprugu udovoljiš na svaki mogući način. Čini nam se da ukoliko smo dobri i požrtvovani neće nam se desiti ništa ružno, a da će neki zlotvori biti kažnjeni. Nekim lošim događajima, bolešću ili smrću na primer. Istina je da pravila nema . Dobrim ljudima poput tebe se takođe mogu desiti neprihvatljive stvari kao sada . Ja ti ne želim reći da je tvoja mana to što si požrtvovana i dobra . Međutim , svaki put kada si davala svoj mesečno zarađeni novac u ruke njemu da ga kontroliše ti si napuštala sama sebe. Napuštala si i sama sebe svaki put kada si od njega tražila dozvolu da sa prijateljicama odeš u bioskop. Napuštala si sebe i onda kada si krila svoja osećanja ljutnje ili tuge da njega ne bi uznemiravala ili opterećivala dok on, on sebe nikada nije napustio . Napuštamo sami sebe kada se ne cenimo, kada ne djelujemo u vlastitom interesu i kada se ne ohrabrujemo i ne tešimo. Napuštamo sami sebe onda kada ne ustajemo za sebe ,a potrebno je. Prečesto fokusiranje na tuđe potrebe, želje i probleme i zanemarivanje sebe jeste samonapuštanje. Ne tražiti ono što trebamo, ne postavljati granice, dopuštati ljudima da nas iskorišćavaju jeste napuštanje sebe.

Nije sebično ponašati se na sledeći način : tu sam za tebe ali sam prvo tu za sebe samu, volim te ali sebe volim više nego tebe . U tome , zapamti, nema ničega sebičnog.

“Ja zapravo nikada nisam shvatala da samu sebe napuštam. Smatrala sam da je moja dužnost kao žene da organizujem da porodica i brak funkcionišu dobro. Zašto sam sebe napuštala ? Zašto ljudi to zapravo rade ? ” Pitala je začuđeno. Samonapuštanje počinje u detinjstvu. Verovatno tvoji roditelji ili druge odrasle osobe nisu zadovoljile tvoje emocionalne i/ili fizičke potrebe u detinjstvu – napustili su te emocionalno ili fizički – zbog čega si se osećala nedostojnom ljubavi. Kao odrasli, skloni smo ponavljati ove vrste obrazaca iz detinjstva jer su nam poznati, ponavljano biramo partnere i prijatelje koji nas maltretiraju, iskorišćavaju ili ne podržavaju. A to isto radimo i sami sebi. Ne znamo kako biti tu za sebe jer niko nije bio istinski tu za nas kao decu. Smatram da odatle trebamo da započnemo tvoj proces psihoterapije Marija. Znaš nije sebično ponašati se na sledeći način : tu sam za tebe ali sam prvo tu za sebe samoga, volim te ali sebe volim više nego tebe . U tome , zapamti, nema ničega sebičnog. “Da li je tebe neko napuštao i jesi li ti sama sebe nekada ovako napuštala ? ” Pitala me je. Odgovorih joj da jesam i da jesu. Duša mi je puna ožiljaka ako me to pitaš Marija ali je baš zato za tebe lekovita. Međutim ja sam naučila da samu sebe više nikada ne napuštam i od tada napuštam ljude koji me ne tretiraju dobro. Uglavnom sam na to danas ponosna ali i ja to nekada nisam umela pa su me neki ljudi povredili. Nisam se rodila sa tom veštinom da budem tu za sebe uvek. Ukoliko sam mogla ja da naučim , svakako možeš i ti.

Više o drugim temama možete čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2022/06/27/preljuba-neverstvo-i-psihoterapija/, http://psihoterapijasindjic.com/2022/03/12/anksioznost-i-psihoterapija/, http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/13/zasto-je-narcis-u-vezi-sa-empatom/, http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/21/prica-o-ranoj-traumi/.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i sertifikovan EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274

Leave a comment

PRELJUBA (NEVERSTVO) I PSIHOTERAPIJA

Desila se preljuba u vašem braku ili vezi ? Ukoliko vam je utešno , kao psihoterapeut svakodnevno srećem pojedince koji su otkrili da ih partner vara ili ih je varao ili je bar imao takvu nameru. Takođe svakodnevno razgovaram sa bračnim parovima koji su korisnici bračne terapije, a desila im se preljuba u braku . Znam da je ovakvo saznanje veoma teško za vas kao za pojedinca bez obzira da li ste otkrili sms ljubavnu prepisku koju je vaš partner-partnerka vodio sa drugom osobom i imate saznanje da se ništa fizički među njima nije još uvek desilo ili ste otkrili aferu koja već ima neku istoriju. Ponekad ste otkrili i više ranijih afera koje je vaš partner imao . Bez obzira da li je afera bila u formi namere (dugotrajno dopisivanje sa drugom osobom) ili je afera bila samo emocionalna, samo seksualna ili emocionalno-seksualna, takvo saznanje boli. O tome zašto toliko boli možete čitati ovde –http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/. Ta emocionalni bol, fizički simptomi, veliki nedostatak poverenja može trajati duže vremena jer predstavlja posledicu relacione traume. Jednostavnijim rečnikom doživeli ste izdaju osobe kojoj ste verovali . Kome uopšte najviše verujemo kroz život? Obično roditeljima, bračnom partneru , braći i sestrama kao i najboljem prijatelju . Nije uvek tako ali najčešće jeste. Sve su to neke relacije-odnosi između nas i nekoga ispunjeni poverenjem. Kada nas neko u tom odnosu, relaciji izda možemo doživeti veliku bol i relacionu traumu . Takođe nemojte se čuditi ukoliko vam se nakon preljube u mislima pojavljuju prečesto pitanja koja teško kontrolišete. To su obično pitanja : da li je mislio-mislila na mene dok se afera dešavala ? Da li je moguće da me tako lako izbrisao-izbrisala iz misli dok je afera trajala nakon svih ovih godina i moje posvećenosti ? Da li još uvek misli na nju ili njega dok sa mnom razgovara i moli za oproštaj ? Da li je uopšte moguće da sam toliko poverenja dao-dala nekome ko me ovako izdao? Ova i slična pitanja dolaze nenadano , prolaze kroz vaše misli, ometaju vaše svakodnevno funkcionisanje i to mi klijenti u psihoterapiji redovno prijavljuju. Ako se pitate do kada će vas ta pitanja mučiti , reći ću vam da je to individualno . Nekoga muče tri meseca , a nekoga i godinu dana nakon otkrivanja preljube. Zaokupljenost ovim pitanjima jeste znak da teško možete da obradite traumatski doživljaj nakon preljube . To uostalom i jeste odlika traumatskih doživljaja, da mozak veoma teško uspeva da obradi traumatska sećanja pa se zapravo ovo dešava i vama iako vaš partner najčešće jeste u sasvim drugačijem stanju . On traži od vas da prestanete sa tim istim pitanjima koja mu postavljate i da krenete zajedno dalje ili ako ne možete dalje, da počnete da razmišljete o razlazu vas kao para. Više o preljubi možete čitati i ovde –http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/.

Zbog svega gore navedenog bračne terapije nakon saznavanja preljube su sasvim specifične. Razlikuju se od svake druge bračne terapije jer dinamika bračnog para pokazuje svoje specifičnosti kada se neverstvo desi. Upravo nastaje taj obrazac da prevarena osoba ima potrebu da postavlja mnoštvo pitanja o preljubi, često su ta pitanja ista , iznova i iznova , a da osoba koja je počinila neverstvo polako gubi strpljenje da sluša ta pitanja i da na ista odgovara. To jeste obrazac (ponašanje para) koji viđam baš svaki put nakon preljube. Zapravo kao psihoterapeut razumem da prevarena osoba doživljava u 60-80 procenata intenzivan traumatski doživljaj koji pokušava da obradi na razne načine pa i postavljanjem sebi i partneru pitanja o preljubi i njenim detaljima . Kao psihoterapeut razumem da prevarena osoba pati od veoma velikog gubitka poverenja u partnera i intenzivnog straha da je bračni partner postao osoba kojoj možda nikad više neće moći verovati. Prevarena osoba ukoliko pređe preko preljube i dalje se muči sa traumatskim sećanjima, obradom traume kao i pokušajem da vrati poverenje i sve to ide dosta sporo i teško . Sa druge strane osoba koja je počinila preljubu pati od osećaja griže savesti , potrebe da joj bude oprošteno , pati od straha da će biti ostavljena jer je preljubu počinila i brzo gubi strpljenje kada vidi da bračna dinamika nikako da se vrati u sklad u kome se preljuba ostavila u prošlosti i par je nastavio srećno dalje. Jednostavno to ne ide tako lako. Trauma se ne obrađuje lako , prevareni partner se ne oporavlja brzo i lako, poverenje se vraća sporo i par treba da se pripremi na neki duži period u kome će se oporavak dešavati . Bračna terapija preljube osim obrade traume kod prevarene osobe ima i mnoštvo specifičnih zadataka i ciljeva o kojima možete čitati ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/.

