KADA TRAUMA NEVERSTVA DOBIJE GLAS

Pitam se koliko vas je imalo priliku da sedi blizu nekoga i sasluša priču nekoga ko je doživeo neku formu emotivne ili seksualne izdaje. Da li ste pak vi ili neko vama blizak iskusili neverstvo? Radim sa ljudskim dušama i bilo mi je veoma važno da detaljnije razjasnim “sindrom prevarene osobe” .Čini mi se da ljudi koji prežive teške životne periode u emotivnim vezama kao što su razvod ili preljuba ne nailaze na dovoljno razumevanja u okolini pa čak ne uvek ni od svojih prijatelja . Na razvod se iz ugla nekoga ko to nije prošao obično gleda kao na “predavanje razvodnog zahteva u sudu uz razlaz i podelu starateljstva” , a na preljubu kao na neki događaj u kome se saveti vrte oko toga “preseci to ili oprosti”. Želim da ukažem da su procesi kao što je razvod ili kao što je iskustvo neverstva mnogo dublji procesi od toga , fizički i psihički.

Ne verujete više nikome ? Držanje svakoga ko želi da vam priđe kao emotivni partner na distanci nakon iskustva preljube je čest mehanizam kojim pokušavate da sprečite da vas neko ponovo povredi. Međutim to nije snaga nego simptom traumatičnog iskustva preljube.

M.S je voleo svoju suprugu .Duboko je verovao da je ljubav to što se trudi da njoj i deci obezbedi sve potrepštine u kući i životu. Verovao je da je ona zadovoljna time što on obezbeđuje porodici udoban život.Radio bi od 7 časova ujutru i vraćao se kući oko 21 h , veoma umoran . Jedan dan pronašao je u njenom telefonu poruke i shvatio da ona već 3 godine ima paralelnu vezu . Prijatelj kome se poverio , rekao mu je : – pa jednostavno idi. Potom je otišao kod duhovnika da potraži utehu i savet i dobio je odgovor da mora poniznije služiti religiji,više se posvetiti religioznom životu. Tek nakon toga završio je na psihoterapijskom kauču i rekao : -Boli me ovo. Pomozite mi. Ljudi me ne razumeju, kažu mi da odem ,a ja ne želim da odem od supruge . Možete li me razumeti i pomoći da nađem drugo rešenje? Njegova trauma koju je preživljavao nakon preljube trebala je očajnički da dobije usta i glas. Morala je da progovori za sebe. Trauma je zvučala i zvuči ovako…Nije spavao danima. Rekao je: Ne mogu da izbacim slike njega i nje iz glave. Pokušavam da se koncentrišem ali slike se pojavljuju same od sebe i nastavljaju da prolaze. Deca me nešto pitaju , prijatelji ili kolege ali ja ne mogu da im odgovorim , kao da nisam prisutan, a jesam . Niko ne zna šta proživljavam. Šta nije sa mnom u redu ? Recite mi. Sada više ne mogu da zaustavim strah i strepnju da ću je izgubiti. Kada ode negde uporno joj proveravam telefon. Kada je pored mene svađam se sa njom. Kada sam i spavao pre par dana imao sam noćne more. Iskusio je traumu ili povredu bliske veze sa drugom osobom. Slično kao posttraumatski stresni sindrom. On nije rezervisan samo za one koje su iskusili rat i boravak na ratištu , silovanje ili teške saobraćajne nesreće . Rezervisan je često i za one koji su iskusili preljubu od strane bliske emotivne osobe. Još detaljnije o neverstvu možete čitati ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/ ,ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/ i ovde :http://psihoterapijasindjic.com/2022/01/02/saznavanje-neverstva-u-trudnoci/

Trauma nakon otkrivanja preljube od strane bliske osobe može biti praćena simptomima koji se pojavljuju kod posttraumatskog stresnog sindroma. Da , ispravno čitate . Može imati simptome kao kod ljudi koji su bili na ratištu , koji su silovani ili su preživeli teške saobraćajne nesreće.

Prikazaću ovde rezultate jednog istraživanja koje je obuhvatilo 300 ljudi koji su doživeli ,iskusili preljubu od strane bračnog ili emotivnog partnera. Zašto ja pišem o ovome ? Zato što će mnogi od vas čitati tekst ,a mnogi jesu ili će biti prevareni od strane bračnog ili emotivnog partnera ili će to biti neko vama blizak (majka, ćerka , najbolji prijatelj, sin…). Želim da znate sa kakvim simptomima se vi ili vaši bližnji možete suočiti i želim da znate da niste zbog toga ludi ili nestabilni kao što je M.S mislio. 60 procenata ljudi iz istraživanja imalo je noćne more , budilo se vrišteći ili u znoju . Dakle ne samo što nisu mogli naći unutrašnji mir tokom dana nego ih je nespokoj pratio i noću .Bili su često iscrpljeni zbog toga, fizički iscrpljeni. 70 procenata ovih ljudi izbegavalo je druženje sa prijateljima, porodicom, izbegavalo je javna mesta , šoping molove , kafiće jer su za njih to bila mesta koja su bila poput nekih okidača koji su okidali na način da se tamo osećaju loše i da žele da budu sami …potpuno sami. Zatim dolaze pitanja koje postavljaju sebi .Mučna pitanja. Šta je sa mnom? Šta se događa sa mnom ? Zašto se meni desilo da me partner izneveri i prevari ? Verovatno mi nešto fali .Možda je mene nemoguće voleti ? Možda nisam dovoljno dobar-dobra ,a možda i nisam vredan ničije ljubavi. Postavljaju sebi ova pitanja iz dana u dan ,a neko iz sata u sat i iz minuta u minut. Teško je živeti na takav način i to se dešava u oko 70 procenata ispitanika.

Često se kao posledica preživljene traume usled otkrivene preljube razvija anksioznost i konstantan strah da će vas partner prevariti ponovo u onih ljudi koji su ostali uz svog partnera nakon preljube. Takođe i ukoliko nisu javlja se nepoverenje u nove partnere ili čak nemogućnost da uopšte ostvare novu emocionalnu vezu.

U oko 70 procenata ljudi koji su iskusili preljubu od strane voljene osobe javlja se konstantan strah da će se to desiti ponovo ukoliko su ostali uz partnera što se često pretvara u stalno praćenje ponašanja partnera kako bi se naredni put otkrili znaci prevare, praćenje telefona i određeno detektivsko ponašanje koje je odraz straha od ponovne prevare i u dubini bića odraz straha od ostavljanja. Neki ljudi koji nisu ostali uz partnera nailaze na teškoće da veruju ponovo suprotnom polu, a neki čak ne mogu uopšte da ostvare bilo kakvu novu emocionalnu vezu. Kada dodam da veliki procenat ,60 odsto jeste iskusilo i suicidne misli , želju da ih više nema i da život nema svrhu , a neki su i pokušali samoubistvo , jasno je da je bol prevelik u većine ovih ljudi. Zbog toga ukoliko imate u svojoj okolini ili je neko od vaših bližnjih preživeo neverstvo važno je da im pružite podršku i kažete da ćete biti uz njih onoliko dugo koliko im to bude bilo potrebno. Želela sam da trauma ” prevarenih muževa i prevarenih žena ” dobije usta i glas , da vikne ne bi li možda dobila više razumevanja bar među vama koji ovo čitate. Hvala što ste je saslušali. Više o bračnoj terapiji neverstva možete čitati ovde http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/27/ciljevi-terapije-neverstva/ ili ovdehttp://psihoterapijasindjic.com/2020/12/14/neverstvo-i-bracna-terapija/. Tv gostovanje u kome sam detaljno obradila temu neverstva sa voditeljkom Ivanom Malenko možete pogledati ovde :https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl.defektolog, Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut
Tel: 061/258-8274
Leave a comment

NEVERSTVO I BRAČNA TERAPIJA

Da li mislite da ćemo uspeti? Da li je neko u vašoj praksi uopšte uspeo da prevaziđe nešto tako ? Najčešće su postavljana pitanja parova kada dođu na bračnu terapiju zbog otkrivenog neverstva. Sa druge strane osećanja stida , krivice , povređenosti , ljutnje su najčešća osećanja koja prate bračnu terapiju neverstva.

Otkrivanje neverstva jeste uvek šokantan, bolan i traumatičan doživljaj.

Otkrivanje neverstva kao fenomen po sebi nikada se ne događa pojedincu . Događa se zapravo paru gde i jedan i drugi član bračnog ili ljubavnog para doživljavaju svojevrstan turbulentan , osetljiv i bolan period , a događa se i osobi koja je bila treći član ljubavnog trougla. Ono što osobe koje su u ulozi prevarene osobe preživljavaju jeste doživljaj bolne izneverenosti , šok kao da su se sve ćelije u telu momentalno promenile u trenutku saznanja za prevaru , očaj, česti naleti plača, poljuljano samopouzdanje, nemir, nesanica ili noćne more u vezi sa prevarom pa sve do reakcija koje pripadaju posttraumatskom stresnom sindromu. Pitanja koja sebi postavlja prevareni partner kasnije kada neko vreme od otkrivanja neverstva prođe jesu : da li ja mogu preći preko ovoga ? Da li sam ja glup/glupa ukoliko uopšte pomišljam da preko toga pređem ? Da li će mi se drugi smejati ukoliko pređem preko toga i pokušam da popravim ovaj brak ? Da li ću ja ikada moći ponovo da verujem svom mužu ili ženi ? Da li je moguće da nisam primetio tako nešto na vreme i ako nisam , onda mora da sa mojom pameću nešto nije u redu . Partner koji je varao pak oseća krivicu i stid, kajanje i želju da mu bude oprošteno te strah da je situacija neoprostiva ili pak i olakšanje zbog toga što ne mora više kriti prevaru ,a ponekad je želeo i napustiti brak no nije znao kako to da uradi tako da sad prebacivanje odgovornosti za izlazak iz braka ili veze može pripasti drugom partneru u stilu : – U redu sada bar ja ne moram biti taj koji će osetiti krivicu jer sam zatražio razvod i biće mi lakše da ti to uradiš. -Želeo sam razvod dugo ali sam se preterano plašio da ću povrediti tebe i decu i nisam znao način da to uradim. U krizi poput nevere – trenutku povrede i izdaje može biti neverovatno teško videti mogućnosti za dalju vezu i opstanak braka. Međutim krivica za donošenje štetnog izbora kao što je prevara različita je stvar od odgovornosti za ponovnu izgradnju nekog ljubavnog odnosa koji je narušen prevarom. Parovi mogu u bračnoj terapiji prevazići prevaru i imati čak i bolji odnos nego što je on bio pre trenutka prevare ali je potrebno da u jednom momentu u bračnoj terapiji neverstva (koja je bolan ali i lekovit proces), preuzmu odgovornu ulogu u promeni čitave dotadašnje dinamike braka. U procesu bračne terapije osoba koja je prevarila često oseća da bi se “trebala” povući sa sramom, a osoba koju su prevarili oseća da je nasamareni objekat sa kojim se bračni partner poigrao . Ipak neki parovi i ne uspevaju u spašavanju braka uz sav trud i u jednom momentu zatraže razvod. Moram naglasiti da je ovih drugih parova u mom iskustvu ipak manji broj. Više o tome kako se oseća osoba koja je otkrila preljubu čitajte na linku http://psihoterapijasindjic.com/2020/12/16/kada-trauma-neverstva-dobije-glas/.