Stanje nakon preljube lično volim da obradim kroz EMDR psihoterapiju koja spada u oblast psihotraumatologije. EMDR psihoterapijski pristup funkcioniše tako što “vadi nož iz psihološke i emocionalne rane ” . Kada vadimo nož iz rane zaboli ali nakon toga rana zarasta i biva lakše. Nakon toga pristupam bračnoj terapiji neverstva. Ukoliko ste doživeli preljubu sami sebi možete pomoći tako što ćete sebe bolje razumeti u kontekstu traume i u kontekstu da vam treba vremena da se oporavite i krenete dalje. Nije na odmet znati da se nakon preljube u nekom periodu pa čak i do godinu dana pojavljuju u spoljašnjoj sredini razni trigeri ili okidači . To može biti npr. neki film ili pesma o preljubi. To može biti nečija boja kose koja podseća na boju kose ljubavnice vašeg muža. To može biti bilo kakva naizgled bezazlena pojava koja u vama ponovo probudi mnoštvo pitanja i razmišljanja o onome što ste doživeli . Nemojte se tome čuditi i nemojte misliti da ludite . Ne ludite, niste dosadni i naporni zato što često ponavljate slične misli ili tražite ponekad i sasvim iste odgovore od partnera nego ste istraumirani. Biti istraumiran različito je od biti naporan ili dosadan. Povređeni ste i imate pravo na vreme da zacelite ma koliko god vaš oporavak trajao. Obično u bračnoj terapiji neverstva zamolim bračnog druga da ima bezgranično strpljenja za ovakve pojave u vašem ponašanju i da vam pomogne u oporavku . To je davalo rezultate. Takođe neki ljudi ponašajno oproste preljubu i ostanu u braku ali osećajno ne prevaziđu preljubu pa se osećaju kao da su rascepljeni na pola i da je jedan deo njih oprostio, a drugi nikako ne može. Imajte na umu da je i to normalno nakon doživljenog neverstva . Imajte na umu da je u redu da vas je sramota da podelite sa najbližim prijateljima da ste saznali za neverstvo. Mnoge ljude je toga stid, a još više ih je stid zbog toga što su preko preljube prešli . Zbog toga što nemate sa kim da podelite vaše iskustvo možete se osećati veoma zbunjeno i usamljeno. Međutim pa šta ako ste prešli ili bar pokušavate da pređete preko preljube? Smatram da je to veoma hrabro i da želite da date vašem braku šansu jer smatrate da vredi. Većina ljudi u mojoj praksi pređe preko prve preljube i daje šansu braku ali preko više preljuba ne želi da pređe. Podržavam ih i razumem da bi prelaženje preko mnoštva preljuba bilo zaista nepostavljanje ličnih granica. Oni koji vam govore da preko preljube nikada ne bi pokušali da pređu su najčešće oni koji to nisu ni doživeli i ne razumeju šta vas je ustvari snašlo. Postoje i pojedinci koji ne žele da pređu preko preljube nakon što im se desi ,a i njihov izbor je takođe sasvim u redu . Šta god da odlučite nakon saznanja preljube , da li je to da pokušate prevazići ili da odete jer ne možete prevazići- u pravu ste i ne grešite. Vi radite u datoj situaciji najbolje što umete. Smatram da je stručna pomoć nakon preljube neophodna jer je ona iskustvo koje duboko uzdrma pojedinca, vezu kao i brak pa i porodicu. Još tekstova o preljubi možete čitati ovde- http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/, ovde-http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/02/saznavanje-neverstva-u-trudnoci/,i ovde- http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274

Leave a comment

KOCKANJE JE BOLEST CELE PORODICE

Kockanje jeste definisano kao nehemijska zavisnost. Nehemijska jeste samo uslovno rečeno jer vi kod kockara nećete videti neku supstancu koju u sebe unosi kao što je droga ili alkohol. Međutim kockanje je itekako hemijska zavisnost jer čitava hemija kockanja odvija se u mozgu uz pomoć neurotransmitera i u telu uz pomoć žlezda sa unutrašnjim lučenjem. Kada se kockate, vaš mozak oslobađa dopamin, neurotransmiter koji čini da se osećate uzbuđeno. Očekivali biste da ćete se osećati uzbuđeno samo kada dobijete na kocki ali vaše telo proizvodi ovaj neurološki odgovor čak i kada izgubite. Najpoznatija zavisnost koja uključuje proizvodnju velikih količina dopamina je kokainska zavisnost. Čovek bez dopamina bio bi poput neke ljuske koju mrzi čak i da se pokrene. Dakle , vaše sopstveno telo, vaš sopstveni mozak i vaš soptveni dopamin učiniće vas zavisnikom ukoliko budete potcenjivali protivnika kao što je kockanje. Ne samo da se tokom kockanja proizvodi dopamin nego i adrenalin , serotonin i druge supstance koje čine da se osećate uzbuđeno dok iščekujete da li ćete na kocki dobiti ili srećno ukoliko na kocki dobijete . Međutim dok kockate , vaše telo primoravate da proizvodi previše ovih suptanci pa zatim ukoliko na kocki izgubite , vaše telo je potrošilo rezerve supstanci koje su mu potrebne da se oseća dovoljno dobro. Sve dok se telo i mozak ne oporave , padaćete u razna loša stanja kao što su gubitak volje , demotivisanost ili depresivno raspoloženje. Dakle sve dok kockate , terate vaš mozak i telo da rade na velikoj brzini stvarajući supstance koje proizvode zadovoljstvo do momenta kada krenete da gubite i telo ostaje sa potrošenim rezervama dopamina, serotonina i treba mu vremena za oporavak.

Kockanje jeste nehemijska zavisnost. Nehemijska jeste samo uslovno rečeno jer vi kod kockara nećete videti neku supstancu koju u sebe unosi kao što je droga ili alkohol. Međutim kockanje je itekako hemijska zavisnost jer čitava hemija kockanja odvija se u mozgu uz pomoć neurotransmitera i u telu uz pomoć žlezda sa unutrašnjim lučenjem.

Jeste li se nekad pitali zašto kockarnice nemaju prozore ? Zato što kada uđete tamo izgubite pojam kada je dan , a kada noć, izgubićete pojam o vremenu , zavisnost će vas obuzimati potpuno pa ćete tamo sedeti do poslednje pare . Radeći sa kockarima i njihovim porodicama kao psihoterapeut , kockari (većinom sada bivši ) su me mnogo čemu naučili. Na primer , on line kockarnice neće vas tek tako pustiti na miru . Mnogi kockari u psihoterapiji uspostavljali su apstinenciju od on line kockanja i šta se dešavalo ? On line kockarnice su počinjale da im šalju razne bonuse , novac da bi ponovo počeli da kockaju. To je kao da zavisniku od heroina koji se leči , izvlačite crtu pred njim samim i nudite mu drogu besplatno . Nema razlike . Još uvek ranjiv , velike su šanse da posrne. Osim toga porodica kockara je specifična . Ne strada u kockanju samo zavisnik nego: njegovi roditelji , bračni partner, braća, sestre ,deca…. Naravno da članovi porodice teško podnose kada njihov bližnji upada u velike dugove, kada ga jure oni od kojih je novac pozajmio , kada krade da bi mogao da obezbedi novac za kocku. Onda oni obično počinju da vraćaju dugove, neretko ostajući bez prebijene pare samo kako bi svog člana izvukli iz dugova i nadajući se da je možda ovo bio poslednji put da su dugove vratili. Nadaju se da će prestati . Međutim- neće . Ništa neće prestati dok kockar ne počne da se leči , a lečenje kocke sprovodi se kroz porodičnu psihoterapiju . Ne samo da je psihoterapeut fokusiran na samog kockara nego i na članove porodice jer nije retko da neko iz porodice oboljeva od depresije usled osećaja gubitka i beznađa ili pati od nekih drugih oblika stradanja fizičkog i mentalnog zdravlja. Kockanje urušava čitavu porodicu i sve članove u njoj i to urušavanje je materijalno i zdravstveno. Ukoliko neko iz vaše porodice pati od patološkog kockanja nemojte se stideti , a još manje očekujte da će kockanje prestati nego se ponudite članu porodice da mu budete podrška u porodičnoj psihoterapiji bolesti zavisnosti. Kockanje nije neizlečivo, a posebno ako kockar ima podršku člana porodice u psihoterapiji ali ako je nema , mali je procenat uspešnosti .

Više tekstova na razne teme kojima se bavim u psihoterapiji možete čitati na linkovima : http://psihoterapijasindjic.com/2022/03/12/anksioznost-i-psihoterapija/ , http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/13/zasto-je-narcis-u-vezi-sa-empatom/ , http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/ , http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan porodični psihoterapeut i EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment

ODRASLA DECA NARCISOIDNIH RODITELJA U PSIHOTERAPIJI

Majka. Pojam za koji se društveno i istorijski vezuje: toplina, briga, požrtvovanost i slično tome. Otac. Pojam za koji se društveno i istorijski vezuje uglavnom :sigurnost, autoritet ili neki drugi atribut. Pojam majke i oca često je bogolik za društvo koliko i za malo dete . Dete u roditelje gleda kao u bogolika stvorenja . Da nisam psihoterapeut verovala bih u ove mitove takođe dok me smrt od njih ne rastavi. Umrla bih verovatno u zabludi kako je ogromna većina majki i očeva dovoljno dobra za svoju decu. Posebno je mit o majkama snažan. Evo da raskrinkam samo jedan od tih mitova i da predstavim koliko je ovaj mit o divnoj majci jak za početak.

S.N Ćerka narcisoidne majke sa problemima :samopoštovanja, samopouzdanja, pokušajem suicida iza sebe , paničnim napadima i anksioznošću bila je moj klijent oko godinu dana. -Ocu sam se žalila na to da me majka kinji , da me noću budi kako bismo nastavile svađu od tog dana, da mi često govori da sam nesposobna i da nisam ni za šta. Otac nije reagovao osim time što bi mi govorio da je ona majka . On je često odsustvovao od kuće redeći i naprosto verovao je da je majci svoje dece prepustio vaspitnu ulogu kao što to muškarci rade .Verovao je da sve što ona radi, da to valjda tako treba jer je majka i da druge žene isto to rade sa svojom decom. Rekla je. -Verujem da je tvoj otac bio pasivan jer je pre svega smatrao da je majka jedna sveta figura, jedino kapacitetna da gaji potomstvo i da je sve što radi opravdano načinom na koji majke vaspitavaju decu ma kakav način to bio. Istina je ustvari da te nije zaštitio od psihičkog zlostavljanja jer je bio suviše slab da se suprotstavi mitu o majkama i njihovoj dobrobiti , a moguće je i da se plašio svoje supruge. Znaš, mnogi muškarci se plaše svojih žena . Takođe očevima je suviše teško da poveruju da neke majke jednostavno jako loše utiču na decu i da je jedini izlaz da im se oni sami suprotstave i zaštite dete od te iste svete majke, odgovorih joj.

Kada je majka narcisoidna , najčešće u porodičnoj strukturi srećem model dominantne žene i pasivnog muškarca koji se uglavnom brani ćutanjem i ne čineći ništa da ovakvu porodičnu dinamiku prekine pa ni da bi zaštitio decu od ovakvog odrastanja .

Kada je majka narcisoidna , najčešće u porodičnoj strukturi srećem model dominantne žene i pasivnog muškarca koji se uglavnom brani ćutanjem i ne čineći ništa da ovakvu porodičnu dinamiku prekine pa ni da bi zaštitio decu od ovakvog odrastanja . Narcistične majke: kinje , kontrolišu , maltretiraju svoju malu ali i odraslu decu . To isto rade i muževima. Ovakve majke se ne menjaju nego starošću bivaju još gore izražene njihove crte: sebičnosti, neempatičnosti, kritizerstva , manipulativnosti, kontrole ….To za malu i odraslu decu narcisoidnih majki znači da postoje ljudska bića koja nikada neće upoznati: podršku, ljubav, negu i toplinu majčinstva. Narcisoidni očevi nisu ništa bolji . Preautoritativni, kritikujući , despotski nastrojeni , ugnjetavači samopoštovanja i samopouzdanja svojih potomaka. U porodičnoj strukturi gde je otac narcisoidan srećem najčešće despotski nastrojenog muškarca i ženu koja se ne suprotstavlja nego uglavnom jeste i sama žrtva njegove despotske vladavine i kinjenu , kritikovanu te psihičkom nasilju izloženu decu. Problem je kao što vidite da ovu decu niko ne štiti od posledica koje će ovakvo odrastanje na njih imati jer drugi roditelj biva najčešće veoma nekompetentan da se suprotstavi , zauzme za sebe i zaštiti potomstvo.

U porodičnoj strukturi gde je otac narcisoidan srećem najčešće despotski nastrojenog muškarca i ženu koja se ne suprotstavlja nego uglavnom jeste i sama žrtva njegove despotske vladavine i kinjenu , kritikovanu te psihičkom nasilju izloženu decu.

Deca narcisoidnih roditelja koja kao odrasli dolaze na psihoterapiju su često veoma uspešni ljudi : inteligentni , akademski ostvareni , rečiti i jako kvalitetni ali…ovde postoji jedan ogroman problem. Oni u to ne veruju nego smatraju jako često da su : nekompetentni, defektni, glupi , nevoljivi jer je njihov mali sistem uma i tela kroz odrastanje prolazio kroz: kritiku , neprihvatanje, kroz “nisi dovoljno dobar ” , kroz ” tvoje potrebe nisu važne ” . Ako mene neko pita da se izrazim iskreno taj mali sistem je prošao kroz pakao vaspitanja ,a često i drila . Ovi sada već odrasli ljudi po prvi put u psihoterapiji shvataju i ko su i šta su . Po prvi put shvataju koliko je psihoterapeut zapanjen njihovim postignućima i njihovim osobinama ličnosti . Po prvi put čuju da je neko na njih ponosan. Po prvi put bivaju u psihoterapiji suočeni sa činjenicom da bi trebali da poveruju u to da vrede. Jako im teško polazi za rukom da poveruju u te svoje kvalitete, a kada uspeju-onda su izlečeni.

Teško je kada ti roditelj pruža svoju trnjivu ruku nege i podrške, a ti je prihvataš jer veruješ da je tako najbolje i da drugačije i ne postoji . Istovremeno bivaš i negovan i posečen o to trnje negujuće ruke bogolikog roditelja , a da nisi toga ni svestan. Onda kao odrasli često bivaš anksiozan ili patiš od paničnih napada jer je tvoj mali sistem uma i tela prošao kroz čestu :viku , dreku , grdnju , strah i onda si često bio još kao mali izložen hormonima i neurotransmiterima zaduženim da proizvedu stanje alarma i stresa. Na kraju se baždariš kao neko ko je i kao odrasli često reaktivan, alarmiran, često anksiozan jer tako si se formirao . Tvoj organizam se tako podesio i set-upovao jer nije bilo dovoljno: mira, pohvale, zagrljaja , podstreka . Nije bilo dovoljno roditeljskog: ” ponosan sam ” , roditeljskog ” volim te ” , a kod nekoga toga nije bilo bilo nikada. Na kraju još patiš od neadekvatnih stilova vezivanja pa ili preterano strepiš u odraslom dobu da će te neko ko te voli napustiti ili uopšte i ne smeš da se vežeš jer čak i ne znaš šta bi radio sa tom ljubavlju koju ti neko nudi. Ne znaš ni da je primiš niti šta se sa tim radi . Onda ti budeš kod mene na psihoterapijskom kauču umesto tvoje majke ili oca. Moje je da umesto tebe razbijam mit o tome da je baš većina majki i očeva dovoljno dobra jer ti i kao odraslo dete narcisoidnog roditelja , stidiš se da kažeš šta si proživeo plašeći se da će te drugi zbog toga odbaciti, plašeći se da će to narušiti tvoj ugled , plašeći se da ti niko neće verovati. Više o narcisoidnosti roditelja možete čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/11/tvoj-narcisoidni-otac-koji-nikad-nije-u-psihoterapiji-ali-zato-ti-jesi/, i ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2021/07/31/narcisoidnost-majke-kao-poremecaj-roditeljstva/.