Bračna terapija i bračno savetovanje jeste jedan od načina da par prevaziđe neversto i reuspostavi svoj odnos.

Zašto ljudi uopšte varaju , večito je pitanje koje se terapeutima uopšte postavlja. Razlozi su mnogostruki i nabrojaću neke koje sam u praksi susretala. M.J je varao jer je patio od dubokog osećanja nedovoljne vrednosti .Odnosi sa drugim ženama davali su mu osećaj da je poželjan i vredan. On je pokazivao čitavu istoriju preljuba i pre braka ,a i u braku tako da smo rad zasnivali na lečenju preljubništva, ženskarenja ili zavisnosti od seksa, nazovite to ponašanje kako hoćete. A.M je varala jer je njihov brak tri godine bio distanciran. Smatrala je da je suprug ne voli ali je ostajala u braku zbog dece. Čak je mislila da suprug neće imati nikakvu reakciju ukoliko bi otkrio neverstvo jer je i ne voli . Ipak nije bilo tako jer ju je on voleo ali je njihov brak bio u stanju patnje , emocionalne distanciranosti , oštećene komunikacije i nikome u tom braku nije bilo udobno ali se nisu bavili time jer očigledno nisu umeli . M.S je varao jer je želeo potajno da napusti brak ali nije imao hrabrosti jer se plašio osude. Osude : okoline , supruge ,dece, familije, prijatelja. D.N je varao jer mu je to davalo osećaj da je živ .Supruga nije za njega bila zainteresovana niti seksualno niti emocionalno. M.N je varala jer ju je suprug vređao , ponižavao i zanemarivao .U preljubi je nalazila pažnju , komplimente i osećaj da vredi . Više o tome zašto varaju muškarci, a zašto žene , čitajte na linku http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/02/njegovo-i-njeno-neverstvo/.

Uzroci neverstva su različiti ali neverstvo u svakom slučaju trajno ili privremeno narušava dotadašnju dinamiku bračnog života.

Podržavam parove da usporavaju i ne donose odluke o tome da li će oprostiti preljubu odmah. Istina je da retko znamo unapred može li par ostati zajedno ili ne, ali dekonstruirajući neke od pretpostavki koje dolaze iz naših porodica, religije i društva, možemo bolje pomoći parovima da stvarno razmotre svoje mogućnosti da prevaziđu neverstvo. Takve pretpostavke kod ljudi su :

-Ako te je jednom prevarila opet će.

-Sramota je oprostiti prevaru . Slabić sam ako to oprostim .

-Moram ostati u ovom braku zbog dece bez obzira na preljubu ili nasuprot tome, brak je poput čaše koja ako se jednom slomi ona se ne može sastaviti više nikada .

-Nikada više neću moći da joj verujem i zato moram da izađem iz braka.

Odluke o radu na braku ili pak razvodu ne dolaze lako, posebno kada se radi o neverstvu. Za terapeuta je prvi korak stabilizovati uzdrmani brod braka. Ako se partneri svađaju, to moramo zaustaviti. Koliko god bilo teško, boravak partnera odvojeno neko vreme može biti važan deo toga. Potrebna su nam barem osnovna pravila. Kad su deca u blizini, to je posebno važno. Roditeljima terapeut daje potrebnu podršku da se ne svađaju ispred dece te je njegova uloga da pomogne deci da shvate da su njihovi roditelji trenutno uzrujani .Često jedna ili obe osobe trebaju pomoć u upravljanju svakodnevnim životom u periodu nakon saznavanja neverstva jer obavljanje svakodnevnih obaveza usled uzrujanosti postaje veoma teško ,ponekad jedva izvodivo. Prevareni partner možda će trebati pomoć da ispita želi li nastaviti sa brakom. Partner koji je počinio neverstvo mora ispitati kontekst i odluku da neverstvo učini.

Kad uspostavimo stabilnost para -kada stabilizujemo uzdrmani brod braka , moramo uspostaviti zajedničko razumevanje onoga što se dogodilo i zašto se dogodilo (samo neversto) . Parovi trebaju pomoć terapeuta kako bi uspostavili ponovno poverenje u partnera koji je varao ne samo u svakodnevnom životu, već i u seksualnosti i intimnosti. Loš ili odsutan seksualni život nikada ne opravdava varanje ali često je vredno ispitati intimni život para pre paralelne veze. Iako se to može činiti malo verovatnim ili čak nemogućim, intimnost para se kroz bračnu terapiju nakon neverstva može oporaviti. Često se partner zabrinjava zbog mogućnosti da se u budućnosti ponovo desi paralelna veza pa svoje ponašanje oblikuje tako da sva njegova pažnja bude usmerena na praćenje ponašanja partnera koji je počinio preljubu (praćenje kuda i kada ide, sa kim komunicira, krije li telefon, doteruje li se , da li je hladanog ponašanja i slično). Ovo opterećuje i oduzima energiju oboma . Terapeut pomaže paru da nađe bolje rešenje od špijuniranja i praćenja ,a to je da aktivno i često razgovaraju o ovoj zabrinutosti da se neversto može ponoviti te da unaprede svoj brak tako da oboje nauče da u njemu prožive trenutke uživanja, pažnje , ljubavi , intime, bliskosti i podrške . U takvim odnosima teško da će doći do preljube. Takođe u toku i nakon bračne terapije mnogi parovi potvrđuju da sada kao da prvi put dobro čuju i razumeju svog partnera i njegove potrebe za bliskošću te da prvi put nakon godina pa i decenije bračne udaljednosti ponovo doživljavaju i razumeju onog drugog. Zaključak je da su bračni parovi u stanju da rade i napreduju kroz terapiju neverstva te da reuspostave dobar odnos nakon neverstva. Istovremeno postoje parovi koji sasvim sigurno neverstvo doživljavaju kao razlog za trajni prekid braka i taj izbor je takođe potpuno u redu .

Preljuba može biti emocionalna, seksualna, emocionalno-seksualna i internet preljuba.

Još jedno sagledanje preljube parovima biva od pomoći. Partner koji vara može se emocionalno vezati za svog ljubavnika ili ljubavnicu. Međutim u terapiji često dolazimo do uvida u to da je preljuba kao da jedete sladoled svakog dana. Naprosto onaj ko jede sladoled svakog dana jer je ukusan na kraju ne bi mogao da preživi jer ne unosi neke zdrave ali manje ukusne namirnice u svoju ishranu kao što je npr. brokoli ili kupus. Isto je i sa brakom . Sa ljubavnikom ili ljubavnicom proživljavaju se uglavnom povremeni lepi momenti ,ukusni poput sladoleda što daje iluziju sreće. Međutim u takvom iluzornom odnosu nedostaju oni manje ukusni delovi života para kao što su : finansijske krize, menjanje pelena maloj deci, podela kućnih obaveza , stresovi oko vaspitanja adolescenata, plaćanje računa i sve ono što čini bračni život manje ukusnim ali čini i istinsku povezanost dva ljudska bića i u dobru i u zlu. Ovakvo sagledavanje i osvrt na preljubu kod partnera koji vara često dovodi do razbijanja iluzija o tome da je odnos sa ljubavnikom ili ljubavnicom ono što predstavlja sreću koja samo čeka da dođemo, tu iza ugla . Često trava zapravo uopšte nije zelenija u dvorištu preko puta . Više o bračnoj terapiji neverstva pročitajte na linku http://psihoterapijasindjic.com/2021/05/01/nakon-neverstva-otici-ili-ostati/. Tv gostovanje u kome sam detaljno obradila temu neverstva možete pogledati ovde :https://youtu.be/rl3KFIH95Oo

Psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem
Ivana Sinđić
Dipl. defektolog, Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut
Tel: 061 /258- 8274
Leave a comment

KAKO DA VAS ON POŠTUJE?

Poštovanje treba da bude na listi vaših prioriteta koje očekujete od mladića ili partnera . Međutim to se često ne dešava i mnoge mlade devojke pa čak i odrasle žene ostaju u odnosima u kojima im nije ukazano poštovanje. Čini se kao da se zaglave u strahu od samoće ili u uverenju da ne vrede dovoljno te ne umeju da napuste začarani krug lošeg odnosa u kome doživljavaju malo ili nimalo poštovanja. Kako da postanete poštovane u nekom odnosu ili vezi?

1.Ostanite uvek verne sebi . To podrazumeva da nikada ne sužavate krug svojih prijateljica , prijatelja, bliskih ljudi ili krug interesovanja i aktivnosti samo zato što ste u sada u vezi . Ukoliko podredite svoj život muškarcu i on postane navjažniji prioritet koji imate delovaćete očajno umesto da budete poštovane. Da li biste i same rado bile u vezi ili braku sa muškarcem koji se odrekao prijatelja i interesovanja zbog vas? Razmislite dobro ,da li biste poštovale muškarca koji vam deluje toliko očajno da ceo svoj život podredi vama?

2. Verujte da ste vi kao nagrada. Verujte da ste devojka ili žena dovoljno vredna da bude voljena od strane kvalitetnog muškarca. Tako se i ponašajte. Ukoliko ne verujete da ste vredni ljubavi vreme ja da na tome ozbiljno poradite. Kada u to budete verovale tako ćete se i ponašati. Ljubav prema sebi i vrednovanje sebe važno je praktikovati i onda kada ste sami kao i onda kada ste u partnerstvu. Ljubav prema sebi predstavlja niz aktivnosti (briga o sebi, svom telu, zdravlju, ishrani , vežbanju, interesovanjima, održavanje kruga prijatelja , izražavanje jasnog zahteva kako želimo ili ne želimo da nas neko tretira). Muškarac neće poštovati ženu koja ne vrednuje sebe ,a vrednuje njega nego će je tretirati loše .Zbog toga pažljivo sa pokušajima da budete previše dobri i da trpite loš tretman samo da biste nekoga zadržale. Muškarac će vas tretirati onako kako mu dozvolite da vas tretira te zato pazite šta dozvoljavate.

3. Muškarac će testirati vaše granice i načine kako može prema vama da se ponaša još sa početka. Da li mu dajete mnogo drugih šansi ili prihvatate njegova česta opravdanja kada vas ne tretira dobro samo zbog toga što se plašite da ćete ga izgubiti ? Ukoliko je tako , morate to da promenite ODMAH. Umesto toga, kada volite i vrednujete sebe stavićete svoje samopoštovanje ispred svojih osećanja , ostaćete verni svojim standardima . Takođe kada naučite da volite i vrednujete sebe nećete konstantno proveravati koliko vas on voli nego će se situacija po prirodi stvari obrnuti .Razmišljaćete o tome koliko je on zapravo dobar za vas i da li zavređuje da ga vi volite i tretirate dobro umesto da budete očajne za njegovom ljubavlju.

4.Prestanite se plašiti da će on naći neku bolju od vas. Postoje drugačije žene od vas ali ne i bolje .Svaka je dobra na svoj način . Stoga on ne može naći bolju od vas nego drugačiju od vas. Budite svesne da ni muškarcima nije lako da pronađu dobru povezanost sa nekom ženom kao što to nije lako ni ženama. Dobre konekcije među polovima su dosta retke i ukoliko među vama postoji neka hemija i razumevanje on to neće tek tako rizikovati. Uostalom ne čeka ga iza prvog ugla masa žena koja želi samo njega iako vi tako možete razmišljati jer je vama jako privlačan. Čak i ukoliko je poželeo drugačiju od vas , nemojte očajavati. Pustite ga da ide svojim putem . Neka pravi haos od ljubavnog života nekoj drugoj i budite srećne da ste osigurale situaciju u kojoj mu više nećete dozvoliti da vas povređuje i ne ceni.

5.Pustite njega da inicira kontakt bar 70 do 80 odsto vremena. To znači da ga u 70 do 80 odsto vremena pustite da prvi pozove ,da vam poželi sms-om dobro jutro i da planira zajedničko vreme . Muškarcima je važno dati vremena da im nedostajete i da vas osvajaju. Oni funkcionišu kao lovci i osvajači što nama ženama često nije jasno obzirom da mi tako ne funkcionišemo. Nije baš mudro zameniti uloge i biti baš uvek dostupna na tacni ili još gore- juriti ga. Uostalom , ljudi vrednuju stvari za koje se dobro pomuče. Što više truda uloži u vas , više će vas ceniti kao rezultat svojih osvajačkih akcija. Dakle ukoliko ga stalno prvi zovete ili mu pišete, rizikujete da opstruirate njegovu potrebu da vas osvaja te mu to može postati apsolutno nezanimljivo. Uostalom pustite li ga da 70 do 80 odsto vremena on vas osvaja i da se trudi , imaćete mogućnost da procenite koliko je za vas uopšte zainteresovan.

6.Nikada ne nudite vernost muškarcu koji i dalje drži svoje opcije otvorene za udvaranje drugim ženama. Ukoliko vam muškarac kaže da ne traži vezu ili da nije spreman da se veže, potrebno je da mu verujete. Prestanite da mislite da ćete ga promeniti jer nećete. Umesto da ga promenite , verovatnije je da ćete završiti povređene. Ukoliko vi želite ozbiljnu i ekskluzivnu vezu zasnovanu na vernosti , a on ne , vreme je da ga pustite da nađe ženu za neobavezan oblik vezivanja bez obzira na to koliko je on lep, uspešan ili popularan. Vi ne treba da se skrasite za ništa manje od onog što želite i u šta verujete. Ukoliko je vaša potreba ozbiljna veza onda se držite svoje želje i potrebe i ostanite joj verni.

7.Delite svoja romantična očekivanja od njega tek onda kada ste sigurne da ste mu emotivno postali važni i da ste jedan od prioriteta u njegovom životu. Ukoliko mu pričate o svojoj zainteresovanosti za njega i romantičnim očekivanjima od vašeg odnosa prerano , rizikujete da izgubi interesovanje da se trudi oko vas . Dakle , ukoliko muškarac čini redovan napor da bude prisutan u vašem životu i da osvaja vašu pažnju tek tada je spreman za neki oblik vezivanja .

8. Uvek budite spremni da napustite vezu. Morate naučiti biti spremni da napustite nekoga ili nešto ukoliko ne ide. Ukoliko vam muškarac ne daje pažnje i ljubavi koliko zaslužujete nego je malo hladan, a malo topao , nemojte oko toga pregovarati ili se svađati . Izjasnite svoje razloge i napustite taj odnos. Ukoliko mu je stalo do vas, učiniće sve da vas vrati i da vam pruži više. On mora znati da ima izbor : da promeni ponašanje prema vama ili da vas izgubi.

psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Dipl. defektolog , Nacionalno i Evropski sertifikovan psihoterapeut
Tel : 061/ 258-8274

Leave a comment

NAŠ MOZAK I MI

Zašto ti ovo pišem ? Samo je jedan razlog. Imam želju da i ti počneš ozbiljno da voliš sebe te da počneš da brineš o sebi ukoliko to ne radiš. Naglasiću samo da je iza mene tri godine proučavanja današnje teme , rada Danijela Amena, američkog poznatog psihijatra i psihoterapeuta ali ne samo izučavanja nego i dvanaest meseci upornosti i života u skladu sa zdravljem . Dvanaest meseci disciplinovanog života primenjujući na sebi znanja koja sam stekla upijajući kao sunđer naučne radove,video seminare, primere praktičnog rada Dr.Danijela Amena .Rezultat je da se osećam puno energičnije , živahnije ,motivisanije ,a od lekova za raspoloženje ne koristim ništa osim sasvim određene suplemente, po preporuci klinike Dr.Danijela Amena ,a o kojima ću kasnije pričati .Dok nisam promenila svoj životni stil , osećala sam se često dosta umorno i patila sam od blagog oblika hroničnog umora.

Dr.Daniel Amen-poznati Američki psihijatar (možete informacije o njemu i mnoge njegove radove te predavanja naći na google pretraživaču, wikipediji, youtube kanalu.)

Osnovna ideja i praksa njegovog rada jeste da je mentalna higijena zasnovana na zdravlju mozga i dobrom balansu neurotransmitera u samom mozgu. Prešao je iza granica današnje neuropsihijatrije i psihoterapije na taj način što umesto da pomaže ljudima samo na osnovu žalbi i simptoma na koje se ljudi žale ,on snima skenerom njihov mozak kao početni korak ,a zatim beleži polja smanjene cirkulacije ili neodgovarajuće moždane aktivnosti te im tek tada po potrebi prepisuje : odgovarajuću ishranu, suplemente (među retkima je koji u neuropsihijatriji koristi suplemente ), zdrav životni stil, psihoterapijske intervencije ,a ukoliko je neophodno i lekove ali se ne ograničava samo na psihijatrijske lekove koji su naravno često neophodni ali nisu jedini izlaz iz teške situacije . Dozvoli da ti prikažem neke od njegovih snimaka i razlika između zdravog i nezdravog stanja mozga i njegovih funkcija.

Slika 1

Levo na slici 1 : zdrava funkcija mozga i zdrav izgled na skeneru Dr.Amena. Čovek sa zdravim mozgom je: srećniji , zdraviji,bogatiji, uspešniji.
Desno na slici 1: nezdrava funkcija mozga i nezdrav izgled na skeneru Dr.Amena.Čovek sa nezdravom funkcijom mozga je : tužniji , bolesniji, siromašniji, manje uspešan.

Slika 2

Levo na slici 2: mozak osobe koja razmišlja pozitivno , praktikuje zahvalnost kao psihoterapijsku intevrenciju. Ova se intervencija sastoji od toga da se fokusirate na ono što već imate i budete zahvalni na onome što imate umesto da budete usmereni na ono što nemate te da se osećate osujećeno zbog toga. Desno na slici 2 : mozak osobe koja većinu vremena razmišlja negativno ,oseća nezadovoljsto ,ljutnju, fokusirana je na ono što nema . Dakle ,negativan način razmišljanja ometa zdrave funkcije mozga. U izmeni načina na koji razmišljaš možeš pomoći sam sebi ili ti može pomoći psihoterapija. Psihoterapija je dobro oružje za način na koji razmišljaš, a samim tim psihoterapija utiče i na zdraviju funkciju mozga.

slika 3

Na slici 3: na vrhu kruga su dva snimka zdravog mozga osoba u bilo kom životnom dobu (nebitno da li osoba ima 20 ili 60 godina, ukoliko vodi računa o zdravlju mozga on će biti bez loših promena). Kako krećeš pregledati krug u pravcu kazaljke na satu možeš videti oštećenje moždane funkcije 17-togodišnjaka nakon 4 godine pušenja marihuane, oštećenje moždane funkcije 22-godišnjaka nakon 4 godine pušenja duvana, oštećenje moždane funkcije 38-godišnjaka nakon 6 godina korišćenja opijata, oštećenje moždane funkcije 32-godišnjaka nakon 4 godina korišćenja kokaina, oštećenje moždane funkcije 45-togodišnjaka nakon 10 godina korišćenja alkohola, oštećenje moždane funkcije 28-godišnjaka nakon 3 godina korišćenja kristal meta. Ove snimke redovno pokazujem ljudima u terapiji zavisnosti (alkoholizam ili narkomanija u porodici) da bih kod njih proizvela anksiozni strah od nastavka upotrebe droga ili alkohola. Pokazujem ove slike i svojoj deci kako bi dobro razmislile da li žele da se upuštaju u pušenje marihuane ili eksperimenat sa drogama te da krenu na put uništavanja svog zdravog mozga. Ne, nije slučajno što konzumenti marihuane imaju probleme sa memorijom nego je to simptom već nastalih oštećenja moždanih funkcija. Nemoj se zavaravati da je posredi nešto bezazleno.