Posvećeno odrasloj deci narcisoidnih roditelja…

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut i EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment

VEZE SA ZAUZETIM OSOBAMA KAO PUT U FRUSTRACIJU

Veze sa zauzetim osobama su najčešće put u frustraciju.

Frustracija (frustratio: zavaravanje; onemogućivanje) je psihofizičko stanje povezano s iskustvom prisilnoga odricanja čoveka od ispunjenja želja koje su po subjektivnoj ili objektivnoj oceni vrlo važne za neku ličnost. U mojoj psihoterapijskoj praksi susretala sam veliki broj žena i muškaraca koji su bili u vezama sa zauzetim partnerima ili partnerkama. Sa početka ovi ljudi nisu u ovakvim vezama bili nezadovoljni . Kako je vreme prolazilo postajali su duboko nesrećni i frustrirani. Njihove potrebe koje svi pokazujemo u funkcionalnim vezama ili brakovima , a to su: potrebe za provođenjem zajedničkog vremena, za bliskošću , intimnošću , potrebe da o nekom brinemo i da neko o nama brine, potrebe da provodimo zajedno praznike , potrebe da imamo i negujemo rituale poput putovanja ili nedeljnog ručka, gledanje filma zajedno nedeljom uveče, potrebe za zajedničkim životom pa i potomstvom….sve te potrebe malo po malo bivale su sve više i više frustrirane. Kada smo frustrirani bivamo nervozni , tužni , ljuti , očajni i bivamo svakakvi samo ne zadovoljni . Telo i psiha nam poručuje da nisu na zdravom mestu i da su uskraćeni ali često se tada osećamo kao da smo zaglavljeni i da ne umemo da izađemo iz takvog odnosa.

Kada bi bilo tako lako voleti sebe niko se u ovakvim vezama ne bi ni našao. Nije lako sebe voleti . Kada sebe volimo radimo u većini slučajeva ono što je za nas najbolje . Ljudi u psihoterapiji uče da vole sebe . U vezi sa zauzetim osobama, oženjenim i udatim vi predstavljate često nečiju “bračnu štaku”. Štake se kupuju u prodavnici ortopedskih pomagala za ljude koji imaju prelome i teškoće kretanja . Vi niste i ne treba da budete ortopedsko pomagalo. “Bračna štaka” jeste ustvari osoba koja pomaže da nečiji brak koji ne valja opstane. Provodeći nekoliko sati nedeljno sa vama, vaš zauzeti partner doživljava nešto lepo i stoga što je i on možda i sam zaljubljen ili zaslepljen vama omogućavate mu da doživi lepe momente i da mu upravo oni budu nadahnuće da mu se njegov ili njen brak učini sasvim podnošljivim. U kući će odraditi obaveze oko supružnika i dece , a jedva će čekati da se vidi sa vama i tako će on loš brak pustiti da takav i opstane uz jedan privid normalnosti. Kada budete tražili da se razvede , tada ćete naići najčešće na problem jer ljudi nisu spremni da se tek tako odriču svog statusa porodične osobe . Za ovaj status su veoma vezani i često će radije pustiti da vi budete i dalje frustrirani kako bi oni održali svoj status i ulogu porodičnog čoveka ili žene. Neko ko vas voli neće dozvoliti da budete frustrirani . Veoma mali broj ljudi napušta brak zbog ljubavnice ili ljubavnika i to očekivanje da ćete biti te sreće isto vam je kao da igrate Ruski rulet. Očekujete da ćete upasti među mali broj srećnika koji će srećno živeti dalje sa svojim partnerom koji je bio oženjen ili je ona bila udata . Niste samoubica pa je moj savet da ne igrate Ruski rulet . Zapravo moj savet vam je da pustite svakoga da se suoči sa svojim lošim brakom i mogućnostima bračne terapije. Vi niste bračni terapeut pa se ne igrajte istoga. Pustite svakoga da preuzme odgovornost da svoj brak ili popravi ili da ga napusti .

Kada izlazite s oženjenim muškarcem ili udatom ženom, možda ćete provoditi kvalitetno vreme zajedno, ali kada vam budu zaista potrebni, oni neće biti tu za vas, jer će se brinuti za potrebe svoje porodice.

Kada izlazite s oženjenim muškarcem ili udatom ženom, možda ćete provoditi kvalitetno vreme zajedno, ali kada vam budu zaista potrebni, oni neće biti tu za vas jer će se brinuti za potrebe svoje porodice. Osećati ćete se potišteno i usamljeno, čak i kada ste u vezi. Za praznike kao što su Nova godina, Uskrs, Božić , godišnji odmori ….bićete uglavnom sami i frustrirani. Kada ste vi bolesni i neophodna vam je pomoć najčešće nećete dobiti brigu koju zaslužujete jer porodica vašeg zauzetog partnera ili partnerke može otkriti da je on ili ona previše odsutan od kuće i posumnjati da se nešto dešava, a on ili ona ne žele probleme te vrste, budite uvereni. Kada je on ili ona bolestan ili bolesna imaćete prirodnu potrebu da se nađete uz partnera ali nećete moći jer o njemu ili njoj brine neko drugi i to vas može dovesti do očajanja. Vreme je previše dragoceno da ga se gubi. Jeste li ikada primetili kako godine brzo prolaze dok starite? Veza sa zauzetom osobom može trajati dugo – i pre nego što to shvatite, prođe dragoceno vreme koje ste mogli imati u zdravoj vezi sa šansom za procvat. Kada ljudi koji su bili u vezi sa zauzetim osobama konačno krenu dalje, često se požale što su izgubili vreme u slepoj aferi bez budućnosti.

Kada ljudi koji su bili u vezi sa zauzetim osobama konačno krenu dalje, često se požale što su izgubili vreme u slepoj aferi bez budućnosti.

Svako zaslužuje ljubav pa i vi . U pravoj vezi se može biti samo sa osobom koja je slobodna . U psihoterapiji sam dolazila do mnogih razloga zašto su ljudi bivali u vezama sa zauzetim osobama. Neki su verovali da nisu dovoljno vredni ljubavi pa su stoga prihvatali veze u kojima i ne mogu dobiti istinsku ljubav. Neki su se plašili iskrenog vezivanja pa im je veza sa zauzetim osobama i bila čuvar od mogućnosti bilo kakvog dubokog vezivanja. Neki su verovali da su defektni i nevoljivi na ovaj ili onaj način pa da ukoliko budu izabrani od strane zauzete osobe to će im dati osećaj da ipak jesu voljivi . Neki su navikli da je ljubav nešto za šta se treba boriti još u roditeljskom dobu pa su nastavljali ove podsvesne obrasce ulazeći u borbu sa tuđim muževima ili ženama ne bi li pokazali svom zauzetom partneru da su bolji i da ipak oni jesu ti kojima ta ljubav pripada.Čeznuli su da budu izabrani . Razloga ima još mnogo . U svakom slučaju psihoterapija jeste dobar način kako biste osvestili svoje razloge zašto ste zaglavljeni u vezi sa zauzetom osobom , a jeste i dobar način da se ohrabrite i da takvu priču napustite .