Slika 4

Na slici 4: snimak mozga alkoholičara (levo), snimak mozga zaivsnika od heroina (desno). Prosudi sam .

slika 5

Na slici 5: zdrav mozak (levo) i mozak osobe koja ” samo” umereno pije alkohol (desno). Ova osoba je pila dve do četiri čaše vina na dan što je takođe izazvalo oštećenja zdrave funkcije mozga. Dakle , alkohol će ti pomoći da se osećaš bolje trenutno ali će te dugoročno učiniti glupljim.

slika 6

Na slici 6: u prvoj koloni levo snimci mozga osobe koja ima normalnu telesnu težinu, u srednjoj koloni snimci mozga osobe koja ima prekomernu telesnu težinu, a treća kolona desno su snimci mozga osobe koja pati od izražene gojaznosti. Dakle ukoliko ne vodimo računa o tome šta unosimo u sebe putem hrane mi ne vodimo računa ni o našem mozgu. Što smo deblji naš mozak je nezdraviji, a to znači da smo neraspoloženiji, tromiji , nekoncentrisaniji …

Dobra strana priče jeste da mnoge ove promene snimljene na skeneru jesu podložne rehabilitaciji . Ukoliko znaš da je mozak bitan za to kako se osećaš,patiš li od lošeg raspoloženja ili si pretežno dobro raspoložen, kakve su ti sposobnosti razmišljanja, donošenja odluka, sposobnosti učenja, pažnje,odlučivanja i pamćenja te sa koliko energije za dnevno funkcionisanje raspolažeš onda sigurno ne želiš da vremenom postaneš bezrazložno umoran,zaboravan, da donosiš loše odluke ,da razmišljaš sporije , da se teže koncentrišeš , da budeš tužan, ljut , neraspoložen, impulsivan ,besan i ne želiš da postaneš jedno “ljuto džangrizalo”. Drugim rečima želiš zdrav mozak i dok si mlad, a želiš ga kroz ceo život kao i u starijoj dobi života. Način na koji možeš očuvati , unaprediti pa i oporaviti svoj mozak ukoliko si ga do sad uništavao lošom hranom , alkoholom, pušenjem, drogama je dosta jednostavan.

Stav 1: “zavoli hranu koja će voleti tebe”. Dosta povrća, voća, riba ,čija seme, laneno seme, maslinovo i laneno ulje, malo nemasnog mesa , začini (kurkuma, ruzmarin,bosiljak,origano),integralni pirinač, integralne žitarice daće tvom mozgu dovoljno dobrog goriva da bi funkcionisao na zdrav način. Pod hitno raskini tu toksičnu vezu sa slatkišima i šećerom jer ta veza nije dobra za tebe. Ne zaboravi da ovo piše žena koja se tako hrani poslednjih godinu dana,a do tad je bila ljubitelj šiš ćevapa i patila od hroničnog umora . Od kada jedem hranu koja zauzvrat voli mene osećam se energičnije, raspoloženije, bolje se fokusiram, koncentrišem i ne patim od hroničnog umora.

Stav 2 : redovna fizička aktivnost. Kad ovo izgovorim ljudi obično odmah žele da odustanu jer nisu navikli da se kreću. No ne mora to biti mukotrpno vežbanje za one koji ne vole jak trening ali može biti redovna šetnja, vežbe sa pilates loptom ili joga vežbe koje nisu tako naporne. Kad si nervozan treniraj ili šetaj i tvoj mozak će se instant napuniti neurotransmiterima i hormonima sreće (serotonin, dopamin) te ćeš se odmah osećati bolje ,a hronični umor nestaje kada vežbe postanu deo životnog stila. Vežbači se osećaju energičnije, srećnije i zadovoljnije i to nije slučajno . Sigurno da imaju zdraviji mozak osim što im je zdravije telo , uostalom mozak vežbača je mozak sa boljom cirkulacijom što je veoma važno za funkcionisanje mozga. Zapamti da vežbe moraju postati deo tvog životnog stila da bi se osećao raspoloženije, manje umorno i srećnije. Ne zaboravi da ovo piše žena koja poslednjih godinu dana vežba iako je napunila 40 godina pa prema tome potvrđujem sve gore navedeno. Od kada minimalno 3 puta nedeljno vežbam osećam se energičnije, raspoloženije, bolje se fokusiram i koncentrišem i ne patim od hroničnog umora.

Stav 3: dovoljno spavaj .Spavanje, redovan san u trajanju od 8 do 10 sati dnevno okrepljuje mozak.

Stav 4: praktikuj zahvalnost i pozitivno razmišljanje. Budi zahvalan za ono što imaš svakog jutra . Budi zahvalan za sunčan dan, za to što možeš da ustaneš i brineš o sebi, za zdravlje, krov nad glavom, porodicu, prijatelje ili bilo šta što imaš .Svako ima nešto na čemu treba da je zahvalan .Ja sam recimo zahvalna za to što mogu da hodam i brinem o sebi jer imam prilike da radim sa ljudima i decom koji ne mogu da koriste svoje noge ,a mi koji možemo ne umemo to da cenimo i podrazumeva se da možemo hodati,a pri tom je taj stav pogrešan. Ne podrazumeva se da možemo hodati jer mnogi ljudi ne mogu hodati tako da trebamo biti zahvalni na tome.

Stav 5 : postoje suplementi koji su jako dobri za raspoloženje i zdraviju funkciju mozga. Ja sam lično po preporuci klinike dr.Amena koristila omega 3 , vitamin D, vitamin E, ginko bilobu i gama amino buternu kiselinu poslednjih godinu dana sa pauzama. Osećam se puno energičnije, nisam više hronično umorna i uglavnom sam prijatnog raspoloženja. Naučila sam jako puno o suplementima te postoje još neki jako dobri za funkciju mozga i raspoloženje kao što su: triptofan , 5- hidroksitriptofan, melatonin , žen- šen i tako dalje. Ukoliko se ne razumeš u suplementaciju možeš mi se obratiti da porazgovaramo jer mogu dosta da pomognem. Možeš je izučiti i sam …ja sam je lično izučavala pune tri godine ,a i uzimam suplemente koji su preporučeni za mene i moj mozak te potvrđujem da jako pomažu .

Stav 5: sunčeva svetlost je jako povoljna za raspoloženje i besplatna je . Zato je koristim svakodnevno. Svi su čuli da su Englezi često turobnog raspoloženja, a to nije slučajno . Kod njih preovladava sivo ,kišovito vreme i ne izlažu se dovoljno sunčevoj svetlosti.

Stav 6 : učenje novih sadržaja koji te interesuju , čitanje dobrih knjiga , učenje novog stranog jezika , praćenje duhovnih ili naučnih sadržaja vežba tvoj mozak, a ti ne želiš da ga zapustiš.

Sve nabrojano će ti pomoći da ne budeš kandidat za razvoj demencije u starijem dobu . Demencija ne počinje onda kada se simptomi već pojave nego decenijama ranije . Zbog toga nikada nije previše rano da počneš negovati, čuvati ili rehabilitovati svoj mozak. Nikad nije rano ni kasno da postaneš raspoloženiji , zadovoljniji, energičniji . Na kraju , praksa dr. Amena koja se zasniva na brizi o mozgu jeste unapredila mentalno zdravlje mnogih ljudi obolelih od anksioznosti, paničnih napada, depresije,bipolarnog poremećaja i hiperkinetskog sindroma iako ga mnoge kolege kritikuju jer on ne želi da se u radu koristi isključivo i samo neuropsihijatrijskim lekovima nego iste dopunjava zdravim životnim stilom i suplementima . Vođena njegovim učenjem smatram da i psihoterapija treba da se zasniva na čitavom životnom stilu osobe koja se obraća za pomoć . Mentalno i fizičko zdravlje čine celinu .

Sa poštovanjem psihoterapijsko savetovalište Sinđić
Sa poštovanjem
Ivana Sinđić
Dipl . defektolog i Nacionalno i Evropski licenciran psihoterapeut
Tel : 061: 258 8274
Leave a comment

AUTIZAM KOD DECE I MMR VAKCINA

(Verujem-ne verujem.)

MMR vakcina

Danjašnica određuje misaone tokove urbanog čoveka i žene. Razmatrajući neuroze današnjice moram da se osvrnem na knjigu našeg najpriznatjeg psihijatra Vladete Jerotića gde navodi misao Lešeka Kolakovskog, (poljski filozof) „ Da se nisu nove generacije neprestano bunile protiv nasleđene tradicije , mi bismo još danas živeli u pećinama; ako pobune protiv nasleđene tradicije postanu jednom univerzalne, opet ćemo se naći u pećinama.“ Filozofski gledano govori o idejama koje opsedaju modernog čoveka, bekstvo od tradicije ali i o težnji za instiktivnim delanjem. Progres je neminovan i on nas vodi kroz istorijske kontekste. No moderan čovek sve više teži ka gotovim modelima činenja. Kao da tražimo gotove formule koje će nam reći šta treba da radimo ali onda moramo i da poslušamo tvorce tih formula. Možda upravo tu i leži zamka, u tome ko su tvorci gotovih formula življenja.

Danas možemo da budemo svedoci raznih rasprava poznath ljudi ili onih koje žele da postanu poznati o raznim temama koje su izgleda zabrinjavajuće za modernog čoveka. Često pribegavaju ljudi raznim teorijama koje se bave medicinom, psihologijom, ekonomijom…Te su teorije naizgled nove i opominjuće: da li znate šta jedete, pijete, čime se vakcinišete, da li vas pljačkaju a da to ne znate, itd. Opet se vraćam na misao Kolakovskog da ako pobune protiv nasleđene tradicije postanu univerzalne, opet ćemo se vratiti u pećine jer upravo ta univerzalnost pobune protiv vekovnih ustaljenih modela ponašanja može da izazove našeg najvećeg neprijatelja, nas same. Ne sporim ljudsku potrebu, koju smo osvestili, da imamo pravo na izbor ali šta to stvarno znači? Najdrastičniji primer je pitanje abortusa. Da li se ovde radi o pravu na život ili o pravu na izbor? Da li pravo na život fetusa nadilazi pravo na izbor majke? To je i filozovsko, pravno ali i crkveno pitanje. Mnoge struje se bave ovim pitanjem. Svaka struja je kategorična u svojim stavovima i kada analiziramo njihove stavove možemo u svakome naći logična objašnjenja. Pitanje je samo kako ćemo izvagati pravi odgovor. Ipak je sada jedno pitaje nadmašilo druga važna pitanja. Da li je vakcinacija u detinjem dobu pitanje izbora ili pitanje života? Da li su vakcine uopšte dobre za nas ljudska bića? Možda će nam odgovor na to pitanje dati glumci, sportisti i ostale poznate ličnosti? Možda će nam odgovor ipak dati i poneki lekar? Najčešće čujemo da protivnici vakcina kažu da su i neki doktori protiv vakcina. Tu se postavlja pitanje broja nekih doktora. Da li smo u želji da dokažemo svoje stavove pribegli konstatacijama koje sadrže sumnjive validne brojke onih koji zastupaju stav otpora. A kada bi obrnuli gledište i kada bi rekli zagovornici vakcina da su neki doktori za vakcinaciju? Tu zapadamo u paradigmu našeg uma jer njeno značenje je da stvaramo filtere za informacije koje nam odgovaraju. Ustvari to je kao da smo stavili obojene naočare.

Ozbiljno ostrašćeni antivakcinaški pokreti su aktivni širom sveta ,a i u našoj zemlji.

Tu se moram vratit na tvorce tih teorija. Koja je pokretačka snaga kod njih te moraju tako vatreno da nas ubeđuju da imamo pravo na izbor? Pa zar se nismo dovoljno razvili kroz evoluciju i shvatili da imamo pravo na izbor? U psihoterapiji je osnovni pokretač da navedemo klijenta da sam napravi izbore koji su dobri za njega, da ga navedemo pomoću raznih intervencija da sam dođe do rešenja. To je dugotrajan proces i dovodi nas do suštine ovoga teksta : lična odgovornost za sve što sam odlučio ili odlučila. Sigurno se sećate da smo nekada, mi malo stariji, kao deca donosili odluke pomoću hoću-neću biljke. Pa kako nam zapadne poslednji listić na biljci, to je onda odluka. Tada smo bili oslobođeni od filtriranja naših želja i odluke donosili u zavisnosti od broja listića na biljci. Možda još uvek imamo tu sklonost u vezi donošenja odluka. To nas oslobađa odgovornosti jer je neko rešio da nas ubedi u to da imamo pravo na izbor i još bolje ubedio nas je u to šta je naš izbor.

To nas oslobađa odgovornosti kada neko reši da nas ubedi u to da imamo pravo na izbor i još bolje ubedio nas je u to šta je naš izbor.

Sve je u skladu sa odbacivanjem tradicije i u duhu težnje da napredujemo . Mnogo puta smo morali da donesemo teške odluke i da budemo odgovorni u vezi njih. Težak je to posao. Za mnoge ljude odluke su se pokazale kao loše. No da li se baš ta odluka poklopila sa nekim prirodnim procesima? Primer za to je stav nekih da vakcina izaziva autizam koji inače pokazuje svoju simptomatologiju u periodu oko treće godine kada dete prima određene vakcine. Navode neke studije nekih doktora, tvoraca formula življenja. Vakcina je nasleđena tradicija nastala kao težnja čoveka da se izleči i izađe iz pećine, težnja za pravom na život. Onda je ta ista vakcina postala predmet pobune protiv nasleđene tradicije. Da li smo sada na sledećem koraku, po uzoru na Kolakovskovu misao, da će pobuna protiv nasleđene tradicije postati univerzalna i da ćemo se vratiti u pećine? Možda ćemo opet pitati biljku ali ne pitanjem hoću-neću nego verujem-ne verujem.

Endrju Vejkfilld koji je svojom opovrgnutom studijom želeo da ukaže na to da autizam kod dece nastaje usled korišćenja MMR vakcine. Time je kao i svojim daljim antivakcinaškim delovanjem indirektno doveo do ponovnog širenja opasnih zaraznih bolesti kod dece.
Antivakcinaški snažni i razvijeni pokreti svojim delovanjem indirektno dovode do ponovnog širenja opasnih zaraznih bolesti kod dece. I ubedljivi su veoma u svojim navodima da to nije tako te da se neće ništa desiti ukoliko MMR vakcine ne budu više postojale.

Pravi koren antivakcinaškog pokreta počeo je 1998. Poznati naučni list Lanset povukao je lažnu studiju britanskog gastroenterologa Edrua Vejkfilda iz 1998. u kojoj se tvrdi da vakcina protiv malih boginja uzrokuje autizam. Uprkos povlačenju, studija je postala KOREN I POKRETAČ “antivakcinizma”, pa je već iskorenjena bolest malih boginja ponovo počela da hara i odnosi živote. Stručnjaci Vejkfildovu studiju nazivaju najštetnijim radom u istoriji medicine. Medicinski časopis BMJ svojevremeno je objavio da je Vejkfildov rad dobio veliku medijsku pažnju sa štetnim potencijalom za javno zdravlje, toliku da je teško naći neko poređenje u istoriji medicinskih nauka. Mnogi naučnici nakon ove studije su istraživali povezanost autizma i MMR vakcine i svako istraživanje pokazuje da ova vakcina nema apsolutno veze sa nastankom autizma. Sada se već pojavljuju lekari koji apeluju na to da se ovoliki novac više u svetu ne troši na takva istraživanje jer je već i “predokazano” da MMR vakcina i autzam nemaju nikakve povezanosti te da se toliki novac radije utroši za pomoć deci sa autizmom i njihovim roditeljima. Britanski istraživački novinar Brajan Dir objavio je svojevremeno u Sandej tajmsu niz tekstova kojima je pokazao da je Vejkfild imao finansijsku korist od svoje lažne studije. Vejkfild je optužen i za zloupotrebu dece jer je u svojoj studiji birao decu koja su već imala neke simptome autizma, a oduzeta mu je i lekarska licenca. Da li da verujemo lekaru kome je licenca oduzeta ? Ja lično ne bih , a drugima ostavljamo da sami biraju sa svom odgovornošću koju takve odluke nose. Takođe ,retko se piše ali se da saznati da Dejvid Vejkfild danas živi u SAD, da se predstavlja kao izvesni guru ,da širi aktivno antivakcinacijski pokret i da je izuzetno bogat. Bogat ? Moglo bi se iz toga pretpostaviti da neko finansira ovakve antivakcinaške propagande i to se može pretpostaviti isto toliko snažno koliko se stalno pretpostavlja da oni koji propagiraju redovno vakcinisanje dece jesu plaćeni predstavnici nekog farmakološkog pokreta i tako dalje.

Autizam kod dece nastaje kao splet genetskih i spoljašnjih činilaca .

No dobro, zašto onda uopšte nastaje autizam ? Šta to danas znamo o njegovim uzrocima ?Autizam kod dece nastaje kao splet genetskih i spoljašnjih činilaca. Genetski činioci igraju veliku ulogu u nastanku autizma. Ponekad kod srodnika ili u istoriji porodice može postojati dete koje je imalo ili autizam ili neki drugi oblik razvojnih problema. Takođe nekada mutacije nastaju u trenutku oplođenja i zovu se mutacije “de novo “. To znači da u tom slučaju nije bilo autizma u istoriji porodice. Broj gena koji učestvuju u razvoju autizma je od 200 pa kod neke dece sve do do 400 gena i to nam objašnjava danas zašto kod neke dece postoje simptomi autizma jedva u naznaci , a zašto je kod neke dece autizam veoma kompleksno razvijen. Lepeza gena dovodi do lepeze simptoma. Spoljašnji faktori koji utiču zajedno sa genetskom osnovom jesu : starija majka i stariji otac u trenutku začeća, nedostatak folne kiseline u ishrani majke u prvom tromesečju trudnoće, neke zarazne bolesti od kojih trudnica oboli npr. rubeola ili visoka temperatura majke koja dugo traje ,neadekvatna ishrana majke, korišćenje nekih lekova protiv epilepsije u trudnoći , aerozagađenje koje nas sve pogađa, neki insekticidi koji se koriste u domaćinstvu . Timerosal jeste sastojak vakcine koji jeste oblik žive. Zbog Vejkfildove studije usled straha i daljeg ispitivanja jedno vreme je bio izbačen iz vakcina u nekim zemljama ali se broj autistične dece i dalje nije smanjio. Aluminijum se nalazi npr u bojenim bombonama, živa u ribi koju jedemo, olovo u mesu divljači .Zbog toga vakcina ne može biti otrovan uzrok autizma jer ćemo te sporne sastojke (živa, aluminijum itd) uneti ishranom i udisanjem. Nemoguće je potpuno izolovati dete od spoljašnjih uticaja čak i ako ono ne primi MMR vakcinu pa će se kod genetski sklone dece autizam svakako razviti. Takođe , muška deca razvijaju 4 puta više autizam od ženske dece i kakve bi to moglo imati veze sa vakcinom ? Rekla bih da ne može imati nikakve veze ali sa genetskim faktorima ima sasvim sigurno jer genom ženskog i muškog deteta pokazuje razliku na jednom hromozomu (dečaci imaju jedan y hromozom koji devojčice nemaju ). Takođe postoji veliki broj nevakcinisane dece koja su takođe razvila autizam i nevakcinisanje ih nije zaštitilo od razvoja autizma. Kada bi eto postojala neka bar hipotetička mogućnost da se MMR vakcina prima kasnije ,u dobu od recimo 5-6 godina ,onda bi bilo verovatno jasnije da se autizam razvija nezavisno od same vakcine ali mi ne možemo menjati lekarsku praksu jer ona ima svoje razloge. Autizam se može javiti kao primaran ,od samog rođenja deteta ,a može i kasnije, oko 2-3 će godine života (onda kada se otprilike i prima MMR vakcina). On je kao razvojna pojava postojao oduvek u ta dva oblika i ovaj drugi oblig autizma koji nastaje malo kasnije on će postojati i nezavisno od toga da li dete prima MMR vakcinu. Pojavljuje se i kod one dece koju roditelji nisu vakcinisali.