Više tekstova možete pročitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/ , http://psihoterapijasindjic.com/2022/03/23/raskid-veze-u-psihoterapiji/ ,http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/02/preljuba-ljubavnica-i-psihoterapija/

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut i EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274
Leave a comment

EMDR PSIHOTERAPIJA

Psihoterapija Sindjic

EMDR psihoterapija promenila je moj pogled kako na psihoterapijske metode koje sam pre susreta sa njom koristila, a tako i pogled na ljude i isceljivost čoveka. Šta je uopšte EMDR psihoterapijski pristup ? Desenzibilizacija i reprocesiranje pokretima očiju (EMDR) je psihoterapijski tretman koji je izvorno osmišljen da ublaži tegobe povezanu s traumatskim sećanjima (Shapiro). Nakon uspešnog lečenja EMDR terapijom, osećajno uznemirenje se ublažava, negativna uverenja o sebi se preformulšu, a fiziološko uzbuđenje u telu se smanjuje. Tokom EMDR terapije klijent se bavi emocionalno uznemirujućim sećanjem ili događajem dok se istovremeno fokusira na spoljašnje nadražaje – obično pokrete prsta terapeuta . EMDR terapija olakšava pristup traumatskoj memorijskoj mreži.

EMDR terapija olakšava pristup traumatskoj memorijskoj mreži.

Šta sve ovo za psihoterapijsku praksu znači ? Smanjuje se vreme koje je potrebno da se neko oseća bolje. Često se veliko olakšanje u osećajnom doživljaju čoveka i u njegovoj slici o sebi postiže već u prvoj seansi i to znači da se dužina samog psihoterapijskog procesa znatno smanjuje na 6 do 20 seansi. EMDR psihoterapija deluje veoma brzo i deluje odmah u sesiji, a mozak procesuira novonastale informacije i 24 do 48 sati nakon psihoterapijske seanse. Uopšteno se u psihoterapiji smatra da je teškoj emocionalnoj boli potrebno duže vremena da se izleči ali EMDR je pristup koji ubrzava izlečenje. EMDR terapija pokazuje da se um zapravo može izlečiti od psihološke traume jednako kao što se telo oporavlja od fizičke traume. Trauma je rana . Psihološka, emocionalna i kognitivna rana. Ta rana se ne vidi jer nije ranjeno fizičko telo. Kada posečete ruku, rana je vidljiva i telo radi na zatvaranju rane prirodnim procesima i/ili uz pomoć lekarskih procedura. EMDR psihoterapija pokazuje da se sličan sled događaja događa s mentalnim procesima. EMDR psihoterapija zapravo “vadi nož iz psihološke, emocionalne i kognitivne rane “. Kada vadimo nož iz rane mora malo da boli ali zatim nastupa proces zaceljivanja rane. Sistem za obradu informacija mozga prirodno počinje da se kreće prema mentalnom zdravlju i ljudima biva bolje.

EMDR psihoterapija zapravo “vadi nož iz psihološke, emocionalne i kognitivne rane “. Kada vadimo nož iz rane mora malo da boli ali zatim nastupa proces zaceljivanja rane.

Ljudima je važno da znaju koja se sve stanja mogu tretirati EMDR psihoterapijom. Nabrojaću neka na kojima radim u praksi : Loša slika o sebi i manjak samopuzdanja nastali uglavnom u odnosima sa toksičnim roditeljima jer zapravo organizam koji je rastao u toksičnoj sredini prošao je puno relacionih trauma. Anksiozna stanja pokazuju dobru reakciju na EMDR psihoterapiju i ne samo to. Obzirom da EMDR psihoterapija radi na sećanju i memoriji sa dosta klijenata smo došli do detinjih sećanja gde smo zajedno uvideli kako je neko zapravo i postao anksiozna odrasla osoba. (npr. vraćamo se u davna sećanja kada je klijent kao dete preživeo vršnjačko nasilje, loš roditeljski tretman ili neku drugu relacionu traumu koju je klijent čak i zaboravio te se ona u EMDR sesiji pojavljuje kao dominantno sećanje u kojoj je klijent zapravo počinjao da strepi još kao dete ). To nam omogućava da anksioznosti pristupimo od samog njenog razvojnog puta nastajanja. Zatim , panični ataci, depresivna stanja , fobije kod odraslih i dece , posttraumatski stresni sindrom , gubici, razvod, raskid, smrt bliske osobe ,trauma nakon saznavanja preljube (o tome možete više čitati ovde: http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/), preživljeno seksualno ili fizičko nasilje, ratne traume ili traume nakon saobraćajnih udesa i drugih nesreća. …sve su to stanja koja jako dobro reaguju na EMDR psihoterapiju.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić, nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut i EMDR psihoterapeut.
Tel/viber : +381612588274

Leave a comment

RASKID VEZE U PSIHOTERAPIJI

Ljudi se boje : smrti, bolesti, strahuju za egzistenciju i za dobrobit svoje dece ukoliko ih imaju. To su neki najčešći strahovi ali ljudi se veoma često plaše raskida ljubavne veze, a posebno razvoda.

Radeći kao psihoterapeut, razumela sam da se mi ljudi plašimo različitih događaja i da gajimo u sebi mnoge strahove -opravdane i neopravdane. O preteranom strahovanju možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/03/12/anksioznost-i-psihoterapija/. Ljudi se boje : smrti, bolesti, strahuju za egzistenciju i za dobrobit svoje dece ukoliko ih imaju. To su neki najčešći strahovi ali ljudi se veoma često plaše raskida ljubavne veze, a posebno razvoda. Kada u ta dva poslednja straha malo dublje pogledamo, ljudi se zapravo ne plaše raskida ili razvoda samog po sebi nego se plaše bola koji bi usledio nakon toga. Plaše se: gubitka, napuštenosti i sopstvenog tugovanja. Plaše se da će ih boleti duša, a neki čak imaju osećaj da tako nešto uopšte ne bi preživeli ili da će ostati na neki način nakon raskida ljubavne veze dezorganizovani i nefunkcionalni. Kada razmišljam o tome da li duša postoji, rekla bih da sam u psihoterapiji sretala ljude sa dušom ali i one bez duše. Ne znam gde je duša, niti kako izgleda ali smatram da je ona nešto jako važno, nešto jako ranjivo i nešto jako zaceljivo. Oni bez duše su pak skoro neranjivi pa stoga i nezaceljivi . Njima slabo ima pomoći, a o ljudima čija je duša teško povredljiva i slabo zaceljiva možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/. Pitaju ljudi, kada se depresivna osoba žali da je boli duša, da li je stvarno boli? Odgovor je – da. Osećaj boli je stvarno fizički i obično opisan kao težak pritisak u grudima koji zapravo veoma boli i tera na plač iako je osoba pregledana od strane lekara i fizički je zdrava. Fizičko i psihičko je teško odvojivo i deo je jedne celine um-telo. To vidimo i kod raskida . Kod raskida sa voljenom osobom ljudi se takođe žale na osećaj ih boli duša i žale se na : emocije tuge, plač i na preterano razmišljanje o voljenoj osobi koju su izgubili ali nije emocija jedina koja prati raskid . Najčešće ljudi gube apetit i mršave ili preterano jedu pa se ugoje, neko čak oseća mučninu pri unosu hrane pa i povraća , neko ne može da spava noćima, neko se jako teško koncentriše na bilo kakvu aktivnost i sve u svemu neke potpuno fizičke funkcije kao što su apetit ili san pokazuju promene. Doživljaj raskida je zapravo najčešće sveprožimajući i prepliće se u svojim osećajnim ali i telesnim simptomima. Raskid sa voljenom osobom telesno i osećajno boli jer su telo i um celina.

Doživljaj raskida je zapravo najčešće sveprožimajući i prepliće se u svojim osećajnim ali i telesnim simptomima. Raskid sa voljenom osobom telesno i osećajno boli jer su telo i um celina.