(Među mnogobrojnim studijama , koje dokazuju da autizam i vakcine nemaju nikakve veze uputićemo vas na veoma lepo predstavljen video materijal sa Srpskim titlovima ,materijal lekarke Vendi Čung i njenog tima gde sasvim jednostavnim rečnikom i na zanimljiv način objašnjava sve što bi vas moglo zanimati o uzrocima nastanka autizma. Jednostavno kopirajte link i nalepite ga u google ili drugi pretraživač i saznajte puno toga o uzrocima autizma. Prevod na Srpski jezik podesite u podešavanjima na videu u donjem desnom uglu. Link na kome možete naći materijal je :

https://www.youtube.com/watch?v=wKlMcLTqRLs)

Tekst pripremile :
Katarina Jocić .Diplomirani defektolog i sistemski porodični psihoterapeut koji se dugo bavi oblašću autizma i psihoterapijom porodica sa autističnim članom , a prvi je defektolog koji je radio u odeljenja za decu sa problemima autizma u ŠOSO “Mara Mandić” u Pančevu.
Tel :062 979 8529.
i
Ivana Sinđić. Diplomirani defektolog i sistemski porodični psihoterapeut. Tel :061 258 8274

Leave a comment

SEDMA NEDELJA…I LJUDSKE DUŠE





Da započnem sa pričom o psihoterapiji za one koji se nikada sa njom nisu susreli. Šta je psihoterapija? Psihoterapija je inače vrlo teška reč. Psiha jeste drugi naziv za dušu. Terapija jeste lečenje. Dakle ne trebate ništa lečiti na svom telu. Međutim ,duši je potreban lek i zbog toga se ide na psihoterapiju. Ponekad je potreban tretman za odnose između više duša, jer i ti odnosi se razboljevaju i tada je psihoterapija partnerska ili porodična. Ukoliko ste zabrinuti ili nesretni ,možete i vi kod psihoterapeuta da sa njim razgovarate o problemima. Možda želite plakati ili tražite: podršku savet, utehu , rešenje neke teške životne situacije ili nedoumice. Psihoterapeut je osoba koja se dugo godina (4 do 5 )obučavala da bi sa ljudskom dušom ili odnosima među ljudima mogla raditi. Terapeutu možete reći svoje tajne. Postoje tajne zbog kojih se osećate dobro ali i one koje možda od drugih krijete , koje vas bole ili kojih se stidite. Ne brinite, terapeut je obavezan kodeksom ćutanja ili čuvanja tajne. Vaše tajne su sa nama do našeg sudnjeg dana bezbedne i čuvane. Jedino što terapeut sme jeste da ponekada za vaše dobro u vezi vašeg problema ,konsultuje profesora od koga je obučavan ili drugog terapeuta u situaciji kada nije siguran da li je njegov način pomaganja vama dobar i da li treba nešto da izmeni.To se zove supervizija. Naši su profesori i ostali terapeuti takođe obavezani kodeksom ćutanja tako da vaša tajna uvek ostaje sačuvana.

Zašto sve ovo pričam? Zato što je nedelja……sedma. Od kako se sve promenilo. Psihoterapija jeste dostupna uglavnom on line ili SOS telefonom na kome i sama radim. Međutim to nije isto. Govor čini samo 45 odsto komunikacije. Ostali deo su : gest, pokret, ritam pokreta ,izraz lica, pogled pa čak i ritam disanja koji se može oslušnuti. Taj veliki deo u vanrednim okolnostima života pa i psihoterapije nedostaje ,a to je otežavajuće za nas i za vas. Mislim da je sada vreme da vam ukažem na mnoge probleme sa kojima se ljudi nose u vreme socijalne izolacije kako bi svako od nas mogao da obrati pažnju na svoje bližnje te da i sam ponudi podršku i pomoć. U vreme izolacije mnogi ljudi oko vas se nose sa ogromnim teškoćama koje često ne žele da vam kažu. Zašto ne žele? Zato što se stide ili ne žele da vas opterećuju sobom kada znaju da je svima teže nego obično pa i vama. Možda ih ne viđate dovoljno ,vikendima uopšte ,a radnim danom do 18 h…i to ako stignete od svojih obaveza.

Nema svako mogućnost da ima porodicu ili partnera u bilo kom dobu odraslosti.Neko je pak stariji i deca su otišla svojim putem. Supružnik možda više nije živ,a neko ga nije ni imao. Mnogi ljudi žive u brakovima u kojima su odavno zapravo usamljeni stranci ali iz nekog razloga nisu još skupili hrabrost da napuste takav odnos. Zbog toga je mnogo ljudi danas usamljeno. Teško je vikende ili više dana za praznike, provesti sam bez mogućnosti da napuštamo prostor i potražimo povezivanje sa drugima. Neće vam svako uvek reći da je usamljen. Ljudi se toga često stide svoje lične usamljenosti ili svoje bračne usamljenosti ili ne žele da vas opterećuju. Zbog toga je na nama odgovornost da se sami setimo onih koji su sami , proverimo kako su, ponudimo kontakt, utehu, pomoć…

Nedelja je kao što rekoh ,sedma. Mnogi su ljudi ostali bez radnih mesta. Mnogi su privremeno zatvorili privatan posao od koga žive. To znači da nemaju prihode kao obično. U strahu su, zabrinuti za svoju budućnost i budućnost svoje dece. Mislim da nema većeg straha od straha da nećemo imati od čega da preživimo ili da nećemo deci moći da obezbedimo bar dovoljne uslove za život. Kada ljudi i budu imali mogućnost da otvore svoje privatne poslove ponovo plaše se da jednostavno posao neće ići kao obično. Ponekad usled ovih strahova imaju osećaj da se guše ili neke druge tegobe. Neće vam to uvek reći jer kao što rekoh mi ljudi se često stidimo svog problema ili nas je strah da druge opterećujemo sobom. Zato obratimo pažnju sami da li se nekome od naših prijatelja ili bližnjih ovo dešava. Ponudimo pomoć, razgovor, utehu, nadu ili novčanu pomoć.

Nedelja je sedma…Pustimo sad statistike o tome kako nema porasta porodičnog nasilja. Toliko sam radila sa žrtvama nasilja u porodici i seksualnog trafikinga da mi je jako dobro poznato koliko se žrtva plaši da prijavi nasilje i u normalnim okolnostima,a kamo li sada kada je sa nasilnikom zatvorena u četiri zida posle 18 h, vikendom i praznikom….I znam da nasilnik žrtvu ponižava , pravi je ludom , čini da se oseća krivom , udara je vikendima, praznicima u izolaciji i kontroliše je. Kada sat otkuca 18 h i policijski čas započne žrtva je u problemu. Kada otpočne vikend ili praznik za žrtvu počinje noćna mora . Kada je nasilnik pored žrtve , žrtva se još desetostruko više plaši da bilo kome kaže šta joj se dešava. Obratite pažnju na to da li se nasilje u vašoj okolini dešava. Prijavite sami ako je nešto sumnjivo ,ponudite žrtvi psihološku pomoć ,smeštaj, ohrabrite je da ipak prijavi nasilje.

Depresija nije bauk. Bolest je kao i svaka druga hronična bolest. Kao dijabetes ili bilo koja druga bolest koja je povremeno pod kontrolom ,a povremeno se vrati. Ukoliko znate nekog ko je ranije bolovao od depresije , obratite pažnju . Nedelja je sedma…. Zatvorenost, izolovanost, gužve u redovima pred prodavnicama da bi se došlo do namirnica ili platio račun, nedostatak boravka na dnevnoj svetlosti i vazduhu mogu biti snažni okidači za pojavu depresivne epizode . Okidači su to i za ljude koji ne boluju od hronične depresije ,a kamo li za nekoga ko već zna kako je to kada te depresija dovede do stanja u kome više ne možeš ustati iz kreveta. Obratimo pažnju , ponudimo : razgovor, zagrljaj, ohrabrenje, otiđimo do apoteke po antidepresiv ukoliko je nekome prepisan. Možda mu se stanje pogoršalo i nema snage da ode da sačeka taj red. Na nama je da primetimo da li se nešto dešava.

Samopovređivanje.

Ponekad psihička bol toliko nadjača fizičku da je nekim ljudima taj bol u duši neizdrživ. Oni se tada samopovrede iz jednog razloga. Da bi tako imali osećaj da ih boli nešto na telu i kako bi taj bol tela nadjačao onaj bol duše. Tako imaju osećaj da se bar privremeno oslobode onog unutrašnjeg bola ,neopipljivog , nelociranog. Imaju osećaj da na taj način ipak nekako kontrolišu bol duše ili psihičku bol. Često se samopovređuju mladi i adolescenti . Ne zaboravimo da su i oni rizična skupina. Mi odrasli smo prošli proces socijalizacije i sopstvenog oljuđivanja. Mladi ipak još uvek prolaze socijalizaciju i njihov proces oljuđivanja nije završen. Trenutno im je taj proces ograničen i snažno im nedostaju prijatelji, prve ljubavi, simpatije, okupljanja. Obratimo pažnju na naše mlade, ponudimo im utočište, sigurno rame, razgovor, društvo, ohrabrenje , nadu…

Ivana Sinđić, diplomirani defektolog i Evropski sertifikovan psihoteraput.

Leave a comment

KORONA VIRUS, PORODICE I STRAH

Pandemija Korona virusa sa sobom je donela i pandemiju straha

Život jeste jedno za drugim. Bez garancije za sreću ,mir ,zdravlje i blagostanje. Život čak ne daje ni garanciju na trajanje ali sasvim sigurno život želi da živi i zbog toga opstajemo. Opstajemo na toj putanji koja najčešće nije prava linija ispunjena konstantnom lepotom nego sasvim krivudava obeležena padovima, bolom, ustajanjem, lepotom i opstajanjem pa….ko dokle dogura. Zovu ljudi ovih dana uznemireni , neispavani i prestravljeni . Razgovore ne mogu preneti jer su tajni i mnogobrojni ali pokušaću da sastavim jedan u kome ću sažeti sve te strahove i probleme koji muče ljude u ovo vreme kada nam je univerzum poslao jedan veliki stres od koga patimo svi zajedno. Možda je lakše znati da niste sami. Svi smo u istom loncu.

Telefon zvoni .Sa druge strane žice drhtav glas govori :

-“Jako se plašim ,pomozite mi, ne mogu da spavam ,a ne mogu ni da jedem i često imam osećaj da se gušim ,a posebno ujutru.”