Raskid ljubavne veze je priča o gubitku. Svaka veza jeste ulaganje. Kada pogledaš unazad, uložio si u nju: osećanja , pažnju , trud, vreme pa i novac. Razmišljao si ili si razmišljala o zajedničkoj romantičnoj budućnosti, možda i o braku i deci. Kada su ljudi u bliskim odnosima, njihovo ja se isprepliće sa jastvom partnera. Počinjemo razmišljati o romantičnom partneru kao o delu sebe – brkajući naše osobine sa partnerovim osobinama, naša sećanja sa partnerovim sećanjima i naš identitet s partnerovim identitetom. Ovo može u vezi biti pozitivna strana jer ukazuje na bliskost ali….. to takođe znači da kada se veza završi, gubitak romantičnog partnera može do neke mere, uzrokovati osećaj gubitka sebe. Što ljudi više osećaju da rastu u toj bliskosti tokom veze, veća je verovatnoća da će doživeti udarac na svoju sliku o sebi nakon prekida. Zbog toga priča o raskidu ljubavne veze jeste priča o gubitku. Kada gradite kuću ulažete : vreme ,novac, trud i osećanja , a takođe projektujete i zamišljate kako ćete u budućnosti vi ili neko vama drag živeti srećno u njoj . Ukoliko bi vam neko srušio tu kuću bili biste jako pogođeni jer ste izgubili ne samo kuću nego čitav taj ulog. Isto je i kod raskida. Žalimo, ne samo za voljenom osobom nego i za ulogom :osećanja, pažnje ,truda,vremena , novca, nade u zajedničku budućnost. Takođe čini nam se da je skoro nemoguće odvezati se i raspetljati se od nekoga sa kim smo se ispreplitali . Imamo osećaj da nas duša boli, a neretko su mi se ljudi žalili na taj osećaj ne samo emocionalne nego i sasvim fizičke boli duše-negde u grudima .

Raskid ljubavne veze je priča o gubitku.

Istina je da se u životu od emocionalne boli ne možemo vakcinisati . Ne postoji način, a tako bismo silno svi to želeli. Neko tu bol pokušava anestezirati: alkoholom, kokainom, promiskuitetom , zloupotrebom lekova za smirenje ali to nije način. Tako ćemo samo postati još bolesniji nego što smo bili na početku. Reći ću svima koji čitate sve ono što govorim svojim klijentima koji dolaze u dubokoj patnji zbog gubitka ljubavne veze. Tuga je neophodna. Da tuga nije neophodna ne bi postojala u našoj mogućnosti da je osetimo. Tuga koju nakon raskida osećamo jeste početak procesa žalovanja . Proces žalovanja jeste ustvari snaga . Snaga našeg psihološkog aparata da se odveže od objekta ljubavi u koji smo ulagali svoju životnu i seksualnu energiju. Kako smo sa ushićenjem samo vezali tu energiju za nekoga -ako se sećate neke od svojih prošlih ljubavi. Eto to vam je dokaz da ste sposobni da volite i to je dobro. Čovek nesposoban da voli je na neki način osakaćen pa budite srećni što bar znate da možete i umete voleti. Međutim kada nas neko ostavlja ili mi ostavljamo, ne bi bilo zdravo da ne budemo u mogućnosti da se ikada odvežemo od te osobe. Ostali bi onda trajno zaglavljeni u ljubavi ka nekome ko nas više ne želi ili sa kim nam ne ide. Zato je ta tuga – žalovanje za onim koga smo voleli nešto što je zapravo sasvim zdravo. Proces žalovanja proći će kroz više faza i na kraju -bićete dobro . Poslednja faza procesa žalovanja jeste prihvatanje. Prihvatanje realnosti takve kakva ona jeste, a to je realnost bez voljene osobe. Tek tada , naša se životna energija i naš libido vratio u nas same i mi tada možemo zavoleti ponovo. Zato se ne bojte tuge nakon raskida jer je njena svrha preboljevanje . Naravno da postoje i komplikovana žalovanja, to su ona koja ne prolaze predugo ali ona su ređa, zasebna su tema i o njima u narednom nekom tekstu.

Ne bojte se tuge nakon raskida, pustite je da odradi svoj posao za koji je stvorena i ipak na kraju- bićete dobro.

U psihoterapiji mnogi su me ljudi pitali u tom akutnom stanju tuge nakon raskida da li će oni ostati tako dezorganizovani i tužni zauvek? Odgovarala sam da je zapravo većina ljudi ove planete prošla kroz neki period života kada su bili ostavljeni ili kada su sami ostavili voljenu osobu iz nekog razloga. Kada bi mi ljudi bili nesposobni za preboljevanje raskida onda bi zapravo većina ljudi ove planete hodala unaokolo: uplakana, tužna i dezorganizovana . Ne bi bilo dovoljno funkcionalnih ljudi da rade ili da npr. gaje decu . Išli bismo unaokolo: tužni, nekoncentrisani, plačni i očajni. Tako da pomisao da se može ostati takav nije previše verovatna.

Takođe kada bih tebi dragi čitaoče sada uputila jednu molbu , zapitaj se da li bi mogao da je ispuniš? Npr. pretpostavimo da imaš sada oko 30 ili 40 godina i ostavila te je voljena osoba. Ja bih te zamolila da patiš za njom svom silinom do svojih 65 ili 70 godina te da se sretnemo tada da porazgovaramo o tome da li si uspeo u tome da i dalje budeš podjednako tužan kao pre dve decenije? Rekla bih da to nije moguće i da bi se tada sreli te bi verovatno pričali o nekoj sasvim novoj osobi koju si zavoleo i sa kojom si srećno ostario. Ne bojte se tuge nakon raskida, pustite je da odradi svoj posao za koji je stvorena i ipak na kraju- bićete dobro. Moj video na ovu temu možete pogledati na linku :https://youtu.be/vDN0DT0auOE.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

ANKSIOZNOST I PSIHOTERAPIJA

Veoma je teško i naporno biti anksiozan. Anksioznost je osećaj straha ili strepnje povodom onoga što dolazi . Prvi dan škole, odlazak na razgovor za posao ili držanje javnog govora mogu uzrokovati da se većina ljudi oseća uplašeno i nervozno. Ako su vaši osećaji teskobe ekstremni, traju duže od šest mjeseci i ometaju vam život, možda imate anksiozni poremećaj. Anksioznost zahvata i misli ali i telo . Psihoterapija anksioznosti koncentriše se na misli , na telo ali i na funkciju anksioznosti koju ona ima u porodičnom ili bračnom sistemu . Lečenje anksioznosti je kompleksno i najčešće podrazumeva uključivanje psihijatrijskih lekova i psihoterapije.

Veoma je teško i naporno biti anksiozan. Anksioznost je osećaj straha ili strepnje povodom onoga što dolazi .

Kada u svom psihoterapijskom radu pitam ljude koji pate od anksioznosti kakve su im misli i kako se osećaju u svom telu najčešće to opisuju ovako : “Od ranog jutra strepim da će nešto poći po zlu . Strepim npr. za zdravlje , za zdravlje dece , plašim se unapred da neću moći da postignem sve što me u toku dana očekuje od obaveza , strepim od budućnosti , a plašim se toliko da ponekad ne znam ni čega . Možda i svega. U mom telu nije prijatno . Posebno ujutru . Teško udišem vazduh pa sedim pored otvorenog prozora sa čašom vode koju ispijam i nekako na taj način dolazim k sebi. Budim se sa nekakvim naletom žmaraca u telu . Jako neprijatnim žmarcima koji su u stvari kao neki žmarci straha koji mi zahvataju ruke i noge. Trne mi i vilica ili ponekad ruke , a u grudima me steže i imam osećaj da mi preskače srce iako je kardiolog rekao da je sve u redu sa srcem. Ponekad osećam da su mi noge kao od olova zbog te silne strepnje. Kada moram da obavim neku prezentaciju ili odem na ispit osećam se kao da idem na klanje , a često danima pre toga imam i probleme sa češćim odlascima u toalet kao da mi i stomak reaguje na taj strah . Zbog toga sam često lagao da sam bolestan taj dan samo da ne moram da se pojavim pred masom ljudi na prezentaciji ili na ispitu. ” Kao što vidimo iz priloženog , daleko od toga da je anksioznost samo problem strepećih misli nego je ona i telesni problem . Tako u radu sa anksioznosću u psihoterapiji ne možemo isključiti rad na opuštanju tela . Ni pod tačkom razno . Lekovi za anksioznost koje prepisuje psihijatar jesu delotvorni sasvim sigurno i ne treba ih izbegavati ali u kombinaciji sa psihoterapijom dobija se rezultat.

Lekovi za anksioznost koje prepisuje psihijatar jesu delotvorni sasvim sigurno i ne treba ih izbegavati ali u kombinaciji sa psihoterapijom dobija se rezultat.

Zašto je anksioznost i telesni problem ? Zbog toga što svaka emocija ima svoju neurobiološku podlogu . Um , osećanja i telo ne možemo odvojiti jer je to jedan povezan sistem. Kada ste anksiozni , osećate strepnju i strah iako opasnosti oko vas nema. Međutim , telo se ponaša kao da opasnost vreba svakog časa. Dakle , kortizol, adrenalin i ostale supstance koje se u našem organizmu stvaraju kada smo u opasnosti ili kada se pripremamo za borbu sa opasnošću stvaraju se u telu i kada smo anksiozni . Krčkate se u sopstvenom adrenalinu i kortizolu . Zatim , svi naši organi su u nekim opnama i fascijama .Bez opni (fascija) , mi bismo bili poput pudinga . Srce ima opnu , mišići imaju opnu …sve u telu ima neke opne ili fascije. Kada ste anksiozni usled lučenja supstanci koje se stvaraju kao odgovor na opasnost , te fascije u telu se stežu . Zato su anksiozni ljudi u jednom telesnom grču , zato ne mogu da udahnu , zato osećaju grč u stomaku , olovne noge , knedlu u grlu i tako dalje. Telo je zapravo u grču i stanju povišene budnosti kao da se sprema za borbu ili beg od opasnosti, a opasnosti ni na vidiku i u tome je teškoća anksioznog stanja. Osim što u psihoterapiji radimo na strepećim mislima koje su nevoljne , radimo i od tela ka mislima i čitavom organizmu . Progresivna mišićna relaksacija , rad na disanju , na opuštanju mišića u telu , na opuštanju čula u psihoterapiji deluje povratno na naše misli , na nervni sistem i time se smanjuje stvaranje istih tih supstanci stresa u organizmu i čoveku biva puno lakše . Dakle od misli ka telu , od tela ka mislima -jeste dobra psihoterapija anksioznosti . Još ako je psihijatar uključio lekove na pravom smo putu do postizanja većeg telesnog i umnog smirenja osobe koja pati od anksioznosti.

Ona zahvata misli , telo ali i porodični sistem tako da je psihoterapija dužna da uključi sve ove tri oblasti kako bi došlo do smanjivanja ili još bolje do potpunog nestajanja simptoma.

Kako to anksioznost ima neku funkciju u porodičnom ili bračnom sistemu kao što sam napomenula na početku teksta ? Dajana je bila visoko anksiozna i njena se anksioznost komplikovala paničnim napadima , uglavnom kada bi napolju šetala svoje trogodišnje dete . Suprug je često radio , a Dajana se od rođenja deteta osećala kao roditelj koji je bez podrške u tom braku. Suprug bi odlazio rano , dolazio kući kasno sa posla , a Dajana je brinula o detetu potpuno sama. Anksioznost je postajala sve gora , strahovala je čak i da prošeta dete napolju jer bi ponekad napolju dobijala panične napade ,zujalo joj je u ušima i imala je osećaj gušenja ,a jednom je čak došlo dotle da je od siline straha sela u travu u neki obližnji kanal pored puta i dete je sa njom bilo u tom kanalu , srećom bili su bezbedni u travi tog plitkog kanala . Kada bi dobijala te velike napade anksioznosti sve češće bi zvala supruga u pomoć te je on tad izlazio sa posla da je vodi u hitnu pomoć gde bi joj obično davali neki anksiolitik . Anksiozna simptomatologija sve češće se pojavljivala i uveče pa nije mogla sama da okupa dete te bi zvala supruga da dođe sa posla jer se ne oseća dobro . Svakako da je ova anksioznost kod supruga izazivala osećaj krivice što nije sa njom pa bi on sve češće uveče ranije dolazio kući . Dakle , jasno je da je anksioznost u ovom slučaju imala funkciju u porodičnom sistemu , a to je da se distancirani suprug koji se previše posvetio poslu od kada se dete rodilo ponovo priključi u ulogu supružnika i roditelja . Ne zaboravimo da kada je majka anksiozna , dete strepi takođe jer oseća i vidi strepnju majke tako da i ono može izrastati kao anksiozno dete i sutra postati anksiozni odrasli ali o tome u nekom od narednih tekstova. U njihovom slučaju , anksioznost se našla i u bračnoj terapiji na mom psihoterapijskom kauču . Imali smo puno uspeha. Više o bračnoj terapji možete čitati ovde : http://psihoterapijasindjic.com/2022/02/15/zasto-bracna-terapija-uci-da-ljubav-nije-dovoljna-za-bracnu-srecu/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/ i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/.Nadam se da sam u ovom tekstu objasnila kompleksnost anksioznosti . Ona zahvata misli , telo ali i porodični sistem tako da je psihoterapija dužna da uključi sve ove tri oblasti kako bi došlo do smanjivanja ili još bolje do potpunog nestajanja simptoma.

Anksioznost zahvata i misli ali i telo . Psihoterapija anksioznosti koncentriše se na misli , na telo ali i na funkciju anksioznosti koju ona ima u porodičnom ili bračnom sistemu .

VEŽBA 1

Jedna mala vežba može vam pomoći kada osetite veliki nalet anksioznosti. Recite gde se nalazite , nabrojte tri predmeta oko sebe , nabrojte tri dela tela i nabrojte tri mirisa koja osećate . Ukoliko imate problema sa anksioznošću i ukoliko ona ometa vaš život , vidimo se na psihoterapiji .

VEŽBA 2

Zadužite svog bliskog prijatelja da vam bude podrška kada anksioznost postane neizdrživa. Objasniću na mom primeru kako vam prijatelj može biti podrška u naletu anksioznih misli. Imam kumu koju obožavam. Kada ona dobije nalet neizdrživih anksioznih misli koje su usmerene uglavnom na to da će njen posao propasti i da će ona postati prosjak , pozove me. Tada joj objasnim da su to misli koje su anksiozne i da to nije istina . Objasnim joj da taj posao postoji već 50. godina , da se ona jako trudi oko posla i da ne vidim nikakvu naznaku propasti na putu (što i mislim). Ona zatraži da joj par puta ponovim kako su to misli koje su čisto anksiozne i neistinite i to joj jako pomaže . Zamolite i vi prijatelja da vam pojasni kako su vaše misli anksiozne i da opasnost nije na vidiku .Imajte dogovor sa njim da ga pozovete kad god osetite nalet jako strepećih misli.

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment

TRAUMATSKO VEZIVANJE I PSIHOTERAPIJA

Traumatsko vezivanje je psihološki odgovor na zlostavljanje . On podrazumeva da zlostavljana osoba razvije nezdravu vezu prema svom sopstvenom zlostavljaču.

Sećam je se jako dobro . Kao juče da je bilo . Sećam se i njenih suza u kojima je na svakoj psihoterapijskoj seansi grcala . Pola godine, bez preskoka, svaki put. Ni antidepresivi nisu odagnavali tugu. Sećam se i kako je ponekada teško disala zbog anksioznosti. Jer anksioznost je takva, čini da ponekada ne možete da udahnete dobro. Sećam se i kako bi ponekad dobila panični napad i bez obzira na to što je bila na terapiji anksioliticima pa smo primenjivali metode telesne psihoterapije i vežbale disanje dok se ne smiri. Sećam se tih nežnih očiju, ljupkog pogleda željnog razumevanja i podrške, dobronamerne duše i tog vapaja za pomoć. Volela ga je iako on to nije zaslužio. Volela ga je iako ju je nazivao raznim pogrdnim imenima skoro svakoga dana. Volela ga je iako mu je bila za sve kriva i nedovoljno dobra. Volela ga je iako ju je varao i ponižavao godinama. Ponekad bi ipak prema njoj bio izrazito dobar i nežan danima i to ju je čvrsto držalo u ovom odnosu čije sam lance snažno želela da pokidam. Golim rukama. Ponekad bi me pitala : “Ivana, da li sam ja luda jer ga volim iako me ti osnažuješ da ga ostavim ? Ivana, da li sam luda što mi teško ide da ga napustim i pored ovoga što mi on radi ? Ukoliko si dobar psihoterapeut ti ćeš mi reći da sam luda i nećeš me štedeti.” Večiti prekorivi i prezrivi ljubopitljivi pogledi koji se pitaju samo jedno – zašto ga pobogu ne ostavi, bili su svuda u njenom okruženju što je samo pojačavalo već preovladavajući osećaj krivice i anksiozne osećaje gušenja svakog jutra. Evo, daću im odgovor na to pitanje zašto ga nije ostavila, barem ne tako brzo kako društvo očekuje.