-“Čega se najviše plašite ? “

-“Da će ovo predugo trajati. Da nećemo imati dovoljno hrane ni novca da ovo preguramo, da ću zaraziti stare roditelje koji su mi velika podrška i da će nakon ovoga svega država ekonomski propasti ,a možda i svet. Plašim se apokalipse ,siromaštva, gladi, rata i toga šta će biti sa nama. Mnogo nas je u kući , ne možemo napolje često i zato se osećam nekako zarobljeno, a i svi se mnogo svađamo od kako smo u kući . Kao da se zbog toga još više gušim svako jutro jer znam da nam u toku dana neće biti nimalo prijatno . A da li se i vi plašite ili sam ja preterao ?”

-” Ne plašim se preterano , samo pomalo. Dete sam rata u SFRJ i ovo za mene nije ništa što već nisam doživela samo pod malo drugačijim okolnostima i u mnogo osetljivijem uzrastu pa eto život pod bombama, u podrumu i pored metaka koji su nekad mojoj majci prosviravali iznad glave me je tako oblikovao da steknem žilavost za ovakve situacije. Jeli smo paštete i koješta , ne sećam se više dobro ali smo preživeli i nastavili dalje .Tako ćete i vi biti žilaviji za svaku sledeću situaciju koja bude podsećala na ovu. Znate svi ti strahovi koje ste nabrojali ljudi imaju i u ratu .Ukoliko ih pred decom preterano pokazujete i vaša deca će početi da se preterano plaše ,a i svi vaši ukućani pa ćete onda postati prestravljena porodica. Svakako da nije rat ali u ratu ljudi žive pod sličnim uslovima. Sećate se bombardovanja i ipak imate iskustva sa vanrednim okolnostima. Znate , ne plašim se puno jer smo zapravo veoma moćni trenutno , stvar je samo da li želite da gledate iz tog ugla.”

Strah i anksioznost su nepozvani ali česti gosti kada postoji preteća situacija i pokazuje da smo samo i potpuno ljudi.

-“Kako možete da kažete da smo sada moćni kad se većina ljudi oseća nemoćno? “

-“Gospodine ,vidite kada je rat vi ne možete uticati na to ko će da puca ili baca bombe osim ako niste vojnik pa je izvesna kontrola oružja i u vašim rukama. Sada međutim oružje odbrane je u vašim rukama i veliki deo situacije možete da kontrolišete. Perete li i dezinfikujete ruke, nosite li maske i rukavice, ne izlazite li napolje osim kada je nužno i radite li sve što je rečeno čak iako vam je to teško i naporno ?”

-“Da , radim sve to .”

-“Onda ,zašto se plašite ? Kontrolišete sasvim dovoljno situaciju barem u vašoj kući. Kada je kontrolišete u vašoj kući istovremeno je kontrolišete u određenoj meri i na većem planu. Onog momenta kad ne budete više prali ruke i koristili sve drugo oružje odbrane koje vam je dostupno tada počnite da se plašite jer ćete biti potpuno razoružani ,a razoružaćete sami sebe. Sapun, voda, asepsol, maska, rastojanje i izolacija su sada kao da imate pištolj, pušku pa čak i top ,a neprijatelj vam želi prići. Sada trenutno niko vas ne može razoružati osim sami sebe. Niste odustali od sebe i nemojte. Niste jer kao što rekoh život želi da živi pa tako i vi. Dokle god pokazujete da želite da živite ja nisam za vas zabrinuta. Kada budete rekli da ne želite više da živite onda ću se i ja zabrinuti za vas. Strah i anksioznost posetioci su svakome i to nenadani .Došli su vam sada u goste jer je situacija takva da život u vama oseti moguću pretnju .Pretnja će proći i opet ćete biti mirni ,uveravam vas. Zaboravićete na ovo ali opet kada u životu naiđete na novu prepreku anksioznost i strah biće vaši nenadani gosti. Kao i moji i svačiji. Oni pokazuju da smo potpuno ljudi posebno kada je opasnost spolja realna. Prepoznajete li sada da imate te goste ?”

-“Da ali nisam na to gledao tako . Hvala vam. Kako da izdržim ovo vreme u kući ? Svi su nervozni i stalno se svađaju ,a deca su počela previše da jedu, supruga viče jer stalno pere sudove i umorna je od pripremanja hrane, suđa i gužve?”

-“Gospodine , do 17 časova imate vremena da uvedete sebi jednu dugu šetnju od sat i po. Biće vam teško ali naterajte se .Da se ne biste svađali treba vam struktura. Cele porodice su se dezorganizovale jer znate , obično roditelji ujutru idu na posao ,a deca u školu. Nakon toga neko se odmara, neko radi domaći , a uveče se sastanete za večerom .Ne mora biti uvek baš tako ali je uglavnom u nekom sličnom ritmu i niste toliko upućeni jedni na druge. Protiv tih vaših nepozvanih gostiju, straha i anksioznosti najbolje se borite dnevnim ritmom i planom. Tako ćete ih oterati u većoj meri. Napravite plan dana kada ustajete, kada idete u šetnju ,kada nešto čitate, kada pripremate zdravo jelo, kada gledate film, a kada vesti. Nemojte čitati i slušati vesti po ceo dan jer ćete tako sedeti na istom kauču sa strahom i anksioznošću , a oni će postajati veći i od vas samih. Hranićete ih umesto da ih oterate. Pomozite supruzi oko pranja suđa i ona će biti manje nervozna ,a pred njom ne pokazujte toliko straha jer se strah širi sa jednog člana porodice na drugog i onda postajete kao što rekoh prestravljena porodica. Kada se prestravite pričajte sa mnom ili sa nekim prijateljem viberom ili telefonom i to će vas umiriti kada podelite strahove sa nekim van porodice. Brinite o sebi sapunom asepsolom, maskom, vežbom, šetnjom , knjigom, zdravom hranom, filmom i samo pomalo vestima.”

Nismo nemoćni. Imamo oružje u vidu sapuna,asepsola,maski,izolacije .

-“Hvala vam ,a kako da rešim problem sa decom koja stalno i preterano jedu ?”

-“Deca jedu pojačano verovatno zbog toga što su izgubila svoju strukturu dana i traže rešenje i utehu za svoju dezorganizovanost u hrani . Još ukoliko spominjete pred njima da se plašite gladi i rata onda vam je jasno da jedu i iz straha od gladi. Ponudite im pre svega veru i nadu da ćete sve ovo pregurati i stav da je moguće nastaviti dalje. Svet će nastaviti dalje pa tako i vi i ja . Ponudite im zdrave obroke i vežbu. Znam reći ćete da su lenji da neće da vežbaju. Onda ,otkriću vam jedan trik. Vi počnite da vežbate sami i pozovite ih da rade sa vama vežbe ,a oni će vas odbiti. Vi zatim recite da ćete vežbati svaki dan od npr. 18 do 19 h ,a da kada se priključe biće nagrađeni. Nagradu ćete im sami predložiti jer najbolje znate šta oni vole. Verujem da će se brzo priključiti jer znate , posebno pubertetlije vole nagrade ,a ne moraju biti skupe. Vi tako svakog dana vežbajte u vreme koje ste odredili i tako ćete im dati primer ,a oni će kao što rekoh biti zainteresovani za nagradu .”

-“Hvala vam.Mirnije se osećam i moćnije sada.”

-“Nema na čemu, ostajte zdravo.”

psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem,
Ivana Sinđić
Defektolog i Evropski sertifikovan psihoterapeut
Tel 061 258 8274
Leave a comment

RAZVOD ILI RAT ROUZOVIH ?

Manje je poznato da osim bračne i partnerske terapije porodična psihoterapija nudi i jednu posebnu vrstu terapije koja se naziva terapija razvoda. Pitate se možda zašto je to tako i šta će nekome ko je doneo odluku o razvodu bilo kakva terapija kada se razvod završava u centrima za socijalni rad i na sudovima ?Svakome od malo iskusnijih psihoterapeuta jasno je da razvod često kreće u negativnim pravcima ,u pravcima narastanja neprijateljskih osećanja među uskoro bivšim supružnicima, narastanja osvetoljubivosti ,a neretko i u pravcima gde se koplje naraslog neprijateljstva, patnje , osvetoljubivosti lomi na najosetljivijim članovima porodice što svakako jesu deca. Neretko viđam decu uvučenu u sindrom otuđenog deteta koja naprasno počinju da iskazuju neprijateljstvo pa i mržnju prema jednom roditelju jer im je jedan od roditelja tako obojio emocionalni život pričajući o drugom roditelju veoma ružne stvari. Neretko viđam da je ovakvo stanje kod deteta postignuto u roku od samo tri do sedam dana i to u odnosu na roditelja kome je do tada dete bilo izrazito privrženo. Tako detetovo odbacivanje jednog roditelja postaje kao neka vrsta kaznenog oružja za bivšeg supružnika i zbog toga često pišem izveštaje Centrima za socijalni rad i sudovima u postupcima razvoda kako bih ukazala da je nad detetom izvršen ovaj oblik nasilja, mučenja ,nagovaranja i emocionalne iznude ,a sve u cilju da se u pitanju dodele starateljstva ne shvati olako detetovo “želim da živim sa ocem jer je majka loša ili želim da živim sa majkom jer oca mrzim i ne želim da ga vidim “. Neretko ovakva deca noseći posledice ratovanja roditelja sede unesrećena na mom psihoterapijskom kauču kako bi i sama zbunjena razabrala šta su u njima samima njihova lična osećanja, a šta osećanja mržnje jednog roditelja ka drugom roditelju na koja su nagovarana ružnim pričama o majci ili ocu. Kada razvod postane konfliktan on zaista liči na rat. Ratuje se tu na razne načine, a glavna vrela oružja uglavnom postaju alimentacija, starateljstvo i deca pa se nekad i starateljstvo nad detetom traži sudijama ne iz razloga ljubavi prema detetu nego iz razloga da bi se uplašila i najstrašnije kaznila majka koja bi život dala za svoje čedo ili da bi se kaznio otac koji zaista želi , požrtvovan je i sposoban je da brine o svom sinu pubertetliji za koga je neizmerno vezan. Da ,istina je da u konfliktnim razvodima sve počinje da jako liči na scene iz filma Rat Rouzovih. Upravo tome da razvod ne bi prerastao u rat Rouzovih služi terapija razvoda.

Terapija razvoda služi tome da razvod ne bi prerastao u Rat Rouzovih i u službi je pomoći supružnicima ,a tako i deci i u snažnoj je službi najboljim interesima deteta.