Osoba koja doživljava zlostavljanje može razviti saosećanje, naklonost, simpatiju, osećanje zaljubljenosti ili ljubavi prema nasilnoj osobi.

Traumatsko vezivanje je psihološki odgovor na zlostavljanje . On podrazumeva da zlostavljana osoba razvije nezdravu vezu prema svom sopstvenom zlostavljaču. Osoba koja doživljava zlostavljanje može razviti saosećanje, naklonost, simpatiju, osećanje zaljubljenosti ili ljubavi prema nasilnoj osobi. To postaje pojačano ponavljanim ciklusima zlostavljanja, nakon čega sledi osećanje kajanja, periodi ispunjeni romantikom i nečim što snažno podseća na ljubav i tako u krug. Ovakvo traumatsko vezivanje ne razvijaju svi koji su u nekoj vrsti nasilne ili toksične veze. Štokholmski sindrom je jedna vrsta traumatskog vezivanja mada se ovaj izraz koristi za žene koje su žrtve otmice, torture ili trgovine ljudima i razvijaju slična osećanja prema svom otmičaru i zlostavljaču . Međutim, slična dinamika može se pojaviti i u drugim nasilnim vezama. Traumatska vezivanja su rezultat zapravo nezdravog stila povezivanja koji je postojao u pojedinaca i pre nego što su stupili u nasilnu vezu sa nekim. Mi ljudi još kao bebe predodređeni smo da se vežemo za objekte nege, da bismo preživeli. Beba ne može preživeti bez nekoga ko je neguje i ljudsko biće je zavisno od drugih lica mnogo duže nego drugi sisari. Takođe i odrasli ljudi se vezuju za druge ljude koji im pružaju podršku ili utehu. Kada je neko ko je zlostavljač, istovremeno i izvor podrške i utehe, može se razviti traumatsko vezivanje. Zlostavljana osoba na primer, može se obratiti za utehu onoj osobi koja ju je povredila i ta osoba može pružiti utehu. Na primer, jutros ju je partner vređao i ošamario, ona je plakala, a on se zatim sažalio, izvinjavao se i ona je prihvatila utehu i pomirenje što joj je prijalo da bi zatim sve bilo u redu ….da bi se naravno nakon nekoliko dana ovaj ciklus ponovio…i može se ponavljati zauvek. Tako je i kod dece . Deca se oslanjaju na svog roditelja da bi zadovoljila emocionalne potrebe za ljubavlju i podrškom. Ukoliko je roditelj povremeno nasilan, dete povezuje ljubav sa zlostavljanjem. Verujući da je ova povezanost normalna, dete možda neće moći videti nasilnog roditelja kao “lošeg”. Dete sebe počinje kriviti za zlostavljanje verujući da je ono krivo ili loše jer je to jedini način da pokuša razumeti šta mu se dešava. To omogućava roditelju da nastavi biti “dobar ” i ” bogolik ” u detetovim očima, a sve to jača njihovu povezanost iako je to povezivanje nastalo kroz rano traumatsko iskustvo, čega dete nije svesno. Ne treba puno razmišljati pa da shvatimo da su deca koja su bila traumatski vezana za svoje roditelje u detinjstvu, sklonija da se kasnije nađu u traumatskim vezama sa partnerima u odraslom dobu….mada, ni to nije pravilo.

Traumatska vezivanja su rezultat zapravo nezdravog stila povezivanja koji je postojao u pojedinaca i pre nego što su stupili u nasilnu vezu sa nekim.

Zašto ljudi samo ne odu iz takvih veza ? Pitaju se ljubopitljivi pogledi , šapuću komšije iza leđa, ogovaraju kolege ili oni koji na bilo koji način znaju šta se dešava. Zbog toga što je ciklus nasilja specifičan . Vaš partner ili partnerka- vređa vas i šamara pa ga posle grize savest . Ili nju grize savest, svejedno mi je. Onda dolazi izvinjavanje, tešenje, kajanje pa i romantika . To se stalno ponavlja, a te romantične faze daju zlostavljanoj osobi nadu da će ipak dobiti zagrljaj, ljubav i negu . Zlostavljana osoba kao da veruje da je patnja neka cena koju mora platiti da bi dobila utehu, negu, dobrotu, poljubac…i tako u krug . Čak i kad se osnaži da ode, u psihoterapiji na primer, zlostavljana osoba može imati i dalje osećaj povezanosti sa zlostavljačem, osećaj privrženosti ili ljubavi prema zlostavljaču . Ovo je najčešći razlog zašto se ljudi vraćaju u toksične i nasilne veze nakon prekida veoma često.

Deca koja su bila traumatski vezana za svoje roditelje u detinjstvu, sklonija su da se kasnije nađu u traumatskim vezama sa partnerima u odraslom dobu.

Sećam je se jako dobro. Kao juče da je bilo. Sećam se i njenih suza u kojima je na svakoj psihoterapijskoj seansi grcala . Pola godine, bez preskoka, svaki put. Ni antidepresivi nisu odagnavali tugu . Sećam se i kako je ponekada teško disala zbog anksioznosti . Volela ga je iako on to nije zaslužio. Volela ga je iako ju je nazivao raznim pogrdnim imenima skoro svakoga dana. Sećam se i onih njenih fiks ideja da mu se vrati i naših metoda koje smo zvale ” ponovno osvešćivanje “. To bi bilo u momentima kada snažno želi da mu se vrati pa joj ja čitam moje psihoterapijske zapise sa njenih prvih deset seansi u kojima mi detaljno opisuje njegov životinjski tretman prema njoj. To bi je održavalo da istraje u odluci da mu se ne vrati. Sećam se i priče o njenoj majci koja bi je često tukla, vređala i nipodaštavala samo zato što je bila loše volje. Sutra , kada bi je prošla loša faza , grlila bi je i vodila na sladoled, a ona se radovala što je majka opet voli i što više nije kriva u majčinim očima. Majka je patila od graničnog poremećaja ličnosti i sa njom je odrastanje bilo pakleno.

Više o poremećajima ličnosti možete čitati ovde:http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/19/granicna-organizacija-licnosti/ , ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/03/psihopatija-ples-izmedu-sarma-i-neprilagodenosti/ ili ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/09/07/narcisticki-ciklus-zlostavljanja/.

Juče me je posetila da bi se dogovorile oko objave teksta. Tad smo se prisetile koliko smo radile na tome da uvidimo koliko je zapravo verovala da su ljubav i nasilje nešto povezano još od detinjstva. Koliko je to uverenje samo pogrešno i koliko ga nedužno dete usvaja jer mora sebi da objasni zašto je danas tučeno i vređano, a sutra opet voljeno od roditelja. Voljeno nečim što samo podseća na ljubav. Danas je ona dobro. Nasmejana , istih onih ranjivih očiju punih čežnje za podrškom i prihvatanjem .Udata je za čoveka koji je zaista obožava i neguje . Imala je da vam poruči samo jedno i zamolila me da dodam u tekst . Da vas zamolim da hvalite i grlite svoju decu svakog dana podjednako jer mi ljudi smo osetljiva stvorenja i možemo se povezati kroz ljubav ali možemo se povezati i kroz traumu. Ovo povezivanje kroz traumu u odraslom dobu , možemo podosta sprečiti time kakvi smo roditelji svojoj deci .

Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.Defektolog ,nacionalno i evropski sertifikovan psihoterapeut.
Tel : 061/ 258- 82-74
Leave a comment