Porodični terapeut pomaže parovima da uspešno pregovaraju o prekidu bračne veze onda kada zaista dalje ne mogu zajedno. Dobar profesionalac mora shvatiti kako kriza razvoda utiče na svakog ponaosob u porodici , mora biti sposoban da uoči neracionalna rešenja, postupke koji su u službi naraslog besa i kažnjavanja drugog supružnika, mora biti kadar da uoči mnoge razvodne loše postupke i razvodne igre te da daje sve od sebe kako bi porodicu poveo u pravom smeru. Pravi smer je shvatanje da se razvodom porodica ne raspada kako se to ružno u žargonu govori. Porodica se razvodom reorganizuje . Fokus se u dobroj terapiji razvoda premešta na dva bivša supružnika-dva roditelja koja će živeti u odvojenim domaćinstvima , a prema kojima se deca moraju podjednako odnositi. Fokus se takođe premešta na dete i njegov najbolji interes što podrazumeva da dva partnera mogu prestati biti u braku ali zasigurno mogu ostati dva dobra roditelja te na taj način dete ne trpi nikakve posledice razvoda roditelja, oseća se i dalje sigurno, stabilno , voljeno i cenjeno. Tek u takvim razvodima deca prolaze bez ikakvih uznemirenja i posledica. Tek kada roditelji preuzmu odgovornost i shvate da im je zakon dozvolio da se razvedu jedno od drugog ali ne i da se razvedu od deteta (emotivno i finansijski) tek onda možemo da govorimo o dobrom razvodu.Kao što postoje dobar i loš brak tako isto postoje dobar i loš razvod.

Dobar psihoterapeut razume da razvod vraški boli supružnike. Neki klijenti bol razvoda opisuju sa jednostavne dve reči “raspadam se”. Boli i ostavljenog supružnika i supružnika ostavljača . Dobar terapeut u stanju je da pomogne pojedincu u razvodu da preživi bol razvoda, da prepozna stanja krivice,osećaja neuspeha kod pojedinaca u razvodu i da povede osobu kroz period tugovanja ka periodu prihvatanja svog novog identiteta razvedene osobe koja ima puno snaga da svoj život organizuje na nov i kvalitetan način i da ponovo bude ispunjena i srećna osoba kada razvodna kriza prođe. Dobar terapeut profesionalac u stanju je da pomogne pojedincu da u periodu bola i osećaja da se raspada održi i svoje roditeljske veštine i sposobnosti jer taj manevar istovremenog tugovanja, osećaja raspadanja i roditeljstvovanja ume da bude jako težak.

Dobar terapeut u stanju je da pomogne pojedincu koji je u bolnom procesu razvoda da uspešno održi i svoje roditeljske veštine.

U slučajevima terapije razvoda najčešće sarađujem sa advokatom koji dobro poznaje porodično pravo. Najlepši završeci su kada advokat Srđan Stojković nakon terapije razvoda sporazumno razvede supružnike koji ostanu i dobri roditelji ,a često i dobri prijatelji nakon razvoda. Međutim ukoliko se rat Rouzovih ili konfliktan razvod ipak nastavi u stanju smo zajedničkim snagama da prepoznamo sve razvodne ratne igre koje nisu u interesu deteta i da na ovom polju snažno delujemo. Samo neke od razvodnih ratnih igara su :

  • Borba za starateljstvo nad detetom da bi se mučio i kaznio bivši supružnik (najčešće majka) koja se želi sudu prikazati kao nepodobna iako ona to najčešće nije.
  • Nagovaranje deteta na mržnju ka drugom roditelju što je zloupotreba deteta i psihičko nasilje nad detetom.Za zloupotrebu i nasilje nad detetom slede sudske sankcije.
  • Izbegavanje roditelja da održava lične kontakte sa detetom takođe da bi se kaznio roditelj staratelj tako što ostaje sam i bez podrške u roditeljstvu i da bi ga bol nanet detetu zaboleo. Ova pojava naziva se zanemarivanje deteta .Slede sudske sankcije sve do oduzimanja roditeljskog prava roditelju koji izbegava i ne brine o svom detetu.
  • Izbegavanje plaćanja alimentacije kao sredstvo kazne roditelju staratelju čime mu se šalje neka vrsta poruke “kada si se usudio ili usudila da se razvedeš sada je red da se ti i dete što više namučite bez novca i bez mene”.Ovo je krivično delo nedavanja izdržavanja ka detetu za koje je zaprećena kazna zatvora ili prinudna naplata alimentacije .
  • Zabranjivanje detetu da održava kontakte sa drugim roditeljem kako bi se drugi roditelj osetio kažnjeno,odbačeno , povređeno i omraženo. Takođe sudske kazne slede za ovakve postupke.

Srđan Stojković je advokat sa oko 30 godina iskustva u sudskoj praksi, odličan poznavalac porodičnog prava i ratnih razvodnih igara ,a i odličan igrač na tom polju i meni kao porodičnom psihoterapeutu važan saradnik kada je u pitanju dobar i loš razvod .

SARADNICI NA POLJU RADA NA SVIM PITANJIMA U RAZVODU :

Advokat Srđan Stojković
Tel: 060 015 6749
web site: www.stojkovic.co.rs

Ivana Sinđić
Diplomirani defektolog i Evropski sertifikovan sistemski porodični psihoterapeut
tel: 061 258 8274

MI RAZVOD RAZUMEMO I POZNAJEMO SA SVIH ASPEKATA ,A RADIMO ISKLJUČIVO U NAJBOLJEM INTERESU DETETA STOGA UKOLIKO VAM TREBA POMOĆ OBRATITE NAM SE .

Leave a comment

EMETOFOBIJA

Emetofobija je strah da će neko u vašoj blizini povratiti ili da ćete i sami povratiti.




Emetofobija se definiše kao snažan i iracionalan strah od mogućnosti da neko u našoj blizini povrati ili da ćemo povratiti sami. Mnogi ljudi žive sa strahom od povraćanja , bore se sa njim svakodnevno , stide se veoma često svog stanja i zbog toga što je za njih neprijatno da podele svoj problem sa drugim ljudima , želim da im kažem da nisu sami . Mnogo ljudi zapravo živi sa emetofobijom ali oni o tome ne govore javno. Primetila sam da je kod nas malo tekstova o emetofobiji i jako malo foruma za podršku . Kada znate da niste jedina osoba koja živi sa ovim strahom čini mi se da vam je lakše ili ja bar pokušavam da vam olakšam ukoliko podelim to sa vama. Nipošto niste jedini iako možda ne poznajete nekoga ko boluje od emetofobije ali mi , osobe koje se bavimo ljudskim problemima poznajemo mnoge koji se nose sa emetofobijom i znamo koliko emetofobija može uticati na kvalitet vašeg života.

Simptomi straha od povraćanja ili emetofobije su ponašanja koja su dizajnirana tako da smanje vašu mogućnost oboljevanja od npr. stomačnog virusa ili dizajnirana tako da pokušavate da svakog dana vodite računa o tome šta i koliko jedete kako biste izbegli i najmanju mogućnost da vam bude muka. To se može pretvoriti u pravu noćnu moru jer ponekada , kao da se život svede na ta ponašanja izbegavanja mučnine i povraćanja što ponekad podrazumeva i da izbegavate kontakt sa vašim najbliskijim prijateljima, najužim članovima porodice kada imaju bilo kakve naznake mučnine ili ne daj bože, stomačnog virusa. Ne brinite, niste jedini ukoliko vam se desilo da zbog emetofobije niste bili u stanju da pomognete sopstvenoj majci koja je patila od mučnine i niste jedini koji niste bili u stanju da pomognete i sopstvenom detetu dok ima probleme sa mučninom i povraćanjem. Fobija je fobija i ona sa sobom nosi ekstreman strah koji vas u parališe kada je okinut spoljašnjim faktorima. Zbog toga , molim vas , nemojte se stideti niti sebe preterano kritikovati. Mnogi ljudi sa emetofobijom konstantno osluškuju ili prate da li je eventualno neko u njihovoj blizini bolestan, da li kašlje jer ako pokazuje bilo kakve promene to može biti kao neki alarm da će ta osoba u blizini možda čak i povratiti. Bacanje hrane pre nego što postigne rok trajanja , za svaki slučaj, pregledanje drugih ljudi zbog mogućih znakova bolesti, izbegavanje rukovanja sa drugima, preterano mirisanje i proveravanje hrane jesu ponašanja koja ljudi sa emetofobijom praktikuju. Prekomerna priprema hrane zarad ubijanja potencijalnih patogena koji bi mogli izazvati povraćanje, izbegavanje konzumiranja nove hrane (ili izrazita anksioznost kada jedete novu hranu) , jedenje iste ograničene hrane iznova i iznova kako bi se izbegla moguća mučnina jesu takođe ponašanja kojima ljudi sa emetofobijom pokušavaju da izbegnu bilo kakvu mogućnost mučnine i povraćanja. Ponekada zbog ovoga pojedini ljudi mogu upasti i u anoreksična stanja. Često ljudi sa problemom emetofobije izbegavaju javni prevoz jer bi neko u prevozu mogao imati stomačni virus, izbegavaju vožnju automobilom ili avionom jer su to situacije u kojima nekome od putnika ili njima samima može biti muka.

Emetofobija jeste strah da ćete povratiti ili da će neko oko vas povratiti.

Lako je zaključiti da život sa emetofobijom nije ni malo lak. Svakako poznato mi je to iz priča klijenata sa mog psihoterapijskog kauča. Ipak psihoterapija naravno da ima efikasna rešenja za borbu sa emetofobijom i ona se najčešće sastoji u postepenom tretmanu izlaganja ,VR psihoterapiji, vežbama disanja i mnogim drugim tehnikama. Pored psihoterapijskog tretmana postoji i psihijatrijski tretman koji takođe jeste efikasan. Osim psihoterapije koja jeste dosta efikasna iz mog dosadašnjeg iskustva sa emetofobijom , dobro je za svakoga ko pati od nje da se poveže sa drugim osobama koje takođe imaju ovaj problem ne bi li se osećali manje usamljenim. Utešno je i isceljujuće znati da niste sami i jedini koji pate od ovog problema.

psihoterapija Sindjic
Sa poštovanjem, psihoterapijsko savetovalište Sinđić.
Tel: 061 258 8274

										2 Comments